Romanos 7
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs ARA
1 Niom toŋmatiziŋ tio, tutu ka mbulu na, niom kuute kek. Tutu, ina imborro zin wal matan yaryaaraŋan men. Mi zin wal ta timetmeete kek na, tutu le sua sa pizin mini som.
1 Porventura, ignorais, irmãos (pois falo aos que conhecem a lei), que a lei tem domínio sobre o homem toda a sua vida?
2 Kembei ta moori ulaŋana sa. Tutu iso ni bela imbot ki kusiini ma irao meeteŋana iyembut ziru. Mi sombe kusiini imeete, na tutu tana imboro moori tana mini som.
2 Ora, a mulher casada está ligada pela lei ao marido, enquanto ele vive; mas, se o mesmo morrer, desobrigada ficará da lei conjugal.
3 Tana sombe kusiini imbotmbot men, mi moori tana izemi mi ila ki tomooto toro, na imolo ula ka tutu. Mi sombe kusiini imeete, mi moori tana iwoolo tomooto toro, na imolo ula ka tutu som. Paso, meeteŋana ki kusiini iyembut ula kizin, tana tutu ula kana imboro i mini som.
3 De sorte que será considerada adúltera se, vivendo ainda o marido, unir-se com outro homem; porém, se morrer o marido, estará livre da lei e não será adúltera se contrair novas núpcias.
4 Niom toŋmatiziŋ tio, ina raraate men piom. Pa niom kagaaba Krisi pa meeteŋana kini, mi sanaana tiom ka kadoono ta tutu iso pa na, Krisi ibaada kek. Tana koozi kamap pa zaala ki tutu, mi kewe tomtom toro lene kek. Ina ni ta burup ma imaŋga mini pa naala bekena ikam ti ma tipiyotyooto mbulu ambaimbaiŋan ta Anutu leleene pa i.
4 Assim, meus irmãos, também vós morrestes relativamente à lei, por meio do corpo de Cristo, para pertencerdes a outro, a saber, aquele que ressuscitou dentre os mortos, a fim de que frutifiquemos para Deus.
5 Muŋgu, indeeŋe ta lelende muŋguŋana men imborro iti, na tutu ipeyei mbulu ki lelende muŋguŋana. Tana nindi izze pa mbulu sananŋan bozboozo tabe ikam ti ma temetmeete ma tala lende i.
5 Porque, quando vivíamos segundo a carne, as paixões pecaminosas postas em realce pela lei operavam em nossos membros, a fim de frutificarem para a morte.
6 Mi koozi na, iti tagaaba Krisi pa meeteŋana kini kek. Tana zaala ki tutu ta muŋgu imborro iti na, imborro iti mini som. Iŋgi tamap pa zaala muŋguŋana ki tutu ta tibeede se ro na, mi tototo zaala popoŋana ta ki Bubuŋana i, mi tembesmbeeze pa Anutu.
6 Agora, porém, libertados da lei, estamos mortos para aquilo a que estávamos sujeitos, de modo que servimos em novidade de espírito e não na caducidade da letra.
7 Tana iŋgi ko toso parei? Tutu, ina koroŋ sananŋana? Som kat! Sombe tutu imbot som, so aŋkilaala kat sanaana tio som. Kembei ta mbulu ki matanda berber. Nio aŋkilaala sanaana tana paso, tutu iso ta kembei: “Motom berber pepe.” Mi be tutu tana imbot som, so nio irao aŋkilaala sanaana tio som.
7 Que diremos, pois? É a lei pecado? De modo nenhum! Mas eu não teria conhecido o pecado, senão por intermédio da lei; pois não teria eu conhecido a cobiça, se a lei não dissera: Não cobiçarás.
8 Tamen tutu tana imbot, tabe ipiyooto sanaana ta imbot la leleŋ i ma ipet mat. Pa ikam ma motoŋ berber pa koroŋ matakiŋa ta boozomen! Mi be tutu imbot som, so sanaana le mburaana som ma kembei imeete kek.
8 Mas o pecado, tomando ocasião pelo mandamento, despertou em mim toda sorte de concupiscência; porque, sem lei, está morto o pecado.
9 Tana indeeŋe tau aŋute tutu zen na, aŋbot ambai. Mi kaimer, indeeŋe ta tutu imar na, ikam ma sanaana imaŋga raama mburaana biibi. Tabe ikam yo ma aŋmeete.
9 Outrora, sem a lei, eu vivia; mas, sobrevindo o preceito, reviveu o pecado, e eu morri.
10 Kere. Tutu ta Anutu iur bekena takam mbotŋana kini, ta ikam yo ma aŋmeete!
10 E o mandamento que me fora para vida, verifiquei que este mesmo se me tornou para morte.
11 Paso, tutu iwe zaala pa sanaana ma ipet, tabe ipakaam yo, mi ipun yo ma aŋmeete.
11 Porque o pecado, prevalecendo-se do mandamento, pelo mesmo mandamento, me enganou e me matou.
12 Kena ko toso parei pa tutu? Tutu, ina koroŋ sananŋana? Som kat! Ina koroŋ ambaiŋana mi potomŋana. Mi mbulu ta tutu iso pa na tomini, ina potomŋana, mi ndeeŋeŋana, mi ambaiŋana.
12 Por conseguinte, a lei é santa; e o mandamento, santo, e justo, e bom.
13 Lak, koroŋ ambaiŋana tana, ta ipun yo ma aŋmeete? Som. Sanaana ta imbot la leleŋ i, ta ikam yo ma aŋmeete. Tana kere. Sanaana itooro tutu ta koroŋ ambaiŋana na, ma iwe koroŋ sananŋana pio. Pa sanaana ikam yo ma aŋmololo tutu, tabe iwe uunu pio be Anutu iur kadoono pio ma aŋmeete. Mbulu tana iswe kat kembei sanaana, ina koroŋ ambai som kat.
13 Acaso o bom se me tornou em morte? De modo nenhum! Pelo contrário, o pecado, para revelar-se como pecado, por meio de uma coisa boa, causou-me a morte, a fim de que, pelo mandamento, se mostrasse sobremaneira maligno.
14 Iti tuute: Tutu, ina koroŋ ki Bubuŋana. Mi nio na, leleŋ muŋguŋana ta imbotmbot raama yo men i. Nio iŋgi kembei ta sanaana iŋgiimi yo ma aŋwe lene kek be aŋbesmbeeze pini.
14 Porque bem sabemos que a lei é espiritual; eu, todavia, sou carnal, vendido à escravidão do pecado.
15 Nio aŋkankaana pa mbulu ta aŋkamam i. Pa mbulu ta leleŋ pa, na aŋkamam som. Mi mbulu ta leleŋ pa som kat, ta iŋgi aŋkamam i.
15 Porque nem mesmo compreendo o meu próprio modo de agir, pois não faço o que prefiro, e sim o que detesto.
16 Mi sombe leleŋ pa mbulu sananŋana ta aŋkamam i som, ina iswe kembei leleŋ ŋonoono na, aŋyok pa tutu, mi aŋre tutu kembei koroŋ ambaiŋana.
16 Ora, se faço o que não quero, consinto com a lei, que é boa.
17 Tana mbulu tio sananŋan, nio ituŋ leleŋ mi aŋkamam som. Iŋgi imar pa sanaana ta imbot la leleŋ i.
17 Neste caso, quem faz isto já não sou eu, mas o pecado que habita em mim.
18 Nio aŋute kat ta kembei: Koroŋ ambaiŋana sa imbot la leleŋ som. Iŋgi aŋso pa leleŋ ta muŋguŋana i. Pa nio leleŋ be aŋkam mbulu ambaiŋana men. Tamen aŋrao som.
18 Porque eu sei que em mim, isto é, na minha carne, não habita bem nenhum, pois o querer o bem está em mim; não, porém, o efetuá-lo.
19 Tana mbulu ambaiŋana ta leleŋ pa be aŋkam na, aŋkamam som. Mi mbulu sananŋana ta leleŋ pa som kat, ta iŋgi aŋkamam i.
19 Porque não faço o bem que prefiro, mas o mal que não quero, esse faço.
20 Mi sombe leleŋ pa mbulu sananŋan ta aŋkamam i som, ina iswe kembei nio ituŋ leleŋ mi aŋkamam som. Ina imar pa sanaana ta imbotmbot la leleŋ i.
20 Mas, se eu faço o que não quero, já não sou eu quem o faz, e sim o pecado que habita em mim.
21 Tana nio aŋre mbulu ti iwedet pio. Sombe leleŋ be aŋkam mbulu ambaiŋana sa, na irao aŋkam kat na som. Pa sanaana ta imbotmbot raama yo men i.
21 Então, ao querer fazer o bem, encontro a lei de que o mal reside em mim.
22 Mi nio ituŋ leleŋ ŋonoono na, aŋso aŋto kat tutu ki Anutu, mi leleŋ pa ilip.
22 Porque, no tocante ao homem interior, tenho prazer na lei de Deus;
23 Tamen iŋgi aŋre kembei mburaana toro imbotmbot la leleŋ mi ikamam uraata pio i. Mi mburaana tana ziru Anutu tutu kini ta ŋgar tio iyok pa i tiporrou. Pa sanaana ta imbotmbot la leleŋ i, ina ikiskis yo ma kembei leŋ zaala som.
23 mas vejo, nos meus membros, outra lei que, guerreando contra a lei da minha mente, me faz prisioneiro da lei do pecado que está nos meus membros.
24 Oora nio. Leleŋ muŋguŋana ti, ta ko ikam yo ma aŋmeete. Mi asiŋ ko irao be itatke pio?
24 Desventurado homem que sou! Quem me livrará do corpo desta morte?
25 Nio aŋpakur Anutu mi leleŋ ambai pini. Pa ni iur Merere kiti Yesu Krisi be itatke pio.
25 Graças a Deus por Jesus Cristo, nosso Senhor. De maneira que eu, de mim mesmo, com a mente, sou escravo da lei de Deus, mas, segundo a carne, da lei do pecado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.