Mateus 13

Molima New Testament (MOX_FNS) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 ʼAubena nana ʼinaya Ieisu vanuega ʼifoqe ta iqo balabalaya toabui.
1 Naquele mesmo dia, Jesus saiu de casa e se assentou à beira-mar.
2 Ta qabu qiduadi ivaʼauta ʼinaya tuata wagaya gelu toabui ta qabu dina balabalaya itovotovolo.
2 E grandes multidões se reuniram em volta dele, de modo que entrou num barco e se assentou. E toda a multidão estava em pé na praia.
3 ʼInega vona sesebaiega yani ʼeala veʼitedi, ta wese vonedi vonaya, “ʼOloto taha tauya vaoqaya witi vewanidi sabi veyavulina.
3 E de muitas coisas lhes falou por parábolas, dizendo:
4 E ʼinega veʼale veyavuledi, ta vaina vewana ʼedabalaya iavuta ʼinega manuqa iʼitedi iwebui iʼainidi.
4 E, ao semear, uma parte caiu à beira do caminho, e, vindo as aves, a comeram.
5 Ta vaina vewana iavuta bwaʼo dabodabonaya, ta ʼabiboda itabo kwayavona, mana bwaʼobwaʼo yalayalana.
5 Outra parte caiu em solo rochoso, onde a terra era pouca, e logo nasceu, visto não ser profunda a terra.
6 Ta tuta nana babaʼau vanemai ʼinega guveʼaligidi, mana kwalamidi ge dawebui bwaʼobwaʼo gamo otaqinaya.
6 Saindo, porém, o sol, a queimou; e, porque não tinha raiz, secou-se.
7 E vaina vewana talitali gamonaya iavuta ta maega itabo vefofo, ʼinega talitali nana vewaiwai ta witi ge ana fata navuaqa.
7 Outra parte caiu entre os espinhos; e os espinhos cresceram e a sufocaram.
8 Ta wese vaina vewana bwaʼobwaʼo aqiaqina ʼinaya iavuta itabo ta ivuaqa, ʼinega vewana diavona ʼidiega vaina ivuaqa 100 ʼidewani, ta vaina 60 ta wese vaina 30.
8 Outra, enfim, caiu em boa terra e deu fruto: a cem, a sessenta e a trinta por um.
9 Ta ʼeguma ma taniqami baʼe vona nana ona noqolidi.”
9 Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
10 ʼInega Ieisu ana toʼabibodayavo imai ʼinaya ta ivoneaya, “Tolaʼai weaqina tomotau vona sesebaiega uveveʼitedi?”
10 Então os discípulos se aproximaram de Jesus e lhe perguntaram: — Por que o senhor fala com eles por meio de parábolas?
11 ʼInega Ieisu vonaya, “Omiʼa Yaubada awafelemi be vaina yani ʼwaiʼwaividi ena ʼEbeluvine weaqina niʼa oalahalamania, ta baʼe qabu diavona gebu.
11 Ao que Jesus respondeu:
12 Aiqabu vaina yani ʼidia nawale givetomana ago vaʼinena ina lobea, ta aiqabu ge yani agona ʼidia, e nawale Yaubada wese naʼewa yavulea ʼidiega.
12 Pois ao que tem, mais será dado, e terá em abundância; mas, ao que não tem, até o que tem lhe será tirado.
13 Baʼe ʼiuna ʼinega vona sesebaiega yaveveʼita ʼidia, mana matadiega iʼitaʼita ta ge ida ʼita aqiaqiea. Ta wese ivivineneqa ta ge ida noqoli be ge ida alamania.
13 Por isso, falo com eles por meio de parábolas: porque, vendo, não veem; e, ouvindo, não ouvem, nem entendem.
14 “Tovesimasimana Aisea ena vona ana aqiaqi niʼa ʼifoqe, mana lova tauna baʼe tomotau diavona weaqidi madusimanea vonaya,
14 Assim, neles se cumpre a profecia de Isaías:
15 — ausente —
15 Porque o coração deste povo
16 Ta omiʼa me emi qaiawa, mana matamiega oʼitaʼita ta wese teniqamiega onoqonoqolia.
16 — Bem-aventurados, porém, são os olhos de vocês, porque veem; e bem-aventurados são os ouvidos de vocês, porque ouvem.
17 Vonahaqiaqi, baʼe yani diavona niʼa oʼitedi be onoqolidi lova tovesimasimanayavo ta wese tomeqabu edi ilivu tunutunuqina nuanuadi qiduana ida ʼitei ta wese ida noqolia, ta ge adi fata ida lobei.
17 Pois em verdade lhes digo que muitos profetas e justos desejaram ver o que vocês estão vendo, mas não viram; e quiseram ouvir o que vocês estão ouvindo, mas não ouviram.
18 “ʼInega vona sesebai vewana ana veyavula weaqina ana alamani ona noqolia.
18 — Ouçam, portanto, o que significa a parábola do semeador.
19 ʼEguma taha toga Yaubada ena ʼEbeluvine valena nanoqolia ta nuana ge daʼeqaʼui, e tauna ʼidewani vewana dina iavuta ʼedabalaya, ʼinega toluveifana maimai ta vona diavona ʼoloto nana giwalinaya ʼenoʼeno ʼewaʼewa yavuledi.
19 A todos os que ouvem a palavra do Reino e não a compreendem, vem o Maligno e arrebata o que lhes foi semeado no coração. Este é o que foi semeado à beira do caminho.
20 Ta vaidi tomotau Valena Aqiaqina inoqolia ta lukwayavonega me edi qaiawa iawafeledi Yaubada ʼinaya. Ta ʼabiboda tuta nana vita nage vevoalana ilobea Vale nana weaqina wese lukwayavonega edi vetumaqana ina nogea, mana taudi kavona vewana dina dabodabo ʼinaya iʼeluavuta ta kwalamidi ge davaveʼabi bwaʼobwaʼoya.
20 O que foi semeado em solo rochoso, esse é o que ouve a palavra e logo a recebe com alegria.
21 — ausente —
21 Mas ele não tem raiz em si mesmo, sendo de pouca duração. Quando chega a angústia ou a perseguição por causa da palavra, logo se escandaliza.
22 Vaidi tomotau Valena Aqiaqina inoqolia ta iʼewa aqiaqiea, ta ʼabiboda bwaʼobwaʼo ana kaikaiwabuyavo be wese edi toa bwaʼobwaʼoya weaqina nuadi ʼewea, ʼinega taudi edi vetumaqana inuafania ta ge adi fata be ina vuaqa, mana baʼe tomotau diavona kavona vewana dina iʼeluavuta talitali gamonaya.
22 O que foi semeado entre os espinhos é o que ouve a palavra, porém as preocupações deste mundo e a fascinação das riquezas sufocam a palavra, e ela fica infrutífera.
23 Ta ʼesi vaidi tomotau Valena Aqiaqina inoqolia ta nuadi ʼeqaʼuya ʼinega ivuaqa aqiaqi, ta vuaqidi vaina 100 ta vaina 60 ta wese vaina 30, mana omoʼe tomotau diavona kavona vewana dina bwaʼobwaʼo aqiaqina ʼinaya iʼeluavuta.”
23 Mas o que foi semeado em boa terra é o que ouve a palavra e a compreende; este frutifica e produz a cem, a sessenta e a trinta por um.
24 ʼInega taha wese vona sesebai Ieisu tomotau vonedi vonaya, “Mahala ena ʼEbeluvine kavona taha ʼoloto witi vewanina aqiaqina veyavulea ena vaoqa ʼinaya.
24 Jesus lhes propôs outra parábola, dizendo:
25 Ta velovelovana ʼinaya ena tofewayavo maega iʼeno motaiva ta ana avia taha mai vaoqaya ta libi vewanidi veyavuledi witi otaqa gamonaya, ʼabo tauya.
25 Mas, enquanto todos estavam dormindo, veio o inimigo dele, semeou o joio no meio do trigo e foi embora.
26 Yani qabuna ʼelutabo ta wese ivuaqa, ʼinega tofewa diavona libi nana iʼita ʼinanea.
26 E, quando as plantas cresceram e produziram fruto, apareceu também o joio.
27 “ʼInega tonivaoqa ena tofewayavo imai ta ivoneaya, ‘Kaiwabu, vewana aqiaqina eu vaoqaya lova uveyavuledi, ta maʼoda ʼinega libi maega itabo vinivinioya?’
27 Então os servos do dono da casa chegaram e disseram: “Patrão, o senhor não semeou boa semente no seu campo? De onde, então, vem o joio?”
28 Ta tonivaoqa vonaya, ‘Baʼe taha voalagu ena viaqa.’ ʼInega ena tofewayavo ivetelaʼaiea ivonaya, ‘Maʼoda, nage libi dina ana luabu yavuledi?’
28 Ele, porém, lhes respondeu: “Um inimigo fez isso.” Mas os servos lhe perguntaram: “O senhor quer que a gente vá e arranque o joio?”
29 Ta tonivaoqa vonaya, ‘ʼEtobala, mana ʼeguma libi diavona ona luabuya ʼinega wese vaina witi maega ona abu yavuledi.
29 O dono da casa respondeu: “Não! Porque, ao separar o joio, vocês poderão arrancar também com ele o trigo.
30 Ta ʼesi bolimana ana tutaya egu todaʼayavo ena vonedi libi diavona ina vavutuqidi witi ʼidiega, ʼinega libi diavona ina gabu yavuledi, ta ʼesi witi daisina ina vaʼauqidi ta egu sailakaya ina vedododi.’”
30 Deixem que cresçam juntos até a colheita. E, no tempo da colheita, direi aos ceifeiros: ‘Ajuntem primeiro o joio e amarrem-no em feixes para ser queimado; mas recolham o trigo no meu celeiro.’”
31 Wese Ieisu taha vona sesebaiega tomotau vonedi vonaya, “Mahala ena ʼEbeluvine kavona taha ʼoloto teʼwa vewanina naʼewei ta ena talaqa ʼinaya naʼwadia.
31 Jesus lhes propôs outra parábola, dizendo:
32 Vonahaqiaqi, teʼwa vewanina yani goyona, ta ʼeguma kana ʼwadia ʼinega ena tabo ʼinaya yani qabuna vaoqaya naveqidua vaʼinedi kavona ʼaiwe be ʼinega manuqa ina mai ta laqanaya ina nevuqa.”
32 Esse grão é, na verdade, a menor de todas as sementes, mas, quando cresce, é maior do que as hortaliças, e chega a ser uma árvore, de modo que as aves do céu vêm se aninhar nos seus ramos.
33 ʼInega Ieisu wese vona sesebaiega vonedi vonaya, “Mahala ena ʼEbeluvine kavona taha vavine falawa ana ʼebegiveago ana wawa isiti goyona naʼewei ta falawa qiduana maega nawayavilea, ʼinega falawa nana nadidina.”
33 Jesus lhes contou ainda outra parábola:
34 Ieisu tuta qabuna vona sesebaiega tomotau veveʼitedi. Tauna ge taha yani davonedi mali vona ʼinega, ta ʼesi tuta qabuna vona sesebaiega veveʼitedi.
34 Jesus disse todas estas coisas às multidões por parábolas e sem parábolas nada lhes dizia.
35 Baʼe ʼinega tovesimasimana taha ena vona ana aqiaqi ʼifoqe, mana lova madusimanea vonaya,
35 Isso aconteceu para se cumprir o que foi dito por meio do profeta: “Abrirei a minha boca em parábolas; publicarei coisas ocultas desde a criação do mundo.”
36 ʼInega Ieisu qabu diavona nogedi ta lugu vanuea, ta ana toʼabibodayavo imai ʼinaya ta ivonaya, “Vona sesebai libi vaoqaya ana alamani una givesimatalia ʼimaya.”
36 Então, despedindo as multidões, Jesus foi para casa. E, aproximando-se dele os seus discípulos, disseram: — Explique-nos a parábola do joio do campo.
37 ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “Witi vewanina aqiaqina ana toveyavula, tauna yaʼa Tomotau Natuna.
37 E Jesus respondeu:
38 Ta vaoqa nana kavona bwaʼobwaʼo qabuna, ta vewana aqiaqina taudi Yaubada ena ʼEbeluvine ana tomotauyavo, ta libi taudi toluveifana ena tomotauyavo.
38 O campo é o mundo. A boa semente são os filhos do Reino; o joio são os filhos do Maligno.
39 Ta libi ana toveyavula benaʼe Seitani. Ta bolimana ana tuta benaʼe tuta ana ʼebeluʼovoa, ta tobolimana taudi Yaubada ena tovaleʼewayavo.
39 O inimigo que o semeou é o diabo. A colheita é o fim dos tempos, e os ceifeiros são os anjos.
40 Be tuta ana ʼebeluʼovoa ʼinaya toluveifadi taudi ʼidewani libi Yaubada ena tovaleʼewayavo ina vaʼauqidi be ina gabu yavuledi.
40 Pois, assim como o joio é colhido e jogado no fogo, assim será no fim dos tempos.
41 “Ta yaʼa Tomotau Natuna egu tovaleʼewayavo ena vetunedi be toluveifana ena toveʼitayavo be ena tofewayavo ina vaʼauqidi ta ina ʼwavinidi Yaubada ena ʼEbeluvine ʼinega.
41 O Filho do Homem mandará os seus anjos, que ajuntarão do seu Reino todos os que servem de pedra de tropeço e os que praticam o mal
42 Ta ina felawebuiedi ʼaiwe ʼalaʼalaina gamonaya, ta ʼinaya visiqa ina lutonovi be ina dou ta wese aladi navetalakikokiko.
42 e os lançarão na fornalha acesa; ali haverá choro e ranger de dentes.
43 Ta ʼabiboda taudi tunutunuqidi Tamadi ena ʼEbeluvine gamonaya ina simatala babaʼau ʼidewana. ʼEguma ma taniqami baʼe vona nana ona noqolia.
43 Então os justos resplandecerão como o sol, no Reino de seu Pai. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
44 “Mahala ena ʼEbeluvine baʼe ʼidewani. Taha ʼoloto yani kaikaiwabu otaqina lobea bwaʼobwaʼo gamonaya, ta wese aʼukwaiva ʼeviviea. ʼInega me ena qaiawa tauya ta ena kulufayavo qabuna vegimwaneyedi ta adi veʼia ʼewea, ʼinega bwaʼobwaʼo nana gimwanea.
44 — O Reino dos Céus é semelhante a um tesouro escondido no campo, que um homem achou e escondeu. Então, transbordante de alegria, vai, vende tudo o que tem e compra aquele campo.
45 “Ta wese mahala ena ʼEbeluvine kavona taha tomotau nuanuana taha mwali aqiaqina nagimwanea.
45 — O Reino dos Céus é também semelhante a um homem que negocia e procura boas pérolas.
46 Ta tuta nana taha mwali aqiaqi otaqina lobea, e ʼinega ena kulufa qabuna vegimwaneyedi be yaqisa mwali nana ana fata nagimwanea.
46 Quando encontrou uma pérola de grande valor, ele foi, vendeu tudo o que tinha e comprou a pérola.
47 “Ta wese mahala ena ʼEbeluvine ʼidewani togomana edi gomana ibwaʼuya lavuya, ta ʼiqana taha taha iʼonedi.
47 — O Reino dos Céus é ainda semelhante a uma rede que foi lançada ao mar e apanhou peixes de toda espécie.
48 Ta tuta nana ʼiqana gomana iluveagatunaʼia ʼinega ilihi vaneyea balabalaya, ta ʼinega itoabui ta ʼiqana qabudi ivavutuqidi. ʼInega ʼiqana aqiaqidi kwalisi ʼinaya ivedododi ta ʼiqana veiveifadi iveyavuledi.
48 E, quando já estava cheia, os pescadores a arrastaram para a praia e, assentados, escolheram os bons para os cestos e jogaram fora os ruins.
49 Ta wese ʼidewani tuta ana ʼebeluʼovoa ʼinaya Yaubada ena tovaleʼewayavo ina mai ta tomotau luveifadi ina vavutuqidi tomotau aqiaqidi ʼidiega.
49 Assim será no fim dos tempos: os anjos sairão, separarão os maus dentre os justos
50 Ta tomotau luveifadi ina felawebuiedi ʼaiwe ʼalaʼalaina gamonaya, ta ʼinaya visiqa ina lutonovi be ina dou ta aladi navetalakikokiko.”
50 e os lançarão na fornalha acesa; ali haverá choro e ranger de dentes.
51 ʼInega Ieisu vetalaʼaiedi vonaya, “Maʼoda, nage vona sesebai qabuna baʼe niʼa oalamanidi?”, ta ivonaya, “ʼAo, ʼedewana.”
51 Então Jesus perguntou: Eles responderam: — Sim!
52 Ta wese vonedia, “ʼInega ona alamani aqiaqiea ʼeguma luvine ana toveʼita taha niʼa vetoʼabiboda mahala ena ʼEbeluvine weaqina, e ʼinega taunana kavona taha tonivanue lugu vanue gamonaya ta ena kulufa vauvauna ta wese ʼituʼituwaina ʼewa ʼifoqeyedi.”
52 Então Jesus lhes disse:
53 Tuta nana Ieisu ena vona sesebai luʼovoidi ʼinega omoʼe diʼwe nana nogea.
53 Quando Jesus acabou de contar essas parábolas, retirou-se dali.
54 ʼInega ʼevivi ena ʼabagaya ta vanue tafwalolo ʼinaya lugu ta veʼitedi. Ta tomotau qabudi nuadi voqana ʼinega ivonaya, “ʼOloto baʼe maʼinega ena alamani ʼewei, ta wese maʼinega waiwai ʼewea ʼinega ana fata yani ʼebenuavoqana viaviaqidi?”
54 E, chegando à sua terra, ensinava-os na sinagoga, de modo que se maravilhavam e diziam: — De onde lhe vêm esta sabedoria e estes poderes miraculosos?
55 Ta wese ivonaya, “Benaʼe ʼoloto nana tauna toʼeyoqona natuna, waisa? Ta inana Meli ta tainavo Iemesa be Iosefa be Saimoni ta wese Iudasa, wa?
55 Não é este o filho do carpinteiro? A sua mãe não se chama Maria, e seus irmãos não são Tiago, José, Simão e Judas?
56 Ta wese novunavo maega katoatoa. Ta maʼinega ena alamani be ena waiwai ʼewei?”
56 Todas as suas irmãs não vivem entre nós? Então, de onde lhe vem tudo isto?
57 ʼInega inogea, ta Ieisu vonedi vonaya, “Tovesimasimana adi ʼamayaba ilobelobea mali ʼabaga ʼidia, ta edi ʼabagaya ta wese edi gadeavo ʼidiega ge taha ʼamayaba ida lobei.”
57 E escandalizavam-se por causa dele. Jesus, porém, lhes disse:
58 ʼInega Ieisu ʼabaga nana ʼinaya ge viaqa waiwaidi ʼeala daviaqidi, mana ge ida vetumaqanea.
58 E não fez ali muitos milagres, por causa da incredulidade deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.