Lucas 22

Molima New Testament (MOX_FNS) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Ta niʼau Beledi ge ana isitimo Sagalina wese igabea ana wawa ʼAuvivia Sagalina ana tuta ludiʼwea.
1 Faltava pouco tempo para a Festa dos Pães sem Fermento , chamada Páscoa .
2 Tuta nana ʼinaya toveguba qiduqiduadi be luvine ana toveʼitayavo ʼeda isalisalia maʼoda ʼinega be Ieisu ina kafia ta ʼwaivega ina luveʼaligi. Ta ge adi fata mana qabu qiduadi imwaninivedi.
2 Os chefes dos sacerdotes e os mestres da Lei procuravam um jeito para matar Jesus em segredo porque tinham medo do povo.
3 Ta tuta omoʼe ʼinaya Seitani lugu Iudasa ʼinaya, tauna taha Tuwelo dina gamodiega. Ta baʼe Iudasa nana wese igabea ana wawa Isakaliota.
3 Então Satanás entrou em Judas, chamado Iscariotes, que era um dos doze discípulos.
4 ʼInega Iudasa tauya toveguba qiduqiduadi be Vanue Gwalagwalana ana toʼitamaki adi tovanugwetayavo ʼidia, ta maega iveqae maʼoda ʼinega Ieisu nasuluva ʼaiqei ʼidia.
4 Judas foi falar com os chefes dos sacerdotes e com os oficiais da guarda do Templo para combinar a maneira como ele ia lhes entregar Jesus.
5 ʼInega Iudasa ena vona weaqina iqaiawa ta ivona fofofola ʼinaya ana veʼia mane ʼevisa nawale ina neia.
5 Eles ficaram muito contentes e prometeram dar dinheiro a ele.
6 Ta Iudasa veʼia nana weaqina awafela, ʼinega tuta aqiaqina baʼeyea be Ieisu nasuluvea ʼidia ʼinega adi fata ina kafia. Ta gebu tomotau matadia.
6 Judas aceitou e começou a procurar uma oportunidade para entregar Jesus a eles, sem que o povo ficasse sabendo.
7 Niʼau Beledi ge ana isitimo Sagalina ʼifoqe, ta ʼaubena nana wese sifi natudiavo lami ivunuqidi ʼAuvivia Sagalina ana ʼebenuaveʼavina weaqina.
7 Chegou o dia da Festa dos Pães sem Fermento , dia em que os judeus matavam carneirinhos para comemorar a Páscoa .
8 ʼInega Ieisu ana toʼabibodayavo Ioni be Fita vematamagilafuyedi vonedia, “Ona tauya be ʼAuvivia Sagalina ʼabwagana weaqida ona ʼivaʼavaʼaia.”
8 Então Jesus deu a Pedro e a João a seguinte ordem:
9 ʼInega ivetalaʼaiea ivonaya, “Maʼinaya nuanuau ʼabwaga nana ana ʼivaʼavaʼaia weaqida?”
9 Eles perguntaram: — Onde o senhor quer que a gente prepare o jantar?
10 ʼInega Ieisu vonedia, “Ona tauya Ielusalema ʼinaya, ta tutana ona ʼifoqe taha ʼoloto ona ʼitea goʼila ana ʼebegoi ʼavaʼavalea. Ta ʼoloto nana ona ʼabibodea be tovanue ʼinaya lugulugu, e omiʼa wese ʼinaya ona lugu.
10 Jesus respondeu:
11 Ta tonivanue ona voneaya, ‘Ema Toveʼita baʼe ʼedewani vona ʼaiqa vonaya, “Tosifaufa gamonaya una awafelei be ʼinaya ma agu toʼabibodayavo ʼAuvivia Sagalina ʼabwagana ana ʼainia?”
11 e digam ao dono dela: “O Mestre mandou perguntar a você onde fica a sala em que ele e os seus discípulos vão comer o jantar da Páscoa.”
12 ʼInega sifaufa qiduana debanaya niʼa ʼiʼivaʼavaʼaina naveʼitemi, e tauna ʼinaya ʼabwaga nana ona ʼivaʼavaʼaia weaqida.’”
12 Então ele mostrará a vocês uma grande sala mobiliada, no andar de cima. Preparem ali o jantar.
13 ʼInega toʼabiboda dina itauya ta tolaʼai Ieisu niʼa simanea ʼidia, e ʼidewani yani qabuna ilobedi. ʼInega sifaufa nana ʼinaya ʼAuvivia Sagalina ʼabwagana iʼivaʼavaʼaia.
13 Os dois discípulos foram até a cidade e encontraram tudo como Jesus tinha dito. Então prepararam o jantar da Páscoa.
14 Ta yani qabuna niʼau iʼivaʼavaʼaia, ʼinega Ieisu me ena tovaletuyanayavo itoa vaʼauta ʼabo maega iʼaiʼai.
14 Quando chegou a hora, Jesus sentou-se à mesa com os apóstolos
15 Ta edi ʼai gamonaya Ieisu vonedi vonaya, “Lova ʼinega nuanuagu qiduana be omiʼa yaʼa maega ʼAuvivia Sagalina ana ʼabwaga baʼe kana ʼaini, ta ʼabiboda visiqa qiduana ena lobei.
15 e lhes disse:
16 Yavona aqiaqiemi, ge wese ʼAuvivia Sagalina ʼabwagana ena gudatonova ʼeviviei ana laba ana alamani aqiaqi naʼifoqe tuta nana Yaubada ena ʼEbeluvine namai.”
16 Pois eu digo a vocês que nunca comerei este jantar até que eu coma o verdadeiro jantar que haverá no
17 ʼInega ʼoine ma vedina ʼewea ʼabo weaqina lukaiwa Yaubada ʼinaya ta ʼabiboda vonedia, “Vedi baʼe oʼewei ta qabumi ʼinega ona numa.
17 Então Jesus pegou o cálice de vinho, deu graças a Deus e disse:
18 Ta yavonemi, tuta baʼe ʼinega ge wese ʼoine ena numa ʼeviviei ana laba Yaubada ena ʼEbeluvine namai!”
18 Pois eu afirmo a vocês que nunca mais beberei deste vinho até que chegue o Reino de Deus.
19 ʼInega beledi ʼewei ʼabo weaqina lukaiwa Yaubada ʼinaya, ta ʼabiboda gitomwei ta ena tovaletuyanayavo vewilaʼayea ʼidia ta vonedia, “Baʼe ʼwafigu, ta yaneineimi omiʼa weaqimi ona ʼewea, ta ʼabiboda wese ʼidewani ona viaqia agu ʼebenuaveʼavina weaqina.”
19 Depois pegou o pão e deu graças a Deus. Em seguida partiu o pão e o deu aos apóstolos, dizendo:
20 Ta niʼa iʼai gumwala ʼinega wese ʼidewani vedi ʼewei ta vonedia, “Sulaligu baʼena luvine ʼevauna ana avutugu, ta inoinoqa weaqimi.
20 Depois do jantar, do mesmo modo deu a eles o cálice de vinho, dizendo:
21 “Ta oʼitei, ʼolotona nawale nasuluvegu baʼidia toatoa, ta tuta baʼe ʼinaya tauna maega aʼaiʼai.
21 Mas vejam: o traidor está aqui sentado comigo à mesa!
22 Yaʼa Tomotau Natuna nawale ena tauya ʼeda nana lova Yaubada venuaʼivinia weaqigu. Ta agu tosuluva nana nuakolokolona!”
22 Pois o
23 Ena tovaletuyanayavo vona baʼe inoqolia ʼinega taudiega ivetalaʼaiedi ivonaya, “Isana toga tauna omoʼe ʼedewana naviaqa ʼaiqa?”
23 Então os apóstolos começaram a perguntar uns aos outros quem seria o traidor.
24 ʼInega tovaletuyana dina iveʼale taudiega iveʼaeʼaetoga vonigo toga ʼidiega ana wawa naveqidua.
24 Os apóstolos tiveram uma forte discussão sobre qual deles deveria ser considerado o mais importante.
25 ʼInega Ieisu vonedia, “Taudi ge me Diu edi toluvine qiduqiduadi edi tomotauyavo iluviluvinedi ta luvine vitana ineineidi, ta tua nuanuadi edi tomotauyavo ina ʼawahaqiaqiedi.
25 Então Jesus disse:
26 Ta omiʼa ge wese ʼedewana ona viaqa ʼaiqa. Ta ʼesi ʼeguma taha toga ʼimiega ana wawa qiduana, ʼinega taunega nagiwebuiea, ta emi tovanugwetayavo ina vetofewa weaqimi.
26 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, o mais importante deve ser como o menos importante; e o que manda deve ser como o que é mandado.
27 Ta ona nuaia, ʼeguma taha toga natoabui sabi ʼai, ta taha tomotau ana ʼabwaga namiei ʼinaya ʼabo naʼai, ʼinega togama ʼidiega ʼoloto qiduana? Ana ʼita toʼai nana, waisa? Ta yaʼa baʼe ʼitaga nuanimia yatoatoa emi tofewa ta ami toiula ʼidewani.
27 Quem é o mais importante? É o que está sentado à mesa para comer ou é o que está servindo? Claro que é o que está sentado à mesa. Mas entre vocês eu sou como aquele que serve.
28 “Vonahaqiaqi, omiʼa egu tuta vita ʼidiega otovoloʼiʼita diʼweguya, ʼinega baʼitagana omiʼa yaʼa maega katoatoa.
28 — Vocês têm estado sempre comigo nos meus sofrimentos.
29 Tamagu ena ʼEbeluvine niʼa awafelea ʼiguya, ʼinega yaʼa wese ʼidewani yahawafelemi ʼEbeluvine nana ʼinaya,
29 Por isso, assim como o meu Pai me deu o direito de governar, eu também dou o mesmo direito a vocês.
30 be ʼinega nawale omoʼe ʼinaya yaʼa omiʼa maega kana ʼai be kana numa, be wese ʼebetoa kaikaiwabuna ʼidia ona toabui be me Isileli edi gadeavo tuwelo ona luvinedi.”
30 Vocês vão comer e beber à minha mesa no meu
31 ʼInega wese Ieisu vonaya, “Saimoni, Saimoni, uvineneqa, Seitani niʼau awafela ʼewea be qabumi nasitonovimi, ʼedewani tovaoqa ena witiavo givutuqidi aqiaqidi be luveifadi.
31 Jesus continuou:
32 Ta ʼebesitonova ʼinaya ge una dawalili aqiaqi, ta weaqiu niʼau yanoqi waiwai vonigo eu vetumaqana ge nagumwala. Be tutana una givila ʼevivi ʼiguya ʼinega taimwavo wese una givewaiwaiedi.”
32 Mas eu tenho orado por você, Simão, para que não lhe falte fé. E, quando você voltar para mim, anime os seus irmãos.
33 ʼInega Fita vonaya, “Kaiwabu, niʼau yaʼivaʼavaʼaigu, be ʼeguma vanue yoqona ʼinaya ina aʼuluguyeu, yaʼa wese oʼa maega. Ta wese ʼeguma ina luveʼaligiu, e ʼinega yaʼa wese ʼedewani ina luveʼaligigu.”
33 Então Pedro disse a Jesus: — Estou pronto para ser preso e morrer com o senhor!
34 Ta Ieisu voneaya, “Fita, yavona aqiaqi ʼiuya, baʼitaga velovelovanina ʼinaya oʼa una maduvegeqegu ana yau toi, ta ʼabiboda kamukamu nadou.”
34 Então Jesus afirmou:
35 ʼInega Ieisu qabudi vetalaʼaiedi vonaya, “Lova yavetune ʼifoqeyemi ta yavonemi ge emi mane ana kodekode nage emi kode nage ami ʼaqeyafayafa ona ʼewedi. Ta maʼoda tuta nana ʼinaya nage vita olobea?” ʼInega ivoneaya, “Ge taha wese tolaʼai.”
35 Depois Jesus perguntou aos discípulos: — Não faltou nada! — responderam eles.
36 ʼInega Ieisu wese vonedia, “Ta ʼesi baʼitagana emi mane ana kodekode be wese emi kode ona ʼewedi. Ta ʼeguma toga ʼimiega ge ena kefatamo, e ʼinega ana kaleko navegimwaneyei be ana veʼia ʼinega ena kefata nagimwanea.
36 Então Jesus disse:
37 “Mana tuta niʼau vekusakusa, be Buki Nugwenugweina ʼinaya lova taha vona weaqigu iʼwayavia ana aqiaqi naʼifoqe vonaya, ‘Tauna iʼinanea kavonaya be tovanawala ʼidewani. Be wese vona qabudi weaqigu ana aqiaqi naʼifoqe.’”
37 Pois as
38 ʼInega taudi ena vona iveʼiea ivonaya, “Kaiwabu, ema kefata magilafudi baʼe.” Ta Ieisu vonedia, “Benaʼe ana fata.”
38 Aí os seus discípulos disseram: — Senhor, aqui estão duas espadas.
39 ʼInega Ieisu sifaufa nana nogea ta Ielusalema ʼinega tauya bwanaga Olibe ʼinaya, mana tuta qabuna ena ilivu ʼidewana, ta ana toʼabibodayavo iʼabibodea.
39 Jesus saiu e foi, como de costume, ao monte das Oliveiras; e os seus discípulos foram com ele.
40 Diʼwe nana ʼinaya iʼifoqe ʼinega Ieisu ana toʼabibodayavo vonedi vonaya, “Ona venoqi Yaubada ʼinaya be yaqisa ge Seitani nasitonovimi!”
40 Quando chegou ao lugar escolhido, Jesus disse:
41 Ta ʼabiboda ʼidiega vasiʼi tauya tufwana luluvai kavona dabo kainoqei tauya ʼidewani, ʼabo tuqatuqanega sobadi ta venoqi Tamana ʼinaya vonaya,
41 Então se afastou a uma distância de mais ou menos trinta metros. Ajoelhou-se e começou a orar,
42 “Tamagu ye, ʼeguma nuanuau visiqa vedina baʼe ʼiguyega uda ʼewa yavulei. Ta gebu yaʼa egu nuanua ʼinega, ta ʼesi oʼa tauʼu eu nuanua ʼinega uda viaqi.”
42 dizendo:
43 ʼInega tovaleʼewa taha mahalega ʼifoqe ʼabo Ieisu givewaiwaiea.
43 [Então um anjo do céu apareceu e o animava.
44 Ta nuana vita ʼenaʼina ʼinega noqi waiwai ʼabo ana muyamuya ana ʼita kavonaya sulala dakabukabu bwaʼobwaʼoya.
44 Cheio de uma grande aflição, Jesus orava com mais força ainda. O seu suor era como gotas de sangue caindo no chão.]
45 ʼInega yaʼitoto ta ʼevivi ana toʼabibodayavo ʼidia, ta edi nuavita qiduana ʼinega lobedi niʼau iʼeno nuafani.
45 Depois de orar, ele se levantou, voltou para o lugar onde os discípulos estavam e os encontrou dormindo, pois a tristeza deles era muito grande.
46 ʼInega divanodi ta vetalaʼaiedi vonaya, “Tolaʼai weaqina oʼenoʼeno? Ta ona yaʼitoto be ona venoqi! Mana ʼeguma ge ona venoqi e nawale Seitani ena sitonova ʼinaya ona lugu.”
46 E disse:
47 Ieisu nawale vonavona ʼinega qabu qiduadi Iudasa maega iʼifoqe imai, tauna taha tovaletuyana Tuwelo dina ʼidiega, ta qabu dina vanugwetedi. Ta Iudasa mai Ieisu diʼwenaya sabi talafafana.
47 Jesus ainda estava falando, quando chegou uma multidão. Judas, um dos doze discípulos, que era quem guiava aquela gente, chegou perto de Jesus para beijá-lo.
48 ʼInega Ieisu Iudasa voneaya, “Iudasa, umaimai vonigo nuanuau yaʼa Tomotau Natuna talafafega una suluvegu ta una veʼineiegu tomotau nimadia, waisa?”
48 Mas Jesus disse:
49 Ta tutana Ieisu ana toʼabibodayavo yani baʼe iʼitea ʼinega nuadi ʼeqaʼuya tolaʼai tuta goyona ʼinaya naʼifoqe ta ivonaya, “Kaiwabu, nage kefatega ana fofolidi?”
49 Quando os discípulos que estavam com Jesus viram o que ia acontecer, disseram: — Senhor, devemos atacar essa gente com as nossas espadas?
50 ʼInega taha ʼidiega ena kefata lulagai ʼabo toveguba edi tovanugweta ena tofewa teniqana ana ʼataqiega daʼa yavulea.
50 Um deles feriu com a espada o empregado do Grande Sacerdote , cortando a sua orelha direita.
51 Ta Ieisu voneaya, “Taʼiwa! Ge wese ʼedewani una viaqa ʼaiqa!” ʼInega Ieisu ʼoloto nana teniqana gitonovi ta giveaqiaqiea.
51 Mas Jesus ordenou: Aí tocou na orelha do homem e o curou.
52 ʼInega Ieisu ana tokafi diavona taudi toveguba qiduqiduadi be Vanue Gwalagwalana ana toʼitamaki adi toluvineavo, be wese ʼabaga ana tovanugwetayavo vonedi vonaya, “Nage yaʼa taha tovanawala, ʼinega me emi kefata be me emi gita omai sabi kafigu?
52 Em seguida disse aos chefes dos sacerdotes, aos oficiais da guarda do Templo e aos líderes judeus que tinham vindo para prendê-lo:
53 Ta tolaʼai weaqina ge oda kafigu ʼaubena dina qabudi nuanimia yatoatoa Vanue Gwalagwalana ʼatamaninaya ta yaveveʼita tomotau ʼidia? Ta baʼitagana emi tuta niʼa mai be ona kafigu, mana luvine velovelovanina ana tuta tawa ʼifoqe.”
53 Eu estava com vocês todos os dias no pátio do Templo, e vocês não tentaram me prender. Mas esta é a hora de vocês e também a hora do poder da escuridão.
54 ʼInega Ieisu ikafia ʼabo itauyea toveguba edi tovanugweta ena vanuea. Ta Fita tufwana luluvaiega talaʼobedi.
54 Eles prenderam Jesus e o levaram até a casa do Grande Sacerdote . E Pedro os seguia de longe.
55 Ta ʼabaga nana ana ʼebetoa vaʼauta gamonaya toluavia ʼaiwe imuʼei ta qabudi ivevetaluvala, ta Fita ʼitedi ta diʼwedia toabui.
55 Quando acenderam uma fogueira no meio do pátio, Pedro foi e sentou-se com os que estavam em volta do fogo.
56 ʼInega taha tofewa mevavinena Fita ʼitea ta vonaya, “ʼOloto baʼe lova Ieisu maega yaʼitedi.”
56 Uma das empregadas o viu sentado ali perto da fogueira, olhou bem para ele e disse: — Este homem também estava com Jesus!
57 Ta Fita vegeqa vonaya, “Vavine, ge eda alamani toga benaʼe weaqina uvonavona.”
57 Mas Pedro negou, dizendo: — Mulher, eu nem conheço esse homem!
58 ʼAbiboda taha ʼoloto wese Fita ʼitea ʼinega vonea vonaya, “Oʼa taha wese ana toʼabiboda.” ʼInega Fita vonaya, “ʼIa, yaʼa gebu!”
58 Pouco tempo depois, um homem o viu ali e disse: — Você também é um deles! Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sou um deles.
59 Ta tufwana tuta kuena ʼabibodanaya wese taha ʼoloto bonana waiwaina ʼinega enavo vonedi vonaya, “Vonahaqiaqi, ʼoloto baʼe Ieisu ana toʼabiboda taha, mana tauna wese Galili ʼolotona.”
59 Mais ou menos uma hora depois, outro insistiu: — Você estava mesmo com ele porque também é galileu.
60 Ta Fita vonaya, “Aa gebu, ʼoloto nana weaqina uvonavona yaʼa ge eda alamania.” Nawale vonavona ʼinega kamukamu dou.
60 Mas Pedro respondeu: — Homem, eu não sei do que é que você está falando! Naquele instante, enquanto ele falava, o galo cantou.
61 Tuta baʼe ʼinaya Ieisu tunugivila ta Fita ʼitea, e omoʼe ʼinaya Fita nuaveʼavinia Kaiwabu ena vona lova tutana vonaya, “Baʼe ʼitaga velovelovana ʼinaya oʼa una vegeqegu ana yau toi, ta ʼabiboda kamukamu nadou.”
61 Então o Senhor virou-se e olhou firme para Pedro, e ele lembrou das palavras que o Senhor lhe tinha dito: “Hoje, antes que o galo cante, você dirá três vezes que não me conhece.”
62 ʼInega Fita nuana vita ʼenaʼina ʼabo ʼifoqe ʼabagaya ta dou.
62 Então Pedro saiu dali e chorou amargamente.
63 ʼInega Ieisu ana toʼitamakiavo iveʼale igivenuʼwei ta ivunuqia,
63 Os homens que estavam guardando Jesus zombavam dele e batiam nele.
64 ta wese matana kalekoyega iumei ʼabo ivetalaʼaiea ivonaya, “Uvonema, toga vunuvunuqiu? Mana niʼa uvona vonigo oʼa tovesimasimana.”
64 Taparam os olhos dele e perguntavam: — Quem foi que bateu em você? Adivinhe!
65 Ta wese yani qabuna weaqina Ieisu iʼawaluveifea.
65 E diziam muitas outras coisas para insultá-lo.
66 Mahala ahalia, ʼinega ʼabaga ana tovanugwetayavo be toveguba qiduqiduadi be wese luvine ana toveʼitayavo ivaʼauta, ʼabo Ieisu imiea matadia.
66 Quando amanheceu, alguns líderes dos judeus, alguns chefes dos sacerdotes e alguns mestres da Lei se reuniram. Depois mandaram levar Jesus diante do Conselho Superior .
67 Ta ivetalaʼaiea ivonaya, “Usimana ʼimaya, maʼoda oʼa tauʼu Toʼetoyavua nage gebu?” ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “ʼEguma ena simana ʼimia ʼinega ge ona vetumaqanegu,
67 Então lhe disseram: — Diga para nós se você é o Ele respondeu:
68 ta wese ʼeguma ena vetalaʼaiemi egu vona ge ona veʼiei.
68 E, se eu fizer uma pergunta, vocês não vão responder.
69 Ta ona alamania vonigo tuta baʼe ʼinega yaʼa Tomotau Natuna ena toabui Yaubada Tovewaiwai ʼataqinaya.”
69 Mas de agora em diante o
70 ʼInega qabudi ivetalaʼaiea ivonaya, “Nage oʼa Yaubada Natuna?” Ta Ieisu edi vona veʼiea vonaya, “Niʼa ovona aqiaqi.”
70 Aí todos perguntaram: — Então você é o Filho de Deus? Jesus respondeu:
71 ʼInega taudi ivonaya, “Niʼau ena vona luveifana kanoqolia, ʼinega ge wese ana toveʼewayavo weaqidi kana nuanua, mana taunega niʼa simanea vonigo tauna Yaubada Natuna.”
71 E eles disseram: — Não precisamos mais de testemunhas. Nós mesmos ouvimos o que ele disse.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.