1 Samuel 17

mri2012 (MRI2012) vs ARC

Sair da comparação
ARC Almeida Revista e Corrigida 2009
1 Nā, kua huihui ngā Pirihitini i ā rātou ope ki te whawhai, ā, ka whakaminea ki Hokoho o Hūrā, noho ana i waenganui o Hokoho, o Ateka, i Epeheramime.
1 E os filisteus ajuntaram os seus arraiais para a guerra, e congregaram-se em Socó, que está em Judá, e acamparam-se entre Socó e Azeca, no termo de Damim.
2 I huihui anō a Haora rātou ko ngā tāngata o Īharaira, i noho ki te raorao o Eraha; ā, ka whakatakoto i ā rātou ngohi mō te whawhai ki ngā Pirihitini.
2 Porém Saul e os homens de Israel se ajuntaram, e acamparam no vale do Carvalho, e ordenaram a batalha contra os filisteus.
3 Nā, i runga ngā Pirihitini i te maunga i tēnei taha e tū ana, me Īharaira i te maunga i tērā taha e tū ana; he whārua hoki i waenganui o rātou.
3 E os filisteus estavam num monte da banda dalém, e os israelitas estavam no outro monte da banda daquém; e o vale estava entre eles.
4 Nā, ko te putanga o tētahi tangata, he papatū, i roto i te puni o ngā Pirihitini, ko tōna ingoa, ko Koriata, nō Kāta, e ono whatīanga kotahi hoki whanganga a te ringa tōna roa.
4 Então, saiu do arraial dos filisteus um homem guerreiro, cujo nome era Golias, de Gate, que tinha de altura seis côvados e um palmo.
5 Ā, he parāhi te pōtae o tōna mātenga, he pukupuku unahi hoki tōna kākahu; ko te taimaha o te pukupuku e rima mano hekere parāhi.
5 Trazia na cabeça um capacete de bronze e vestia uma couraça de escamas; e era o peso da couraça de cinco mil siclos de bronze.
6 He whakapuru tao parāhi kei ōna waewae, ā, i ōna pokohiwi he tīmata parāhi.
6 E trazia grevas de bronze por cima de seus pés e um escudo de bronze entre os seus ombros.
7 Rite tonu hoki ki te rākau a te kaiwhatu te kakau o tāna taoroa. Nā, ko te taimaha o te tete o tāna taoroa e ono rau hekere rino; i mua anō i a ia e haere ana te kaimau o tāna whakangungu rākau.
7 E a haste da sua lança era como eixo de tecelão, e o ferro da sua lança, de seiscentos siclos de ferro; e diante dele ia o escudeiro.
8 Nā, ka tū ia, ā, ka karanga ki ngā ngohi a Īharaira, ka mea ki a rātou, “He aha koutou i puta mai ai ki te whakatakoto i ā koutou ngohi? Ehara ianei ahau i te Pirihitini, ko koutou he pononga nā Haora? Whiriwhiria he tangata mā koutou, ā, kia heke iho ia ki ahau.
8 E parou, e clamou às companhias de Israel, e disse-lhes: Para que saireis a ordenar a batalha? Não sou eu filisteu, e vós, servos de Saul? Escolhei dentre vós um homem que desça a mim.
9 Ki te kaha ia ki te whawhai ki ahau, ki te patu i ahau, nā, ko mātou hei pononga mā koutou; ki te kaha ia ko ahau i a ia, ki te patu i a ia, nā hei pononga koutou mā mātou, ā, me mahi koutou ki a mātou.”
9 Se ele puder pelejar comigo e me ferir, seremos vossos servos; porém, se eu o vencer e o ferir, então, sereis nossos servos e nos servireis.
10 I mea anō taua Pirihitini, “Tēnei tāku whakatara ināianei mō ngā ngohi a Īharaira; hōmai he tangata ki ahau kia whawhai māua.”
10 Disse mais o filisteu: Hoje, desafio as companhias de Israel, dizendo: Dai-me um homem, para que ambos pelejemos.
11 Ā, i te rongonga o Haora rātou ko Īharaira katoa ki ēnei kupu a te Pirihitini, hopī noa iho rātou, nui atu te wehi.
11 Ouvindo, então, Saul e todo o Israel essas palavras do filisteu, espantaram-se e temeram muito.
12 Nā, he tama a Rāwiri nā taua Ēparati o Pēterehema Hūrā, ko Hehe nei tōna ingoa, tokowaru hoki āna tama. Ā, i ngā rā o Haora kua koroheketia taua tangata i roto i ngā tāngata.
12 E Davi era filho de um homem, efrateu, de Belém de Judá, cujo nome era Jessé, que tinha oito filhos; e, nos dias de Saul, era este homem já velho e adiantado na idade entre os homens.
13 Nā, tokotoru ngā tama a Hehe, ko ngā kaumātua, i haere, i aru i a Haora ki te pakanga; ko ngā ingoa ēnei o āna tama tokotoru i haere nei ki te pakanga, ko Eriapa te mātāmua, ko tō muri iho i a ia ko Apinarapa, ā, ko Hamaha te tuatoru.
13 Foram-se os três filhos mais velhos de Jessé e seguiram a Saul à guerra; e eram os nomes de seus três filhos, que foram à guerra, Eliabe, o primogênito, e o segundo, Abinadabe, e o terceiro, Samá.
14 Ko Rāwiri hoki tō muri rawa; nā, aru ana ngā mea kaumātua tokotoru i a Haora.
14 E Davi era o menor; e os três maiores seguiram a Saul.
15 Nā, haere ai a Rāwiri, ā, ka hoki atu i a Haora ki te tiaki i ngā hipi a tōna pāpā i Pēterehema.
15 Davi, porém, ia e voltava de Saul, para apascentar as ovelhas de seu pai, em Belém.
16 Nā, i te ata, i te ahiahi, ka whakatata mai taua Pirihitini, ka whakaatu i a ia, e whā tekau ngā rā.
16 Chegava-se, pois, o filisteu pela manhã e à tarde; e apresentou-se por quarenta dias.
17 Nā, ka mea a Hehe ki tāna tama, ki a Rāwiri, “Tēnā, maua atu tētahi wāhi o tēnei wīti pāhūhū, kia kotahi epa, mā ōu tuākana, me ēnei taro kotahi tekau, rere atu ki te puni, ki ōu tuākana.
17 E disse Jessé a Davi, seu filho: Toma, peço-te, para teus irmãos um efa deste grão tostado e estes dez pães e corre a levá-los ao arraial, a teus irmãos.
18 Maua atu hoki ēnei tīhi kotahi tekau ki tō rātou rangatira mano, ka tirotiro atu kei te pēhea ōu tuākana, ka tango mai ai i ā rātou tohu.
18 Porém estes dez queijos de leite leva ao chefe de mil; e visitarás teus irmãos, a ver se lhes vai bem; e tomarás o seu penhor.
19 Nā, i te raorao o Eraha a Haora me rātou, me ngā tāngata katoa hoki o Īharaira e whawhai ana ki ngā Pirihitini.”
19 E estavam Saul, e eles, e todos os homens de Israel no vale do Carvalho, pelejando com os filisteus.
20 Nā, ka maranga wawe a Rāwiri i te ata, tukua atu ana e ia ngā hipi ki te kaitiaki, ā, mauria ana aua mea e ia, haere ana; pērā ana ia me tā Hehe i whakahau ai ki a ia. Ā, nō tōna taenga ki te parepare e haere ana te ope ki te whawhai, e hāmama ana, mō te whai.
20 Davi, então, se levantou pela manhã, bem cedo, e deixou as ovelhas a um guarda, e carregou-se, e partiu, como Jessé lhe ordenara; e chegou ao lugar dos carros, quando já o arraial saía em ordem de batalha, e, a gritos, chamavam à peleja.
21 Kua oti hoki i a Īharaira rātou ko ngā Pirihitini ngā ngohi te whakatakoto, tēnei ngohi hei whawhai ki tērā ngohi.
21 E os israelitas e filisteus se puseram em ordem, fileira contra fileira.
22 Nā, tukua ana e Rāwiri tāna pīkaunga, ki te ringa o te kaitiaki o ngā pīkaunga, ā, rere ana ki te taua, ka tae, ka oha ki ōna tuākana.
22 E Davi deixou a carga que trouxera na mão do guarda da bagagem e correu à batalha; e, chegando, perguntou a seus irmãos se estavam bem.
23 I a ia anō e kōrero ana ki a rātou, nā, ko taua papatū, ko te Pirihitini o Kāta, ko Koriata tōna ingoa, e haere mai ana i roto i ngā ngohi a ngā Pirihitini, ā, ka kōrero ko aua kōrero rā anō, ā, ka rongo a Rāwiri.
23 E, estando ele ainda falando com eles, eis que vinha subindo do exército dos filisteus o homem guerreiro, cujo nome era Golias, o filisteu de Gate, e falou conforme aquelas palavras, e Davi as ouviu.
24 Ā, i te kitenga o ngā tāngata katoa o Īharaira i taua tangata, rere ana rātou i tōna aroaro, ā, nui atu tō rātou wehi.
24 Porém todos os homens de Israel, vendo aquele homem, fugiam de diante dele, e temiam grandemente,
25 Nā, ka mea ngā tāngata o Īharaira, “I kite rānei koutou i taua tangata i haere mai nei? He pono he whakatara mō Īharaira i haere mai ai ia. Nā, ko te tangata e patua ai ia, nui atu ngā taonga e hōmai e te kīngi ki a ia, ka hōmai anō e ia tāna tamāhine ki a ia, ka whakarangatiratia anō te whare o tōna pāpā i roto i a Īharaira.”
25 e diziam os homens de Israel: Vistes aquele homem que subiu? Pois subiu para afrontar a Israel. Há de ser, pois, que ao homem que o ferir o rei o enriquecerá de grandes riquezas, e lhe dará a sua filha, e fará isenta de impostos a casa de seu pai em Israel.
26 Nā, ka kōrero a Rāwiri ki ngā tāngata e tū ana i tōna taha, ka mea, “Ka pēheatia te tangata e patua ai tēnei Pirihitini, e mutu ai te tāwai o Īharaira? Ko wai hoki tēnei Pirihitini kokotikore i whakatara ai ia ki ngā ngohi a te Atua ora?”
26 Então, falou Davi aos homens que estavam com ele, dizendo: Que farão àquele homem que ferir a este filisteu e tirar a afronta de sobre Israel? Quem é, pois, este incircunciso filisteu, para afrontar os exércitos do Deus vivo?
27 Nā, ka pēnei te whakahoki a te iwi ki a ia, ka mea rātou, “Ka pērā anō te hanga ki te tangata, e patua ai ia.”
27 E o povo lhe tornou a falar conforme aquela palavra, dizendo: Assim farão ao homem que o ferir.
28 Ā, nō te rongonga o Eriapa, o tōna tuakana mātāmua, i a ia e kōrero ana ki aua tāngata, ko te tino muranga o te riri o Eriapa ki a Rāwiri, ka mea ia, “He aha koe i haere mai ai? I tukua e koe ki a wai aua hipi torutoru rā i te koraha? E mōhio ana ahau ki tōu whakapehapeha, ki te kino anō hoki o tōu ngākau, he mātakitaki hoki i te whawhai i haere mai ai koe ki raro nei.”
28 E, ouvindo Eliabe, seu irmão mais velho, falar àqueles homens, acendeu-se a ira de Eliabe contra Davi, e disse: Por que desceste aqui? E a quem deixaste aquelas poucas ovelhas no deserto? Bem conheço a tua presunção e a maldade do teu coração, que desceste para ver a peleja.
29 Nā, ka mea a Rāwiri, “I aha koia ahau? Kāhore rānei he take?”
29 Então, disse Davi: Que fiz eu agora? Porventura, não há razão para isso?
30 Nā, ka tahuri atu ia i a ia ki tētahi atu, ā, ka kōrero atu ko aua kupu anō; ā, rite tonu ki te kupu tuatahi te kupu i whakahokia mai e te iwi ki a ia.
30 E desviou-se dele para outro e falou conforme aquela palavra; e o povo lhe tornou a responder conforme as primeiras palavras.
31 Ā, nō ka rangona ngā kupu i kōrerotia e Rāwiri, kōrerotia ana e rātou ki a Haora; ā, ka tono ia kia tīkina ia.
31 E, ouvidas as palavras que Davi havia falado, as anunciaram a Saul, e mandou em busca dele.
32 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Haora, “Kei hopī te ngākau o tētahi ki a ia; mā tāu pononga e haere ki te whawhai ki tēnei Pirihitini.”
32 E Davi disse a Saul: Não desfaleça o coração de ninguém por causa dele; teu servo irá e pelejará contra este filisteu.
33 Nā, ka mea a Haora ki a Rāwiri, “E kore e taea e koe te haere ki tēnei Pirihitini whawhai ai; he tamariki nei hoki koe, he tangata hāpai patu ia nō tōna tamarikitanga ake.”
33 Porém Saul disse a Davi: Contra este filisteu não poderás ir para pelejar com ele; pois tu ainda és moço, e ele, homem de guerra desde a sua mocidade.
34 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Haora, “I te tiaki tāu pononga i ngā hipi a tōna pāpā. Nā, ko te haerenga mai o tētahi raiona, o tētahi pea, kāhakina atu ana he reme i roto i te kāhui;
34 Então, disse Davi a Saul: Teu servo apascentava as ovelhas de seu pai; e vinha um leão ou um urso e tomava uma ovelha do rebanho,
35 nā, ka puta atu ahau ki te whai i a ia, ā, patua ana ia e ahau; tangohia mai ana hoki te reme i roto i tōna waha. Ā, nō tōna whakatikanga mai ki ahau, hopukia ana tōna kumikumi e ahau, patua iho kia mate.
35 e eu saía após ele, e o feria, e a livrava da sua boca; e, levantando-se ele contra mim, lançava-lhe mão da barba, e o feria, e o matava.
36 I patua rūruatia te raiona me te pea e tāu pononga; ā, ka rite tēnei Pirihitini kokotikore ki tētahi o rāua; mōna i whakatara ki ngā ngohi a te Atua ora.”
36 Assim, feria o teu servo o leão como o urso; assim será este incircunciso filisteu como um deles; porquanto afrontou os exércitos do Deus vivo.
37 I mea anō a Rāwiri, “Mā Ihowā nāna nei ahau i whakaora i te wae o te raiona, i te wae o te pea, māna ahau e whakaora i te ringa o tēnei Pirihitini.”
37 Disse mais Davi: O Senhor me livrou da mão do leão e da do urso; ele me livrará da mão deste filisteu. Então, disse Saul a Davi: Vai-te embora, e o Senhor seja contigo.
38 Nā, ka whakakākahuria a Rāwiri e Haora ki ōna kākahu, i pōtaea anō tōna mātenga e ia ki te pōtae parāhi; i whakakākahuria anō hoki e ia he pukupuku rino ki a ia.
38 E Saul vestiu a Davi das suas vestes, e pôs-lhe sobre a cabeça um capacete de bronze, e o vestiu de uma couraça.
39 Ā, whītikiria ana e Rāwiri tāna hoari ki waho ake o ōna kākahu; ka anga, ka haere; kīhai hoki i whakamātauria e ia.
39 E Davi cingiu a espada sobre as suas vestes e começou a andar; porém nunca o havia experimentado; então, disse Davi a Saul: Não posso andar com isto, pois nunca o experimentei. E Davi tirou aquilo de sobre si.
40 Nā, ka maua atu e ia ko tāna tokotoko i tōna ringa; i whiriwhiria anō ētahi kōhatu māeneene e rima māna i roto i te awa, ā, whaowhina ana ki roto ki tāna pēke hēpara, arā ki te pūtea; i tōna ringa anō tāna kōtaha, nā, ko tōna whakatatanga atu ki te Pirihitini.
40 E tomou o seu cajado na mão, e escolheu para si cinco seixos do ribeiro, e pô-los no alforje de pastor, que trazia, a saber, no surrão; e lançou mão da sua funda e foi-se chegando ao filisteu.
41 Ā, i haere tonu mai te Pirihitini, i whakatata mai ki a Rāwiri; ko te kaimau anō o tāna whakangungu rākau i haere i mua i a ia.
41 O filisteu também veio e se vinha chegando a Davi; e o que lhe levava o escudo ia diante dele.
42 Ā, nō te tirotirohanga o te Pirihitini, ka kite i a Rāwiri, whakahāwea ana ki a ia; he taitamariki hoki ia, he kiri pūwhero, he ātaahua hoki.
42 E, olhando o filisteu e vendo a Davi, o desprezou, porquanto era jovem ruivo e de gentil aspecto.
43 Nā, ka mea te Pirihitini ki a Rāwiri, “He kurī ahau i haere mai ai koe me ngā tokotoko ki ahau?” Nā, kangā iho a Rāwiri e te Pirihitini ki ōna atua.
43 Disse, pois, o filisteu a Davi: Sou eu algum cão, para tu vires a mim com paus? E o filisteu amaldiçoou a Davi, pelos seus deuses.
44 I mea anō te Pirihitini ki a Rāwiri, “Haere mai ki ahau, ā, ka hoatu e ahau ōu kikokiko mā ngā manu o te rangi, mā ngā kararehe o te pārae.”
44 Disse mais o filisteu a Davi: Vem a mim, e darei a tua carne às aves do céu e às bestas do campo.
45 Kātahi ka mea a Rāwiri ki te Pirihitini, “I haere mai koe ki ahau me te hoari, me te taoroa, me te tīmata; ko ahau ia ka haere atu nei ki a koe i runga i te ingoa o Ihowā o ngā mano, o te Atua o ngā taua a Īharaira, o tāu i whakatara ake nā.
45 Davi, porém, disse ao filisteu: Tu vens a mim com espada, e com lança, e com escudo; porém eu vou a ti em nome do Senhor dos Exércitos, o Deus dos exércitos de Israel, a quem tens afrontado.
46 Ko āianei koe tukua mai ai e Ihowā ki tōku ringa, ā, ka patua koe e ahau, ka tangohia tōu upoko i a koe, ā, ka hoatu āianei ngā tinana o te ope o ngā Pirihitini mā ngā manu o te rangi, mā ngā kararehe mohoao o te whenua, ā, ka mōhio te whenua katoa he Atua anō tō Īharaira.
46 Hoje mesmo o Senhor te entregará na minha mão; e ferir-te-ei, e te tirarei a cabeça, e os corpos do arraial dos filisteus darei hoje mesmo às aves do céu e às bestas da terra; e toda a terra saberá que há Deus em Israel.
47 Ā, ka mōhio tēnei whakaminenga katoa, ehara te hoari, te taoroa rānei, i tā Ihowā mea hei whakaora; nā Ihowā hoki te whawhai, ā, māna koutou e hōmai ki ō mātou ringa.”
47 E saberá toda esta congregação que o Senhor salva, não com espada, nem com lança; porque do Senhor é a guerra, e ele vos entregará na nossa mão.
48 Nā, ka whakatika te Pirihitini, ka haere mai, ka whakatata ki te whakatūtaki i a Rāwiri, nā, ka hohoro a Rāwiri, ā, rere ana ki te taua kia tūtaki ki te Pirihitini.
48 E sucedeu que, levantando-se o filisteu e indo encontrar-se com Davi, apressou-se Davi e correu ao combate, a encontrar-se com o filisteu.
49 Nā, kua totoro iho te ringa o Rāwiri ki roto ki te pēke, kei te tango i tētahi kōhatu i roto, piua atu ana e ia. Nā, kua tū te rae o te Pirihitini, toremi atu te kōhatu ki roto ki tōna rae; nā, hinga tāpapa iho ana ia ki te whenua.
49 E Davi meteu a mão no alforje, e tomou dali uma pedra, e com a funda lha atirou, e feriu o filisteu na testa; e a pedra se lhe cravou na testa, e caiu sobre o seu rosto em terra.
50 Heoi he kōtaha, he kōhatu tā Rāwiri, ā, hinga ana i a ia te Pirihitini, patua ana e ia, mate rawa. Otiia, kāhore he hoari i te ringa o Rāwiri.
50 Assim, Davi prevaleceu contra o filisteu, com uma funda e com uma pedra, e feriu o filisteu, e o matou sem que Davi tivesse uma espada na mão.
51 Kātahi ka rere a Rāwiri, ā, tū ana i runga i te Pirihitini, nā, ka mau ki tāna hoari, unuhia ana e ia i roto i te takotoranga, nā, whakamatea ana ia, ā, tapahia ana tōna upoko ki taua hoari.
51 Pelo que correu Davi, e pôs-se em pé sobre o filisteu, e tomou a sua espada, e tirou-a da bainha; e o matou e lhe cortou com ela a cabeça; vendo, então, os filisteus que o seu campeão era morto, fugiram.
52 Nā, ka whakatika ngā tāngata o Īharaira rātou ko Hūrā, hāmama ana, nā, whāia ana e rātou ngā Pirihitini ā tae noa koe ki te raorao, ki ngā kūwaha o Ekerono. Nā, hinga ana ngā mea i patua o ngā Pirihitini i te ara ki Haaraimi ā tae noa ki Kāta, ki Ekerono.
52 Então, os homens de Israel e Judá se levantaram, e jubilaram, e seguiram os filisteus, até chegar ao vale e até às portas de Ecrom; e caíram os feridos dos filisteus pelo caminho, de Saaraim até Gate e até Ecrom.
53 Nā, ka hoki ngā tama a Īharaira i te whai i ngā Pirihitini, nā, kei te pāhua i tō rātou puni.
53 Então, voltaram os filhos de Israel de perseguirem os filisteus e despojaram os seus arraiais.
54 Nā, ka mau a Rāwiri ki te upoko o te Pirihitini, ā, kawea ana ki Hiruhārama: ko āna mea ia mō te patu i waiho e ia i tōna tēneti.
54 E Davi tomou a cabeça do filisteu e a trouxe a Jerusalém; porém pôs as armas dele na sua tenda.
55 Nā, i te kitenga o Haora i a Rāwiri e haere atu ana ki te tū i te Pirihitini, ka mea ia ki a Āpanēre, ki te rangatira ope, “E Āpanēre, he tama nā wai tēnā tamaiti?”
55 Vendo, porém, Saul sair Davi a encontrar-se com o filisteu, disse a Abner, o chefe do exército: De quem é filho este jovem, Abner? E disse Abner: Vive a tua alma, ó rei, que o não sei.
56 Nā, ka mea te kīngi, “Ui atu he tama nā wai taua tamaiti.”
56 Disse, então, o rei: Pergunta, pois, de quem é filho este jovem.
57 Nā, i te hokinga mai o Rāwiri i te patu i te Pirihitini, ka mau a Āpanēre ki a ia, ā, kawea ana ki te aroaro o Haora, me te pane anō o te Pirihitini i tōna ringa.
57 Voltando, pois, Davi de ferir o filisteu, Abner o tomou consigo e o trouxe à presença de Saul, trazendo ele na mão a cabeça do filisteu.
58 Nā, ka mea a Haora ki a ia, “E tama, nā wai koe tamaiti?”
58 E disse-lhe Saul: De quem és filho, jovem? E disse Davi: Filho de teu servo Jessé, belemita.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.