Marcos 10

Molima New Testament (MOX_FNS) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 ʼInega Ieisu Kafaneumi nogei tauya diʼwe Iudia ʼinaya ta ʼifoqe goʼila Iolidani diʼwenaya. ʼInega wese qabu qiduadi ivaʼauta imai ʼinaya. ʼInega veʼale veʼitedi ʼidewana tuta qabuna veveʼita tomotau ʼidia.
1 Saindo dali, Jesus foi para o território da Judeia e para além do Jordão. E outra vez as multidões se reuniram junto a ele, e, de novo, ele as ensinava, segundo o seu costume.
2 Ta Falisiavo vaina imai Ieisu ʼinaya sabi sitonovina. ʼInega ivetalaʼaiea ivonaya, “ʼEguma taha ʼoloto moqanena navesaʼilidi nage luvine nabwegei nage gebu?”
2 E, aproximando-se alguns fariseus, o puseram à prova, perguntando: — É lícito ao marido repudiar a sua mulher?
3 ʼInega Ieisu vona ʼeviviedi vonaya, “Maʼoda Mosese ena luvine ʼinaya vona ʼaiqa saʼila weaqina?”
3 Jesus respondeu:
4 ʼInega Falisiavo ivonaya, “Mosese awafela ʼeguma ʼoloto taha nuanuana moqanena navesaʼilidi, ʼinega luaqiaqiea be nugweta leta naʼwayavia ena noga weaqina, ta ʼabiboda ana fata nanogedi.”
4 Eles disseram: — Moisés permitiu escrever uma carta de divórcio e repudiar.
5 Ta Ieisu vonedia, “ʼIdewani. Ta yavona aqiaqiemi, Mosese baʼe luvine nana ʼwayavia omiʼa emi vedeba ʼiʼwana weaqina.
5 Mas Jesus lhes disse:
6 “Ta ona nuaia tuta ʼebeveʼale ʼinaya Yaubada tomotau magilafudi viaqidi meʼolotona be wese mevavinena.
6 Porém, desde o princípio da criação, Deus os fez homem e mulher.
7 ʼInegana ʼoloto tamana be inana nanogedi ta moqanena maega ina veʼaidega.
7 “Por isso o homem deixará o seu pai e a sua mãe e se unirá à sua mulher,
8 Ta magilafudi ʼwafidi naveʼaidega, mana lova magilafudi itoa dumaduma, ta ʼitagana niʼa iveʼaidega.
8 tornando-se os dois uma só carne.” De modo que já não são mais dois, porém uma só carne.
9 ʼInegana tolaʼai Yaubada niʼa luvetubedi ge taha toga navetoasiʼiedi!”
9 Portanto, que ninguém separe o que Deus ajuntou.
10 ʼAbiboda Ieisu ana toʼabibodayavo maega iʼevivi imai vanuea. Ta ʼinega wese Ieisu ivetalaʼaiea saʼila weaqina.
10 Em casa, os discípulos voltaram a fazer perguntas sobre esse assunto.
11 ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “ʼEguma taha ʼoloto moqanena navesaʼilidi ta navaqi ukamana mali vavine ʼidia, e ʼinega ʼoloto nana ena ilivu ʼinega luabu ilivuna niʼa viaqia moqanena nugwenugweidi ʼidia, mana edi vaqi bwegea.
11 E Jesus lhes disse:
12 Ta wese ʼidewana ʼeguma vavine taha moqanedi ina saʼilea ta ina vaqi ukamana taha ʼoloto ʼinaya, e ʼinega taudi wese luabu ilivuna tawa iviaqia.”
12 E, se ela repudiar o seu marido e casar com outro, comete adultério.
13 Tomotau gogama goyogoyodi imiedi Ieisu ʼinaya nuanuadi nagitonovidi. Ta ana toʼabibodayavo tomotau diavona iawatayedi.
13 Então trouxeram algumas crianças a Jesus para que as abençoasse, mas os discípulos os repreendiam.
14 Tutana Ieisu awataya nana noqolia, ʼinega nuana luveifa ta lugwaeyedi vonaya, “Gogama ge ona awatayedi ta ʼesi ona awafeledi ina mai ʼiguya, mana Yaubada ena ʼEbeluvine taudi weaqidi.
14 Jesus, porém, vendo isto, indignou-se e disse-lhes:
15 Yavona aqiaqiemi, ʼeguma taha toga Yaubada ena ʼEbeluvine ge naʼawahaqiaqiei kavona gogama ʼebeluvine nana iʼawahaqiaqiea, e ʼinega tomotau nana ge wese ana fata be nalugu ʼinaya.”
15 Em verdade lhes digo: Quem não receber o Reino de Deus como uma criança de maneira nenhuma entrará nele.
16 ʼInega Ieisu gogama ʼesilagaidi ta nimanega gitonovidi be vona veyolubedi.
16 Então, tomando as crianças nos braços e impondo-lhes as mãos, as abençoava.
17 ʼInega Ieisu tutuvila tauya, ta tauya nana ʼinaya taha ʼoloto vihila mai ʼinaya tuqatuqanega sobadi ta voneaya, “Toveʼita aqiaqiu, tolaʼai ena viaqi be ʼinega yawaigu vataya ena lobei?”
17 Pondo-se Jesus a caminho, um homem correu ao seu encontro e, ajoelhando-se diante dele, perguntou-lhe: — Bom Mestre, que farei para herdar a vida eterna?
18 Ta Ieisu voneaya, “Maʼoda ʼinega uʼawahaqiaqiegu, mana ge taha toga aqiaqina ta ʼesi Yaubada ana ʼaidegamo.
18 Jesus respondeu:
19 Ta oʼa Yaubada ena luvineavo niʼa ualamanidi,
19 Você conhece os mandamentos: “Não mate, não cometa adultério, não furte, não dê falso testemunho, não defraude ninguém, honre o seu pai e a sua mãe.”
20 ʼInega ʼolotona vonaya, “Toveʼita, egu tuta gwamaʼunu ʼinega baʼe luvine diavona qabudi yaʼabiboda aqiaqiedi.”
20 Então o homem respondeu: — Mestre, tudo isso tenho observado desde a minha juventude.
21 ʼInega Ieisu ʼoloto nana ʼita makimakia ta voneaya, “Iagu yaveyolubeu, ta yani ʼaideganamo ʼinega uvaʼwaqi. ʼInega una ʼevivi eu ʼabagaya ta eu kulufa qabudi una vegimwaneyedi be adi veʼia una ʼewei una vewilaʼayedi lukwalukwa ʼidia, ta ʼinega una mai una ʼabibodegu. ʼInega eu kaikaiwabu mahalaya una lobea.”
21 E Jesus, olhando para ele com amor, disse:
22 Ieisu ena vona baʼe ʼoloto nana noqolia, ʼinega me ena nuavita ʼevivi tauya, mana ena kaikaiwabu vegagalea.
22 Ele, porém, contrariado com esta palavra, retirou-se triste, porque era dono de muitas propriedades.
23 ʼInega Ieisu ʼitagivila ta ana toʼabibodayavo vonedi vonaya, “Tomeqabu me edi kaikaiwabu edi lugu Yaubada ena ʼEbeluvine ʼinaya vitana.”
23 Então Jesus, olhando ao redor, disse aos seus discípulos:
24 Ta Ieisu ena vona baʼe weaqina ana toʼabibodayavo nuadi voqana. ʼInega Ieisu wese vonaya, “Natugwavo, Yaubada ena ʼEbeluvine ana lugu vitana.
24 Os discípulos estranharam estas palavras, mas Jesus insistiu em dizer-lhes:
25 ʼInega ʼebevetalatutula baʼe ona noqolia: Yubai kameli ena lugu saima vetoana ʼinega vitana, ta taudi kaikaiwabudi edi lugu Yaubada ena ʼEbeluvine ʼinaya vita otaqina.”
25 É mais fácil um camelo passar pelo fundo de uma agulha do que um rico entrar no Reino de Deus.
26 ʼInega wese toʼabiboda dina nuadi voqana qiduana Ieisu ena vona weaqina ta ivonaya, “ʼInega togama ana fata ʼetoyavua vataya nalobei?”
26 Eles ficaram muito admirados, dizendo entre si: — Sendo assim, quem pode ser salvo?
27 Ta Ieisu ʼitedi vonedia, “Tomotau taudiega ge adi fata. Ta Yaubada ʼinaya yani qabuna ana fata.”
27 Jesus, olhando para eles, disse:
28 ʼInega Fita voneaya, “Kaiwabu, imaʼa maʼoda, mana ema kulufayavo qabudi niʼa anogedi ta aʼabiʼabibodeu?”
28 Então Pedro começou a dizer-lhe: — Eis que nós deixamos tudo e seguimos o senhor.
29 Ta Ieisu vonedia, “Yavona aqiaqiemi, ʼeguma tomeqabu edi vanueavo nage taidiavo be, novudiavo be, inadiavo be, tamadiavo be, natudiavo, ta wese edi vaoqayavo niʼa inogedi Valegu aqiaqina ana simana weaqina,
29 Jesus respondeu:
30 e ʼinega adi veʼia ma ana luvetomana ʼidewani edi vanueavo be, taidiavo be, novudiavo be, inadiavo be, natudiavo be wese edi vaoqayavo 100 ʼidewani ina lobea. Ta baʼe yani diavona ina lobedi vaina vita maega, ʼinega tuta maimai ʼinaya yawai vataya ina ʼewea.
30 que não receba, já no presente, cem vezes mais casas, irmãos, irmãs, mães, filhos e campos, com perseguições; e, no mundo por vir, receberá a vida eterna.
31 Ta tomeqabu baʼitaga inugwenugweta nawale ina ʼabiboda, ta tomeqabu baʼitaga iʼabiʼabiboda nawale ina nugweta.”
31 Porém muitos primeiros serão últimos, e os últimos serão primeiros.
32 Nawale ʼedaya itautauya sabi ʼwatovu Ielusalema ʼinaya, ta Ieisu ana toʼabibodayavo ʼabibodanega itautauya me edi nuavoqana, mana lova Ieisu ena vona ʼidia weaqina inuanua. Ta wese vaina tomotau me edi mwaniniva ʼedaya iʼabiʼabibodedi. ʼInega Ieisu Tuwelo dina gaba vaʼauqidi imai ta ʼewedi ivanaqo ʼeda tufinaya sabi vematamagilafuyedi tolaʼai nawale naʼifoqe ʼinaya.
32 Estavam a caminho, subindo para Jerusalém, e Jesus ia adiante dos seus discípulos. Estes se admiravam e o seguiam tomados de apreensões. E Jesus, chamando outra vez os doze para um lado, começou a revelar-lhes as coisas que deviam acontecer com ele, dizendo:
33 ʼInega vonedi vonaya, “Kaʼwatoʼwatovu Ielusalema ʼinaya, ta omoʼe ʼinaya yaʼa Tomotau Natuna agu tosuluva nasuluvegu toveguba qiduqiduadi be luvine ana toveʼitayavo ʼidia. Ta taudimo ina dima govaqa egu ʼaliga weaqina, be ʼabiboda ina veʼineiegu taudi ge me Diu ʼidia.
33 — Eis que subimos para Jerusalém, e o Filho do Homem será entregue aos principais sacerdotes e aos escribas. Eles vão condená-lo à morte e entregá-lo aos gentios.
34 Ta ina givenuʼwegu be ina gidaʼwegu ta wese wayo metametanega ina vunuqa dadanegu, ʼinega ina luveʼaligigu. Ta ʼaubena toi ʼabibodanaya ena yaʼitoto ʼevivi.”
34 Vão zombar dele, cuspir nele, açoitá-lo e matá-lo; mas, depois de três dias, ressuscitará.
35 ʼInega Iemesa be Ioni, taudi Sebedi natunavo, imai Ieisu ʼinaya ivoneaya, “Toveʼita, anoqinoqieu taha yani una viaqia weaqima.”
35 Então se aproximaram dele Tiago e João, filhos de Zebedeu, dizendo: — Mestre, queremos que o senhor nos conceda o que vamos pedir.
36 Ta Ieisu vonedi vonaya, “Tolaʼai nuanuami ena viaqi ʼimia?”
36 E Jesus lhes perguntou:
37 Ta ivoneaya, “Oʼa tuta nana una toatoa eu ʼEbeluvine aqiaqi otaqina gamonaya ʼinega nuanuama imaʼa una awafelema be diʼweuya ana toabui, taha au ʼataqia ta taha au kelia.”
37 Eles responderam: — Permite-nos que, na sua glória, nos assentemos um à sua direita e o outro à sua esquerda.
38 ʼInega Ieisu vona ʼeviviedi vonaya, “Omiʼa emi noqi baʼe ana alamani ge oda alamania. Nawale visiqa vedina ʼinega ena numa, nage omiʼa wese ami fata vedi nana ʼinega ona numa? Ta wese visiqa ana babitaiso ʼinega ena babitaiso, nage omiʼa wese ami fata ʼidewani ona babitaiso ʼaiqa?”
38 Mas Jesus lhes disse:
39 Ta ivonaya, “Ama fata!” ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “Vonahaqiaqi, vedi nana ʼinega ena numa omiʼa wese ʼinega ona numa. Ta wese babitaiso nana ʼinega ena babitaiso omiʼa wese ona babitaiso.
39 Eles responderam: — Podemos. Então Jesus lhes disse:
40 Ta ge agu fata baʼitaga ena venuaʼivina tomeqabu nawale agu ʼataqia be wese agu kelia ina toabui, gebuʼe! Mana lova Yaubada ena tomotauyavo niʼa venuaʼivinedi ʼinega edi ʼebetoa niʼa ʼivaʼavaʼaia.”
40 Quanto a sentar à minha direita ou à minha esquerda, não me compete concedê-lo, pois é para aqueles a quem está preparado.
41 ʼInega toʼabibodayavo teni Iemesa be Ioni edi noqi inoqolia ta diadi vilea ʼidia.
41 Quando os outros dez discípulos ouviram isso, começaram a ficar indignados com Tiago e João.
42 ʼInega Ieisu toʼabiboda dina gaba vaʼauqidi imai vonedi vonaya, “Niʼa oalamania bwaʼobwaʼo ana toluvineavo taudiega adi wawa igivaneyea, ta luvine falafalana edi tomotauyavo ineineidi.
42 Mas Jesus, chamando todos para junto de si, disse:
43 Ta omiʼa ge wese ʼidewana ona viaqa ʼaiqa. Ta ʼesi ʼeguma taha toga ʼimiega nuanuau una veqidua eu qabu gamonaya, e luaqiaqieu be nugweta emwavo qabudi una vetofewa weaqidi.
43 Mas entre vocês não é assim; pelo contrário, quem quiser tornar-se grande entre vocês, que se coloque a serviço dos outros;
44 Ta wese ʼeguma togama ʼimiega nuanuau una vetovanugweta e luaqiaqieu tomotau qabudi weaqidi una vetofewa.
44 e quem quiser ser o primeiro entre vocês, que seja servo de todos.
45 Mana yaʼa Tomotau Natuna wese ʼidewana yamai bwaʼobwaʼoya gebu tomotau weaqigu ina vetofewa, ta ʼesi yaʼa tomotau ena vetofewa ʼidia. Ta wese yawaigu yagubaufayea emi luveifana weaqina sabi ʼetoyavuimi.”
45 Pois o próprio Filho do Homem não veio para ser servido, mas para servir e dar a sua vida em resgate por muitos.
46 ʼInega Ieisu ma ana toʼabibodayavo imai ʼabaga Ieliko ʼinaya ilugu. Ta ʼabiboda ʼabaga nana inogea ta qabu qiduana maega itauya. ʼInega taha ʼoloto tomatakwaya ana wawa Batimio, tauna Timio natuna, ʼeda nanavinaya toatoa. Ta tauna tuta qabuna vevenoqi mane be wese kulufa weaqidi.
46 E foram para Jericó. Quando Jesus saía de Jericó, juntamente com os discípulos e numerosa multidão, Bartimeu, um cego mendigo, filho de Timeu, estava sentado à beira do caminho
47 Ta tuta nana noqolia Ieisu Nasaleta ʼolotona ʼifoqe maimai ʼinega gaba vonaya, “Ieisu ye, oʼa Deibida natuna, uda nuakolokoloyegu!”
47 e, ouvindo que era Jesus, o Nazareno, começou a gritar: — Jesus, Filho de Davi, tenha compaixão de mim!
48 Tomotau qabudi Batimio iawatayea ivoneaya, “ʼAia, uluaʼu!” Ta tua wese bonana qiduanega gaba vonaya, “Deibida natuna ye, uda nuakolokoloyegu!”
48 E muitos o repreendiam para que se calasse, mas ele gritava cada vez mais: — Filho de Davi, tenha compaixão de mim!
49 ʼInega Ieisu veutovolo ta vonaya, “Ogabei mai!” ʼInega tomotau matakwaya nana igabea ivoneaya, “Me eu qaiawa una yaʼitoto mana Ieisu gabegabeu.”
49 Jesus parou e disse: Chamaram, então, o cego, dizendo-lhe: — Coragem! Levante-se, porque ele está chamando você.
50 ʼInega ana kwakwalufai vataʼia yavulei, ta lukwayavonega yaʼitoto mai Ieisu ʼinaya.
50 Atirando a capa para o lado, o cego levantou-se de um salto e foi até onde estava Jesus,
51 ʼInega Ieisu vetalaʼaiea vonaya, “Nage tolaʼai nuanuau ena viaqi ʼiuya?” ʼInega matakwaya nana vonaya, “Toveʼita, nuanuagu matagu una giveaqiaqiedi be yaqisa agu fata ena ʼita.”
51 que lhe perguntou: O cego respondeu: — Mestre, que eu possa ver de novo.
52 ʼInega Ieisu vonea vonaya, “Una tauya, mana eu vetumaqana ʼinega matau niʼa veaqiaqi.” Ta omoʼe tutana ʼinaya ʼoloto matana ʼeaea ta ʼita aqiaqi, ʼinega ʼedaya Ieisu ʼabibodea.
52 Então Jesus lhe disse: E imediatamente passou a ver e foi seguindo Jesus estrada afora.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.