João 4

Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs BKJ

Sair da comparação
1 Mazwaana tana na, zin tutu kan tileŋ sua ta kembei: Yesu ikamam tomtom boozomen ma tiwe naŋgaŋ kini, mi ikamam yok pizin. Tana naŋgaŋ kini tiwe boozo ma tilip pa Yoan kini kek.
1 Portanto, quando o Senhor soube que os fariseus tinham ouvido que Jesus fazia e batizava mais discípulos do que João,
2 Sua tina ŋonoono. Tamen Yesu itunu ikamam yok pizin tomtom som. Naŋgaŋ kini men ta tikamam.
2 (embora o próprio Jesus não tenha batizado, mas os seus discípulos),
3 Yesu ileŋ kembei zin tutu kan tirre pa uraata kini, to izem lele pakaana ki Yudea, mi isombe imiili ma ila mini pa lele pakaana ki Galilea.
3 ele deixou a Judeia, e partiu novamente para a Galileia.
4 Mi lele pakaana ki Samaria imbot la zaala tabe ni ito ma ila pa i.
4 E era-lhe necessário passar por Samaria.
5 Tana ni ipa ma ila mi ipet Samaria, to ilae kar Sikar. Kar tana igarau pa toono pakaana ta muŋgu Yakop ikam pa lutuunu Yosep na.
5 Então ele chega a uma cidade de Samaria, que é chamada Sicar, perto das terras que Jacó deu a seu filho José.
6 Mi yok touŋana ta muŋgu Yakop ikel na, imbot lele ta tina. Yesu, ni imbel pai ma niini isaana. Tana keteene isu yok tana zilŋaana ma imbotmbot. Indeeŋe tana, zoŋ mataana ikam aigule palakuutu.
6 Ora, o poço de Jacó estava ali. Jesus, pois, cansado da sua viagem, assentou-se assim junto do poço, e era cerca da hora sexta.
7 — ausente —
7 Então veio uma mulher de Samaria para tirar água. Disse-lhe Jesus: Dá-me de beber.
8 — ausente —
8 (Pois seus discípulos tinham ido à cidade para comprar alimento).
9 Tabe moori tana iso pini ma isombe: “Wae, nu na Yuda, mi nio iŋgi Samaria nan. Parei ta nu wi yo pa kom yok?” Ni iso sua tana paso, zin Yuda ziŋan Samaria tiparluplup zin som, mi tikanan mi tiwinin la mbata som.
9 Então, disse-lhe a mulher samaritana: Como é que tu, sendo um judeu, pedes de beber a mim, que sou mulher de Samaria? Porque os judeus não se relacionam com os samaritanos.
10 Mi Yesu ipekel kwoono ma iso: “Nio iŋgi aŋwi u pa koŋ yok. Mibe nu kilaala kat yo mi ute koroŋ ta Anutu isombe ikam pu, so nu wi yo, to aŋkam yok mata yaryaaraŋana pu. Yok tana irereere totomen.”
10 Jesus respondeu e disse-lhe: Se tu conheceras o dom de Deus, e quem é o que te diz: Dá-me de beber, tu lhe pedirias, e ele te daria água viva.
11 To moori iso pini: “Biibi, nu lem kuuru sa som. Mi yok touŋana tiŋgi na, yok imbot sula ta meleeba. Kenako kam yok mata yaryaaraŋana tana be parei?
11 Disse-lhe a mulher: Senhor, tu não tens com que a tirar, e o poço é fundo; onde, pois, tens a água viva?
12 Nu ute: Yok tiŋgi, tumbundu Yakop ikel piam ta alok kek. Mi ni itunu ziŋan lutuunu bizin mi zin mbili kini tiwinin yok ta tiŋgi. Mi nu tana so kam ma lip pini, ta sombe kam yok toro sa ma ipet?”
12 És tu maior do que Jacó, o nosso pai, que nos deu o poço, do qual ele mesmo bebeu, e os seus filhos, e o seu gado?
13 Tana Yesu ipekel kwoono ma iso: “Tomtom ta sombe iwin yok taiŋgi, nako miri i mini.
13 Jesus respondeu e disse-lhe: Qualquer que beber desta água terá sede novamente;
14 Mi sombe iwin yok ta aŋso aŋkam pini, inako kaimer miri i mini som. Pa yok mata yaryaaraŋana tabe aŋkam pini i, ko iwe kembei yok bukbukŋana mi izze pa leleene, mi ikami ma imbot mata yaryaara.”
14 mas aquele que beber da água que eu lhe der nunca terá sede, mas a água que eu lhe der, se fará nele uma fonte de água a jorrar para a vida eterna.
15 Moori ileŋ sua tana, to isombe: “Wai biibi, kena kam koŋ yok tana imar. Naso kaimer miri yo mini som. Pa ina aŋre na, irao be iuulu yo. Pa asiŋ toro ko imarmar lele tiŋgi mini.”
15 Disse-lhe a mulher: Senhor, dá-me dessa água, para que eu não tenha sede e não venha aqui tirá-la.
16 To Yesu iso pini: “La ma kam kusim, mi niomru kimiili ma kamar.”
16 Disse-lhe Jesus: Vai, chama o teu marido e vem cá.
17 Mi moori ipekel kwoono ma iso: “Nio kusiŋ somŋoŋ.”
17 A mulher respondeu e disse: Eu não tenho marido. Disse-lhe Jesus: Tu disseste bem: Eu não tenho marido;
18 Tamen nu woolo pa lamata kek. Mi tomooto ta buri niomru kombotmbot na, ina kusim ŋonoono som. Tana sua ku ŋonoono men.”
18 porque tu tiveste cinco maridos, e o que agora tens não é teu marido; isso disseste com verdade.
19 Tabe moori iso pini: “O biibi, nio aŋkilaalu kek. Nu sa Merere kwoono na.
19 Disse-lhe a mulher: Senhor, Eu vejo que tu és um profeta.
20 Lak, muŋgu niam Samaria tumbuyam bizin tiluplup zin mi tizuŋzuŋ sala abal tiŋga. Tamen niom Yuda kosombe iti bela tuzuŋzuŋ su Yerusalem men. Kena lele iŋgoi tabe tuzuŋzuŋ su pa i?”
20 Nossos pais adoraram neste monte, e vós dizeis que é em Jerusalém o lugar onde o homem deve adorar.
21 To Yesu iso pini. Iso: “Moori, urla sua tio ti. Molo som to tomtom ko matan ila mini pa abal tiŋga, som kar Yerusalem, be timbot pa mi tikam suŋŋana pa Tamanda Anutu na som.
21 Disse-lhe Jesus: Mulher, crê-me, a hora vem, em que nem neste monte, nem em Jerusalém adorareis o Pai.
22 Niom Samaria koyom kuute kat Merere ta kuzuŋzuŋ pini i som. Mi niam Yuda, to amute Merere ta amzuŋzuŋ pini i. Paso, ulaaŋa ki Anutu na iyooto piam Yuda.
22 Vós adorais o que não conheceis, nós adoramos o que conhecemos, porque a salvação é dos judeus.
23 Leŋ. Mazwaana sa kola imar. Mi iŋgi ka nol igarau kek. To Bubuŋana ko ikam peeze pizin tomtom ma suŋŋana kizin ito sua ŋonoono, mi tisuŋ kat pa Tamanda Anutu raama lelen. Pa Tamanda Anutu ni irru zin wal ta tizuŋzuŋ ta kembei.
23 Mas a hora vem, e agora é, em que os verdadeiros adoradores adorarão o Pai em espírito e em verdade, porque o Pai procura a tais para adorá-lo.
24 Anutu, ni Bubuŋana. Tana wal ta tisombe tisuŋ pini na, bela Anutu Bubuŋana ikam peeze pizin ma suŋŋana kizin ito sua ŋonoono, mi tisuŋ raama lelen, to Anutu leleene ambai pa suŋŋana kizin.”
24 Deus é um Espírito, e os que o adoram devem adorá-lo em espírito e em verdade.
25 Yesu iso sua tana makiŋ to, moori iso: “Nio aŋute: Mesia, ni kola imar. Mi isombe imar, nako ipeeze koroŋ ta boozomen ma imbot mat piam.” (Sua ‘Mesia’ ti na, ka uunu ta kembei: ‘Krisi’.)
25 A mulher disse-lhe: Eu sei que vem o Messias, que se chama o Cristo; quando ele vier, nos anunciará todas as coisas.
26 To Yesu iso pini ma iso: “Tomtom tina, ina nio tau.”
26 Jesus disse-lhe: Eu o sou, o que fala contigo.
27 Ni izzo pini, mi naŋgaŋ kini timar tipet. Mi tire la pa Yesu ziru moori tana tizzo sua, to tikam ŋgar boozo pa. Tamen kizin tasa iwi i pa sua sa som.
27 E nisto vieram os seus discípulos e maravilharam-se de que ele estivesse falando com a mulher; todavia, nenhum homem lhe disse: O que tu procuras? Ou: Por que tu falas com ela?
28 To moori tana izem yok putuunu kini ma imbotmbot, mi imiili ma ila kar. Mi iso pizin wal ma iso:
28 A mulher então, deixou o seu cântaro, e foi no caminho da cidade, e disse aos homens:
29 “Ai, kamar ma tala tere tomtom ta imbot tiŋga. Pa ni iswe kat mbulu tio boozomen ta aŋkamam ta muŋgu mi imar. Ko ni Mesia som?”
29 Vinde, vede um homem que me disse todas as coisas que eu tenho feito; não é este o Cristo?
30 To wal tana tizem kar, mi tila be tire Yesu.
30 Então, eles saíram da cidade e foram até ele.
31 Indeeŋe moori tana izem Yesu ma ila na, zin naŋgaŋ kini tiso pa Yesu ma tiso: “Mos katuunu, kan kom koroŋ sa lak!”
31 Enquanto isso os seus discípulos lhe suplicavam, dizendo: Mestre, come.
32 Tamen ni iso pizin ma iso: “Nio koŋ kini imbotmbot i. Mi tamen niom kuute som.”
32 Mas ele lhes disse: Eu tenho um alimento para comer, que vós não conheceis.
33 Tana zin tiparso pizin ma tiso: “Asiŋ ikam ka kini ma ikan?”
33 Portanto, os discípulos diziam uns aos outros: Acaso algum homem lhe trouxe algo de comer?
34 Mi Yesu iso pizin. Iso: “Keleŋ. Kini tio, ina ta kembei: Bela aŋto kat Ni ta iŋgo yo ma aŋmar i leleene, mi aŋposop uraata kini ma imap kat. Ina ta ipombolmbol yo kembei ta kini.
34 Jesus disse-lhes: O meu alimento é fazer a vontade daquele que me enviou, e completar a sua obra.
35 Niom kozzo ta kembei: ‘Puulu paŋ tomen, to kini imetmet.’ Tamen nio aŋso piom: Ina ila mete. Motoyom se mi kitiiri. Kini boozo imetmet kek.
35 Não dizeis vós: Ainda há quatro meses, e então virá a colheita? Eis que eu vos digo: Levantai os vossos olhos, e vede os campos, porque eles já estão brancos para a colheita.
36 Tana tomtom ta iŋgamgaama kini na, inamnaama som. Ikamam uraata kini, mi biibi kini ikamam le kadoono. Tana tomtom ta iwaswaaza kini, mi tomtom ki kini ŋgaamaŋana na, ziru ko lelen ambai. Pa uraata kizin ta iŋgi iur ŋonoono i. Mi ŋonoono tana ko imbotmbot ma alok.
36 E o que ceifa recebe salário, e ajunta fruto para a vida eterna; para que o que semeia e o que ceifa possam juntamente se regozijar.
37 Tana sua ta gorgori iwedet pa kwondo ta iŋgi iur ŋonoono i. Sua ta kembei: ‘Tomtom ta, ni iwaswaaza kini. Mi toro, ni le uraata be iŋgaama.’
37 Porque nisto é verdadeiro o ditado: Um é o que semeia, e outro, o que ceifa.
38 Nio aŋur yom kek be kala mi kaŋgaama kini pa mokleene ta niom ituyom kakam uraata pa som. Tana kini ŋonoono tabe kakam i, ina wal pakan uze kizin tieene.”
38 Eu vos enviei a ceifar onde vós não trabalhastes; outros homens trabalharam, e vós entrastes no seu trabalho.
39 Zin Samaria kan boozo ki kar tana tileŋ sua ki moori tana, to tiurla ki Yesu. Pa moori tana ipombol sua kini ma isombe: “Ni iswe kat mbulu tio boozomen ta aŋkamam ta muŋgu mi imar indeeŋe koozi.”
39 E muitos samaritanos daquela cidade creram nele, por causa da palavra da mulher, que testificou: Ele me disse tudo que eu tenho feito.
40 Tana zin Samaria kan timar ki Yesu, mi tiruuti be ziŋan timbot. To imbot kizin pa mbeŋ ru.
40 Assim então os samaritanos foram até ele, e pediram-lhe que ficasse com eles; e ele ficou ali dois dias.
41 Mi wal boozomen ta tigaaba zin wal mataana kan mi tiurla kini. Pa tileŋ sua ila ni itunu kwoono tau.
41 E muitos mais creram por causa da sua própria palavra;
42 Mi tiso pa moori tana ta kembei: “Muŋgu niam amleŋ sua ku men, mi amurla ki tomtom taiŋgi. Mi koozi na, amleŋ kat sua ila ni itunu kwoono. Tana amute: Iti tomtom toono kanda na, ulaaŋa kiti ta ti.”
42 e diziam à mulher: Já não é pelo que disseste que nós cremos; porque nós mesmos o temos ouvido, e sabemos que este é verdadeiramente o Cristo, o Salvador do mundo.
43 Tana Yesu imbot kar tana pa mbeŋ ru, to imaŋga mini mi ila pa Galilea.
43 Ora, após os dois dias, ele partiu de lá, e foi para a Galileia.
44 Mi muŋgu ni iso ta kembei: “Anutu kwoono sa, sombe ikam uraata isu itunu lele kini, nako tomtom matan pasomi.”
44 Porque Jesus mesmo testificou que um profeta não tem honra na sua própria terra.
45 Beso ila ipet Galilea na, zin Galilea kan lelen ambai pini mi tikami. Paso, ziŋan Yesu timbot Yerusalem pa lupŋana biibi ki Pasoba, mi tire uraata boozomen ta ni ikam su tana.
45 Então, quando ele chegou à Galileia, os galileus o receberam, porque viram todas as coisas que fizera em Jerusalém no dia da festa; porque também eles foram à festa.
46 To Yesu imiili ma ila mini pa kar Kana ki Galilea. Kar tana, ta muŋgu ni ila pa mi itooro yok ma iwe baen. Mi menderŋana ta ki king, ni imbotmbot. Ni lutuunu ta mete biibi ikami ma ikenne ta kar Kapenaum a.
46 Assim Jesus veio novamente a Caná da Galileia, onde ele da água fizera vinho. E havia ali um nobre, cujo filho estava enfermo em Cafarnaum.
47 Tana menderŋana tina ileŋ Yesu uruunu kembei izem Yudea ma imar pa Galilea kek, to iloondo ma ila kini, mi itaŋroro i be isula kar kini, mi iurpe lutuunu ma niini ambai. Pa mete ikam kati mabe imeete.
47 Ouvindo este que Jesus vinha da Judeia para a Galileia, foi até ele e pediu-lhe para descer e curar o seu filho, porque ele já estava à morte.
48 Mi Yesu iso pini ta kembei: “Waii, niom sombe kere mos mburanŋan mi uraata bibip som, nako kuurla som.”
48 Então, Jesus lhe disse: Se não virdes sinais e maravilhas, não crereis.
49 Mi menderŋana tana iso pini. Iso: “Biibi, loŋa mi su. Kokena lutuŋ imeete.”
49 O nobre disse-lhe: Senhor, desce, antes que meu filho morra.
50 To Yesu iso pini ma isombe: “La! Lutum ko imbot.” Tana menderŋana tina iurla Yesu kalŋaana mi ila.
50 Disse-lhe Jesus: Vai pelo teu caminho, o teu filho vive. E o homem creu na palavra que Jesus lhe disse, e ele foi em seu caminho.
51 Ni iwwa ma ila pa zaala, mi indeeŋe zin mbesooŋo kini timar. To tiso pini: “Lutum niini ambai kek.”
51 E, enquanto ele descia, saíram-lhe ao encontro os seus servos e lhe contaram dizendo: O teu filho vive.
52 Tana iwi zin ma iso: “Zoŋ mataana ikam piizi mi mataana ikam pak?” Zin tiso: “Neeri, zoŋ mataana imolo aigule palakuutu, to kuliini iluumu, mi mataana pit se.”
52 Perguntou-lhes, pois, a que hora ele começara a melhorar; e disseram-lhe: Ontem à sétima hora a febre o deixou.
53 To pikin tamaana mataana iŋgal. Indeeŋe kat mazwaana ta tina na, Yesu iso pini ma isombe: “La. Lutum ko niini ambai.” Tabe ni ziŋan wal kini timap ma tiurla ki Yesu.
53 Assim o pai reconheceu que foi na mesma hora em que Jesus lhe dissera: O teu filho vive; e creu ele, e toda a sua casa.
54 Tana indeeŋe Yesu izem lele pakaana ki Yudea mi imiili ma ila pa Galilea na, itooro mos toro tana ma iwe ru pa.
54 Este foi o segundo milagre que Jesus fez, quando ele ia da Judeia para a Galileia.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.