1 Samuel 17

mri2012 (MRI2012) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Nā, kua huihui ngā Pirihitini i ā rātou ope ki te whawhai, ā, ka whakaminea ki Hokoho o Hūrā, noho ana i waenganui o Hokoho, o Ateka, i Epeheramime.
1 Os filisteus reuniram seu exército para a batalha e acamparam em Efes-Damim, entre Socó, em Judá, e Azeca.
2 I huihui anō a Haora rātou ko ngā tāngata o Īharaira, i noho ki te raorao o Eraha; ā, ka whakatakoto i ā rātou ngohi mō te whawhai ki ngā Pirihitini.
2 Em resposta, Saul reuniu as tropas israelitas perto do vale de Elá.
3 Nā, i runga ngā Pirihitini i te maunga i tēnei taha e tū ana, me Īharaira i te maunga i tērā taha e tū ana; he whārua hoki i waenganui o rātou.
3 Assim, os filisteus e os israelitas ficaram frente a frente, em colinas opostas, com o vale entre eles.
4 Nā, ko te putanga o tētahi tangata, he papatū, i roto i te puni o ngā Pirihitini, ko tōna ingoa, ko Koriata, nō Kāta, e ono whatīanga kotahi hoki whanganga a te ringa tōna roa.
4 Então Golias, um guerreiro filisteu de Gate, saiu das fileiras do exército filisteu. Ele tinha 2,90 metros de altura,
5 Ā, he parāhi te pōtae o tōna mātenga, he pukupuku unahi hoki tōna kākahu; ko te taimaha o te pukupuku e rima mano hekere parāhi.
5 usava um capacete de bronze e vestia uma couraça de escamas de bronze que pesava sessenta quilos.
6 He whakapuru tao parāhi kei ōna waewae, ā, i ōna pokohiwi he tīmata parāhi.
6 Também usava caneleiras de bronze e carregava no ombro um dardo de bronze.
7 Rite tonu hoki ki te rākau a te kaiwhatu te kakau o tāna taoroa. Nā, ko te taimaha o te tete o tāna taoroa e ono rau hekere rino; i mua anō i a ia e haere ana te kaimau o tāna whakangungu rākau.
7 A haste de sua lança era pesada e grossa, como o eixo de um tear, e a ponta de ferro da lança pesava cerca de sete quilos. Seu escudeiro caminhava à frente dele.
8 Nā, ka tū ia, ā, ka karanga ki ngā ngohi a Īharaira, ka mea ki a rātou, “He aha koutou i puta mai ai ki te whakatakoto i ā koutou ngohi? Ehara ianei ahau i te Pirihitini, ko koutou he pononga nā Haora? Whiriwhiria he tangata mā koutou, ā, kia heke iho ia ki ahau.
8 Golias parou e gritou para as tropas israelitas: “Por que saíram todos para lutar? Eu sou filisteu, e vocês são servos de Saul. Escolham um homem para vir aqui e lutar comigo!
9 Ki te kaha ia ki te whawhai ki ahau, ki te patu i ahau, nā, ko mātou hei pononga mā koutou; ki te kaha ia ko ahau i a ia, ki te patu i a ia, nā hei pononga koutou mā mātou, ā, me mahi koutou ki a mātou.”
9 Se ele me matar, seremos seus escravos. Mas, se eu o matar, vocês serão nossos escravos!
10 I mea anō taua Pirihitini, “Tēnei tāku whakatara ināianei mō ngā ngohi a Īharaira; hōmai he tangata ki ahau kia whawhai māua.”
10 Desafio hoje os exércitos de Israel. Mandem um homem para lutar comigo!”.
11 Ā, i te rongonga o Haora rātou ko Īharaira katoa ki ēnei kupu a te Pirihitini, hopī noa iho rātou, nui atu te wehi.
11 Quando Saul e os israelitas ouviram isso, ficaram aterrorizados e muito abalados.
12 Nā, he tama a Rāwiri nā taua Ēparati o Pēterehema Hūrā, ko Hehe nei tōna ingoa, tokowaru hoki āna tama. Ā, i ngā rā o Haora kua koroheketia taua tangata i roto i ngā tāngata.
12 Davi era filho de Jessé, efrateu de Belém, na terra de Judá. Na época do rei Saul, Jessé já era idoso e tinha oito filhos.
13 Nā, tokotoru ngā tama a Hehe, ko ngā kaumātua, i haere, i aru i a Haora ki te pakanga; ko ngā ingoa ēnei o āna tama tokotoru i haere nei ki te pakanga, ko Eriapa te mātāmua, ko tō muri iho i a ia ko Apinarapa, ā, ko Hamaha te tuatoru.
13 Os três filhos mais velhos de Jessé — Eliabe, Abinadabe e Simeia — haviam se alistado no exército de Saul para lutar contra os filisteus.
14 Ko Rāwiri hoki tō muri rawa; nā, aru ana ngā mea kaumātua tokotoru i a Haora.
14 Davi era o mais novo. Seus três irmãos mais velhos seguiam o exército de Saul,
15 Nā, haere ai a Rāwiri, ā, ka hoki atu i a Haora ki te tiaki i ngā hipi a tōna pāpā i Pēterehema.
15 enquanto Davi ia e voltava para ajudar seu pai a cuidar das ovelhas em Belém.
16 Nā, i te ata, i te ahiahi, ka whakatata mai taua Pirihitini, ka whakaatu i a ia, e whā tekau ngā rā.
16 Durante quarenta dias, pela manhã e à tarde, o guerreiro filisteu se apresentava diante do exército israelita e o desafiava.
17 Nā, ka mea a Hehe ki tāna tama, ki a Rāwiri, “Tēnā, maua atu tētahi wāhi o tēnei wīti pāhūhū, kia kotahi epa, mā ōu tuākana, me ēnei taro kotahi tekau, rere atu ki te puni, ki ōu tuākana.
17 Um dia, Jessé disse a Davi: “Leve depressa para seus irmãos que estão no acampamento este cesto com grãos tostados e estes dez pães.
18 Maua atu hoki ēnei tīhi kotahi tekau ki tō rātou rangatira mano, ka tirotiro atu kei te pēhea ōu tuākana, ka tango mai ai i ā rātou tohu.
18 Leve também estes dez queijos para o capitão deles. Veja como estão seus irmãos e traga notícias deles”.
19 Nā, i te raorao o Eraha a Haora me rātou, me ngā tāngata katoa hoki o Īharaira e whawhai ana ki ngā Pirihitini.”
19 Os irmãos de Davi estavam com Saul e o exército israelita no vale de Elá, lutando contra os filisteus.
20 Nā, ka maranga wawe a Rāwiri i te ata, tukua atu ana e ia ngā hipi ki te kaitiaki, ā, mauria ana aua mea e ia, haere ana; pērā ana ia me tā Hehe i whakahau ai ki a ia. Ā, nō tōna taenga ki te parepare e haere ana te ope ki te whawhai, e hāmama ana, mō te whai.
20 Davi deixou as ovelhas com outro pastor e, na manhã seguinte, partiu bem cedo com os presentes, como Jessé havia ordenado. Chegou ao acampamento quando o exército israelita saía para o campo de batalha com gritos de guerra.
21 Kua oti hoki i a Īharaira rātou ko ngā Pirihitini ngā ngohi te whakatakoto, tēnei ngohi hei whawhai ki tērā ngohi.
21 Logo, filisteus e israelitas estavam frente a frente, exército contra exército.
22 Nā, tukua ana e Rāwiri tāna pīkaunga, ki te ringa o te kaitiaki o ngā pīkaunga, ā, rere ana ki te taua, ka tae, ka oha ki ōna tuākana.
22 Davi deixou suas coisas com o responsável pelos suprimentos e correu até a frente de batalha para saudar seus irmãos.
23 I a ia anō e kōrero ana ki a rātou, nā, ko taua papatū, ko te Pirihitini o Kāta, ko Koriata tōna ingoa, e haere mai ana i roto i ngā ngohi a ngā Pirihitini, ā, ka kōrero ko aua kōrero rā anō, ā, ka rongo a Rāwiri.
23 Enquanto falava com eles, Golias, o guerreiro filisteu de Gate, saiu das fileiras do exército filisteu. Davi o ouviu gritar seu desafio habitual.
24 Ā, i te kitenga o ngā tāngata katoa o Īharaira i taua tangata, rere ana rātou i tōna aroaro, ā, nui atu tō rātou wehi.
24 Quando os israelitas viram Golias, começaram a fugir, apavorados.
25 Nā, ka mea ngā tāngata o Īharaira, “I kite rānei koutou i taua tangata i haere mai nei? He pono he whakatara mō Īharaira i haere mai ai ia. Nā, ko te tangata e patua ai ia, nui atu ngā taonga e hōmai e te kīngi ki a ia, ka hōmai anō e ia tāna tamāhine ki a ia, ka whakarangatiratia anō te whare o tōna pāpā i roto i a Īharaira.”
25 “Vocês viram aquele homem?”, perguntavam uns aos outros. “Ele sai todos os dias para desafiar Israel. O rei ofereceu uma grande recompensa para quem o matar. Dará uma de suas filhas como esposa e isentará toda a família dele de pagar impostos!”
26 Nā, ka kōrero a Rāwiri ki ngā tāngata e tū ana i tōna taha, ka mea, “Ka pēheatia te tangata e patua ai tēnei Pirihitini, e mutu ai te tāwai o Īharaira? Ko wai hoki tēnei Pirihitini kokotikore i whakatara ai ia ki ngā ngohi a te Atua ora?”
26 Então Davi perguntou aos soldados que estavam por perto: “O que receberá o homem que matar esse filisteu e acabar com suas provocações contra Israel? Afinal de contas, quem é esse filisteu incircunciso para desafiar os exércitos do Deus vivo?”.
27 Nā, ka pēnei te whakahoki a te iwi ki a ia, ka mea rātou, “Ka pērā anō te hanga ki te tangata, e patua ai ia.”
27 Os soldados repetiram o que tinham dito e confirmaram: “Sim, essa será a recompensa para quem o matar”.
28 Ā, nō te rongonga o Eriapa, o tōna tuakana mātāmua, i a ia e kōrero ana ki aua tāngata, ko te tino muranga o te riri o Eriapa ki a Rāwiri, ka mea ia, “He aha koe i haere mai ai? I tukua e koe ki a wai aua hipi torutoru rā i te koraha? E mōhio ana ahau ki tōu whakapehapeha, ki te kino anō hoki o tōu ngākau, he mātakitaki hoki i te whawhai i haere mai ai koe ki raro nei.”
28 Quando Eliabe, irmão mais velho de Davi, o ouviu falando com os soldados, ficou furioso e perguntou: “O que você está fazendo aqui? Não devia estar tomando conta daquelas poucas ovelhas? Conheço sua arrogância e suas más intenções. Você quer apenas ver a batalha!”.
29 Nā, ka mea a Rāwiri, “I aha koia ahau? Kāhore rānei he take?”
29 “O que eu fiz agora?”, disse Davi. “Só fiz uma pergunta!”
30 Nā, ka tahuri atu ia i a ia ki tētahi atu, ā, ka kōrero atu ko aua kupu anō; ā, rite tonu ki te kupu tuatahi te kupu i whakahokia mai e te iwi ki a ia.
30 Então foi até outros soldados, fez a mesma pergunta e recebeu a mesma resposta.
31 Ā, nō ka rangona ngā kupu i kōrerotia e Rāwiri, kōrerotia ana e rātou ki a Haora; ā, ka tono ia kia tīkina ia.
31 Alguém contou ao rei Saul o que Davi tinha dito, e o rei mandou chamá-lo.
32 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Haora, “Kei hopī te ngākau o tētahi ki a ia; mā tāu pononga e haere ki te whawhai ki tēnei Pirihitini.”
32 Davi disse a Saul: “Ninguém se preocupe por causa desse filisteu. Seu servo vai lutar contra ele”.
33 Nā, ka mea a Haora ki a Rāwiri, “E kore e taea e koe te haere ki tēnei Pirihitini whawhai ai; he tamariki nei hoki koe, he tangata hāpai patu ia nō tōna tamarikitanga ake.”
33 Saul respondeu: “Você não conseguirá lutar contra esse filisteu e vencer! É apenas um rapaz, e ele é guerreiro desde a juventude”.
34 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Haora, “I te tiaki tāu pononga i ngā hipi a tōna pāpā. Nā, ko te haerenga mai o tētahi raiona, o tētahi pea, kāhakina atu ana he reme i roto i te kāhui;
34 Davi, porém insistiu: “Tomo conta das ovelhas de meu pai e, quando um leão ou um urso aparece para levar um cordeiro do rebanho,
35 nā, ka puta atu ahau ki te whai i a ia, ā, patua ana ia e ahau; tangohia mai ana hoki te reme i roto i tōna waha. Ā, nō tōna whakatikanga mai ki ahau, hopukia ana tōna kumikumi e ahau, patua iho kia mate.
35 vou atrás dele com meu cajado e tiro o cordeiro de sua boca. Se o animal me ataca, eu o seguro pela mandíbula e dou golpes nele com o cajado até ele morrer.
36 I patua rūruatia te raiona me te pea e tāu pononga; ā, ka rite tēnei Pirihitini kokotikore ki tētahi o rāua; mōna i whakatara ki ngā ngohi a te Atua ora.”
36 Fiz isso com o leão e o urso, e farei o mesmo com esse filisteu incircunciso, pois ele desafiou os exércitos do Deus vivo!”.
37 I mea anō a Rāwiri, “Mā Ihowā nāna nei ahau i whakaora i te wae o te raiona, i te wae o te pea, māna ahau e whakaora i te ringa o tēnei Pirihitini.”
37 E disse ainda: “O S enhor que me livrou das garras do leão e do urso também me livrará desse filisteu!”. Por fim, Saul consentiu. “Está bem, então vá”, disse. “E que o S
38 Nā, ka whakakākahuria a Rāwiri e Haora ki ōna kākahu, i pōtaea anō tōna mātenga e ia ki te pōtae parāhi; i whakakākahuria anō hoki e ia he pukupuku rino ki a ia.
38 Então Saul deu a Davi sua própria armadura, incluindo uma couraça e um capacete de bronze.
39 Ā, whītikiria ana e Rāwiri tāna hoari ki waho ake o ōna kākahu; ka anga, ka haere; kīhai hoki i whakamātauria e ia.
39 Davi prendeu a espada sobre a armadura e tentou dar alguns passos, pois nunca tinha usado essas coisas. “Não consigo andar com tudo isso, pois não estou acostumado”, disse a Saul, e tirou a armadura.
40 Nā, ka maua atu e ia ko tāna tokotoko i tōna ringa; i whiriwhiria anō ētahi kōhatu māeneene e rima māna i roto i te awa, ā, whaowhina ana ki roto ki tāna pēke hēpara, arā ki te pūtea; i tōna ringa anō tāna kōtaha, nā, ko tōna whakatatanga atu ki te Pirihitini.
40 Pegou cinco pedras lisas de um riacho e as colocou em sua bolsa de pastor. Armado apenas com seu cajado e sua funda, foi enfrentar o filisteu.
41 Ā, i haere tonu mai te Pirihitini, i whakatata mai ki a Rāwiri; ko te kaimau anō o tāna whakangungu rākau i haere i mua i a ia.
41 Golias, com seu escudeiro à frente, caminhava em direção a Davi,
42 Ā, nō te tirotirohanga o te Pirihitini, ka kite i a Rāwiri, whakahāwea ana ki a ia; he taitamariki hoki ia, he kiri pūwhero, he ātaahua hoki.
42 rindo com desprezo do belo jovem ruivo.
43 Nā, ka mea te Pirihitini ki a Rāwiri, “He kurī ahau i haere mai ai koe me ngā tokotoko ki ahau?” Nā, kangā iho a Rāwiri e te Pirihitini ki ōna atua.
43 Gritou para Davi: “Por acaso sou um cão para que você venha a mim com um pedaço de pau?”. E amaldiçoou Davi em nome de seus deuses.
44 I mea anō te Pirihitini ki a Rāwiri, “Haere mai ki ahau, ā, ka hoatu e ahau ōu kikokiko mā ngā manu o te rangi, mā ngā kararehe o te pārae.”
44 “Venha cá, e darei sua carne às aves e aos animais selvagens!”, berrou Golias.
45 Kātahi ka mea a Rāwiri ki te Pirihitini, “I haere mai koe ki ahau me te hoari, me te taoroa, me te tīmata; ko ahau ia ka haere atu nei ki a koe i runga i te ingoa o Ihowā o ngā mano, o te Atua o ngā taua a Īharaira, o tāu i whakatara ake nā.
45 Davi respondeu ao filisteu: “Você vem a mim com uma espada, uma lança e um dardo, mas eu vou enfrentá-lo em nome do S enhor dos Exércitos, o Deus dos exércitos de Israel, que você desafiou.
46 Ko āianei koe tukua mai ai e Ihowā ki tōku ringa, ā, ka patua koe e ahau, ka tangohia tōu upoko i a koe, ā, ka hoatu āianei ngā tinana o te ope o ngā Pirihitini mā ngā manu o te rangi, mā ngā kararehe mohoao o te whenua, ā, ka mōhio te whenua katoa he Atua anō tō Īharaira.
46 Hoje o S enhor entregará você em minhas mãos, e eu o matarei e cortarei sua cabeça. Então darei os cadáveres de seus homens às aves e aos animais selvagens, e o mundo todo saberá que há Deus em Israel!
47 Ā, ka mōhio tēnei whakaminenga katoa, ehara te hoari, te taoroa rānei, i tā Ihowā mea hei whakaora; nā Ihowā hoki te whawhai, ā, māna koutou e hōmai ki ō mātou ringa.”
47 E todos que estão aqui reunidos saberão que o S enhor salva seu povo, mas não com espada nem com lança. A batalha é do S enhor , e ele entregará vocês em nossas mãos!”.
48 Nā, ka whakatika te Pirihitini, ka haere mai, ka whakatata ki te whakatūtaki i a Rāwiri, nā, ka hohoro a Rāwiri, ā, rere ana ki te taua kia tūtaki ki te Pirihitini.
48 Quando o filisteu se aproximou para atacar, Davi foi correndo enfrentá-lo.
49 Nā, kua totoro iho te ringa o Rāwiri ki roto ki te pēke, kei te tango i tētahi kōhatu i roto, piua atu ana e ia. Nā, kua tū te rae o te Pirihitini, toremi atu te kōhatu ki roto ki tōna rae; nā, hinga tāpapa iho ana ia ki te whenua.
49 Enfiou a mão na bolsa, pegou uma pedra e atirou-a com sua funda. A pedra acertou o filisteu na testa e ficou encravada ali. E Golias caiu com o rosto em terra.
50 Heoi he kōtaha, he kōhatu tā Rāwiri, ā, hinga ana i a ia te Pirihitini, patua ana e ia, mate rawa. Otiia, kāhore he hoari i te ringa o Rāwiri.
50 Assim, Davi venceu o filisteu e o matou com apenas uma funda e uma pedra, pois não tinha espada.
51 Kātahi ka rere a Rāwiri, ā, tū ana i runga i te Pirihitini, nā, ka mau ki tāna hoari, unuhia ana e ia i roto i te takotoranga, nā, whakamatea ana ia, ā, tapahia ana tōna upoko ki taua hoari.
51 Em seguida, correu até o filisteu, puxou da bainha a espada dele e a usou para matá-lo e cortar-lhe a cabeça. Quando os filisteus viram que seu melhor guerreiro estava morto, deram meia-volta e fugiram.
52 Nā, ka whakatika ngā tāngata o Īharaira rātou ko Hūrā, hāmama ana, nā, whāia ana e rātou ngā Pirihitini ā tae noa koe ki te raorao, ki ngā kūwaha o Ekerono. Nā, hinga ana ngā mea i patua o ngā Pirihitini i te ara ki Haaraimi ā tae noa ki Kāta, ki Ekerono.
52 Os soldados de Israel e de Judá soltaram um forte grito de vitória e perseguiram os filisteus até Gate e até os portões de Ecrom. E os corpos dos filisteus mortos e feridos ficaram espalhados pelo caminho de Saarim até Gate e Ecrom.
53 Nā, ka hoki ngā tama a Īharaira i te whai i ngā Pirihitini, nā, kei te pāhua i tō rātou puni.
53 Então o exército israelita voltou e saqueou o acampamento abandonado dos filisteus.
54 Nā, ka mau a Rāwiri ki te upoko o te Pirihitini, ā, kawea ana ki Hiruhārama: ko āna mea ia mō te patu i waiho e ia i tōna tēneti.
54 (Davi levou a cabeça do filisteu para Jerusalém, mas guardou as armas dele em sua própria tenda.)
55 Nā, i te kitenga o Haora i a Rāwiri e haere atu ana ki te tū i te Pirihitini, ka mea ia ki a Āpanēre, ki te rangatira ope, “E Āpanēre, he tama nā wai tēnā tamaiti?”
55 Quando Saul viu Davi sair para lutar contra os filisteus, perguntou a Abner, o comandante de seu exército: “Abner, quem é o pai desse rapaz?”. “Não faço ideia, ó rei!”, disse Abner.
56 Nā, ka mea te kīngi, “Ui atu he tama nā wai taua tamaiti.”
56 “Então descubra quem é o pai dele!”, ordenou.
57 Nā, i te hokinga mai o Rāwiri i te patu i te Pirihitini, ka mau a Āpanēre ki a ia, ā, kawea ana ki te aroaro o Haora, me te pane anō o te Pirihitini i tōna ringa.
57 Assim que Davi voltou, depois de matar Golias, Abner o levou a Saul. Ele ainda carregava a cabeça do filisteu em suas mãos.
58 Nā, ka mea a Haora ki a ia, “E tama, nā wai koe tamaiti?”
58 Saul perguntou: “Quem é seu pai, meu rapaz?”. E Davi respondeu: “Sou filho de Jessé, que vive em Belém”.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.