1 Samuel 1

mri2012 (MRI2012) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Nā, tērā tētahi tangata nō Ramataima Topimi, nō te whenua pukepuke o Ēparaima, ko Erekana tōna ingoa, he Ēparati, he tama nā Ierohama, tama a Erihu, tama a Tohu, tama a Tupu.
1 Houve um homem de Ramataim-Zofim, da região montanhosa de Efraim, cujo nome era Elcana, filho de Jeroão, filho de Eliú, filho de Toú, filho de Zufe, efraimita.
2 Ā, tokorua āna wāhine; ko Hana te ingoa o tētahi, ko Penina te ingoa o tētahi; nā, he tamariki a Penina, kāhore ia he tamariki a Hana.
2 Elcana tinha duas mulheres: uma se chamava Ana, e a outra se chamava Penina. Penina tinha filhos; Ana, porém, não tinha.
3 Ā, haere atu ai tēnei tangata i ia tau, i ia tau, i tōna pā ki te koropiko, ki te patu whakahere ki a Ihowā o ngā mano, ki Hiro, ā, i reira ngā tama tokorua a Eri, a Hōponi rāua ko Pinehaha, ngā tohunga a Ihowā.
3 Todos os anos esse homem ia da sua cidade para adorar e sacrificar ao Senhor dos Exércitos, em Siló, onde Hofni e Fineias, os dois filhos de Eli, eram sacerdotes do Senhor .
4 Ā, ka tae ki te rā i patu whakahere ai a Erekana, nā, hoatu ana e ia ētahi mea ki a Penina, ki tāna wahine, ki āna tama katoa anō, rātou ko āna tamāhine;
4 No dia em que Elcana oferecia o seu sacrifício, ele dava porções deste a Penina, sua mulher, e a todos os seus filhos e filhas.
5 ki tāna wahine ia, ki a Hana, e rua ngā wāhi i hoatu e ia; i aroha hoki ia ki a Hana; otiia kua oti tōna kōpū te tūtaki e Ihowā.
5 A Ana, porém, dava uma porção dobrada, porque ele a amava, mesmo que o Senhor a tivesse deixado estéril.
6 Ā, nui atu te whakatoi a tōna hoa tauwhāinga ki a ia, ā mamae noa ia, nō te mea kua tūtakina tōna kōpū e Ihowā.
6 Penina, sua rival, a provocava excessivamente para a irritar, porque o Senhor a tinha deixado sem filhos.
7 Pēnā tonu tā te tāne mahi, i ia tau, i ia tau, i ngā haerenga o tēnei ki runga, ki te whare o Ihowā, ā, pēnā tonu tā tērā whakatoi i tēnei; ā, tangi noa ia, kīhai hoki i kai.
7 Isso acontecia ano após ano. Todas as vezes que Ana ia à Casa do Senhor , a outra a irritava. Por isso Ana se punha a chorar e não comia nada.
8 Nā, ka mea tāna tahu, a Erekana ki a ia, “E Hana, he aha koe i tangi ai? He aha hoki koe tē kai ai? He aha anō i pōuri ai tōu ngākau? Ki tāu e kore ianei e nui atu tōku pai i tō ngā tama kotahi tekau?”
8 Então Elcana, seu marido, lhe disse: — Ana, por que você está chorando? E por que não quer comer? E por que está tão triste? Será que eu não sou melhor para você do que dez filhos?
9 Heoi, ka whakatika a Hana i muri i a rātou i kai ai i Hiro, i inu ai hoki. Nā, ko Eri ko te tohunga, i runga i tōna nohoanga noho ai, i te pou o te kūwaha o te temepara o Ihowā.
9 Certa vez após terem comido e bebido em Siló, Ana se levantou, quando o sacerdote Eli estava sentado na sua cadeira, junto a um pilar do templo do Senhor .
10 Ā, i tino pōuri te ngākau o tērā, ka īnoi ki a Ihowā, ā, nui atu tāna tangi.
10 E Ana, com amargura de alma, orou ao Senhor e chorou muito.
11 Nā, ka puaki tāna kī taurangi, i mea ia, “E Ihowā o ngā mano, ki te āta titiro mai koe ki te pōuri o tāu pononga wahine, ā, ka mahara ki ahau, ā, e kore e wareware ki tāu pononga, engari ka hōmai i tētahi tama ki tāu pononga, nā, ka hoatu ia e ahau ki a Ihowā i ngā rā katoa e ora ai ia; e kore anō he heu e heua ki tōna mātenga.”
11 Ela fez um voto, dizendo: —
12 Nā, i te mea e īnoi tonu ana ia i te aroaro o Ihowā, ka titiro a Eri ki tōna waha.
12 Ana continuava a orar diante do Senhor , e o sacerdote Eli começou a observar o movimento dos lábios dela,
13 Nā, ko Hana, e kōrero ana ia i roto i tōna ngākau; ko ōna ngutu kau e komeme ana, kīhai ia tōna reo i rangona; nā reira i mea ai a Eri e haurangi ana ia.
13 porque Ana só falava em seu coração. Os seus lábios se moviam, porém não se ouvia voz nenhuma. Por isso Eli pensou que ela estava embriagada
14 Nā, ka mea a Eri ki a ia, “Ka tae te roa o tōu haurangi! Whakarērea atu tāu wāina.”
14 e lhe disse: — Até quando você vai ficar embriagada? Trate de ficar longe do vinho!
15 Nā, ka utua e Hana, ka mea, “Kāhore, e tōku ariki; he wahine ngākau pōuri ahau; kāhore ahau i inu i te wāina, i te wai whakahaurangi rānei; engari e ringihia ana e ahau tōku ngākau ki te aroaro o Ihowā.
15 Porém Ana respondeu: — Não, meu senhor! Eu sou uma mulher angustiada de espírito. Não bebi vinho nem bebida forte. Apenas estava derramando a minha alma diante do
16 Kaua tāu pononga e kīia he tamāhine nā Periara; nā te nui hoki o tōku mamae, o tōku pōuri, ēnei kōrero āku.”
16 Não pense que esta sua serva é ímpia. Eu estava orando assim até agora porque é grande a minha ansiedade e a minha aflição.
17 Kātahi ka utua e Eri, ka mea ia, “Haere mārie; ā, mā te Atua o Īharaira e hōmai tāu mea i īnoi ai koe ki a ia.”
17 Então Eli disse: — Vá em paz, e que o Deus de Israel lhe conceda o que você pediu.
18 Nā, ka mea tērā, “Kia manakohia tāu pononga e koe.” Kātahi taua wahine ka haere, ka kai, ā, mutu ake te pōuri o tōna mata.
18 Ana respondeu: — Que eu possa encontrar favor aos seus olhos. Então ela seguiu o seu caminho, comeu alguma coisa, e o seu semblante já não era triste.
19 Nā, ka maranga wawe rātou i te ata, ā, ka koropiko ki te aroaro o Ihowā, ā, hoki ana, haere ana ki tō rātou whare i Rama. Nā, ka mōhio a Erekana ki a Hana, ki tāna wahine; i mahara anō a Ihowā ki a ia.
19 Eles se levantaram de madrugada e adoraram diante do Senhor . Depois, voltaram para casa, em Ramá. Elcana teve relações com Ana, sua mulher, e o Senhor se lembrou dela.
20 Nā, ka taka ngā rā, ka hapū a Hana, ā, ka whānau he tama; ā, huaina iho e ia tōna ingoa ko Hamuera, i mea hoki, “Nō te mea i īnoia ia e ahau i a Ihowā.”
20 Ana ficou grávida e, passado o devido tempo, teve um filho, a quem deu o nome de Samuel, pois dizia: — Do
21 Nā, ka haere taua tangata a Erekana me tōna whare katoa ki runga, ki te patu i te whakahere o te tau ki a Ihowā, me tāna kī taurangi hoki.
21 Elcana, seu marido, foi com toda a sua casa para oferecer ao Senhor o sacrifício anual e para cumprir o seu voto.
22 Ko Hana ia kīhai i haere; i mea hoki ki tāna tahu, “Kia whakamutua rā anō te kai ū a te tamaiti, ko reira ahau kawe atu ai i a ia, kia puta ai ia ki te aroaro o Ihowā, mō tōna noho tonu atu ki reira.”
22 Ana, porém, não foi. Ela disse a seu marido: — Quando o menino for desmamado, eu o levarei para ser apresentado ao
23 Nā, ka mea a Erekana tāna tahu ki a ia, “Meatia tā tōu whakaaro e whakapai ai; e noho, kia whakamutua rā anō tāna kai ū otiia kia mau te kupu a Ihowā. Heoi, noho ana taua wahine, whakangotea ana tāna tama, ā mutu noa tāna kai ū.”
23 Elcana, seu marido, respondeu: — Faça o que achar melhor. Fique aqui até desmamá-lo. E que o Assim, Ana ficou em casa e amamentou o filho, até que o desmamou.
24 Nā, i te mutunga o tāna kai ū ka mauria ia e ia, me ētahi pūru e toru, kotahi hoki te epa parāoa, me te pounamu wāina, kawea ana ia e ia ki te whare o Ihowā, ki Hiro; he tamariki rawa hoki taua tamaiti.
24 Depois de o ter desmamado, ela o levou consigo, com um novilho de três anos, uma medida de farinha e um odre de vinho, e o apresentou à Casa do Senhor , em Siló. O menino ainda era muito pequeno.
25 Nā, patua ana e rātou te pūru, ā, kawea ana te tamaiti ki a Eri.
25 Depois de terem sacrificado o novilho, levaram o menino a Eli.
26 Ā, ka mea ia, “E tōku ariki, kia ora tōu wairua; e tōku ariki, ko ahau te wahine i tū i tōu taha i konei nei, i īnoi rā ki a Ihowā.
26 E Ana disse: — Ah! Meu senhor, tão certo como você vive, eu sou aquela mulher que esteve aqui ao seu lado, orando ao
27 Ko tēnei tamaiti tāku i īnoi ai; ā, hōmai ana e Ihowā ki ahau tāku mea i īnoi ai ahau ki a ia.
27 Era por este menino que eu orava, e o Senhor Deus me concedeu o pedido que eu fiz.
28 Nā reira kua tukua atu nei ia e ahau ki a Ihowā; he mea tuku ia ki a Ihowā i ngā rā katoa e ora ai ia.”
28 Por isso também o entrego ao Senhor . Por todos os dias que viver, será dedicado ao Senhor . E ali eles adoraram o

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.