João 4
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs ARA
1 Mazwaana tana na, zin tutu kan tileŋ sua ta kembei: Yesu ikamam tomtom boozomen ma tiwe naŋgaŋ kini, mi ikamam yok pizin. Tana naŋgaŋ kini tiwe boozo ma tilip pa Yoan kini kek.
1 Quando, pois, o Senhor veio a saber que os fariseus tinham ouvido dizer que ele, Jesus, fazia e batizava mais discípulos que João
2 Sua tina ŋonoono. Tamen Yesu itunu ikamam yok pizin tomtom som. Naŋgaŋ kini men ta tikamam.
2 (se bem que Jesus mesmo não batizava, e sim os seus discípulos),
3 Yesu ileŋ kembei zin tutu kan tirre pa uraata kini, to izem lele pakaana ki Yudea, mi isombe imiili ma ila mini pa lele pakaana ki Galilea.
3 deixou a Judeia, retirando-se outra vez para a Galileia.
4 Mi lele pakaana ki Samaria imbot la zaala tabe ni ito ma ila pa i.
4 E era-lhe necessário atravessar a província de Samaria.
5 Tana ni ipa ma ila mi ipet Samaria, to ilae kar Sikar. Kar tana igarau pa toono pakaana ta muŋgu Yakop ikam pa lutuunu Yosep na.
5 Chegou, pois, a uma cidade samaritana, chamada Sicar, perto das terras que Jacó dera a seu filho José.
6 Mi yok touŋana ta muŋgu Yakop ikel na, imbot lele ta tina. Yesu, ni imbel pai ma niini isaana. Tana keteene isu yok tana zilŋaana ma imbotmbot. Indeeŋe tana, zoŋ mataana ikam aigule palakuutu.
6 Estava ali a fonte de Jacó. Cansado da viagem, assentara-se Jesus junto à fonte, por volta da hora sexta.
7 — ausente —
7 Nisto, veio uma mulher samaritana tirar água. Disse-lhe Jesus: Dá-me de beber.
8 — ausente —
8 Pois seus discípulos tinham ido à cidade para comprar alimentos.
9 Tabe moori tana iso pini ma isombe: “Wae, nu na Yuda, mi nio iŋgi Samaria nan. Parei ta nu wi yo pa kom yok?” Ni iso sua tana paso, zin Yuda ziŋan Samaria tiparluplup zin som, mi tikanan mi tiwinin la mbata som.
9 Então, lhe disse a mulher samaritana: Como, sendo tu judeu, pedes de beber a mim, que sou mulher samaritana (porque os judeus não se dão com os samaritanos )?
10 Mi Yesu ipekel kwoono ma iso: “Nio iŋgi aŋwi u pa koŋ yok. Mibe nu kilaala kat yo mi ute koroŋ ta Anutu isombe ikam pu, so nu wi yo, to aŋkam yok mata yaryaaraŋana pu. Yok tana irereere totomen.”
10 Replicou-lhe Jesus: Se conheceras o dom de Deus e quem é o que te pede: dá-me de beber, tu lhe pedirias, e ele te daria água viva.
11 To moori iso pini: “Biibi, nu lem kuuru sa som. Mi yok touŋana tiŋgi na, yok imbot sula ta meleeba. Kenako kam yok mata yaryaaraŋana tana be parei?
11 Respondeu-lhe ela: Senhor, tu não tens com que a tirar, e o poço é fundo; onde, pois, tens a água viva?
12 Nu ute: Yok tiŋgi, tumbundu Yakop ikel piam ta alok kek. Mi ni itunu ziŋan lutuunu bizin mi zin mbili kini tiwinin yok ta tiŋgi. Mi nu tana so kam ma lip pini, ta sombe kam yok toro sa ma ipet?”
12 És tu, porventura, maior do que Jacó, o nosso pai, que nos deu o poço, do qual ele mesmo bebeu, e, bem assim, seus filhos, e seu gado?
13 Tana Yesu ipekel kwoono ma iso: “Tomtom ta sombe iwin yok taiŋgi, nako miri i mini.
13 Afirmou-lhe Jesus: Quem beber desta água tornará a ter sede;
14 Mi sombe iwin yok ta aŋso aŋkam pini, inako kaimer miri i mini som. Pa yok mata yaryaaraŋana tabe aŋkam pini i, ko iwe kembei yok bukbukŋana mi izze pa leleene, mi ikami ma imbot mata yaryaara.”
14 aquele, porém, que beber da água que eu lhe der nunca mais terá sede; pelo contrário, a água que eu lhe der será nele uma fonte a jorrar para a vida eterna.
15 Moori ileŋ sua tana, to isombe: “Wai biibi, kena kam koŋ yok tana imar. Naso kaimer miri yo mini som. Pa ina aŋre na, irao be iuulu yo. Pa asiŋ toro ko imarmar lele tiŋgi mini.”
15 Disse-lhe a mulher: Senhor, dá-me dessa água para que eu não mais tenha sede, nem precise vir aqui buscá-la.
16 To Yesu iso pini: “La ma kam kusim, mi niomru kimiili ma kamar.”
16 Disse-lhe Jesus: Vai, chama teu marido e vem cá;
17 Mi moori ipekel kwoono ma iso: “Nio kusiŋ somŋoŋ.”
17 ao que lhe respondeu a mulher: Não tenho marido. Replicou-lhe Jesus: Bem disseste, não tenho marido;
18 Tamen nu woolo pa lamata kek. Mi tomooto ta buri niomru kombotmbot na, ina kusim ŋonoono som. Tana sua ku ŋonoono men.”
18 porque cinco maridos já tiveste, e esse que agora tens não é teu marido; isto disseste com verdade.
19 Tabe moori iso pini: “O biibi, nio aŋkilaalu kek. Nu sa Merere kwoono na.
19 Senhor, disse-lhe a mulher, vejo que tu és profeta.
20 Lak, muŋgu niam Samaria tumbuyam bizin tiluplup zin mi tizuŋzuŋ sala abal tiŋga. Tamen niom Yuda kosombe iti bela tuzuŋzuŋ su Yerusalem men. Kena lele iŋgoi tabe tuzuŋzuŋ su pa i?”
20 Nossos pais adoravam neste monte; vós, entretanto, dizeis que em Jerusalém é o lugar onde se deve adorar.
21 To Yesu iso pini. Iso: “Moori, urla sua tio ti. Molo som to tomtom ko matan ila mini pa abal tiŋga, som kar Yerusalem, be timbot pa mi tikam suŋŋana pa Tamanda Anutu na som.
21 Disse-lhe Jesus: Mulher, podes crer-me que a hora vem, quando nem neste monte, nem em Jerusalém adorareis o Pai.
22 Niom Samaria koyom kuute kat Merere ta kuzuŋzuŋ pini i som. Mi niam Yuda, to amute Merere ta amzuŋzuŋ pini i. Paso, ulaaŋa ki Anutu na iyooto piam Yuda.
22 Vós adorais o que não conheceis; nós adoramos o que conhecemos, porque a salvação vem dos judeus.
23 Leŋ. Mazwaana sa kola imar. Mi iŋgi ka nol igarau kek. To Bubuŋana ko ikam peeze pizin tomtom ma suŋŋana kizin ito sua ŋonoono, mi tisuŋ kat pa Tamanda Anutu raama lelen. Pa Tamanda Anutu ni irru zin wal ta tizuŋzuŋ ta kembei.
23 Mas vem a hora e já chegou, em que os verdadeiros adoradores adorarão o Pai em espírito e em verdade; porque são estes que o Pai procura para seus adoradores.
24 Anutu, ni Bubuŋana. Tana wal ta tisombe tisuŋ pini na, bela Anutu Bubuŋana ikam peeze pizin ma suŋŋana kizin ito sua ŋonoono, mi tisuŋ raama lelen, to Anutu leleene ambai pa suŋŋana kizin.”
24 Deus é espírito; e importa que os seus adoradores o adorem em espírito e em verdade.
25 Yesu iso sua tana makiŋ to, moori iso: “Nio aŋute: Mesia, ni kola imar. Mi isombe imar, nako ipeeze koroŋ ta boozomen ma imbot mat piam.” (Sua ‘Mesia’ ti na, ka uunu ta kembei: ‘Krisi’.)
25 Eu sei, respondeu a mulher, que há de vir o Messias, chamado Cristo; quando ele vier, nos anunciará todas as coisas.
26 To Yesu iso pini ma iso: “Tomtom tina, ina nio tau.”
26 Disse-lhe Jesus: Eu o sou, eu que falo contigo.
27 Ni izzo pini, mi naŋgaŋ kini timar tipet. Mi tire la pa Yesu ziru moori tana tizzo sua, to tikam ŋgar boozo pa. Tamen kizin tasa iwi i pa sua sa som.
27 Neste ponto, chegaram os seus discípulos e se admiraram de que estivesse falando com uma mulher; todavia, nenhum lhe disse: Que perguntas? Ou: Por que falas com ela?
28 To moori tana izem yok putuunu kini ma imbotmbot, mi imiili ma ila kar. Mi iso pizin wal ma iso:
28 Quanto à mulher, deixou o seu cântaro, foi à cidade e disse àqueles homens:
29 “Ai, kamar ma tala tere tomtom ta imbot tiŋga. Pa ni iswe kat mbulu tio boozomen ta aŋkamam ta muŋgu mi imar. Ko ni Mesia som?”
29 Vinde comigo e vede um homem que me disse tudo quanto tenho feito. Será este, porventura, o Cristo?!
30 To wal tana tizem kar, mi tila be tire Yesu.
30 Saíram, pois, da cidade e vieram ter com ele.
31 Indeeŋe moori tana izem Yesu ma ila na, zin naŋgaŋ kini tiso pa Yesu ma tiso: “Mos katuunu, kan kom koroŋ sa lak!”
31 Nesse ínterim, os discípulos lhe rogavam, dizendo: Mestre, come!
32 Tamen ni iso pizin ma iso: “Nio koŋ kini imbotmbot i. Mi tamen niom kuute som.”
32 Mas ele lhes disse: Uma comida tenho para comer, que vós não conheceis.
33 Tana zin tiparso pizin ma tiso: “Asiŋ ikam ka kini ma ikan?”
33 Diziam, então, os discípulos uns aos outros: Ter-lhe-ia, porventura, alguém trazido o que comer?
34 Mi Yesu iso pizin. Iso: “Keleŋ. Kini tio, ina ta kembei: Bela aŋto kat Ni ta iŋgo yo ma aŋmar i leleene, mi aŋposop uraata kini ma imap kat. Ina ta ipombolmbol yo kembei ta kini.
34 Disse-lhes Jesus: A minha comida consiste em fazer a vontade daquele que me enviou e realizar a sua obra.
35 Niom kozzo ta kembei: ‘Puulu paŋ tomen, to kini imetmet.’ Tamen nio aŋso piom: Ina ila mete. Motoyom se mi kitiiri. Kini boozo imetmet kek.
35 Não dizeis vós que ainda há quatro meses até à ceifa? Eu, porém, vos digo: erguei os olhos e vede os campos, pois já branquejam para a ceifa.
36 Tana tomtom ta iŋgamgaama kini na, inamnaama som. Ikamam uraata kini, mi biibi kini ikamam le kadoono. Tana tomtom ta iwaswaaza kini, mi tomtom ki kini ŋgaamaŋana na, ziru ko lelen ambai. Pa uraata kizin ta iŋgi iur ŋonoono i. Mi ŋonoono tana ko imbotmbot ma alok.
36 O ceifeiro recebe desde já a recompensa e entesoura o seu fruto para a vida eterna; e, dessarte, se alegram tanto o semeador como o ceifeiro.
37 Tana sua ta gorgori iwedet pa kwondo ta iŋgi iur ŋonoono i. Sua ta kembei: ‘Tomtom ta, ni iwaswaaza kini. Mi toro, ni le uraata be iŋgaama.’
37 Pois, no caso, é verdadeiro o ditado: Um é o semeador, e outro é o ceifeiro.
38 Nio aŋur yom kek be kala mi kaŋgaama kini pa mokleene ta niom ituyom kakam uraata pa som. Tana kini ŋonoono tabe kakam i, ina wal pakan uze kizin tieene.”
38 Eu vos enviei para ceifar o que não semeastes; outros trabalharam, e vós entrastes no seu trabalho.
39 Zin Samaria kan boozo ki kar tana tileŋ sua ki moori tana, to tiurla ki Yesu. Pa moori tana ipombol sua kini ma isombe: “Ni iswe kat mbulu tio boozomen ta aŋkamam ta muŋgu mi imar indeeŋe koozi.”
39 Muitos samaritanos daquela cidade creram nele, em virtude do testemunho da mulher, que anunciara: Ele me disse tudo quanto tenho feito.
40 Tana zin Samaria kan timar ki Yesu, mi tiruuti be ziŋan timbot. To imbot kizin pa mbeŋ ru.
40 Vindo, pois, os samaritanos ter com Jesus, pediam-lhe que permanecesse com eles; e ficou ali dois dias.
41 Mi wal boozomen ta tigaaba zin wal mataana kan mi tiurla kini. Pa tileŋ sua ila ni itunu kwoono tau.
41 Muitos outros creram nele, por causa da sua palavra,
42 Mi tiso pa moori tana ta kembei: “Muŋgu niam amleŋ sua ku men, mi amurla ki tomtom taiŋgi. Mi koozi na, amleŋ kat sua ila ni itunu kwoono. Tana amute: Iti tomtom toono kanda na, ulaaŋa kiti ta ti.”
42 e diziam à mulher: Já agora não é pelo que disseste que nós cremos; mas porque nós mesmos temos ouvido e sabemos que este é verdadeiramente o Salvador do mundo.
43 Tana Yesu imbot kar tana pa mbeŋ ru, to imaŋga mini mi ila pa Galilea.
43 Passados dois dias, partiu dali para a Galileia.
44 Mi muŋgu ni iso ta kembei: “Anutu kwoono sa, sombe ikam uraata isu itunu lele kini, nako tomtom matan pasomi.”
44 Porque o mesmo Jesus testemunhou que um profeta não tem honras na sua própria terra.
45 Beso ila ipet Galilea na, zin Galilea kan lelen ambai pini mi tikami. Paso, ziŋan Yesu timbot Yerusalem pa lupŋana biibi ki Pasoba, mi tire uraata boozomen ta ni ikam su tana.
45 Assim, quando chegou à Galileia, os galileus o receberam, porque viram todas as coisas que ele fizera em Jerusalém, por ocasião da festa, à qual eles também tinham comparecido.
46 To Yesu imiili ma ila mini pa kar Kana ki Galilea. Kar tana, ta muŋgu ni ila pa mi itooro yok ma iwe baen. Mi menderŋana ta ki king, ni imbotmbot. Ni lutuunu ta mete biibi ikami ma ikenne ta kar Kapenaum a.
46 Dirigiu-se, de novo, a Caná da Galileia, onde da água fizera vinho. Ora, havia um oficial do rei, cujo filho estava doente em Cafarnaum.
47 Tana menderŋana tina ileŋ Yesu uruunu kembei izem Yudea ma imar pa Galilea kek, to iloondo ma ila kini, mi itaŋroro i be isula kar kini, mi iurpe lutuunu ma niini ambai. Pa mete ikam kati mabe imeete.
47 Tendo ouvido dizer que Jesus viera da Judeia para a Galileia, foi ter com ele e lhe rogou que descesse para curar seu filho, que estava à morte.
48 Mi Yesu iso pini ta kembei: “Waii, niom sombe kere mos mburanŋan mi uraata bibip som, nako kuurla som.”
48 Então, Jesus lhe disse: Se, porventura, não virdes sinais e prodígios, de modo nenhum crereis.
49 Mi menderŋana tana iso pini. Iso: “Biibi, loŋa mi su. Kokena lutuŋ imeete.”
49 Rogou-lhe o oficial: Senhor, desce, antes que meu filho morra.
50 To Yesu iso pini ma isombe: “La! Lutum ko imbot.” Tana menderŋana tina iurla Yesu kalŋaana mi ila.
50 Vai, disse-lhe Jesus; teu filho vive. O homem creu na palavra de Jesus e partiu.
51 Ni iwwa ma ila pa zaala, mi indeeŋe zin mbesooŋo kini timar. To tiso pini: “Lutum niini ambai kek.”
51 Já ele descia, quando os seus servos lhe vieram ao encontro, anunciando-lhe que o seu filho vivia.
52 Tana iwi zin ma iso: “Zoŋ mataana ikam piizi mi mataana ikam pak?” Zin tiso: “Neeri, zoŋ mataana imolo aigule palakuutu, to kuliini iluumu, mi mataana pit se.”
52 Então, indagou deles a que hora o seu filho se sentira melhor. Informaram: Ontem, à hora sétima a febre o deixou.
53 To pikin tamaana mataana iŋgal. Indeeŋe kat mazwaana ta tina na, Yesu iso pini ma isombe: “La. Lutum ko niini ambai.” Tabe ni ziŋan wal kini timap ma tiurla ki Yesu.
53 Com isto, reconheceu o pai ser aquela precisamente a hora em que Jesus lhe dissera: Teu filho vive; e creu ele e toda a sua casa.
54 Tana indeeŋe Yesu izem lele pakaana ki Yudea mi imiili ma ila pa Galilea na, itooro mos toro tana ma iwe ru pa.
54 Foi este o segundo sinal que fez Jesus, depois de vir da Judeia para a Galileia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.