Atos 19
Molima New Testament (MOX_FNS) vs NVT
1 Tuta nana Afolosa nawale Kolinita ʼinaya toatoa e ʼinega Faulo luvivila diʼwe Galetia be Filigia nuanidiega, ta ʼinega ʼifoqe ʼabaga Efeso ʼinaya. Ta omoʼe ʼinaya toʼabiboda vaina lobedi.
1 Enquanto Apolo estava em Corinto, Paulo viajou pelas regiões do interior até chegar a Éfeso, no litoral, onde encontrou alguns discípulos.
2 ʼInega Faulo vetalaʼaiedi vonaya, “Egwavo, tuta nana Ieisu oveʼale ovetumaqanea nage Niboana Gwalagwalana oʼewea nage gebu?” ʼInega ivona ʼeviviea ivonaya, “Gebu, ge ada alamania Niboana Gwalagwalana datoatoa. Tauna weaqina ge ada noqolia.”
2 Ele lhes perguntou: “Vocês receberam o Espírito Santo quando creram?”. “Não”, responderam eles. “Nem sequer ouvimos que existe o Espírito Santo.”
3 ʼInega Faulo wese vetalaʼaiedi vonaya, “Tobabitaiso ʼinega obabitaiso?” Ta ivonaya, “Ioni ena babitaiso ʼinega.”
3 “Então que batismo vocês receberam?”, perguntou ele. “O batismo de João”, responderam.
4 ʼInega Faulo vonedi vonaya, “Lova Ioni ena babitaiso ilivu luveifana ana nuagivila weaqina. Ta tomotau lugaihidi be ina vetumaqana tauna ʼabibodanega maimai ʼinaya, e taunana Ieisu.”
4 Paulo disse: “João batizava com o batismo de arrependimento, dizendo ao povo que cresse naquele que viria depois, isto é, em Jesus”.
5 Faulo baʼe ena vona niʼa inoqolia, ʼinega tovetumaqanayavo Kaiwabu Ieisu ana wawega babitaiso iʼewea.
5 Assim que ouviram isso, foram batizados em nome do Senhor Jesus.
6 Ta tuta nana Faulo nimanega gitonividi ʼinega Niboana Gwalagwalana mai lugu ʼidia. ʼInega iveʼale ivonavona mali bona be mali bona ʼidiega ta wese Yaubada ena vona ivetalasimasimanea.
6 Paulo lhes impôs as mãos e o Espírito Santo veio sobre eles, e falaram em línguas e profetizaram.
7 Ta qabu dina ʼoloto adi yau tuwelo ʼidewani.
7 Eram ao todo uns doze homens.
8 Waiʼena toi gamonaya Faulo tuta qabuna me Diu edi vanue tafwalolo ʼinaya lugulugu, ta me ena giwalifatu Yaubada ena ʼEbeluvine weaqina lulugaihi. Ta maega iveʼaeʼaetoga ta keiedi nuanuana ina nuagivila.
8 Em seguida, Paulo foi à sinagoga e ali pregou corajosamente durante três meses, argumentando de modo convincente sobre o reino de Deus.
9 Ta vaina ivedeba ʼiʼwana vonigo ge nuanuadi ina vetumaqana, ta ʼesi tomotau matadia Ieisu ena ʼeda ana toʼabibodayavo iʼawaluveifedi. ʼInega Faulo nogedi ta tovetumaqanayavo maega iʼifoqe itauya Tilano ena vanue ʼebeveʼita ʼinaya. Ta omoʼe ʼinaya ʼaubena ʼaidega ʼaidega ʼidia veveʼita.
9 Mas alguns deles se mostraram endurecidos, rejeitaram a mensagem e falaram publicamente contra o Caminho. Paulo, então, deixou a sinagoga e levou consigo os discípulos, passando a realizar discussões diárias na escola de Tirano.
10 Ta ena lugaihi baʼe viaqia yaʼwala magilafuna gamonaya, ʼinega me Diu ta wese me Guliki qabudi diʼwe Eisia ʼabaganavo ʼidia Kaiwabu Ieisu Valena inoqolia.
10 Isso continuou durante os dois anos seguintes, e gente de toda a província da Ásia, tanto judeus como gregos, ouviu a palavra do Senhor.
11 Ta Yaubada Faulo ʼinega viaqa ʼebenuavoqana waiwaidi viaviaqidi.
11 Deus concedeu a Paulo o poder de realizar milagres extraordinários.
12 ʼInega tomotau edi kaleko matavusidi be wese edi ʼebevetalaqa Faulo ʼwafina ʼinaya iluʼonedi ta ʼabiboda iaʼudi tovevihiqayavo ʼidia. ʼInega tovevihiqa dina iveaqiaqi ta wese niboana luveifana ʼifoqe tomotau ʼidiega.
12 Quando lenços ou aventais usados por ele eram colocados sobre enfermos, estes eram curados de suas doenças e deles saíam espíritos malignos.
13 Vaina me Diu iluluvivila dadana ʼabaga taha taha ʼidia ta itoho waiwai vonigo Kaiwabu Ieisu ana wawega niboana luveifadi ina ʼwavi ʼifoqeyedi tomotau ʼidiega. Ta taha me Diu edi toveguba qiduana ana wawa Sikiva natunavo meʼomeʼolotodi adi yau seveni wese baʼe yani nana iviaqia. Ta baʼe ʼidewana ivona ʼaiqa niboana luveifana ʼinaya ivonaya, “Ieisu nana tauna Faulo weaqina lulugaihi ana wawega aluvineu uʼifoqe!”
13 Alguns judeus viajavam pelas cidades expulsando espíritos malignos. Tentavam usar o nome do Senhor Jesus, dizendo: “Ordeno que saia em nome de Jesus, a quem Paulo anuncia!”.
14 — ausente —
14 Os homens que faziam isso eram os sete filhos de Ceva, um dos principais sacerdotes.
15 Taha tuta ʼinaya baʼe yani nana iviaqia taha ʼoloto ʼinaya, ʼinega niboana luveifana ʼoloto nana gamonega vona ʼeviviedi vonaya, “Ieisu niʼa yahalamania, ta wese Faulo ʼidewani yahalamania. Ta omiʼa tomeqabu?”
15 Certa ocasião, o espírito maligno respondeu: “Eu conheço Jesus e conheço Paulo, mas quem são vocês?”.
16 ʼInega ʼoloto nana taunega fifiei seveni dina ʼidia ta qabudi vewaiwai vaʼinedi ta vunuqa veiveifedi, e ʼinega maʼigonegonedi be ma sulasulalidi idena iʼifoqe vanuega.
16 O homem possuído pelo espírito maligno saltou em cima deles e os atacou com tanta violência que fugiram da casa, despidos e feridos.
17 Ta me Diu be wese me Guliki itoatoa Efeso ʼinaya vale baʼe inoqolia, ʼinega imwaniniva gegoyo ta Kaiwabu Ieisu ana wawa iʼamayabea.
17 A notícia do ocorrido se espalhou rapidamente por toda a cidade de Éfeso, tanto entre judeus como entre gregos, e sobre eles veio um temor reverente, e o nome do Senhor Jesus era engrandecido.
18 ʼInega tovetumaqana ʼeala imai ta edi ilivu luveifadi isimana ʼifoqeyedi tomotau matadia.
18 Muitos dos que creram confessaram suas obras pecaminosas.
19 Ta wese vaina tovetumaqana diavona ʼidiega luʼafoʼa ialamania ta iviaviaqia inuagivila, ta edi ʼafoʼa ma bukidi ivaʼauqidi ta igabu yavuledi tomotau matadia ʼabaga ʼatamaninaya. Ta buki diavona adi maisa iavodi ta iluvetubedi kavona 50,000 siliba ʼidewani.
19 Vários deles, que haviam praticado feitiçaria, trouxeram seus livros de encantamentos e os queimaram publicamente. O valor dos livros totalizou cinquenta mil moedas de prata.
20 Baʼe yani nana ʼinega Kaiwabu ena vona yawala dadana ta tomotau qabudi ivewaiwai vona nana ʼinega.
20 Assim, a mensagem a respeito do Senhor se espalhou amplamente e teve efeito poderoso.
21 Baʼe yani diavona ʼabibodanaya Niboana Gwalagwalana ena venuahaʼu ʼinega Faulo nuanuana natauya diʼwe Masidonia be Akaya ʼabaganavo nuanidiega ta ʼabiboda naʼifoqe Ielusalema ʼinaya, ʼinega vonaya, “Yanugwenugweta Ielusalema ʼinaya, ta ʼabibodanaya nuanuagu me Loma ena vayausidi.”
21 Depois disso, Paulo se sentiu impelido pelo Espírito a passar pela Macedônia e a Acaia antes de ir a Jerusalém. “E, de lá, devo prosseguir para Roma!”, disse ele.
22 ʼInega Faulo ana toiulayavo magilafudi adi wawa Timoti be wese Elasitasi luvetunedi inugweta Masidonia ʼinaya. Ta Faulo tufwana tuta kuena nawale toatoa diʼwe Eisia gamonaya.
22 Então, enviou adiante dele à Macedônia dois assistentes, Timóteo e Erasto, e permaneceu um pouco mais na província da Ásia.
23 Ta tuta omoʼe ʼinaya vetalavoyavoya qiduana ʼifoqe Efeso ʼinaya Ieisu ena ʼeda ana toʼabibodayavo weaqidi, ta baʼe ʼidewana ʼifoqe ʼaiqa.
23 Por essa época, houve enorme tumulto em Éfeso por causa do Caminho.
24 Taha ʼoloto ana wawa Dimitiliasi tauna siliba ana toviaqa Efeso ʼinaya toatoa, ta siliba nana ʼinega vanue tafwalolo goyogoyodi viaqidi adi ʼita kavona me Efeso edi yaubada kavokavovo mevavinena ana wawa Atimesiena vanue tafwalolo ʼidewani. ʼInega vegimwaneyedi tomotau ʼidia, ta baʼe fewa nana ʼinega mane qiduana ʼeweʼewea. Ta wese vaidi tomotau baʼe fewa nana iviaqia e taudi wese mane qiduana ilobelobea.
24 Começou com Demétrio, ourives que fabricava modelos de prata do templo da deusa grega Ártemis e que empregava muitos artífices.
25 Ta Dimitiliasi baʼe toviaqa diavona ta wese vaidi siliba ana toviaqayavo maega gaba vaʼauqidi vonedi vonaya, “Egwavo, niʼa oalamania mane qiduana kaʼeweʼewea baʼe fewa nana ʼinega.
25 Ele os reuniu a outros que trabalhavam em ofícios semelhantes e disse: “Senhores, vocês sabem que nossa prosperidade vem deste empreendimento.
26 Ta Faulo nana niʼau tomotau qabudi gedi ʼeviʼeviviedi ta wese nuadi givilei, mana vonavona vonigo yaubadayavo tomotau nimadiega iviaviaqidi taudi gebu yaubada aqiaqi. Ta baʼe yani nana ge daʼifoqe itaʼa me Efeso ada ʼaidega ʼidaya, ta ʼesi diʼwe qabuna Eisia gamonaya wese ʼidia.
26 Mas, como vocês viram e ouviram, esse sujeito, Paulo, convenceu muita gente de que deuses feitos por mãos humanas não são deuses de verdade. Fez isso não apenas aqui em Éfeso, mas em toda a província.
27 Ta Faulo ena vona baʼe ʼinega yamwaniniva nawale tomotau ge nuanuadi eda viaqayavo ina gimwanedi. Ta wese yani ʼenaʼina nawale tomotau eda yaubada qiduana Atimesi ana ʼamayaba navegoyo ta me Efeso ena vanue tafwalolo ina veyani kavokavovoyedi.”
27 Claro que não me refiro apenas à perda do respeito público por nossa atividade. Também me preocupa que o templo da grande deusa Ártemis perca sua influência e que esta deusa magnífica, adorada em toda a província da Ásia e ao redor do mundo, seja destituída de seu grande prestígio!”.
28 Ta qabu diavona Dimitiliasi ena vona inoqolia ʼinega diadi vilea qiduana ta ikolukolua ivonaya, “Itaʼa me Efeso eda yaubada Atimesi toatoa vanena!”
28 Ao ouvir isso, ficaram furiosos e começaram a gritar: “Grande é Ártemis dos efésios!”.
29 Ta ge tuta kuena ʼabibodanaya totoa ʼabaga qabudi edi nuavoqana ʼinega ivekolukolua ta ilegu kavokavovo ta kavona vetalamaqimaqiʼai ʼifoqe qabudi nuanidia. ʼInega Faulo ana mata ʼweabuyavo Masidonia ʼinega adi wawa Gaiusi be Alisitako me Efeso ikafidi ta ilihi ʼetaʼetalidi, ʼinega qabudi ivihila itauya ʼabaga ana ʼebevaʼauta ʼinaya.
29 Em pouco tempo, a cidade toda estava uma confusão. O povo correu para o anfiteatro, arrastando os macedônios Gaio e Aristarco, companheiros de viagem de Paulo.
30 Ta Faulo nuanuana nalugu qabu diavona matadia natovolo, ta tovetumaqanayavo iʼetobodea.
30 Ele também quis entrar, mas os discípulos não permitiram.
31 Ta wese Faulo enavo, taudi diʼwe Eisia ana toluvineavo vale ivetunea ta ivenoqiea vonigo ge nalugu ʼebevaʼauta nana ʼinaya.
31 Alguns amigos de Paulo, oficiais da província, também lhe enviaram um recado no qual suplicaram que não arriscasse a vida entrando no anfiteatro.
32 Ta qabu diavona kavona ida vekwavakwava ta ivevekolukolua, ta edi vekolukolua ʼiuna dumadumana be dumadumana, ta qabudi ge ida alamania tolaʼai weaqina ivaʼauta.
32 Lá dentro, em polvorosa, o povo todo gritava, e cada um dizia uma coisa. Na verdade, a maioria nem sabia por que estava ali.
33 Ta me Diu ʼidiega taha ʼoloto ana wawa Alekisana iatuefala naqoyea nuanuadi qabu matadia natovolo nagivesimatala ʼidia, ta nugweta ivonea maʼoda navona ʼaiqa ʼidia. ʼInega Alekisana tovolo ta nimanega tovelegulegu lutaqodi ina luaʼu, mana nuanuana vaina yani weaqidi nagivesimatala ʼidia.
33 Entre a multidão, os judeus empurraram Alexandre para a frente e ordenaram que explicasse a situação. Ele fez sinal pedindo silêncio e tentou falar.
34 Ta yoʼo diavona Alekisana iʼita ʼinanea tauna Diu ʼolotona, ʼinega ikolua waiwai ta ilegulegu auwa magilafudi ʼidewani, ta wese bonadi ʼaideganega me edi waiwai ivonavona ivonaya, “Itaʼa me Efeso eda yaubada Atimesi toatoa vanena!”
34 No entanto, quando a multidão percebeu que ele era judeu, começou a gritar novamente e continuou por cerca de duas horas: “Grande é Ártemis dos efésios!”.
35 ʼInega ʼabaga ana tovanugweta taha qiduana ʼifoqe be qabu diavona giveluaʼudi vonedi vonaya, “Me Efeso, tomotau qabudi bwaʼobwaʼoya niʼa ialamania vonigo eda yaubada qiduana Atimesi tovotovolo eda ʼabaga baʼe ana vanue tafwalolo ʼinaya. Ta wese niʼa oalamania lova maʼamaʼayauna gwalagwalana dabo ʼinega mahalega ʼetaʼia, ta itaʼa me Efeso ana toʼitamaki ta kahawahawatuboya.
35 Por fim, o escrivão da cidade conseguiu acalmar a multidão e disse: “Cidadãos de Éfeso, todos sabem que Éfeso é a guardiã do templo da grande Ártemis, cuja imagem caiu do céu para nós.
36 Ta baʼe yani nana ge taha toga ana fata be navegeqei. ʼInega ami luaqiaqi be naʼelovemi ta ge wese ona legu kavokavovo.
36 Portanto, sendo este um fato inegável, acalmem-se e não façam nada precipitadamente.
37 Ta Faulo enavo benaʼe niʼa okafidi ta omiedi baʼidia, ta magilafudina ge taha yani ida vanawalia eda vanue tafwalolo ʼinega, be wese eda yaubada mevavinena ge ida ʼawaluveifei.
37 Vocês trouxeram estes homens aqui, mas eles não roubaram nada do templo nem disseram coisa alguma contra nossa deusa.
38 Ta ʼeguma Dimitiliasi ma enavo nuanuadi magilafudina ina veʼewedi ʼinega ina vetovolodi vekotu weaqina toluvineavo matadia, mana toluvineavo itoatoa, ta adi fata tuta baʼe ʼinaya vetalaʼai ina viaqia. E ʼinega yani qabuna tunutunuqina.
38 “Se Demétrio e seus artífices têm alguma queixa contra eles, os tribunais estão abertos e há oficiais disponíveis para ouvir o caso. Que façam acusações formais.
39 Ta ʼeguma vaina yani weaqidi wese onualuveifa, e ʼinega toluvineavo qiduqiduadi maega ona vaʼauta, ta yani diavona ona vona ʼifoqeyedi matadia. Mana yani qabuna kana viaqia eda luvine ʼidewani.
39 E, se há outras queixas que desejam apresentar, elas podem ser resolvidas em assembleia, conforme a lei.
40 Ta yavona aqiaqiemi, baʼe vetalamaqimaqiʼai nana ʼinega nawale vita kana lobea me Loma toluvineavo ʼidiega, mana ilivu nana ana ʼiu ge ada fata kana givesimatala ʼidia.”
40 Corremos o perigo de ser acusados de provocar desordem, pois não há motivo para este tumulto. E, se exigirem de nós uma explicação, não teremos o que dizer”.
41 Ta tovanugweta nana ena vona luʼovoia, e ʼinega qabu diavona veʼiyavulidi iʼifoqe.
41 Então os despediu, e a multidão se dispersou.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.