Marcos 14
Molima New Testament (MOX_FNS) vs ARA
1 ʼAuvivia Sagalina ana ʼebenuaveʼavina ta wese Beledi ge ana isitimo Sagalina ʼaubena magilafuna ʼinaya naveʼale. ʼInega toveguba qiduqiduadi be wese luvine ana toveʼitayavo ʼeda isalisalia maʼoda Ieisu ina uʼavei ta ina kafia be ina luveʼaligi,
1 Dali a dois dias, era a Páscoa e a Festa dos Pães Asmos; e os principais sacerdotes e os escribas procuravam como o prenderiam, à traição, e o matariam.
2 ta ivonaya, “Ge ʼAuvivia Sagalina ana tutaya Ieisu kana kafia, mana nawale tomotau diadi navilea ta ina manini ʼidaya.”
2 Pois diziam: Não durante a festa, para que não haja tumulto entre o povo.
3 Ieisu ʼabaga Bedani ʼinaya toatoa iana Saimoni ena vanuea ta iʼaiʼai. Ta Saimoni nana igabea ʼwagoʼwagoina, mana tauna lova toʼwagota. ʼInega taha vavine mai lugu ta nimanaya dedeʼwa ma botolina viaviaqina alabasita ʼinega kafikafia. Ta dedeʼwa nana ana wawa nadi meilana aqiaqina ta ana veʼia agona. ʼInega botoli nana budona gibaia, ta dedeʼwa nana ʼinega Ieisu debana iwaqia.
3 Estando ele em Betânia, reclinado à mesa, em casa de Simão, o leproso, veio uma mulher trazendo um vaso de alabastro com preciosíssimo perfume de nardo puro; e, quebrando o alabastro, derramou o bálsamo sobre a cabeça de Jesus.
4 Ta vaina tomotau itoatoa vavine nana ena viaqa iʼitea ta diadi vilea ivonaya, “Tolaʼai weaqina dedeʼwa iwaiwaqa kavokavovoi?
4 Indignaram-se alguns entre si e diziam: Para que este desperdício de bálsamo?
5 Mana dedeʼwa nana ana veʼia qiduana, kavona taha ʼoloto ena mane naʼewea ena fewa weaqina yaʼwala ʼaidegina ʼinaya. Ta ʼesi luaqiaqiea ʼeguma dedeʼwa nana kada vegimwaneyei be ana veʼia qiduana kada ʼewei be lukwalukwadi ʼidia kada vewilaʼayea.”
5 Porque este perfume poderia ser vendido por mais de trezentos denários e dar-se aos pobres. E murmuravam contra ela.
6 ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “Taʼiwa oluaʼu, vavine ge ona givenuavitei mana yani aqiaqi otaqina viaqia ʼiguya.
6 Mas Jesus disse: Deixai-a; por que a molestais? Ela praticou boa ação para comigo.
7 Omiʼa lukwalukwa dina tuta qabuna maega otoatoa, ta totuta nuanuami ona iuledi e ami fata be ona iuledi. Ta yaʼa ge tuta kuena omiʼa maega kana toatoa.
7 Porque os pobres, sempre os tendes convosco e, quando quiserdes, podeis fazer-lhes bem, mas a mim nem sempre me tendes.
8 Ta vavine baʼe yani qiduana viaqia ʼiguya tuta nana ʼwafigu dedeʼwega iwaqia, mana maduʼivaʼavaʼaigu agu tavuna weaqina.
8 Ela fez o que pôde: antecipou-se a ungir-me para a sepultura.
9 Yavona aqiaqiemi, tuta nana valegu ina lugaihiea diʼwe qabudi ʼidia, e ʼinega wese vavine baʼe ena viaqa ʼiguya valena ina veluluʼuyayea ʼinega tomotau vavine nana ina nuaveʼavinia.”
9 Em verdade vos digo: onde for pregado em todo o mundo o evangelho, será também contado o que ela fez, para memória sua.
10 ʼInega Tuwelo dina ʼidiega taha ana wawa Iudasa Isakaliota tauya toveguba qiduqiduadi ʼidia nuanuana Ieisu nasuluvea.
10 E Judas Iscariotes, um dos doze, foi ter com os principais sacerdotes, para lhes entregar Jesus.
11 Ta Iudasa ena vona inoqolia ʼinega iqaiawa qiduana ta ivona fofofola ʼinaya ana veʼia ina neia. ʼInega Iudasa tuta aqiaqina baʼeyea be Ieisu nasuluvei ta ina kafia.
11 Eles, ouvindo-o, alegraram-se e lhe prometeram dinheiro; nesse meio tempo, buscava ele uma boa ocasião para o entregar.
12 Beledi ge ana isitimo Sagalina ana ʼaubena nugweta ʼinaya me Diu sifi natudiavo lami ivunuqidi ʼAuvivia Sagalina ana ʼebenuaveʼavina weaqina, mana edi ilivu ʼidewana. ʼInega ʼaubena nana ʼinaya Ieisu ana toʼabibodayavo imai ivetalaʼaiea ivonaya, “Maʼinaya ʼAuvivia Sagalina ana ʼabwaga ana ʼivaʼavaʼaia weaqiu be una ʼai?”
12 E, no primeiro dia da Festa dos Pães Asmos, quando se fazia o sacrifício do cordeiro pascal, disseram-lhe seus discípulos: Onde queres que vamos fazer os preparativos para comeres a Páscoa?
13 ʼInega Ieisu ana toʼabiboda magilafudi luvetunedi ta vonedia, “Ona tauya Ielusalema ʼinaya ta taha ʼoloto ona ʼitea goʼila ana ʼebegoi kayokayo ʼavalea, e tauna ona ʼabibodea!
13 Então, enviou dois dos seus discípulos, dizendo-lhes: Ide à cidade, e vos sairá ao encontro um homem trazendo um cântaro de água;
14 Ta ʼoloto nana maega ona lugu vanuea, be tonivanue ona voneaya, ‘Ema Toveʼita noqinoqi ʼiuya vonaya, “Tosifaufa una awafelea ʼiguya be yaqisa ʼinaya agu toʼabibodayavo maega ʼAuvivia Sagalina ana ʼabwaga ana ʼai?” ’
14 segui-o e dizei ao dono da casa onde ele entrar que o Mestre pergunta: Onde é o meu aposento no qual hei de comer a Páscoa com os meus discípulos?
15 Be ʼinega sifaufa qiduana ulawanaya naveʼitemi tawa ʼiʼivaʼavaʼaina. Ta omoʼe ʼinaya ada ʼabwaga ona ʼivaʼavaʼaia weaqida.”
15 E ele vos mostrará um espaçoso cenáculo mobilado e pronto; ali fazei os preparativos.
16 ʼInega ana toʼabibodayavo magilafudi itauya ilugu Ielusalema, ta yani qabuna Ieisu niʼa vonedia ʼidewana ilobedi. ʼInega ʼAuvivia Sagalina ana ʼabwaga iʼivaʼavaʼaia weaqina.
16 Saíram, pois, os discípulos, foram à cidade e, achando tudo como Jesus lhes tinha dito, prepararam a Páscoa.
17 Niʼa velavilaviea ʼinega Ieisu taudi Tuwelo dina maega ilugu sifaufa nana ʼinaya.
17 Ao cair da tarde, foi com os doze.
18 Ta itoabui iʼaiʼai ʼinega vonedi vonaya, “Yavona aqiaqiemi, nawale taha ʼimiega maega kaʼaiʼai naneiegu agu aviayavo ʼidia.”
18 Quando estavam à mesa e comiam, disse Jesus: Em verdade vos digo que um dentre vós, o que come comigo, me trairá.
19 ʼInega Ieisu ena vona weaqina nuadi vita, ta ʼaidega ʼaidega Ieisu ivetalaʼaiea ivonaya, “Kaiwabu, yaʼa gebu, waisa?”
19 E eles começaram a entristecer-se e a dizer-lhe, um após outro: Porventura, sou eu?
20 ʼInega Ieisu vona ʼeviviedi vonaya, “Agu tosuluva omiʼa Tuwelo mina ʼimiega. Tauna nawale yaʼa maega gaeba ʼaideganega beledi ana ʼaubwaʼui ana ʼai.
20 Respondeu-lhes: É um dos doze, o que mete comigo a mão no prato.
21 Ta yaʼa Tomotau Natuna ena tauya ʼedana ʼinega lova Buki Nugwenugweina ʼinaya madusimanea. Ta agu tosuluva nana nuakolokolona, mana nawale veilaqe qiduana nalobea, ta luaqiaqiea ʼeguma lova inana ge ida venatunei.”
21 Pois o Filho do Homem vai, como está escrito a seu respeito; mas ai daquele por intermédio de quem o Filho do Homem está sendo traído! Melhor lhe fora não haver nascido!
22 Tutana nawale iʼaiʼai ʼinega Ieisu beledi ʼewei ta vona lukaiwa Yaubada ʼinaya, ʼinega gitomwei ta ana toʼabibodayavo neidi ta vonedia, “Baʼe ʼwafigu ta ona ʼewei ona ʼai!”
22 E, enquanto comiam, tomou Jesus um pão e, abençoando-o, o partiu e lhes deu, dizendo: Tomai, isto é o meu corpo.
23 ʼAbibodanaya ʼoine ma vedina ʼewei e ʼinega wese lukaiwa ta neidi be qabudi inumea,
23 A seguir, tomou Jesus um cálice e, tendo dado graças, o deu aos seus discípulos; e todos beberam dele.
24 ta Ieisu vonedia, “Baʼe sulaligu nainoqa tomotau qabumi weaqimi, ta wese baʼena luvine vauvauna ana ʼebeveʼale.
24 Então, lhes disse: Isto é o meu sangue, o sangue da [nova] aliança, derramado em favor de muitos.
25 Yavona aqiaqi ʼimia, tuta baʼe ʼinega ta ʼabiboda ge wese ʼoine vuaqina ʼinega ena numa ʼeviviei ana laba ʼoine vauvauna ena numea Yaubada ena ʼEbeluvine ʼinaya.”
25 Em verdade vos digo que jamais beberei do fruto da videira, até àquele dia em que o hei de beber, novo, no reino de Deus.
26 ʼAi gumwala ʼinega ʼevosi taha iʼevosiei ta iʼifoqe, ʼinega iʼwatovu bwanaga Olibe ʼinaya.
26 Tendo cantado um hino, saíram para o monte das Oliveiras.
27 ʼInega Ieisu ana toʼabibodayavo vonedia,
27 Então, lhes disse Jesus: Todos vós vos escandalizareis, porque está escrito:
28 Ta egu yaʼitoto ʼevivi ʼabibodanaya Galili ʼinaya ena nugweta, ta omiʼa ʼabibodaguyega ona wai.”
28 Mas, depois da minha ressurreição, irei adiante de vós para a Galileia.
29 ʼInega Fita vonaya, “ʼEguma nawale qabudi ʼiuyega ina dena ta yaʼa agu ʼaidegana ge ena dena.”
29 Disse-lhe Pedro: Ainda que todos se escandalizem, eu, jamais!
30 ʼInega Ieisu vona ʼeviviea vonaya, “Vonahaqiaqi, oʼa baʼitaga velovelovanaya tuta toi una maduvegeqegu, ta ʼabiboda kamukamu ena dou navemagilafuya.”
30 Respondeu-lhe Jesus: Em verdade te digo que hoje, nesta noite, antes que duas vezes cante o galo, tu me negarás três vezes.
31 Ta Fita bonana falafalanega voneaya, “Ge ana fata ena vegeqeu! ʼEguma ina luveʼaligiu yaʼa wese maega ina luveʼaligigu.” ʼInega toʼabiboda qabudi wese ʼidewani ivona ʼaiqa.
31 Mas ele insistia com mais veemência: Ainda que me seja necessário morrer contigo, de nenhum modo te negarei. Assim disseram todos.
32 ʼInega Ieisu ma ana toʼabibodayavo itauya taha diʼwe ana wawa Gedesemani ʼinaya, ta vonedia, “Baʼidia ona toatoa ta yaʼa ena venoqi Yaubada ʼinaya.”
32 Então, foram a um lugar chamado Getsêmani; ali chegados, disse Jesus a seus discípulos: Assentai-vos aqui, enquanto eu vou orar.
33 ʼInega Ieisu enavo Fita be, Iemesa ta wese Ioni ʼebeʼewedi itauya, ta me ena giwali visiqa be me ena nuavita vonedia,
33 E, levando consigo a Pedro, Tiago e João, começou a sentir-se tomado de pavor e de angústia.
34 “Giwaligu visivisiqa qiduana, ta agu lutonova kavona tuta goyona ena ʼaliga. ʼInega baʼidia ona toatoa ta ona vevekova.”
34 E lhes disse: A minha alma está profundamente triste até à morte; ficai aqui e vigiai.
35 ʼInega Ieisu tufwana vanaqo givelukabwebwe ta vevenoqi ʼeguma ana fata visiqa baʼe Yaubada daʼewa yavulei ta vonaya,
35 E, adiantando-se um pouco, prostrou-se em terra; e orava para que, se possível, lhe fosse poupada aquela hora.
36 “Tamagu ye, yani qabuna au fata, ʼinega visiqa vedina baʼe ʼiguyega una ʼewa yavulea. Ta ge yaʼa egu nuenuega ta ʼesi oʼa eu nuanua una viaqia.”
36 E dizia: Aba, Pai, tudo te é possível; passa de mim este cálice; contudo, não seja o que eu quero, e sim o que tu queres.
37 ʼInega ʼevivi mai toidi ʼidia ta ʼitedi iʼeno motaiva ta Ieisu Fita divanoya voneaya, “Saimoni, maʼoda ʼinega uʼenoʼeno, nage ge au fata tuta kukusana namo uda toatoa ta uda vevekova, waisa?”
37 Voltando, achou-os dormindo; e disse a Pedro: Simão, tu dormes? Não pudeste vigiar nem uma hora?
38 Ta Ieisu toidi vonedia, “Ona ʼitamakimi be yaqisa matami ge nadune ta ona vevenoqi, fole Seitani nasitonovimi. Niboanimi nuanuana fewa aqiaqina naviaqia, ta ʼwafimi me ena dawalili.”
38 Vigiai e orai, para que não entreis em tentação; o espírito, na verdade, está pronto, mas a carne é fraca.
39 ʼInega Ieisu wese vanaqo ta ena venoqi Yaubada ʼinaya luʼeviviea.
39 Retirando-se de novo, orou repetindo as mesmas palavras.
40 ʼInega ʼevivi mai ana toʼabibodayavo ʼidia ta wese lobedi iʼeno nuafani mana matadi dune fanifani. ʼInega Ieisu divanodi, ta ge taha tolaʼai ida vonei.
40 Voltando, achou-os outra vez dormindo, porque os seus olhos estavam pesados; e não sabiam o que lhe responder.
41 Ta tuta vetoina Ieisu wese ʼevivi naqo sabi venoqi, ʼinega ʼevivi mai ta wese lobedi iʼeno nuafani iʼenoʼeno ta vonedia, “Maʼoda nawale oʼenoʼeno ta oveveyawai, waisa? Taʼiwa, ta yaʼa Tomotau Natuna egu tuta niʼa ʼifoqe be ina veʼineiegu tomotau luveifadi nimadia.
41 E veio pela terceira vez e disse-lhes: Ainda dormis e repousais! Basta! Chegou a hora; o Filho do Homem está sendo entregue nas mãos dos pecadores.
42 Oyaʼitoto kawai, agu tosuluva niʼa ʼifoqe maimai.”
42 Levantai-vos, vamos! Eis que o traidor se aproxima.
43 Ieisu nawale vonavona ʼinega Iudasa vaʼifoqe mai, tauna taha toʼabiboda Tuwelo dina ʼidiega. Ta toveguba qiduqiduadi be luvine ana toveʼitayavo ta wese ʼabaga ana tovanugwetayavo qabu qiduana iluvetunedi Iudasa maega imai Ieisu sabi kafina. Ta qabudi me edi kefata ta wese me edi gita imai.
43 E logo, falava ele ainda, quando chegou Judas, um dos doze, e com ele, vinda da parte dos principais sacerdotes, escribas e anciãos, uma turba com espadas e porretes.
44 Ta Iudasa lova toluavia ʼebeʼita taha weaqina niʼa vonedi vonaya, “Taha ʼoloto ena talafafea, e benaʼe tauna Ieisu, ʼinega ona kafia ona ʼitamakia ta ona tauyea.”
44 Ora, o traidor tinha-lhes dado esta senha: Aquele a quem eu beijar, é esse; prendei-o e levai-o com segurança.
45 ʼInega tauya tunutunuqina Ieisu ʼinaya voneaya, “Toveʼita!” ʼabo talafafea.
45 E, logo que chegou, aproximando-se, disse-lhe: Mestre! E o beijou.
46 ʼInega qabu dina iʼifoqe mai ta Ieisu ikafia.
46 Então, lhe deitaram as mãos e o prenderam.
47 ʼInega taha ʼoloto Ieisu ena qabu ʼinega diʼwenaya tovotovolo ta ena kefata siwaia ta toveguba edi tovanugweta ena tofewa teniqana talayoʼea.
47 Nisto, um dos circunstantes, sacando da espada, feriu o servo do sumo sacerdote e cortou-lhe a orelha.
48 ʼInega Ieisu qabu dina vonedia, “Maʼoda, nage yaʼa tovanawala taha, ʼinega me emi kefata be me emi gita omai ona kafigu?
48 Disse-lhes Jesus: Saístes com espadas e porretes para prender-me, como a um salteador?
49 Tolaʼai weaqina ge oda kafigu tutana nuanimia yatoatoa ta yaveveʼita qabu ʼidia Vanue Gwalagwalana ʼatamaninaya? Ta tolaʼai lova tovesimasimana ivona fofofolea Buki Nugwenugweina ʼinaya ana aqiaqi baʼitagana ʼifoʼifoqe emi viaqayavo ʼidiega.”
49 Todos os dias eu estava convosco no templo, ensinando, e não me prendestes; contudo, é para que se cumpram as Escrituras.
50 ʼInega Ieisu ana toʼabibodayavo qabudi idena iyavula.
50 Então, deixando-o, todos fugiram.
51 Ta taha kilakai toluaviayavo iʼitea, tauna wese Ieisu ana toʼabiboda taha. Nuanuadi ina kafia ta ana kaleko ʼaidega otaqina,
51 Seguia-o um jovem, coberto unicamente com um lençol, e lançaram-lhe a mão.
52 ʼinega tuta nana igiʼwaqiea e ana kalekomo ilihi mwainia, ʼinega maʼigonegonena dena tauya.
52 Mas ele, largando o lençol, fugiu desnudo.
53 ʼInega Ieisu itauyea toveguba qiduana ena ʼabaga ʼinaya ta ilugu. Ta toveguba edi tovanugweta be ʼabaga ana tovanugwetayavo ta wese luvine ana toveʼitayavo niʼa ivaʼauta itoatoa.
53 E levaram Jesus ao sumo sacerdote, e reuniram-se todos os principais sacerdotes, os anciãos e os escribas.
54 Ta Fita tufwana luluvaiega Ieisu talaʼobea ʼinega wese lugu toveguba nana ena ʼabagaya. Ta Fita ʼebevekotu ʼatamaninaya toabui ʼabaga ana toʼitamakiavo maega ta ʼaiwea ivevetaluvala.
54 Pedro seguira-o de longe até ao interior do pátio do sumo sacerdote e estava assentado entre os serventuários, aquentando-se ao fogo.
55 Ta toveguba qiduqiduadi be me Diu edi kaniselayavo qabudi nuanuadi Ieisu ana ʼebeveʼewa ina salia ʼinega ana fata ina luveʼaligia, ta ge taha ena luveifana ida lobei.
55 E os principais sacerdotes e todo o Sinédrio procuravam algum testemunho contra Jesus para o condenar à morte e não achavam.
56 Tomotau qabudi Ieisu iveveʼewea ta edi vona ge daveʼaidega mana qabudi iuʼauʼava.
56 Pois muitos testemunhavam falsamente contra Jesus, mas os depoimentos não eram coerentes.
57 ʼInega vaina itovolo ta Ieisu uʼavega iveʼewea ivonaya,
57 E, levantando-se alguns, testificavam falsamente, dizendo:
58 “Ieisu ena vona anoqolia vonaya, ‘Vanue Gwalagwalana baʼena tomotau iyoqonia nawale ena qeu yavulea, ta ʼaubena toi ʼabibodanaya wese taha vanue gwalagwalana ena yoqona ʼeviviea, ta ge tomotau nimadiega.’”
58 Nós o ouvimos declarar: Eu destruirei este santuário edificado por mãos humanas e, em três dias, construirei outro, não por mãos humanas.
59 Ta taudi wese edi vona baʼe yani nana weaqina ge daveʼaidega.
59 Nem assim o testemunho deles era coerente.
60 ʼInega toveguba edi tovanugweta toluvineavo matadia yaʼitoto ta Ieisu vetalaʼaiea vonaya, “Tomotau omoʼe edi veʼewa ʼiuya niʼa unoqolia, waisa? Tolaʼai weaqina ge uda vona ʼeviviedi?”
60 Levantando-se o sumo sacerdote, no meio, perguntou a Jesus: Nada respondes ao que estes depõem contra ti?
61 Ta Ieisu nuanamo gado. ʼInega wese toveguba edi tovanugweta vetalaʼai ʼeviviea vonaya, “Nage oʼa Toʼetoyavuauna Yaubada Gwalagwalana Natuna, nage gebu?”
61 Ele, porém, guardou silêncio e nada respondeu. Tornou a interrogá-lo o sumo sacerdote e lhe disse: És tu o Cristo, o Filho do Deus Bendito?
62 ʼInega Ieisu voneaya, “Yaʼa baʼe taugu. Nawale yaʼa Tomotau Natuna ona ʼitegu Tovewaiwai Otaqa ana ʼataqia ena toabui be wese mahala gawainavo debanega ena ʼevivi mai.”
62 Jesus respondeu: Eu sou, e vereis o Filho do Homem assentado à direita do Todo-Poderoso e vindo com as nuvens do céu.
63 ʼInega toveguba edi tovanugweta diana vilea ta taunega ana kaleko siabui ta vonaya, “Ena vona luveifa niʼa onoqolia. ʼOloto baʼe ena vona ʼinega taunega givaneyea ʼidewana tauna Yaubada! Taʼiwa, ge taha wese toveʼewa edi simana kana noqoli ena luveifana weaqina.” ʼInega qabudi ʼelagaidi ivonaya, “Luaqiaqiea be naʼaliga!”
63 Então, o sumo sacerdote rasgou as suas vestes e disse: Que mais necessidade temos de testemunhas?
64 — ausente —
64 Ouvistes a blasfêmia; que vos parece? E todos o julgaram réu de morte.
65 ʼInega vaina Ieisu igidaʼwei ta matana kalekoyega iʼafwalia ta nimadiega ilavua dadanea ivonaya, “ʼEguma oʼa tovesimasimana taha e ʼinega usimana toga vunuvunuqiu!” ʼInega ana toʼitamakiavo ikafia ta ivunuqa dadanea.
65 Puseram-se alguns a cuspir nele, a cobrir-lhe o rosto, a dar-lhe murros e a dizer-lhe: Profetiza! E os guardas o tomaram a bofetadas.
66 Ta Fita nawale ʼabaga gamonaya toatoa, ʼinega toveguba edi tovanugweta ena tofewayavo ʼidiega taha iahaba ʼifoqe mai.
66 Estando Pedro embaixo no pátio, veio uma das criadas do sumo sacerdote
67 ʼInega iahabana Fita ʼitea ʼaiwea vevetaluvala ta ʼita makimakia voneaya, “Oʼa wese Nasaleta ʼolotona Ieisu maega otoatoa.”
67 e, vendo a Pedro, que se aquentava, fixou-o e disse: Tu também estavas com Jesus, o Nazareno.
68 ʼInega Fita vegeqa vonaya, “Yani benaʼe uvonevonea yaʼa ge eda alamania!” ʼInega Fita dena ʼifoqe ʼabaga ana ʼali ʼawanaya.
68 Mas ele o negou, dizendo: Não o conheço, nem compreendo o que dizes. E saiu para o alpendre. [E o galo cantou.]
69 ʼInega wese iahaba nana Fita ʼitei ta tomotau diʼwenaya itoatoa vonedi vonaya, “Omoʼe ʼoloto nana tauna wese Ieisu ana qabu ʼidiega.”
69 E a criada, vendo-o, tornou a dizer aos circunstantes: Este é um deles.
70 ʼInega Fita wese vegeqa vonaya, “Yaʼa gebu!” Ta tuta kusakusana ʼabibodanaya taudi Fita diʼwenaya itoatoa ivoneaya, “Vonahaqiaqi, niʼa ahalamaniu oʼa wese Ieisu ana toʼabiboda taha mana oʼa Galili ʼolotou!”
70 Mas ele outra vez o negou. E, pouco depois, os que ali estavam disseram a Pedro: Verdadeiramente, és um deles, porque também tu és galileu.
71 ʼInega Fita veʼale ʼawatamatamana gaba vane vonaya, “Tamada, ʼoloto nana ovonevonea yaʼa ge wese eda alamania!”
71 Ele, porém, começou a praguejar e a jurar: Não conheço esse homem de quem falais!
72 Ta tuta omoʼe ʼinaya kamukamu ena dou vemagilafuna. ʼInega Fita Ieisu ena vona nuaia vonaya, “Oʼa tuta toi una maduvegeqegu ta ʼabiboda kamukamu ena dou navemagilafuya.” ʼInega Fita nuana vita qiduana ta dou.
72 E logo cantou o galo pela segunda vez. Então, Pedro se lembrou da palavra que Jesus lhe dissera: Antes que duas vezes cante o galo, tu me negarás três vezes. E, caindo em si, desatou a chorar.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.