Apocalipse 16
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs ARC
1 To aŋleŋ kalŋaana biibi ta imbot urum lene ta saamba a mi imar. Mi iso pa aŋela lamata mi ru tana ma iso: “Kala ma kiliŋ Anutu kete malmalŋana kini ta imbot sula mbooro tiom na, ma isula toono.”
1 E ouvi, vinda do templo, uma grande voz, que dizia aos sete anjos: Ide e derramai sobre a terra as sete taças da ira de Deus.
2 To aŋela ta imuuŋgu na, ila to imaŋga pa mbooro kini, mi Anutu kete malmalŋana kini werek su toono. Beso isu ta kembei, na zin wal tau kilalan ki koroŋ sananŋana ise kizin, mi tizuŋzuŋ pa koroŋ tana ruŋguunu na, mbetmbeete ta sananŋan kat i ikam zin.
2 E foi o primeiro e derramou a sua taça sobre a terra, e fez-se uma chaga má e maligna nos homens que tinham o sinal da besta e que adoravam a sua imagem.
3 Aŋela ta iwe ru pa i, ila to imaŋga pa mbooro kini, mi Anutu kete malmalŋana kini isu tai. Beso isula tai na, tai itoori ma iwe kembei siŋ kutuunu gabgapŋana tau kizin tomtom ta timeete kek na. Tabe koroŋ ta munŋaana men tau timbot sula tai leleene na, timetmeete lup. Sa kalaŋana mini som.
3 E o segundo anjo derramou a sua taça no mar, que se tornou em sangue como de um morto, e morreu no mar toda alma vivente.
4 Ta kembei, mi aŋela ta iwe tel pa i, ila to imaŋga pa mbooro kini, mi Anutu kete malmalŋana kini isula yok boozomen ta tirereere i mi yok bukbukŋan tomini. Mi ikam ma yok ta boozomen titooro ma tiwe siŋ men.
4 E o terceiro anjo derramou a sua taça nos rios e nas fontes das águas, e se tornaram em sangue.
5 Mi aŋleŋ la pa aŋela ta imborro yok i, iso pa Merere ma iso:
5 E ouvi o anjo das águas que dizia: Justo és tu, ó Senhor, que és, e que eras, e santo és, porque julgaste estas coisas.
6 Pa zin tipun wal ku potomŋan, mi zin wal ta tiwe kwom mi tiso kalŋom pizin tomtom na.
6 Visto como derramaram o sangue dos santos e dos profetas, também tu lhes deste sangue a beber; porque disto são merecedores.
7 Ta kembei, mi aŋleŋ kalŋaana ta imar pa artaal uunu. Iso:
7 E ouvi outro do altar, que dizia: Na verdade, ó Senhor, Deus Todo-Poderoso, verdadeiros e justos são os teus juízos.
8 To aŋela ta iwe paŋ pa i, ila mi imaŋga pa mbooro kini, mi ipasaana zoŋ. Ikam ma zoŋ mataana men, bekena ineene zin tomtom mi iyespokpok zin kembei ta you.
8 E o quarto anjo derramou a sua taça sobre o sol, e foi-lhe permitido que abrasasse os homens com fogo.
9 Tana zoŋ ipasaana zin ma tisaana kat. Tamen lelen be titooro ŋgar kizin mi tipakur Anutu ta imborro pataŋana tana na som. Timaŋga mi tipiri sua sananŋana pini.
9 E os homens foram abrasados com grandes calores, e blasfemaram o nome de Deus, que tem poder sobre estas pragas; e não se arrependeram para lhe darem glória.
10 To motoŋ ila na, aŋre aŋela ta iwe lamata pa i, ila to imaŋga pa mbooro kini, mi Anutu kete malmalŋana kini isula pa koroŋ sananŋana muriini. To lele kini biibi ta ikamam peeze pa na, zugut izuk ma sik. Mi yoyouŋana biibi kat ikam zin tomtom, tabe tikarrut zurun.
10 E o quinto anjo derramou a sua taça sobre o trono da besta, e o seu reino se fez tenebroso; e os homens mordiam a língua de dor.
11 To tisu mi tipiri sua sananŋana pa Anutu saamba kana pa yoyouŋana biibi mi mbetmbeete sananŋan ta ikam zin na. Tamen titooro lelen mi tizem sanaana kizin som.
11 E, por causa das suas dores e por causa das suas chagas, blasfemaram do Deus do céu e não se arrependeram das suas obras.
12 Tona aŋela ta iwe lamata mi ta pa i, ila ma imaŋga pa mbooro kini. Ina be ikam ma yok biibi Euprates imaaga. Naso iur zaala pizin king tabe timar pa zoŋ uunu na.
12 E o sexto anjo derramou a sua taça sobre o grande rio Eufrates; e a sua água secou-se, para que se preparasse o caminho dos reis do Oriente.
13 Mi aŋre bubuŋana sananŋan tel. Ruŋgun kembei ta ŋgeu. Ta iyooto pa mooto kwoono, mi toro iyooto pa koroŋ sananŋana kwoono. Mi ta iwe tel pa i na, iyooto pa ni tau ikam koroŋ sananŋana tana ruŋguunu na kwoono. Anoŋ ta ipakamkaam zin tomtom na.
13 E da boca do dragão, e da boca da besta, e da boca do falso profeta vi saírem três espíritos imundos, semelhantes a rãs,
14 Ŋgeu tel tana, ina bubuŋana sananŋan tau. Zin ko titortooro mos bibip pakan. Mi sombe nol biibi ki Anutu mbolkeŋkeŋŋana igarau, to tila ma tiyogeege zin king irao toono ta boozomen mi tilup zin be tikam malmal.
14 porque são espíritos de demônios, que fazem prodígios; os quais vão ao encontro dos reis de todo o mundo para os congregar para a batalha, naquele grande Dia do Deus Todo-Poderoso.
15 Mi Merere iso ta kembei: “Kere. Nio ko aŋmar mi aŋpamurur yom kembei tomtom kuumbuŋana. Mi tomtom ta sombe ipamatmaata, mi iparaŋraŋ itunu ma iurpe i lup, inako indeeŋe kampeŋana biibi. Pa sombe Biibi kini imar ma iŋgi, na burup mi pai men. Kokena iparaŋraŋ itunu som mi imbot sorok, to ka miaŋ pa itunu.”
15 (Eis que venho como ladrão. Bem-aventurado aquele que vigia e guarda as suas vestes, para que não ande nu, e não se vejam as suas vergonhas.)
16 Tana bubuŋana sananŋan tina tila ma tiyogeege zin king, mi tilup zin la lele ta tipaata la Iburu kalŋan be Amagedon.
16 E os congregaram no lugar que em hebreu se chama Armagedom.
17 To aŋela ta iwe lamata mi ru pa i, ila ma imaŋga pa mbooro kini, mi Anutu kete malmalŋana kini isu pa maŋaanaŋana. Mi kalŋaana ta musaana som, imbot urum lene ta Tomtom Biibi muriini na, mi iso: “A lagoi, ta imap na.”
17 E o sétimo anjo derramou a sua taça no ar, e saiu grande voz do templo do céu, do trono, dizendo: Está feito!
18 Ta kembei mi lele ikimitmit, saamba ikuruŋruŋ, lolo iwenweene, mi yeŋyeeŋge ta biibi ŋonoono i, itok. Yeŋyeeŋge tana, irao yeŋyeeŋge sa som. Muŋgu kat, indeeŋe ta Anutu iur tomtom mi imar na, yeŋyeeŋge sa ta kembea itok toono pasa zen.
18 E houve vozes, e trovões, e relâmpagos, e um grande terremoto, como nunca tinha havido desde que há homens sobre a terra; tal foi este tão grande terremoto.
19 Ikam ma kar zaanaŋana Babilon ibalak ma iwe pakaana tel. Mi kar bibip kizin karkari ta boozomen na, borok su len lup tomini. Tana Anutu mataana mbeleele kar zaanaŋana Babilon uunu kini som, mi ikam yok mbolŋana kat pizin be tiwin. Yok tana, ina kete malmalŋana kini tabe iswe pizin na. Mi kar Babilon kola iwin ma imap.
19 E a grande cidade fendeu-se em três partes, e as cidades das nações caíram; e da grande Babilônia se lembrou Deus para lhe dar o cálice do vinho da indignação da sua ira.
20 Mi mutumutu mi abalabal ta boozomen ko reŋan mini som. Pa timbiriizi ma tila len lup.
20 E toda ilha fugiu; e os montes não se acharam.
21 Mi yaŋpat barambaram ma isu pa saamba, to itoptop sala zin tomtom. Yaŋpat tana, siŋansiŋan kat. Mi tipata kat. Ikam ma tomtom nin saana kat. Tabe tisu ma tipiri sua sananŋana pa Anutu. Pa pataŋana tana ambai som kat.
21 E sobre os homens caiu do céu uma grande saraiva, pedras do peso de um talento; e os homens blasfemaram de Deus por causa da praga da saraiva, porque a sua praga era mui grande.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 16, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.