Apocalipse 16
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs NAA
1 To aŋleŋ kalŋaana biibi ta imbot urum lene ta saamba a mi imar. Mi iso pa aŋela lamata mi ru tana ma iso: “Kala ma kiliŋ Anutu kete malmalŋana kini ta imbot sula mbooro tiom na, ma isula toono.”
1 Ouvi uma voz forte, vinda do santuário, dizendo aos sete anjos: — Vão e derramem sobre a terra as sete taças da ira de Deus.
2 To aŋela ta imuuŋgu na, ila to imaŋga pa mbooro kini, mi Anutu kete malmalŋana kini werek su toono. Beso isu ta kembei, na zin wal tau kilalan ki koroŋ sananŋana ise kizin, mi tizuŋzuŋ pa koroŋ tana ruŋguunu na, mbetmbeete ta sananŋan kat i ikam zin.
2 O primeiro anjo foi e derramou a sua taça sobre a terra, e apareceram úlceras malignas e dolorosas nas pessoas que tinham a marca da besta e que adoravam a sua imagem.
3 Aŋela ta iwe ru pa i, ila to imaŋga pa mbooro kini, mi Anutu kete malmalŋana kini isu tai. Beso isula tai na, tai itoori ma iwe kembei siŋ kutuunu gabgapŋana tau kizin tomtom ta timeete kek na. Tabe koroŋ ta munŋaana men tau timbot sula tai leleene na, timetmeete lup. Sa kalaŋana mini som.
3 O segundo anjo derramou a sua taça no mar, e o mar se transformou em sangue, como de um morto, e morreu todo ser vivo que havia no mar.
4 Ta kembei, mi aŋela ta iwe tel pa i, ila to imaŋga pa mbooro kini, mi Anutu kete malmalŋana kini isula yok boozomen ta tirereere i mi yok bukbukŋan tomini. Mi ikam ma yok ta boozomen titooro ma tiwe siŋ men.
4 O terceiro anjo derramou a sua taça nos rios e nas fontes de água, e eles se transformaram em sangue.
5 Mi aŋleŋ la pa aŋela ta imborro yok i, iso pa Merere ma iso:
5 Então ouvi o anjo das águas dizendo: “Tu és justo, tu que és e que eras, o Santo, pois julgaste estas coisas.
6 Pa zin tipun wal ku potomŋan, mi zin wal ta tiwe kwom mi tiso kalŋom pizin tomtom na.
6 Porque derramaram sangue de santos e de profetas, também lhes deste sangue para beber. É o que merecem.”
7 Ta kembei, mi aŋleŋ kalŋaana ta imar pa artaal uunu. Iso:
7 Ouvi uma voz do altar, que dizia: “Certamente, ó Senhor Deus, Todo-Poderoso, verdadeiros e justos são os teus juízos.”
8 To aŋela ta iwe paŋ pa i, ila mi imaŋga pa mbooro kini, mi ipasaana zoŋ. Ikam ma zoŋ mataana men, bekena ineene zin tomtom mi iyespokpok zin kembei ta you.
8 O quarto anjo derramou a sua taça sobre o sol, e lhe foi dado queimar a humanidade com fogo.
9 Tana zoŋ ipasaana zin ma tisaana kat. Tamen lelen be titooro ŋgar kizin mi tipakur Anutu ta imborro pataŋana tana na som. Timaŋga mi tipiri sua sananŋana pini.
9 As pessoas se queimaram com o intenso calor e blasfemaram contra o nome de Deus, que tem autoridade sobre estes flagelos. Porém, não se arrependeram para darem glória a Deus.
10 To motoŋ ila na, aŋre aŋela ta iwe lamata pa i, ila to imaŋga pa mbooro kini, mi Anutu kete malmalŋana kini isula pa koroŋ sananŋana muriini. To lele kini biibi ta ikamam peeze pa na, zugut izuk ma sik. Mi yoyouŋana biibi kat ikam zin tomtom, tabe tikarrut zurun.
10 O quinto anjo derramou a sua taça sobre o trono da besta. O reino da besta ficou em trevas, e as pessoas mordiam a língua por causa da dor que sentiam
11 To tisu mi tipiri sua sananŋana pa Anutu saamba kana pa yoyouŋana biibi mi mbetmbeete sananŋan ta ikam zin na. Tamen titooro lelen mi tizem sanaana kizin som.
11 e blasfemavam contra o Deus do céu por causa das angústias e das úlceras que sofriam. Porém, não se arrependeram de suas obras.
12 Tona aŋela ta iwe lamata mi ta pa i, ila ma imaŋga pa mbooro kini. Ina be ikam ma yok biibi Euprates imaaga. Naso iur zaala pizin king tabe timar pa zoŋ uunu na.
12 O sexto anjo derramou a sua taça sobre o grande rio Eufrates. As águas do rio secaram, para que se preparasse o caminho dos reis que vêm do Oriente.
13 Mi aŋre bubuŋana sananŋan tel. Ruŋgun kembei ta ŋgeu. Ta iyooto pa mooto kwoono, mi toro iyooto pa koroŋ sananŋana kwoono. Mi ta iwe tel pa i na, iyooto pa ni tau ikam koroŋ sananŋana tana ruŋguunu na kwoono. Anoŋ ta ipakamkaam zin tomtom na.
13 Então vi sair da boca do dragão, da boca da besta e da boca do falso profeta três espíritos imundos semelhantes a rãs.
14 Ŋgeu tel tana, ina bubuŋana sananŋan tau. Zin ko titortooro mos bibip pakan. Mi sombe nol biibi ki Anutu mbolkeŋkeŋŋana igarau, to tila ma tiyogeege zin king irao toono ta boozomen mi tilup zin be tikam malmal.
14 São espíritos de demônios, operadores de sinais, e se dirigem aos reis do mundo inteiro a fim de ajuntá-los para a batalha do grande Dia do Deus Todo-Poderoso.
15 Mi Merere iso ta kembei: “Kere. Nio ko aŋmar mi aŋpamurur yom kembei tomtom kuumbuŋana. Mi tomtom ta sombe ipamatmaata, mi iparaŋraŋ itunu ma iurpe i lup, inako indeeŋe kampeŋana biibi. Pa sombe Biibi kini imar ma iŋgi, na burup mi pai men. Kokena iparaŋraŋ itunu som mi imbot sorok, to ka miaŋ pa itunu.”
15 “Eis que venho como vem o ladrão. Bem-aventurado aquele que vigia e guarda as suas vestes, para que não ande nu, e não se veja a sua vergonha.”
16 Tana bubuŋana sananŋan tina tila ma tiyogeege zin king, mi tilup zin la lele ta tipaata la Iburu kalŋan be Amagedon.
16 Então ajuntaram os reis no lugar que em hebraico se chama Armagedom.
17 To aŋela ta iwe lamata mi ru pa i, ila ma imaŋga pa mbooro kini, mi Anutu kete malmalŋana kini isu pa maŋaanaŋana. Mi kalŋaana ta musaana som, imbot urum lene ta Tomtom Biibi muriini na, mi iso: “A lagoi, ta imap na.”
17 Então o sétimo anjo derramou a sua taça pelo ar. E uma voz forte saiu do santuário, do lado do trono, dizendo: — Está feito!
18 Ta kembei mi lele ikimitmit, saamba ikuruŋruŋ, lolo iwenweene, mi yeŋyeeŋge ta biibi ŋonoono i, itok. Yeŋyeeŋge tana, irao yeŋyeeŋge sa som. Muŋgu kat, indeeŋe ta Anutu iur tomtom mi imar na, yeŋyeeŋge sa ta kembea itok toono pasa zen.
18 E sobrevieram relâmpagos, vozes e trovões, e ocorreu um grande terremoto, como nunca houve igual desde que há gente sobre a terra, tal foi o terremoto, forte e grande.
19 Ikam ma kar zaanaŋana Babilon ibalak ma iwe pakaana tel. Mi kar bibip kizin karkari ta boozomen na, borok su len lup tomini. Tana Anutu mataana mbeleele kar zaanaŋana Babilon uunu kini som, mi ikam yok mbolŋana kat pizin be tiwin. Yok tana, ina kete malmalŋana kini tabe iswe pizin na. Mi kar Babilon kola iwin ma imap.
19 E a grande cidade se dividiu em três partes, e caíram as cidades das nações. E Deus se lembrou da grande Babilônia para dar-lhe o cálice do vinho do furor da sua ira.
20 Mi mutumutu mi abalabal ta boozomen ko reŋan mini som. Pa timbiriizi ma tila len lup.
20 Todas as ilhas fugiram, e os montes não foram achados.
21 Mi yaŋpat barambaram ma isu pa saamba, to itoptop sala zin tomtom. Yaŋpat tana, siŋansiŋan kat. Mi tipata kat. Ikam ma tomtom nin saana kat. Tabe tisu ma tipiri sua sananŋana pa Anutu. Pa pataŋana tana ambai som kat.
21 Também desabou do céu sobre as pessoas uma grande chuva de granizo, com pedras que pesavam mais de trinta quilos. E, por causa do flagelo da chuva de pedras, as pessoas blasfemaram contra Deus, porque esse flagelo do granizo era terrível.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.