João 11
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs ARA
1 — ausente —
1 Estava enfermo Lázaro, de Betânia, da aldeia de Maria e de sua irmã Marta.
2 — ausente —
2 Esta Maria, cujo irmão Lázaro estava enfermo, era a mesma que ungiu com bálsamo o Senhor e lhe enxugou os pés com os seus cabelos.
3 Tana Lasarus mete ikami, to moori ru tana tikam sua ma ila pa Yesu ma tiso: “Biibi, toyam Lasarus ta nu lelem pini ilip, ta mete biibi ikami ma isaana kat.”
3 Mandaram, pois, as irmãs de Lázaro dizer a Jesus: Senhor, está enfermo aquele a quem amas.
4 Yesu ileŋ sua tana, to iso: “Mete tana ipet be ikam ma Lasarus imeete pa i na som. Inako iwe zaala pa Anutu be iswe mburaana. Naso ziru Lutuunu zan iwe biibi.”
4 Ao receber a notícia, disse Jesus: Esta enfermidade não é para morte, e sim para a glória de Deus, a fim de que o Filho de Deus seja por ela glorificado.
5 Yesu, ni leleene ilip pa Mata ziru tiziini moori Maria mi ton Lasarus.
5 Ora, amava Jesus a Marta, e a sua irmã, e a Lázaro.
6 Mi ileŋ kembei Lasarus mete biibi ikami na, loŋa mi ila ire i som. Imbotmbot lele tana pa ka mbeŋ ru tomen,
6 Quando, pois, soube que Lázaro estava doente, ainda se demorou dois dias no lugar onde estava.
7 mana iso pizin naŋgaŋ kini ma iso: “Ouo, iti timiili ma tala mini pa lele pakaana ki Yudea.”
7 Depois, disse aos seus discípulos: Vamos outra vez para a Judeia.
8 Mi naŋgaŋ kini tipekel kwoono ma tiso: “Mos katuunu, buri ŋonoono ta wal tana tisombe tipunu pa pat. Mi iŋgi sombe miili ma la mini?”
8 Disseram-lhe os discípulos: Mestre, ainda agora os judeus procuravam apedrejar-te, e voltas para lá?
9 Ni ipekel kwon ma iso: “Waa, zugut ka nol ipet zen. Iŋgi aigule biibi ta Anutu iur piti be takam uraata. Tana zin ko tirao be tikam kosa sa piti loŋa na som. Tomtom ta sombe ipa pa aigule, inako itutkati som. Pa mat ki toono, ta iyaara pini.
9 Respondeu Jesus: Não são doze as horas do dia? Se alguém andar de dia, não tropeça, porque vê a luz deste mundo;
10 Mi sombe ni ipa pa mbeŋ, inako itutkati. Paso, mat iyaara pini som.”
10 mas, se andar de noite, tropeça, porque nele não há luz.
11 To Yesu iseeŋge sua kini ma iso: “Torondo Lasarus, ni ikenne a. Mi nio ko aŋla be aŋpai i ma imaŋga mini.”
11 Isto dizia e depois lhes acrescentou: Nosso amigo Lázaro adormeceu, mas vou para despertá-lo.
12 Tabe naŋgaŋ kini tipekel kwoono ma tiso: “Biibi, sombe ni ikenne lene a, nako niini ambaimbai kek.”
12 Disseram-lhe, pois, os discípulos: Senhor, se dorme, estará salvo.
13 Yesu, ni iute Lasarus imeete kek. Tamen ni ipambaara ka sua, tabe naŋgaŋ kini tikam kat ŋgar som, mi tisombe Lasarus ikenne men.
13 Jesus, porém, falara com respeito à morte de Lázaro; mas eles supunham que tivesse falado do repouso do sono.
14 — ausente —
14 Então, Jesus lhes disse claramente: Lázaro morreu;
15 — ausente —
15 e por vossa causa me alegro de que lá não estivesse, para que possais crer; mas vamos ter com ele.
16 Tabe Tomas, ta tipaata zaana toro be Didimus na, iso pa waene bizin ma iso: “Toŋgo, tala. Sombe tipun biibi kiti, na tipun iti tomini. Naso itiŋan mi temetmeete raraate.”
16 Então, Tomé, chamado Dídimo, disse aos condiscípulos: Vamos também nós para morrermos com ele.
17 Yesu ziŋan naŋgaŋ kini timaŋga ma tila, mi tigarau kar Betania na, ileŋ kembei Lasarus, ni imeete ma titwi i, mi imbot pa ka mbeŋ paŋ kek.
17 Chegando Jesus, encontrou Lázaro já sepultado, havia quatro dias.
18 Kar Betania tana, ina imbot kolouŋana pa kar biibi Yerusalem. Irao kembei kilomita tel ma iŋgi.
18 Ora, Betânia estava cerca de quinze estádios perto de Jerusalém.
19 Tana Yuda boozo, ta timar ma ziŋan Mata ma Maria timbotmbot be tipalumluumu lelen pa ton Lasarus ta imeete na.
19 Muitos dentre os judeus tinham vindo ter com Marta e Maria, para as consolar a respeito de seu irmão.
20 Indeeŋe Mata ileŋ Yesu uruunu kembei iwwa ma imar na, iyooto ma ila be ire i. Mi Maria, ni imbotmbot men ruumu.
20 Marta, quando soube que vinha Jesus, saiu ao seu encontro; Maria, porém, ficou sentada em casa.
21 Mata ila ipet ki Yesu, to iso pini ma iso: “O Merere, kozobe nu mbot taiŋgi, so atoŋ imeete som.
21 Disse, pois, Marta a Jesus: Senhor, se estiveras aqui, não teria morrido meu irmão.
22 Mi tamen nio aŋute: Nu sombe suŋ Anutu pa koroŋ sa, nako ileŋ la kalŋom.”
22 Mas também sei que, mesmo agora, tudo quanto pedires a Deus, Deus to concederá.
23 To Yesu iso pini: “Tom ko burup ma imaŋga mini.”
23 Declarou-lhe Jesus: Teu irmão há de ressurgir.
24 Mi Mata ipekel kwoono ma iso: “E. Nio aŋute. Mbeŋ kaimer iso ipet mi Anutu ipei zin meeteŋan ma timaŋga mini, to ni ko burup ma imaŋga mini.”
24 Eu sei, replicou Marta, que ele há de ressurgir na ressurreição, no último dia.
25 Tona Yesu iso pini: “Leŋ. Nio ituŋ ta maŋgaŋana mi mbotŋana mata yaryaaraŋana katuunu. Tomtom ta sombe iurla tio mi imeete, na meeteŋana ko irao ikisi na som. Kola imaŋga mini.
25 Disse-lhe Jesus: Eu sou a ressurreição e a vida. Quem crê em mim, ainda que morra, viverá;
26 Mi tomtom ta sombe ikam mbotŋana ta ki Anutu i mi iurla tio, inako irao imeete ma ila ne na som. Parei, nu urla sua taiŋgi, som som?”
26 e todo o que vive e crê em mim não morrerá, eternamente. Crês isto?
27 Mata ipekel kwoono ma iso: “E, Merere nio aŋurla kat ta kembei: Nu Mesia. Anutu Lutuunu tamen ta nu na. Ni iŋgo u ta su toono ti, kembei ta sua iso pataaŋa kek.”
27 Sim, Senhor, respondeu ela, eu tenho crido que tu és o Cristo, o Filho de Deus que devia vir ao mundo.
28 Mata ziru Yesu tizzo sua tana makiŋ, to Mata imiili ma ila pa ruumu, mi imburum lae pa tiziini moori ma iso: “Mos katuunu ta imar kek ma imbotmbot a. Mi iso ire u.”
28 Tendo dito isto, retirou-se e chamou Maria, sua irmã, e lhe disse em particular: O Mestre chegou e te chama.
29 Maria ileŋ sua tana na, loŋa men mi iyooto ma ila ire Yesu.
29 Ela, ouvindo isto, levantou-se depressa e foi ter com ele,
30 Indeeŋe tana, Yesu ber pet kar zen. Imbotmbot men lele ta muŋgu Mata ila ipet kini pa na.
30 pois Jesus ainda não tinha entrado na aldeia, mas permanecia onde Marta se avistara com ele.
31 Zin wal ta ziŋan Maria timbotmbot mi tipalumluumu leleene na, tire Maria burup ma imaŋga mi izem ruumu ma ila, to tito i ma ziŋan tila. Pa tiso ko ila pa naala ki Lasarus be itaŋ pini.
31 Os judeus que estavam com Maria em casa e a consolavam, vendo-a levantar-se depressa e sair, seguiram-na, supondo que ela ia ao túmulo para chorar.
32 Maria ila ipet ki Yesu, to itop su kereene uunu mi iso: “O Merere, kozobe nu mbot, so atoŋ imeete som.”
32 Quando Maria chegou ao lugar onde estava Jesus, ao vê-lo, lançou-se-lhe aos pés, dizendo: Senhor, se estiveras aqui, meu irmão não teria morrido.
33 Yesu ire ni ziŋan zin iwal biibi tana titaŋ, to leleene isaana, mi keteene malmal tomini.
33 Jesus, vendo-a chorar, e bem assim os judeus que a acompanhavam, agitou-se no espírito e comoveu-se.
34 To iwi zin ma iso: “Lasarus, kitwi i sula swoi?” Mi zin tiso pini: “Merere, mar tala to re.”
34 E perguntou: Onde o sepultastes? Eles lhe responderam: Senhor, vem e vê!
35 To Yesu mata luluunu isu.
35 Jesus chorou.
36 Mi iwal biibi tiso: “Kere. Ni leleene pa Lasarus ilip.”
36 Então, disseram os judeus: Vede quanto o amava.
37 Mi tomtom kizin pakan tiparso pizin ma tiso: “Mi ni ta iurpe tomtom mata pisŋana tau. Kozobe ni imbotmbot, so tomtom ti imeete som.”
37 Mas alguns objetaram: Não podia ele, que abriu os olhos ao cego, fazer que este não morresse?
38 Yesu ire mbulu ma keteene malmal pa meeteŋana mini. Tabe ipaŋuru naala ki Lasarus ma ila. Naala tana, tikel lela raŋ, mi tipakaala kwoono pa pat biibi.
38 Jesus, agitando-se novamente em si mesmo, encaminhou-se para o túmulo; era este uma gruta a cuja entrada tinham posto uma pedra.
39 Ni ila ma ipet naala uunu to iso: “Kuzuuru pat tana ma ilae.” To Mata, ta tomtom meeteŋana tana lunuri na, iso pa Yesu. Iso: “E-e Merere, kembena pepe. Pa niam amtwi i ma ka mbeŋ paŋ kek. Ko kuziini ma iŋgi.”
39 Então, ordenou Jesus: Tirai a pedra. Disse-lhe Marta, irmã do morto: Senhor, já cheira mal, porque já é de quatro dias.
40 Mi Yesu iso pini: “Mata, nio aŋso pu na, nu leŋ som? Nu sombe urla, nako re Anutu iswe kat mburaana ta buri.”
40 Respondeu-lhe Jesus: Não te disse eu que, se creres, verás a glória de Deus?
41 To tizuuru pat ma ilae pa naala kwoono, mi Yesu mataana isala kor, mi iso: “O Tamaŋ, nio leleŋ ambai pu mi aŋpakuru. Pa suŋŋana tio, nu leŋ kek.
41 Tiraram, então, a pedra. E Jesus, levantando os olhos para o céu, disse: Pai, graças te dou porque me ouviste.
42 Nio aŋute: Nu leŋleŋ kalŋoŋ totomen. Mi aŋso sua ti bekena zin wal taiŋgi tiurla kembei: Nu ta ŋgo yo ma aŋmar i.”
42 Aliás, eu sabia que sempre me ouves, mas assim falei por causa da multidão presente, para que creiam que tu me enviaste.
43 Ni iso sua tana makiŋ, to kalŋaana biibi ma iso: “Lasarus, yooto ma pet!”
43 E, tendo dito isto, clamou em alta voz: Lázaro, vem para fora!
44 To Lasarus imaŋga ma ipet, ramaki mburu ta tizuki pa mi tiuri lela naala leleene na. Ipet to, Yesu iso pizin: “Kepeeze mburu ta imbot la namaana, kumbuunu, mi mataana na. Naso ipa kat ma ila.”
44 Saiu aquele que estivera morto, tendo os pés e as mãos ligados com ataduras e o rosto envolto num lenço. Então, lhes ordenou Jesus: Desatai-o e deixai-o ir.
45 Zin Yuda ta timar ki Maria na, tire uraata tana, to tomtom kizin boozo tiurla ki Yesu.
45 Muitos, pois, dentre os judeus que tinham vindo visitar Maria, vendo o que fizera Jesus, creram nele.
46 Tamen tomtom kizin pakan tila kizin tutu kan, mi tiŋgal talŋan pa uraata tana.
46 Outros, porém, foram ter com os fariseus e lhes contaram dos feitos que Jesus realizara.
47 Tabe zin bibip kizin patoronŋana kan mi zin tutu kan tila ma ziŋan zin peeze kan kizin Yuda tilup zin mi tiso: “To tana, iŋgi kozo ko takam parei pini? Pa ni itortooro koroŋ boozo mete.
47 Então, os principais sacerdotes e os fariseus convocaram o Sinédrio; e disseram: Que estamos fazendo, uma vez que este homem opera muitos sinais?
48 Sombe tepeteke i som, mi inoknok men ta kembei, inako tomtom ta boozomen tiurla kini mi tito i. Tona zin Rom ko timar mi tireege Urum Merere kiti, mi tiyaŋgwiiri iti ma itundu tarao be tomboro lele kiti mini som.”
48 Se o deixarmos assim, todos crerão nele; depois, virão os romanos e tomarão não só o nosso lugar, mas a própria nação.
49 Timbotmbot mi tomtom kizin ta, zaana Kaipas, ni iwe mataana pizin patoronŋana kan pa ndaama tana. Imaŋga mi iso pizin ma iso: “Niom leyom ŋgar sa som!
49 Caifás, porém, um dentre eles, sumo sacerdote naquele ano, advertiu-os, dizendo: Vós nada sabeis,
50 Kakam parei, ta katalli ta kembena. Kere. Ni tomtom tamen ŋonoono. Sombe ikam murindi mi imeete piti, inako ambai piti. Kokena imbot, to itiŋan zin iwal biibi tamap ma tala lende.”
50 nem considerais que vos convém que morra um só homem pelo povo e que não venha a perecer toda a nação.
51 Ndaama tana, Kaipas iwe mataana pizin patoronŋana kan. Tana sua ta ni iso pa Yesu ko ikam zin Yuda murin mi imeete pizin na, iso sorok pa itunu ŋgar kini som. Ina, Anutu ikam peeze pini ma iso sua tana. Tana kaimer indeeŋe Yesu imeete na, sua kini tana iur ŋonoono.
51 Ora, ele não disse isto de si mesmo; mas, sendo sumo sacerdote naquele ano, profetizou que Jesus estava para morrer pela nação
52 Mi Yesu imeete pizin Yuda men som. Ni imeete pa Anutu lutuunu bizin boozomen ta timbot leŋaleŋa na, bekena ilup zin ma tiwe lupŋana tamen.
52 e não somente pela nação, mas também para reunir em um só corpo os filhos de Deus, que andam dispersos.
53 Indeeŋe aigule tina mi ila na, zin bibip kizin Yuda timbuuru Yesu kana be tipuni ma imeete.
53 Desde aquele dia, resolveram matá-lo.
54 Tana ni ipa se matan mini som. Izem zin, mi ila pa kar Eparaim ta imbot lele bilimŋana zilŋaana na, mi ziŋan naŋgaŋ kini timbotmbot tana.
54 De sorte que Jesus já não andava publicamente entre os judeus, mas retirou-se para uma região vizinha ao deserto, para uma cidade chamada Efraim; e ali permaneceu com os discípulos.
55 Timbotmbot to lupŋana biibi kizin Yuda, ta tipaata be Pasoba na, ka nol igarau. Tana iwal karkari tizalla pa Yerusalem be tiurpe zitun ma tiŋgeeze pa Anutu mataana kembei ta tutu kizin iso na, mana Pasoba ipet.
55 Estava próxima a Páscoa dos judeus; e muitos daquela região subiram para Jerusalém antes da Páscoa, para se purificarem.
56 Mi timbotmbot Urum Merere kwoono mi tikir Yesu mataana, to tiparso pizin ta kembei: “Oo, niom kakam ŋgar be parei? Lupŋana biibi ti, ni ko imar pa?”
56 Lá, procuravam Jesus e, estando eles no templo, diziam uns aos outros: Que vos parece? Não virá ele à festa?
57 Mi zin bibip kizin patoronŋana kan mi zin tutu kan tiur sua pizin iwal biibi kek. Beso tire Yesu imbot lele sa, na loŋa mi sua ikam zin, bekena tikisi.
57 Ora, os principais sacerdotes e os fariseus tinham dado ordem para, se alguém soubesse onde ele estava, denunciá-lo, a fim de o prenderem.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.