1 Pedro 2

mri (MRI) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Nā, whaka­rērea atu ngā mauā­hara katoa, ngā hīanga katoa, ngā tini­hanga, ngā hae, me ngā kupu ngau­tuarā katoa.
1 Deixando, pois, toda a malícia, e todo o engano, e fingimentos, e invejas, e todas as murmurações,
2 Kia rite ki ngā tama­riki whānau hou, hia­hia­tia atu te waiū kore tini­hanga o te kupu, ko te mea hoki ia e tupu ai koutou ki te ora tonu;
2 Desejai afetuosamente, como meninos novamente nascidos, o leite racional, não falsificado, para que por ele vades crescendo;
3 ki te mea kua whaka­mā­tau­tau koutou he tikanga ngā­wari tā te Ariki.
3 Se é que já provastes que o Senhor é benigno;
4 Ko tō koutou haere­nga mai ki a ia ki te kōhatu ora, i whaka­kāhore­tia nei e ngā tāngata, he mea whiri­whiri ia nā te Atua, he mea utu nui;
4 E, chegando-vos para ele, pedra viva, reprovada, na verdade, pelos homens, mas para com Deus eleita e preciosa,
5 ka hangā hoki koutou, ānō he kōhatu ora hei whare, arā hei mea wairua, hei tohunga­tanga tapu, hei tāpae atu i ngā patu­nga tapu, arā i ngā mea wairua, he mea e manako­hia ana e te Atua i runga i a Īhu Karaiti.
5 Vòs também, como pedras vivas, sois edificados casa espiritual e sacerdòcio santo, para oferecer sacrifícios espirituais agradáveis a Deus por Jesus Cristo.
6 Mō reira, tērā wāhi o te karaipi­ture:
6 Por isso também na Escritura se contém:Eis que ponho em Sião a pedra principal da esquina, eleita e preciosa;e quem nela crer não será confundido.
7 Ki a koutou e whaka­pono nā he mea utu nui ia; ki te hunga whaka­pono kore ia,
7 E assim para vòs, os que credes, é preciosa, mas, para os rebeldes,a pedra que os edificadores reprovaram,essa foi a principal da esquina,
8 “Hei kāmaka tūtuki­tanga wae­wae ia,
8 E uma pedra de tropeço e rocha de escândalo,para aqueles que tropeçam na palavra, sendo desobedientes; para o que também foram destinados.
9 Ko koutou ia he iwi whiri­whiri, he tohunga­tanga kīngi, he iwi tapu, he iwi kua riro pū mai mā te Atua; hei whaka­puaki i ngā pai o te kai­karanga i a koutou i roto i te pōuri ki tōna mārama whaka­mīharo.
9 Mas vòs sois a geração eleita, o sacerdòcio real, a nação santa, o povo adquirido, para que anuncieis as virtudes daquele que vos chamou das trevas para a sua maravilhosa luz;
10 I mua ehara i te iwi, ināia­nei ia he iwi nā te Atua; kīhai nei i tohu­ngia i mua, ināia­nei ia ka tohu­ngia.
10 Vós, que em outro tempo não éreis povo, mas agora sois povo de Deus; que não tínheis alcançado misericórdia, mas agora alcançastes misericórdia.
11 E ōku hoa aroha, ko tāku whaka­hau atu tēnei, he hunga noho noa, he manene hoki koutou, kia mawehe i ngā hia­hia kiko­kiko e whawhai nei ki te wairua.
11 Amados, peço-vos, como a peregrinos e forasteiros, que vos abstenhais das concupiscências carnais, que combatem contra a alma;
12 Kia pai tā koutou whaka­haere i roto i ngā tauiwi, mō tā rātou whaka­pae ki a koutou, he kai­mahi koutou i te kino, nā, kia whaka­korōria rātou i te Atua ā te rā o te tiro­hanga mai, ina kite i ā koutou mahi pai.
12 Tendo o vosso viver honesto entre os gentios; para que, naquilo em que falam mal de vós, como de malfeitores, glorifiquem a Deus no dia da visitação, pelas boas obras que em vós observem.
13 Kia ngohe­ngohe koutou ki ngā tikanga katoa a te tangata, he whaka­aro ki te Ariki; ahakoa ki te kīngi, ki te mea nui rawa;
13 Sujeitai-vos, pois, a toda a ordenação humana por amor do Senhor; quer ao rei, como superior;
14 ki ngā kāwana rānei, ki te hunga i tonoa mai e ia hei whiu i ngā kai­mahi i te kino, hei whaka­moe­miti ia mō te hunga e mahi ana i te pai.
14 Quer aos governadores, como por ele enviados para castigo dos malfeitores, e para louvor dos que fazem o bem.
15 Ko tā te Atua hoki tēnei i pai ai, kia ai ā koutou mahi pai hei puru mō ngā māngai kūware o ngā tāngata whaka­aro­kore.
15 Porque assim é a vontade de Deus, que, fazendo bem, tapeis a boca à ignorância dos homens insensatos;
16 He hunga ehara nei i te here­here, otiia e kore e waiho tō koutou here­kore­tanga hei hīpoki mō te mauā­hara, engari kia rite ki ngā pono­nga a te Atua.
16 Como livres, e não tendo a liberdade por cobertura da malícia, mas como servos de Deus.
17 Whaka­hōnore­tia ngā tāngata katoa. Aroha­ina ngā tēina, ngā tuā­kana. E wehi ki te Atua. Whaka­hōnore­tia te kīngi.
17 Honrai a todos. Amai a fraternidade. Temei a Deus. Honrai ao rei.
18 E ngā pono­nga, kia ngohe­ngohe ki ō koutou ranga­tira, kia nui te wehi; he teka ki te hunga pai, ki te hunga ngā­wari anake, ki te hunga whanokē anō hoki.
18 Vós, servos, sujeitai-vos com todo o temor aos senhores, não somente aos bons e humanos, mas também aos maus.
19 He mea whai whaka­pai­nga hoki tēnei, ki te mea nā te mahara ki te Atua ka whaka­manawa­nui ai tētahi ki ngā mea whaka­pōuri, i a ia e whaka­mamae­tia hētia ana.
19 Porque é coisa agradável, que alguém, por causa da consciência para com Deus, sofra agravos, padecendo injustamente.
20 He aha hoki te korōria, ki te mea ka whaka­manawa­nui, i te mea kua hara koutou, ā, ka moto­kia? Tēnā ka whaka­manawa­nui, i te mea ka mahi pai, ā, ka whaka­mamae­tia, he mea whai whaka­pai­nga tēnei ki te Atua.
20 Porque, que glória será essa, se, pecando, sois esbofeteados e sofreis? Mas se, fazendo o bem, sois afligidos e o sofreis, isso é agradável a Deus.
21 Nō te mea i karanga­tia koutou ki tēnei, i whaka­mamae­tia hoki a te Karaiti mō koutou, waiho iho ana e ia he tauira mō koutou, kia aru ai koutou i ōna tapu­wae.
21 Porque para isto sois chamados; pois também Cristo padeceu por nós, deixando-nos o exemplo, para que sigais as suas pisadas.
22 Kīhai nei ia i mea i te hara, kāhore anō hoki i kitea te tini­hanga i tōna māngai.
22 O qual não cometeu pecado, nem na sua boca se achou engano.
23 Ka taunu­tia, kīhai ia i taunu atu; ka whaka­mamae­tia, kīhai ia i whaka­tuma; engari, i tuku i a ia ki te kai­whaka­wā tika.
23 O qual, quando o injuriavam, não injuriava, e quando padecia não ameaçava, mas entregava-se àquele que julga justamente;
24 Nāna ake i waha ō tātou hara, nā tōna tinana ake, i runga i te rākau, kia whaka­tūpā­paku ai tātou ki te hara, kia ora ai ki te tika. Nā ōna kārawa­rawa, i ora ai ō koutou mate.
24 Levando ele mesmo em seu corpo os nossos pecados sobre o madeiro, para que, mortos para os pecados, pudéssemos viver para a justiça; e pelas suas feridas fostes sarados.
25 I rite hoki koutou ki te hipi kua kotiti kē; heoi, kua hoki tēnei koutou ki te Hēpara, ki te Pīhopa, o ō koutou wairua.
25 Porque éreis como ovelhas desgarradas; mas agora tendes voltado ao Pastor e Bispo das vossas almas.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Pedro 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.