Lucas 5

Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Aigule ta na, Yesu imendernder su peende ki yok tatiliuŋana Genesaret. Mi zin iwal biibi timokor la kini, mi tiliu i ma sik be tileŋ len sua ki Anutu.
1 Aconteceu que Jesus estava junto ao lago de Genesaré, e a multidão o apertava para ouvir a palavra de Deus.
2 Mi ni mataana ila na, ire wooŋgo ru ta tiyaaru sala ma timbotmbot. Pa katuunu bizin tisu ma tila tiŋgurŋguuru pu kizin.
2 Então ele viu dois barcos junto à praia do lago. Os pescadores tinham desembarcado e estavam lavando as redes.
3 Wooŋgo ta na, ki Simon. Tana Yesu ila ma iso pini be iyaaru ma isula. To ise mi tikeltapaari ma tiperae ŋana ri. Tana ni mbuleene sala wooŋgo tana, mi ikam sua pizin iwal biibi.
3 Entrando num dos barcos, que era o de Simão, Jesus pediu-lhe que o afastasse um pouco da praia; e, assentando-se, do barco ensinava as multidões.
4 Ikam sua pizin ma imap, to iso lae pa Simon: “Kozo ŋgaltekeere ri mi teperae liŋana, to pu tiom isula. Pa iŋga ye murin.”
4 Quando acabou de falar, Jesus disse a Simão:
5 Simon ipekel kalŋaana ma iso: “Wai mos katuunu, mbeŋi amnok amnok ma som. Tamen iŋgi nu so, tana ko pu isula.”
5 Em resposta, Simão disse: — Mestre, havendo trabalhado toda a noite, nada apanhamos; mas, sob esta sua palavra, lançarei as redes.
6 Beso timaŋga pa na, pu be rek.
6 Fazendo isso, apanharam grande quantidade de peixes; e as redes deles começaram a se romper.
7 To tikoolo lela pa waen bizin be tikam wooŋgo toro ma tipet mi tiuulu zin. Zin timar mi tikinke zin ye pa pu ma tisula wooŋgo ru mabe timonmon.
7 Então fizeram sinais aos companheiros do outro barco, para que fossem ajudá-los. E foram e encheram ambos os barcos, a ponto de quase afundarem.
8 Simon Petrus ire mbulu tana na, itop su Yesu kereene uunu mi iso: “Biibi, mbot molo pio. Pa nio tomtom sananŋoŋ.”
8 Vendo isto, Simão Pedro prostrou-se aos pés de Jesus, dizendo: — Senhor, afaste-se de mim, porque sou pecador.
9 — ausente —
9 Pois, à vista da pesca que fizeram, a admiração se apoderou dele e de todos os seus companheiros,
10 — ausente —
10 bem como de Tiago e João, filhos de Zebedeu, que eram seus sócios. Então Jesus disse a Simão:
11 Tana tiyaaru wooŋgo kizin ma tisala peende, to tizem koroŋ kizin ta munŋaana men ma imborene lup, mi tito i.
11 E, arrastando eles os barcos para a praia, deixando tudo, o seguiram.
12 Indeeŋe Yesu imbotmbot kar ta na, tomtom ta, ni mbetmbeete sananŋana ikam kati. Imar ma ire Yesu, to itop su kereene uunu, mi itaŋroro i ma iso: “O biibi, sombe lelem isaana pio, na nu rao ziiri mete tio ti ma kuliŋ iŋgeeze mini.”
12 Aconteceu que, estando Jesus numa das cidades, um homem coberto de lepra veio à sua presença. Quando ele viu Jesus, prostrou-se com o rosto em terra e pediu: — Senhor, se quiser, pode purificar-me.
13 Mi Yesu namaana ila ma iteegi, mi iso: “E, nio leleŋ be aŋuulu u. Kulim ambai lak.” To loŋa men mi mete tana iko pini ma kuliini iŋgeeze mini.
13 E Jesus, estendendo a mão, tocou nele, dizendo: E, no mesmo instante, a lepra daquele homem desapareceu.
14 To Yesu ipeteke i be iso tomtom sa pa mbulu tana pepe. Mi iso pini. Iso: “La ma pamaala itum pa patoronŋana ka tomtom sa muŋgu. To kam patoronŋana pa kulim ta iŋgeeze na, kembei ta tutu ki Mose iso na. Naso ipombol zin patoronŋana kan be tiurla tio.”
14 Jesus ordenou-lhe que não contasse isso a ninguém. E acrescentou:
15 Tamen uraata kini uruunu irak ma iwe biibi ma ilala, tabe zin iwal timekewe ma tilala kini be tileŋleŋi mibe iurpewe zin pa mete kizin.
15 Porém o que se dizia a respeito de Jesus se espalhava cada vez mais, e grandes multidões afluíam para o ouvir e para serem curadas de suas enfermidades.
16 Mi lwoono pakan na, ni izemzem zin iwal, mi ilala pa lele bilimŋana be izuŋzuŋ.
16 Jesus, porém, se retirava para lugares solitários e orava.
17 Aigule ta na, Yesu ikamam sua pizin tomtom. Mi zin tutu kan mi ŋgarŋan pakan ki tutu, ta ziŋan timbotmbot. Wal tana, pakan timar pa kar ta boozomen ki Galilea, pakan timar pa Yudea, mi pakan timar pa Yerusalem. Mi Merere mburaana imbot se ki Yesu, tana ni irao be iurpe zin meteŋan.
17 E aconteceu que, num daqueles dias, Jesus estava ensinando, e achavam-se ali assentados fariseus e mestres da Lei, vindos de todas as aldeias da Galileia, da Judeia e de Jerusalém. E o poder do Senhor estava com ele para curar.
18 Timbotmbot mi wal pakan tisiŋ tomtom narapeŋana ta ma timar. Mi tirru zaala be tikami ma tilela ruumu mi tiuri su Yesu kereene uunu.
18 Vieram, então, alguns homens trazendo um paralítico deitado num leito. Eles procuravam levá-lo para dentro e colocá-lo diante de Jesus.
19 Tamen zalan sa som. Pa iwal biibi mete. Tana tikami ma tisala pa ruumu uteene, to tipetepis ruumu uteene, mi titu i ma isula ma indeeŋe kat Yesu ziŋan iwal biibi keren uunu.
19 E, não encontrando uma forma de fazer isso por causa da multidão, subiram ao telhado e, por entre as telhas, desceram o paralítico no seu leito, deixando-o no meio das pessoas, diante de Jesus.
20 Yesu ire wal tina urlaŋana kizin imbol kat. Tana iso pa tomtom narapeŋana tina ma iso: “Tiziŋ, sanaana ku ta aŋreege pu ma ila ne kek.”
20 Vendo-lhes a fé, Jesus disse ao paralítico:
21 Tabe zin tutu kan mi zin ŋgarŋan ki tutu tisu mi tiparzzo pizin. Tiso: “Iŋgi so tomtom ta ipasansaana sua pa Anutu i? Tomtom sa irao be ireege sanaana? Anutu itutamen ta irao.”
21 E os escribas e fariseus começaram a pensar: — Quem é este que diz blasfêmias? Quem pode perdoar pecados, a não ser um, que é Deus?
22 Mi Yesu, ni iute ŋgar kizin kek. Tana ipekel kwon ma iso pizin. Iso: “Wai, parei ta leleyom iurur mi kakamam ŋgar boozo?
22 Jesus, porém, conhecendo os pensamentos deles, disse-lhes:
23 — ausente —
23 O que é mais fácil? Dizer: “Os seus pecados estão perdoados”, ou dizer: “Levante-se e ande”?
24 — ausente —
24 Mas isto é para que vocês saibam que o Filho do Homem tem autoridade sobre a terra para perdoar pecados. E disse ao paralítico:
25 To wal ta boozomen tikor matan pa narapeŋana tina, mi ni imaŋga ma ilek mi kini, mi iwidit Anutu uruunu mi ila pa ruumu kini.
25 E imediatamente ele se levantou diante de todos e, pegando o leito em que até então estava deitado, voltou para casa, glorificando a Deus.
26 Mi zin iwal ta tire mos tana na, timurur pa Anutu mburaana mi tipakur zaana. Mi motoŋana biibi ikam zin ma tiso ta kembei: “Wai, mbulu ta koozi tere na, ipa ndel kat. Takam ŋgar pa ma tarao som.”
26 Todos ficaram muito admirados, davam glória a Deus e, cheios de temor, diziam: — Hoje vimos coisas extraordinárias!
27 Yesu izem kar tina, mi ila, to ire tomtom ta iyyo takes ŋana i, zaana Lebi. Ni imbutultul su uraata kini muriini. Yesu ila to iso pini. Iso: “Mar to yo!”
27 Depois disso, Jesus saiu e viu um publicano, chamado Levi, sentado na coletoria. E lhe disse:
28 To Lebi imaŋga ma izem koroŋ kini ta munŋaana men ma imborene, mi ito Yesu.
28 Ele se levantou e, deixando tudo, o seguiu.
29 Kaimer to Lebi ikam kini biibi pa Yesu isu ta ruumu kini a. Mi wal boozo ta tiyyo takesŋan i, ziŋan zin tomtom pakan timar ma ziŋan timbotmbot mi tikanan kini.
29 Então Levi lhe ofereceu um grande banquete em sua casa; e era grande o número de publicanos e outras pessoas que estavam com eles à mesa.
30 Wal tutu kan pakan ziŋan gaabaŋan kizin ta len ŋgar biibi pa tutu i tire mbulu tana, to timaŋga mi tikam ŋunuŋŋunuŋ pa. Mi tiso pizin naŋgaŋ ki Yesu ma tiso: “Wai, parei ta niom tina kagabgaaba zin wal ta tiyyo takesŋan i mi zin wal sananŋan ma niomŋan kakanan mi kiwinin la mbata?”
30 Os fariseus e seus escribas murmuravam contra os discípulos de Jesus, perguntando: — Por que vocês comem e bebem com os publicanos e pecadores?
31 Yesu ipekel kwon ma iso: “Parei? Tomtom ta iurpewe zin meteŋan i, ko ila pizin wal ta nin ambaimbaiŋan? Som. Ni ilala be iuulu zin meteŋan.
31 Jesus tomou a palavra e disse:
32 Mi nio ta kembena. Aŋmar be aŋboobo zin wal ndeeŋeŋan na som. Aŋmar be aŋboobo zin wal sananŋan bekena titooro lelen mi tizem mbulu kizin sananŋana.”
32 Não vim chamar justos, e sim pecadores, ao arrependimento.
33 To zin tiso: “Zin naŋgaŋ ki Yoan na, tiŋgalseksek zitun pa kini kanŋana bekena matan iŋgal Anutu mi tikamam suŋŋana. Mi zin tutu kan tomini, naŋgaŋ kizin tikamam ta kembei. Tamen nu ku na, som. Tikanan ma tiwinin pa aigule ta boozomen.”
33 Então eles disseram a Jesus: — Os discípulos de João frequentemente jejuam e fazem orações, e os discípulos dos fariseus fazem o mesmo; mas os seus discípulos comem e bebem.
34 Tona Yesu ipekel kwon ma iso: “Ambai. Mi ta sombe tikam kini biibi pa ula popoŋana sa, mi ni ziŋan toroono bizin timbotmbot, ko kuur ŋgalseki pizin pa kini kanŋana? Som.
34 Jesus, porém, lhes disse:
35 Mi kaimer, ma sombe wal sa timar mi tikam tomtom ta iwoolo popoŋana na ma izem zin, tona toroono bizin tana ko lelen ipata mi tiŋgalsek zitun pa kini kanŋana.”
35 No entanto, virão dias em que o noivo lhes será tirado, e então, naqueles dias, eles vão jejuar.
36 Yesu iso makiŋ, mi ikam sua tooroŋana taiŋgi pizin tomini: Isombe: “Lak, ko teyembut kawaala popoŋana pakaana mi tesesekaala la ki kawaala muŋguŋana? Som. Kokena ipasaana kawaala popoŋana. Mi tomini, kawaala popoŋana tana, ko raraate pa muŋguŋana som.
36 Também lhes contou uma parábola:
37 Mi yok baen popoŋana ta kembena. Ko tiliŋ sula baen putuunu muŋguŋana? Inako som tomini. Kokena baen popoŋana iti putuunu muŋguŋana, to imapaala mi baen borok su lene. To baen raama putuunu tisaana lup.
37 E ninguém põe vinho novo em odres velhos, porque, se fizer isso, o vinho novo romperá os odres, o vinho se derramará, e os odres se estragarão.
38 Som. Baen popoŋana bela isula putuunu popoŋana.
38 Pelo contrário, vinho novo deve ser posto em odres novos.
39 Mi zin wal ta tiwinin baen muŋguŋana na, lelen pa popoŋana som. Pa ina kola tiso ta kembei: ‘E-e, kanda muŋguŋana men imar. Pa ina ambai.’”
39 E ninguém, tendo bebido o vinho velho, prefere o novo, porque diz: “O velho é excelente.”

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.