João 11
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs ARC
1 — ausente —
1 Estava, então, enfermo um certo Lázaro, de Betânia, aldeia de Maria e de sua irmã Marta.
2 — ausente —
2 E Maria era aquela que tinha ungido o Senhor com unguento e lhe tinha enxugado os pés com os seus cabelos, cujo irmão, Lázaro, estava enfermo.
3 Tana Lasarus mete ikami, to moori ru tana tikam sua ma ila pa Yesu ma tiso: “Biibi, toyam Lasarus ta nu lelem pini ilip, ta mete biibi ikami ma isaana kat.”
3 Mandaram-lhe, pois, suas irmãs dizer: Senhor, eis que está enfermo aquele que tu amas.
4 Yesu ileŋ sua tana, to iso: “Mete tana ipet be ikam ma Lasarus imeete pa i na som. Inako iwe zaala pa Anutu be iswe mburaana. Naso ziru Lutuunu zan iwe biibi.”
4 E Jesus, ouvindo isso, disse: Esta enfermidade não é para morte, mas para glória de Deus, para que o Filho de Deus seja glorificado por ela.
5 Yesu, ni leleene ilip pa Mata ziru tiziini moori Maria mi ton Lasarus.
5 Ora, Jesus amava a Marta, e a sua irmã, e a Lázaro.
6 Mi ileŋ kembei Lasarus mete biibi ikami na, loŋa mi ila ire i som. Imbotmbot lele tana pa ka mbeŋ ru tomen,
6 Ouvindo, pois, que estava enfermo, ficou ainda dois dias no lugar onde estava.
7 mana iso pizin naŋgaŋ kini ma iso: “Ouo, iti timiili ma tala mini pa lele pakaana ki Yudea.”
7 Depois disso, disse aos seus discípulos: Vamos outra vez para a Judeia.
8 Mi naŋgaŋ kini tipekel kwoono ma tiso: “Mos katuunu, buri ŋonoono ta wal tana tisombe tipunu pa pat. Mi iŋgi sombe miili ma la mini?”
8 Disseram-lhe os discípulos: Rabi, ainda agora os judeus procuravam apedrejar-te, e tornas para lá?
9 Ni ipekel kwon ma iso: “Waa, zugut ka nol ipet zen. Iŋgi aigule biibi ta Anutu iur piti be takam uraata. Tana zin ko tirao be tikam kosa sa piti loŋa na som. Tomtom ta sombe ipa pa aigule, inako itutkati som. Pa mat ki toono, ta iyaara pini.
9 Jesus respondeu: Não há doze horas no dia? Se alguém andar de dia, não tropeça, porque vê a luz deste mundo.
10 Mi sombe ni ipa pa mbeŋ, inako itutkati. Paso, mat iyaara pini som.”
10 Mas, se andar de noite, tropeça, porque nele não há luz.
11 To Yesu iseeŋge sua kini ma iso: “Torondo Lasarus, ni ikenne a. Mi nio ko aŋla be aŋpai i ma imaŋga mini.”
11 Assim falou e, depois, disse-lhes: Lázaro, o nosso amigo, dorme, mas vou despertá-lo do sono.
12 Tabe naŋgaŋ kini tipekel kwoono ma tiso: “Biibi, sombe ni ikenne lene a, nako niini ambaimbai kek.”
12 Disseram, pois, os seus discípulos: Senhor, se dorme, estará salvo.
13 Yesu, ni iute Lasarus imeete kek. Tamen ni ipambaara ka sua, tabe naŋgaŋ kini tikam kat ŋgar som, mi tisombe Lasarus ikenne men.
13 Mas Jesus dizia isso da sua morte; eles, porém, cuidavam que falava do repouso do sono.
14 — ausente —
14 Então, Jesus disse-lhes claramente: Lázaro está morto,
15 — ausente —
15 e folgo, por amor de vós, de que eu lá não estivesse, para que acrediteis. Mas vamos ter com ele.
16 Tabe Tomas, ta tipaata zaana toro be Didimus na, iso pa waene bizin ma iso: “Toŋgo, tala. Sombe tipun biibi kiti, na tipun iti tomini. Naso itiŋan mi temetmeete raraate.”
16 Disse, pois, Tomé, chamado Dídimo, aos condiscípulos: Vamos nós também, para morrermos com ele.
17 Yesu ziŋan naŋgaŋ kini timaŋga ma tila, mi tigarau kar Betania na, ileŋ kembei Lasarus, ni imeete ma titwi i, mi imbot pa ka mbeŋ paŋ kek.
17 Chegando, pois, Jesus, achou que já havia quatro dias que estava na sepultura.
18 Kar Betania tana, ina imbot kolouŋana pa kar biibi Yerusalem. Irao kembei kilomita tel ma iŋgi.
18 (Ora, Betânia distava de Jerusalém quase quinze estádios.)
19 Tana Yuda boozo, ta timar ma ziŋan Mata ma Maria timbotmbot be tipalumluumu lelen pa ton Lasarus ta imeete na.
19 E muitos dos judeus tinham ido consolar a Marta e a Maria, acerca de seu irmão.
20 Indeeŋe Mata ileŋ Yesu uruunu kembei iwwa ma imar na, iyooto ma ila be ire i. Mi Maria, ni imbotmbot men ruumu.
20 Ouvindo, pois, Marta que Jesus vinha, saiu-lhe ao encontro; Maria, porém, ficou assentada em casa.
21 Mata ila ipet ki Yesu, to iso pini ma iso: “O Merere, kozobe nu mbot taiŋgi, so atoŋ imeete som.
21 Disse, pois, Marta a Jesus: Senhor, se tu estivesses aqui, meu irmão não teria morrido.
22 Mi tamen nio aŋute: Nu sombe suŋ Anutu pa koroŋ sa, nako ileŋ la kalŋom.”
22 Mas também, agora, sei que tudo quanto pedires a Deus, Deus to concederá.
23 To Yesu iso pini: “Tom ko burup ma imaŋga mini.”
23 Disse-lhe Jesus: Teu irmão há de ressuscitar.
24 Mi Mata ipekel kwoono ma iso: “E. Nio aŋute. Mbeŋ kaimer iso ipet mi Anutu ipei zin meeteŋan ma timaŋga mini, to ni ko burup ma imaŋga mini.”
24 Disse-lhe Marta: Eu sei que há de ressuscitar na ressurreição do último Dia.
25 Tona Yesu iso pini: “Leŋ. Nio ituŋ ta maŋgaŋana mi mbotŋana mata yaryaaraŋana katuunu. Tomtom ta sombe iurla tio mi imeete, na meeteŋana ko irao ikisi na som. Kola imaŋga mini.
25 Disse-lhe Jesus: Eu sou a ressurreição e a vida; quem crê em mim, ainda que esteja morto, viverá;
26 Mi tomtom ta sombe ikam mbotŋana ta ki Anutu i mi iurla tio, inako irao imeete ma ila ne na som. Parei, nu urla sua taiŋgi, som som?”
26 e todo aquele que vive e crê em mim nunca morrerá. Crês tu isso?
27 Mata ipekel kwoono ma iso: “E, Merere nio aŋurla kat ta kembei: Nu Mesia. Anutu Lutuunu tamen ta nu na. Ni iŋgo u ta su toono ti, kembei ta sua iso pataaŋa kek.”
27 Disse-lhe ela: Sim, Senhor, creio que tu és o Cristo, o Filho de Deus, que havia de vir ao mundo.
28 Mata ziru Yesu tizzo sua tana makiŋ, to Mata imiili ma ila pa ruumu, mi imburum lae pa tiziini moori ma iso: “Mos katuunu ta imar kek ma imbotmbot a. Mi iso ire u.”
28 E, dito isso, partiu e chamou em segredo a Maria, sua irmã, dizendo: O Mestre está aqui e chama-te.
29 Maria ileŋ sua tana na, loŋa men mi iyooto ma ila ire Yesu.
29 Ela, ouvindo isso, levantou-se logo e foi ter com ele.
30 Indeeŋe tana, Yesu ber pet kar zen. Imbotmbot men lele ta muŋgu Mata ila ipet kini pa na.
30 (Ainda Jesus não tinha chegado à aldeia, mas estava no lugar onde Marta o encontrara.)
31 Zin wal ta ziŋan Maria timbotmbot mi tipalumluumu leleene na, tire Maria burup ma imaŋga mi izem ruumu ma ila, to tito i ma ziŋan tila. Pa tiso ko ila pa naala ki Lasarus be itaŋ pini.
31 Vendo, pois, os judeus que estavam com ela em casa e a consolavam que Maria apressadamente se levantara e saíra, seguiram-na, dizendo: Vai ao sepulcro para chorar ali.
32 Maria ila ipet ki Yesu, to itop su kereene uunu mi iso: “O Merere, kozobe nu mbot, so atoŋ imeete som.”
32 Tendo, pois, Maria chegado aonde Jesus estava e vendo-o, lançou-se aos seus pés, dizendo-lhe: Senhor, se tu estivesses aqui, meu irmão não teria morrido.
33 Yesu ire ni ziŋan zin iwal biibi tana titaŋ, to leleene isaana, mi keteene malmal tomini.
33 Jesus, pois, quando a viu chorar e também chorando os judeus que com ela vinham, moveu-se muito em espírito e perturbou-se.
34 To iwi zin ma iso: “Lasarus, kitwi i sula swoi?” Mi zin tiso pini: “Merere, mar tala to re.”
34 E disse: Onde o pusestes? Disseram-lhe: Senhor, vem e vê.
35 To Yesu mata luluunu isu.
35 Jesus chorou.
36 Mi iwal biibi tiso: “Kere. Ni leleene pa Lasarus ilip.”
36 Disseram, pois, os judeus: Vede como o amava.
37 Mi tomtom kizin pakan tiparso pizin ma tiso: “Mi ni ta iurpe tomtom mata pisŋana tau. Kozobe ni imbotmbot, so tomtom ti imeete som.”
37 E alguns deles disseram: Não podia ele, que abriu os olhos ao cego, fazer também com que este não morresse?
38 Yesu ire mbulu ma keteene malmal pa meeteŋana mini. Tabe ipaŋuru naala ki Lasarus ma ila. Naala tana, tikel lela raŋ, mi tipakaala kwoono pa pat biibi.
38 Jesus, pois, movendo-se outra vez muito em si mesmo, foi ao sepulcro; e era uma caverna e tinha uma pedra posta sobre ela.
39 Ni ila ma ipet naala uunu to iso: “Kuzuuru pat tana ma ilae.” To Mata, ta tomtom meeteŋana tana lunuri na, iso pa Yesu. Iso: “E-e Merere, kembena pepe. Pa niam amtwi i ma ka mbeŋ paŋ kek. Ko kuziini ma iŋgi.”
39 Disse Jesus: Tirai a pedra. Marta, irmã do defunto, disse-lhe: Senhor, já cheira mal, porque é já de quatro dias.
40 Mi Yesu iso pini: “Mata, nio aŋso pu na, nu leŋ som? Nu sombe urla, nako re Anutu iswe kat mburaana ta buri.”
40 Disse-lhe Jesus: Não te hei dito que, se creres, verás a glória de Deus?
41 To tizuuru pat ma ilae pa naala kwoono, mi Yesu mataana isala kor, mi iso: “O Tamaŋ, nio leleŋ ambai pu mi aŋpakuru. Pa suŋŋana tio, nu leŋ kek.
41 Tiraram, pois, a pedra. E Jesus, levantando os olhos para o céu, disse: Pai, graças te dou, por me haveres ouvido.
42 Nio aŋute: Nu leŋleŋ kalŋoŋ totomen. Mi aŋso sua ti bekena zin wal taiŋgi tiurla kembei: Nu ta ŋgo yo ma aŋmar i.”
42 Eu bem sei que sempre me ouves, mas eu disse
43 Ni iso sua tana makiŋ, to kalŋaana biibi ma iso: “Lasarus, yooto ma pet!”
43 E, tendo dito isso, clamou com grande voz: Lázaro, vem para fora.
44 To Lasarus imaŋga ma ipet, ramaki mburu ta tizuki pa mi tiuri lela naala leleene na. Ipet to, Yesu iso pizin: “Kepeeze mburu ta imbot la namaana, kumbuunu, mi mataana na. Naso ipa kat ma ila.”
44 E o defunto saiu, tendo as mãos e os pés ligados com faixas, e o seu rosto, envolto num lenço. Disse-lhes Jesus: Desligai-o e deixai-o ir.
45 Zin Yuda ta timar ki Maria na, tire uraata tana, to tomtom kizin boozo tiurla ki Yesu.
45 Muitos, pois, dentre os judeus que tinham vindo a Maria e que tinham visto o que Jesus fizera creram nele.
46 Tamen tomtom kizin pakan tila kizin tutu kan, mi tiŋgal talŋan pa uraata tana.
46 Mas alguns deles foram ter com os fariseus e disseram-lhes o que Jesus tinha feito.
47 Tabe zin bibip kizin patoronŋana kan mi zin tutu kan tila ma ziŋan zin peeze kan kizin Yuda tilup zin mi tiso: “To tana, iŋgi kozo ko takam parei pini? Pa ni itortooro koroŋ boozo mete.
47 Depois, os principais dos sacerdotes e os fariseus formaram conselho e diziam: Que faremos? Porquanto este homem faz muitos sinais.
48 Sombe tepeteke i som, mi inoknok men ta kembei, inako tomtom ta boozomen tiurla kini mi tito i. Tona zin Rom ko timar mi tireege Urum Merere kiti, mi tiyaŋgwiiri iti ma itundu tarao be tomboro lele kiti mini som.”
48 Se o deixamos assim, todos crerão nele, e virão os romanos e tirar-nos-ão o nosso lugar e a nação.
49 Timbotmbot mi tomtom kizin ta, zaana Kaipas, ni iwe mataana pizin patoronŋana kan pa ndaama tana. Imaŋga mi iso pizin ma iso: “Niom leyom ŋgar sa som!
49 E Caifás, um deles, que era sumo sacerdote naquele ano, lhes disse: Vós nada sabeis,
50 Kakam parei, ta katalli ta kembena. Kere. Ni tomtom tamen ŋonoono. Sombe ikam murindi mi imeete piti, inako ambai piti. Kokena imbot, to itiŋan zin iwal biibi tamap ma tala lende.”
50 nem considerais que nos convém que um homem morra pelo povo e que não pereça toda a nação.
51 Ndaama tana, Kaipas iwe mataana pizin patoronŋana kan. Tana sua ta ni iso pa Yesu ko ikam zin Yuda murin mi imeete pizin na, iso sorok pa itunu ŋgar kini som. Ina, Anutu ikam peeze pini ma iso sua tana. Tana kaimer indeeŋe Yesu imeete na, sua kini tana iur ŋonoono.
51 Ora, ele não disse isso de si mesmo, mas, sendo o sumo sacerdote naquele ano, profetizou que Jesus devia morrer pela nação.
52 Mi Yesu imeete pizin Yuda men som. Ni imeete pa Anutu lutuunu bizin boozomen ta timbot leŋaleŋa na, bekena ilup zin ma tiwe lupŋana tamen.
52 E não somente pela nação, mas também para reunir em um corpo os filhos de Deus que andavam dispersos.
53 Indeeŋe aigule tina mi ila na, zin bibip kizin Yuda timbuuru Yesu kana be tipuni ma imeete.
53 Desde aquele dia, pois, consultavam-se para o matarem.
54 Tana ni ipa se matan mini som. Izem zin, mi ila pa kar Eparaim ta imbot lele bilimŋana zilŋaana na, mi ziŋan naŋgaŋ kini timbotmbot tana.
54 Jesus, pois, já não andava manifestamente entre os judeus, mas retirou-se dali para a terra junto do deserto, para uma cidade chamada Efraim; e ali andava com os seus discípulos.
55 Timbotmbot to lupŋana biibi kizin Yuda, ta tipaata be Pasoba na, ka nol igarau. Tana iwal karkari tizalla pa Yerusalem be tiurpe zitun ma tiŋgeeze pa Anutu mataana kembei ta tutu kizin iso na, mana Pasoba ipet.
55 E estava próxima a Páscoa dos judeus, e muitos daquela região subiram a Jerusalém antes da Páscoa, para se purificarem.
56 Mi timbotmbot Urum Merere kwoono mi tikir Yesu mataana, to tiparso pizin ta kembei: “Oo, niom kakam ŋgar be parei? Lupŋana biibi ti, ni ko imar pa?”
56 Buscavam, pois, a Jesus e diziam uns aos outros, estando no templo: Que vos parece? Não virá à festa?
57 Mi zin bibip kizin patoronŋana kan mi zin tutu kan tiur sua pizin iwal biibi kek. Beso tire Yesu imbot lele sa, na loŋa mi sua ikam zin, bekena tikisi.
57 Ora, os principais dos sacerdotes e os fariseus tinham dado ordem para que, se alguém soubesse onde ele estava, o denunciasse, para o prenderem.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.