Lucas 23

Molima New Testament (MOX_FNS) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 ʼInega totoa vaʼauta qabudi iyaʼitoto ʼabo Ieisu itauyea me Loma edi gavana ana wawa Failato ʼiawanaya.
1 Levantando-se toda a assembleia, levaram Jesus a Pilatos.
2 ʼInega Ieisu iveʼale iveʼewei ta ivonaya, “ʼOloto baʼe aʼitea imaʼa me Diu qabuma veʼita veifema ta awatayema vonigo toluvine qiduana Sisa weaqina takesi ge ana aʼui, ta wese vonaya vonigo tauna Kini be Toʼetoyavua.”
2 E ali passaram a acusá-lo, dizendo: Encontramos este homem pervertendo a nossa nação, vedando pagar tributo a César e afirmando ser ele o Cristo, o Rei.
3 ʼInega Failato Ieisu vetalaʼaiea vonaya, “Oʼa vonahaqiaqi me Diu edi Kini, waisa?” ʼInega Ieisu vona ʼeviviea vonaya, “Benaʼe niʼau uvona aqiaqi.”
3 Então, lhe perguntou Pilatos: És tu o rei dos judeus? Respondeu Jesus: Tu o dizes.
4 Ta ʼabiboda Failato toveguba qiduqiduadi be tomotau qabudi vonedi vonaya, “ʼOloto baʼe ge taha ena luveifana eda lobei.”
4 Disse Pilatos aos principais sacerdotes e às multidões: Não vejo neste homem crime algum.
5 Ta taudi edi waiwaiega ivonaya, “Tauna ena veʼita ʼinega itaʼa me Diu uʼauʼaveda be eda diʼwe nidonidoea ʼinituna. Mana Galili ʼinega ena uʼava veʼalea ta niʼa ʼifoqe mai ʼabaga baʼe Ielusalema ʼinaya.”
5 Insistiam, porém, cada vez mais, dizendo: Ele alvoroça o povo, ensinando por toda a Judeia, desde a Galileia, onde começou, até aqui.
6 Tutana edi vona baʼe Failato noqolia ʼinega vetalaʼaiedi vonaya, “Oo, nage tauna Galili ʼolotona?”
6 Tendo Pilatos ouvido isto, perguntou se aquele homem era galileu.
7 Ta ivonaya, “ʼAo, ʼedewana.” ʼInega Failato vonedi vonaya, “Galili benaʼena Elodi Anitifasi ena ʼebeluvine. ʼInega Ieisu ona tauyei ʼinaya be taunega naluvinea, mana baʼitagana Elodi wese Ielusalema ʼinaya toatoa.”
7 Ao saber que era da jurisdição de Herodes, estando este, naqueles dias, em Jerusalém, lho remeteu.
8 ʼInega itauyea Elodi ʼinaya ʼabo tuta nana Ieisu ʼitea qaiawa qiduana, mana tuta kuena nuanuana be Ieisu naʼitea, mana valenamo noqonoqolia. Ta ena nuanua ʼiuna vonigo Ieisu taha ʼebeʼita naviaqi naʼitea.
8 Herodes, vendo a Jesus, sobremaneira se alegrou, pois havia muito queria vê-lo, por ter ouvido falar a seu respeito; esperava também vê-lo fazer algum sinal.
9 ʼInega Elodi Ieisu vetalaʼai ʼeala neia, ta ge taha wese daveʼiea.
9 E de muitos modos o interrogava; Jesus, porém, nada lhe respondia.
10 Toveguba qiduqiduadi be luvine ana toveʼitayavo Elodi maega itoatoa Ieisu ialaʼiʼihia.
10 Os principais sacerdotes e os escribas ali presentes o acusavam com grande veemência.
11 Ta Elodi me ena toluaviayavo Ieisu iawawebuiei ta igivenuʼwea. Ta ʼabiboda taha kaleko aqiaqi otaqina ʼinega ivekalekoya, ʼidewana kini adi kaleko, ʼabo ivetune ʼeviviei tauya Failato ʼinaya.
11 Mas Herodes, juntamente com os da sua guarda, tratou-o com desprezo, e, escarnecendo dele, fê-lo vestir-se de um manto aparatoso, e o devolveu a Pilatos.
12 Lova tuta kuena ʼinaya Elodi be Failato ivevoalana, ta omoʼe ʼaubena nana ʼinaya iveiana ʼevivi.
12 Naquele mesmo dia, Herodes e Pilatos se reconciliaram, pois, antes, viviam inimizados um com o outro.
13 ʼInega Failato toveguba qiduqiduadi be tafwalolo ana tovanugwetayavo ta wese tomotau qabudi gaba vaʼauqidi imai,
13 Então, reunindo Pilatos os principais sacerdotes, as autoridades e o povo,
14 ta vonedia, “ʼOloto baʼe ʼiguya niʼa omiea ta osimana vonigo tauna tomotau veʼita veifedi be givenidonidoedi. Ta matamia yaʼa niʼa yavetalaʼaiea be ge taha ena luveifana eda lobei emi veʼewa weaqina.
14 disse-lhes: Apresentastes-me este homem como agitador do povo; mas, tendo-o interrogado na vossa presença, nada verifiquei contra ele dos crimes de que o acusais.
15 Elodi wese ge taha luveifana ʼinaya dalobei, ʼinega ʼidaya vetune ʼeviviea. ʼInega ge wese luveʼaliga daluaqiaqiei.
15 Nem tampouco Herodes, pois no-lo tornou a enviar. É, pois, claro que nada contra ele se verificou digno de morte.
16 E ʼinega ena luvematasabuyamo ta ʼabiboda ena yavui natauya.”
16 Portanto, após castigá-lo, soltá-lo-ei.
17 — ausente —
17 [E era-lhe forçoso soltar-lhes um detento por ocasião da festa.]
18 ʼInega qabu dina bonadi qiduanega ikolua ivonaya, “Ieisu naʼaliga, ta ʼesi Balabasi una ʼetoyavuia weaqima!”
18 Toda a multidão, porém, gritava: Fora com este! Solta-nos Barrabás!
19 Ta Balabasi nana vanue ʼebeyoqona ʼinaya niʼa toatoa, mana lova ʼabaga nana ʼinaya ma enavo me Loma maega ivedavi ʼabo vaina tomotau iluveʼaligidi.
19 Barrabás estava no cárcere por causa de uma sedição na cidade e também por homicídio.
20 Ta Failato nuanuana be Ieisu naʼetoyavuia ʼinega yoʼo wese vetalaʼaiedi.
20 Desejando Pilatos soltar a Jesus, insistiu ainda.
21 Ta taudi wese bonadi qiduanega ivonaya, “ʼEtoluai ʼinaya una tutuveʼewea, ʼetoluai ʼinaya una tutuveʼewea!”
21 Eles, porém, mais gritavam: Crucifica-o! Crucifica-o!
22 ʼInega Failato tuta vetoina vonedi vonaya, “Tolaʼai isana ena luveifana ʼinega luaqiaqiea be naʼaliga? Ge taha wese luveifana ʼinaya eda lobei. ʼInegana ena luvematasabuyamo be ʼabiboda ena ʼetoyavuia.”
22 Então, pela terceira vez, lhes perguntou: Que mal fez este? De fato, nada achei contra ele para condená-lo à morte; portanto, depois de o castigar, soltá-lo-ei.
23 Ta qabu dina nawale ikolukolua qiduana ivonaya, “ʼEtoluai ʼinaya una tutuveʼewea!” ʼAbo qabu dina edi vona vewaiwai,
23 Mas eles instavam com grandes gritos, pedindo que fosse crucificado. E o seu clamor prevaleceu.
24 ʼinega edi nuanua weaqina Failato awafela ʼidia, ʼinega ena toluaviayavo luvinedi be Ieisu ina tutuveʼewei ʼetoluai ʼinaya.
24 Então, Pilatos decidiu atender-lhes o pedido.
25 Ta ʼoloto nana nuanuadi Failato naʼetoyavui weaqidi e ʼetoyavuia, tauna toluveʼaliga nana vanue ʼebeyoqona ʼinaya lova iaʼuya tutana me Loma edi gabemaniavo luavia ʼidia. ʼInega Failato yoʼo nimadia Ieisu aʼuya, ta baʼe ʼinega tomotau edi nuanua viaqia.
25 Soltou aquele que estava encarcerado por causa da sedição e do homicídio, a quem eles pediam; e, quanto a Jesus, entregou-o à vontade deles.
26 Tutana Ieisu iʼebeʼewea itauyea sabi tutuveʼewana, ʼinega ʼedaya taha ʼoloto ana wawa Saimoni ilobea, tauna Sailini ʼolotona mutaʼwega ʼifoqe mai ʼabo tautauya ʼabagaya. Ta toluavia Saimoni ivedidigea ʼinega Ieisu ana ʼetoluai ʼavalea ta ʼabibodanega tauya.
26 E, como o conduzissem, constrangendo um cireneu, chamado Simão, que vinha do campo, puseram-lhe a cruz sobre os ombros, para que a levasse após Jesus.
27 Ta wese qabu qiduadi Ieisu iʼabibodea, ta qabu dina ʼidiega wese vivine qabudi itautauya ta idoudou me edi nuavita Ieisu weaqina.
27 Seguia-o numerosa multidão de povo, e também mulheres que batiam no peito e o lamentavam.
28 Ta Ieisu tunugivila ʼabo vivine dina vonedia, “Omiʼa Ielusalema vivinemi ge weaqigu ona dou, ta omiʼa taumi weaqimi be natumiavo weaqidi ona dou.
28 Porém Jesus, voltando-se para elas, disse: Filhas de Jerusalém, não choreis por mim; chorai, antes, por vós mesmas e por vossos filhos!
29 Mana tuta maimai ʼinaya vita naʼifoqe, ta taudi gagalidi be ge ida venatuna ta wese taudi lova ge ida vesusu nawale aqiaqina ina lobea.
29 Porque dias virão em que se dirá: Bem-aventuradas as estéreis, que não geraram, nem amamentaram.
30 Ta tuta omoʼe ʼinaya nawale tomotau bwanaga ʼidia ina vona,
30 Nesses dias, dirão aos montes: Caí sobre nós! E aos outeiros: Cobri-nos!
31 Vonahaqiaqi, yaʼa nawale ena veilaqe, ta omiʼa nawale ona veilaqe veiveifa. Mana tolaʼai nawale tomotau ina viaqi ʼiguya kavona ʼaiwe mamaʼina ina gabui ta naʼalata ʼweuʼweu. Ta ʼesi omiʼa emi veilaqe qiduana, mana omiʼa kavona ʼaiwe kwavuqina naʼalata ukamana be naveqidua.”
31 Porque, se em lenho verde fazem isto, que será no lenho seco?
32 Ta toluveifadi magilafudi wese itauyedi, be Ieisu maega ina luveʼaligidi.
32 E também eram levados outros dois, que eram malfeitores, para serem executados com ele.
33 ʼInega taha diʼwe ʼinaya iʼifoqe ana wawa igabea ʼUnuʼunu, ta diʼwe nana ʼinaya Ieisu itutuveʼewea ana ʼetoluai ʼinaya. Ta toluveifa diavona magilafudi wese adi ʼetoluai ʼidia itutuveʼewedi, taha Ieisu ana ʼataqiega ta taha ana keliega.
33 Quando chegaram ao lugar chamado Calvário, ali o crucificaram, bem como aos malfeitores, um à direita, outro à esquerda.
34 ʼInega Ieisu vonaya, “Tamagu ye, una nuataqodi, mana ge ida alamania tolaʼai iviaviaqia.” Ta toluavia diavona Ieisu ana kaleko iʼewea, ʼinega taha laha ilahayea ʼabo togama nanugweta e ʼinega kaleko dina naʼewedi.
34 Contudo, Jesus dizia: Pai, perdoa-lhes, porque não sabem o que fazem. Então, repartindo as vestes dele, lançaram sortes.
35 Omoʼe ʼinaya tomotau itovotovolo ta ivevekova, ta me Diu adi tovanugwetayavo Ieisu igivenuʼwea ivonaya, “Mali tomotau ʼetoyavuidi, ta baʼitagana taunega naʼetoyavuia ʼeguma vonahaqiaqi tauna Toʼetoyavua Keliso Yaubada ena venuaʼivina.”
35 O povo estava ali e a tudo observava. Também as autoridades zombavam e diziam: Salvou os outros; a si mesmo se salve, se é, de fato, o Cristo de Deus, o escolhido.
36 Toluaviayavo wese Ieisu igivenuʼwea ʼabo ʼoine yuyuna imiea iveʼetovaneyea,
36 Igualmente os soldados o escarneciam e, aproximando-se, trouxeram-lhe vinagre, dizendo:
37 ta ivoneaya, “ʼEguma oʼa me Diu edi Kini tauʼu una ʼetoyavuiu.”
37 Se tu és o rei dos judeus, salva-te a ti mesmo.
38 Ta wese ana ʼetoluai debanaya iʼwayavia vonaya, “ʼOloto baʼena me Diu edi Kini”.
38 Também sobre ele estava esta epígrafe [em letras gregas, romanas e hebraicas]: Este é o Rei dos Judeus .
39 Ta toluveifana magilafudi taha ʼidiega Ieisu givenuʼwea voneaya, “Nage oʼa Toʼetoyavua, waisa? ʼInega una ʼetoyavuida!”
39 Um dos malfeitores crucificados blasfemava contra ele, dizendo: Não és tu o Cristo? Salva-te a ti mesmo e a nós também.
40 Ta toluveifana iana lugwaeyea vonaya, “Maʼoda oʼa, nage Yaubada ge uda mwaninivei? Mana toidana ada luvine ʼaidegana ineida,
40 Respondendo-lhe, porém, o outro, repreendeu-o, dizendo: Nem ao menos temes a Deus, estando sob igual sentença?
41 ta luvine nana oʼa be yaʼa luaqiaqieda mana itaʼa luveluveifada, ta ʼoloto baʼena ge taha wese ena luveifamo.”
41 Nós, na verdade, com justiça, porque recebemos o castigo que os nossos atos merecem; mas este nenhum mal fez.
42 ʼInega ʼoloto nana Ieisu voneaya, “Ieisu, tuta nana una ʼevivi mai be una ve-Kini, e ʼinega ge una nuafanigu.”
42 E acrescentou: Jesus, lembra-te de mim quando vieres no teu reino.
43 Ta Ieisu voneaya, “Yavona aqiaqieu, oʼa be yaʼa baʼitaga Faladaisi ʼinaya kana toatoa.”
43 Jesus lhe respondeu: Em verdade te digo que hoje estarás comigo no paraíso.
44 Ta babaʼau niʼa vane 12 koloki ʼidewana, ʼinega babaʼau ena simatala ʼweu, ta velovelovana qiduana bwaʼobwaʼoya ʼifoqe tauya ana laba lavilavi ʼedewani 3 koloki ʼinaya.
44 Já era quase a hora sexta, e, escurecendo-se o sol, houve trevas sobre toda a terra até à hora nona.
45 Ta Vanue Gwalagwalana gamonaya Sifaufa Gwalagwala Otaqina ana bagina kaleko eabu magilafuyea.
45 E rasgou-se pelo meio o véu do santuário.
46 ʼInega Ieisu bonana qiduanega gaba vonaya, “Tamagu ye, niboanigu nimauya yahaʼuaʼuya.” Ena vona baʼe ʼinanea ʼinega yawaina gumwala.
46 Então, Jesus clamou em alta voz: Pai, nas tuas mãos entrego o meu espírito! E, dito isto, expirou.
47 Ta toluaviayavo edi tovamatana yani qabuna niʼa ʼitea, ʼinega Yaubada awatuboya vonaya, “Vonahaqiaqi, ʼoloto baʼe tunutunuqina.”
47 Vendo o centurião o que tinha acontecido, deu glória a Deus, dizendo: Verdadeiramente, este homem era justo.
48 Ta tomotau qabudi diʼwe nana ʼinaya niʼa ivaʼauta sabi vekova, taudi wese Ieisu iʼitea yawaina niʼa gumwala, ʼinega me edi nuavita qiduana nimadiega lumalumadi itutudi ta iʼevivi edi ʼabagaya.
48 E todas as multidões reunidas para este espetáculo, vendo o que havia acontecido, retiraram-se a lamentar, batendo nos peitos.
49 Ta Ieisu enavo be wese vivine dina lova Galiliega iʼabibodea, taudi luluvaia itovotovolo ta yani qabuna ʼifoʼifoqe iʼitea.
49 Entretanto, todos os conhecidos de Jesus e as mulheres que o tinham seguido desde a Galileia permaneceram a contemplar de longe estas coisas.
50 Taha ʼoloto ana wawa Iosefa toatoa, tauna Iudia ʼolotona ta ena ʼabaga goyona Alimatia. Tauna ʼoloto aqiaqina ta Yaubada matanaya tunutunuqina. Baʼe Iosefa nana me Diu edi kaniselayavo ʼidiega, ta baʼebaʼe Yaubada ena ʼEbeluvine weaqina. Lova tutana me Diu edi tovanugwetayavo nuanuadi vonigo Ieisu ida luveʼaligia, ta Iosefa nana edi nuanua ge daʼawahaqiaqiea.
50 E eis que certo homem, chamado José, membro do Sinédrio, homem bom e justo
51 — ausente —
51 (que não tinha concordado com o desígnio e ação dos outros), natural de Arimateia, cidade dos judeus, e que esperava o reino de Deus,
52 Ta Iosefa tauya Failato ʼinaya ʼabo Ieisu ʼwafina weaqina venoqi nuanuana naʼewea.
52 tendo procurado a Pilatos, pediu-lhe o corpo de Jesus,
53 ʼInega Failato awafela ʼabo Iosefa Ieisu ʼwafina ʼetoluai ʼinega ʼewa webuiea ʼabo umea kaleko wadawadaeana ʼinega, ta ʼabiboda aʼuya debaʼunu vauvauna ʼinaya. Ta debaʼunu nana ana ʼita kavona vatuʼubu niʼa ialea dabo qiduana gamonaya.
53 e, tirando-o do madeiro, envolveu-o num lençol de linho, e o depositou num túmulo aberto em rocha, onde ainda ninguém havia sido sepultado.
54 Baʼe yani diavona ʼifoqe ʼaubena ʼebeʼivaʼavaʼata ʼinaya, ta tuta goyona Sabate naveʼale.
54 Era o dia da preparação, e começava o sábado.
55 Ta vivine dina lova Galiliega Ieisu maega imai Ielusalema ʼinaya, e taudi Iosefa italaʼobea ʼabo Ieisu ana debaʼunu ta wese ʼwafina maʼoda iaʼu ʼaiqea iʼitea.
55 As mulheres que tinham vindo da Galileia com Jesus, seguindo, viram o túmulo e como o corpo fora ali depositado.
56 ʼInega iʼevivi ʼabagaya, ʼabo dedeʼwa meilana aqiaqina iʼivaʼavaʼaia Ieisu ʼwafina weaqina. ʼInega mahala vulihia Sabate ʼifoqe ta iveyawai mana ʼaubena nana ana luvine nuanuadi ina ʼabibodea.
56 Então, se retiraram para preparar aromas e bálsamos. E, no sábado, descansaram, segundo o mandamento.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 23, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.