Marcos 4

Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Yesuji moke obu joguŋ qaŋaŋineo rakaru fuŋgaru qaji yareya. Qaji yareme ŋiŋigo kubu sogoji iŋoreo raru tumaŋgabi ogâo roperu obu joguŋ paiineo raru ŋeya. Ŋeko ŋiŋigo sosowo yoŋoji joguŋ qaŋaŋineo mageŋgo tumaŋgabuŋ.
1 Jesus começou a ensinar outra vez à beira-mar. E uma numerosa multidão se reuniu em volta dele, de modo que entrou num barco, onde se assentou, afastando-se da praia. E todo o povo estava à beira-mar, na praia.
2 Oŋu tumaŋgabi soso buŋo kokoine miku qaji yareya. Qaji yareku iŋi miya:
2 Assim, ensinava-lhes muitas coisas por parábolas e, durante o seu ensino, dizia:
3 “Maneniŋ! Ŋi moji uqo koruŋ qopogaru tieiŋgo ore gioo raya.
3 — Escutem! Eis que o semeador saiu a semear.
4 Raku qopogaru tieme koruŋ goineji kadi qaŋaŋineo rakaru ŋebuŋ. Rakaru ŋebuŋ (uufuŋ) webo yoŋo waperu oi no forebuŋ.
4 E, ao semear, uma parte caiu à beira do caminho, e vieram as aves e a comeram.
5 Koruŋ goineji ko oŋgiŋgo rakaru ŋebuŋ. Rakaru keku oo moreŋ kokoine so bofukebuŋ. Moreŋ dikisiaine tomiri peya ore bobuŋyaŋunji pipa wapebuŋ.
5 Outra parte caiu em solo rochoso, onde a terra era pouca, e logo nasceu, visto não ser profunda a terra.
6 Wapebiyoŋ, wegiji waperu joti yabeme goduyaŋuŋ tomiri ore gbaŋiru ŋeririkebuŋ.
6 Saindo, porém, o sol, a queimou; e, porque não tinha raiz, secou-se.
7 Koruŋ goineji komeqore joruineke oo rakaru ŋebuŋ. Rakaru ŋebi komeqoreji waperu kefa yabeme boŋeŋgaru baŋi forebuŋ. Oŋu fukeme foriine so wapebuŋ.
7 Outra parte caiu entre os espinhos; e os espinhos cresceram e a sufocaram, e não deu fruto.
8 Koruŋ goineji moreŋ fiineo rakaru ŋebuŋ. Rakaru keku bobuŋyaŋunji pougaru pakereru yoyaŋunde fori fiine fukebuŋ. Goineji koruŋyaŋuŋ 30, goineji koruŋyaŋuŋ 60, goineji 100 ore so fukeru sauebuŋ.”
8 Outra, enfim, caiu em boa terra e deu fruto; a semente brotou, cresceu e produziu a trinta, a sessenta e a cem por um.
9 Oŋu miku miforeya, “Moji maŋkajeineke goga ine, iŋoji soso buŋo yo kaje ruaru mane mukuine.” Oŋu.
9 E Jesus acrescentou:
10 Kubu soguine yoŋoji roiŋgaru rakabuŋ Yesuji iŋoyoŋe akoŋ ŋeya. Iŋoyoŋe akoŋ ŋeko kiŋariŋpuine 12 eru goine roregakabuŋ, oi moko soso buŋo yo ore fuŋinere weu tebuŋ.
10 Quando Jesus ficou só, os que estavam junto dele com os doze começaram a lhe fazer perguntas a respeito das parábolas.
11 Weu tebi iŋi kerisieru yajiya, “Anuture qorumaŋgo ropegokiminde buŋo soŋsoŋine oi ŋoŋo totogo ŋajibe mane mukugobiyoŋ, sakibe gobuŋ, yoŋore ore oi sosowo soso buŋoji akoŋ fukeega.
11 Jesus disse a eles:
12 Oŋu fukeko
12 para que, vendo, vejam e não percebam; e, ouvindo, ouçam e não entendam; para que não venham a converter-se e sejam perdoados.
13 Yesuji jikigaku iŋi yajiya, “Soso buŋo ore fuŋine oi so mane taniŋgagobi ine, soso buŋo goine sosowo mibemiŋ, oi bio uruŋu mane taniŋganobuŋ?
13 Então Jesus lhes perguntou:
14 Soso buŋo ore fuŋine oi iŋi: Koruŋ titie ŋiji Biŋe buŋo qopogaru tieega.
14 O semeador semeia a palavra.
15 Uqo koruŋ kadi qaŋaŋineo rakaru ŋebuŋ, oi iŋi: Biŋe buŋo qopogaru tiebuŋ ŋiŋigo maŋyaŋuŋgo rakaegayoŋ, oi manebi Satanji oo akoŋ wareru buŋo maŋyaŋuŋgo qoqogabi rakaya, oi qomukuru oga ŋabeega.
15 Estes são os da beira do caminho, onde a palavra é semeada: quando a ouvem, logo Satanás vem e tira a palavra semeada neles.
16 Uqo koruŋ qopogame ko oŋgiŋgo rakaru ŋebuŋ, oi oŋuakoŋ ŋiŋigo sosoyaŋuŋ mo. Yoŋoji Biŋe buŋo maneru oo akoŋ beufi paio maneru sabareegobi.
16 E estes são os semeados em solo rochoso, os quais, ouvindo a palavra, logo a recebem com alegria.
17 Oŋu eyareegayoŋ, maŋyaŋuŋgo goduine so pe yareiŋyoŋ, damaŋ qondiŋineo akoŋ dimaku siŋaŋgaru gonimiŋ. Biŋe buŋo ore eru suroŋqoqo me kekesuesue fukeme damaŋ oo akoŋ waki ŋabeiŋ.
17 Mas eles não têm raiz em si mesmos, sendo de pouca duração. Quando chega a angústia ou a perseguição por causa da palavra, logo se escandalizam.
18 Uqo koruŋ qopogame komeqore joruinekeo rakaru ŋebuŋ, oi iŋi: Yoŋoji Biŋe buŋo manebi maŋyaŋuŋgo rakaega.
18 Os outros, os semeados entre os espinhos, são os que ouvem a palavra,
19 Rakaegayoŋ, moreŋgo gogore manemeja eru moneŋ mebo fufurure manjo fukeru yobiŋ yabeega. Tinabiŋeyaŋuŋke fukeiŋ ore sase ebuŋ aŋi sanaŋine sembene goineji oŋuakoŋ maŋyaŋuŋgo maŋgaru Biŋe buŋo boŋeŋgaru barugoegobi. Oŋu fukeme foriyaŋuŋ tomiri aputa (gipeine) fukenimiŋ.
19 mas as preocupações deste mundo, a fascinação da riqueza e outras ambições aparecem e sufocam a palavra, e ela fica infrutífera.
20 Uqo koruŋ moreŋ fiineo qopogame rakaru ŋebuŋ, oi ŋiŋigo yo oŋu: Yoŋoji Biŋe buŋo kaje ruaru maneru maneru sabareru gbeŋ akoŋ dimaku foriyaŋuŋ bofukeegobi. Goineji buŋo miku moakoŋgone koruŋ 30 bofukeegobi. Goineji foriyaŋuŋ 60, goineji buŋo koruŋ moakoŋ moakoŋ ore foriyaŋuŋ 100 basaueru bofukeegobi.” Oŋu.
20 Os que foram semeados em boa terra são aqueles que ouvem a palavra e a recebem, frutificando a trinta, a sessenta e a cem por um.
21 Yesuji buŋo mo iŋi miya, “Moji lambe me doi roru qureru dero me ŋeŋe yukuineo ruaiŋ me mata? Oi uro ruaiŋ? Oi ore ŋeŋeineo totogo ruaiŋ.
21 Jesus também lhes disse:
22 Oŋuakoŋ ya mo sumuŋgabi pega, oi totogo fukeiŋ ore pega. Ya mo keku kemagabi pega, oi borombiebi boroiŋgaiŋ ore eru pega.
22 Porque não há nada oculto, senão para ser manifesto; e nada escondido, senão para ser revelado.
23 Moji maŋkajeineke goga ine, iŋoji soso buŋo yo kaje ruaru mane mukuine.” Oŋu.
23 Se alguém tem ouvidos para ouvir, ouça.
24 Yesuji buŋo iŋi yajiya, “Buŋo manegobi, oi maneru sabareru maŋ wombuŋ-ŋaŋuŋgo ruaru kegboreru goinebi. (Oŋu gokabi maŋyaŋuŋ poretiŋgame mamanesuŋaŋunji sogueme maneru komenimiŋ.) Ŋoŋo goine yoŋore buŋo osoeru mitarinimiŋ, Anutuji mimitiŋaŋuŋ moakoŋ ore so ŋoŋo-ŋaŋunde buŋo osoeru mitariiŋ. So oi odureru geoine kerisieru yareiŋ.
24 Então lhes disse:
25 Ore fuŋine oi iŋi: Moji mamane-mukuineke goga, Anutuji oi jikigaku oteme goiŋyoŋ, moji mamane-mukuine tomiri goga, Anutuji mamaneine mendaine pega, oi oŋuakoŋ qomukuru roiŋ.” Oŋu.
25 Pois ao que tem, mais será dado; e, ao que não tem, até o que tem lhe será tirado.
26 Yesuji soso buŋo mo iŋi miya, “Anuture qorumaŋ oi yo oŋuine: Ŋi moji gioo raru uqo koruŋ qopogaru tieiŋ.
26 Jesus disse ainda:
27 Qopogaru tieru raru una ubu peku papakare eme uqo korunde bobuŋine pougaru wapeegobi. Uruŋu pougaru wapeegobi, oi iŋoyoŋe so mane mukuga.
27 Ele dorme e acorda, de noite e de dia, e a semente germina e cresce, sem que ele saiba como.
28 Moreŋ iŋoyoŋe akoŋ maŋgo eteko foriine fukeega: Rone yoine, jiki foriine ruame ore ŋadiineo foriine ore koruŋ oi sosowo fukeru sogue forenimiŋ.
28 A terra por si mesma frutifica: primeiro aparece a planta, depois, a espiga, e, por fim, o grão cheio na espiga.
29 Foriine sogue foreru gumuŋgame foriine rorore damaŋ fukeme kiŋaŋqoqopuine sore yabeme siqoyaŋuŋ kekesiine miineke roru foriine roiŋ ore gioineo ranimiŋ.” Oŋu.
29 E, quando o fruto já está maduro, logo manda cortar com a foice, porque chegou a colheita.
30 Yesuji soso buŋo mo iŋi miya, “Anuture qorumaŋ oi wamoyake so minobeŋ me wamo soso buŋoji mifukenobeŋ?
30 Disse mais:
31 Oi yojuŋ korunde so iŋi fukega: Koruŋ oi mendaine made. Oi morende uqo koruŋ sosowo yoŋore wawakiine fukega. Oŋu fukeme gioo sariegobi.
31 Ele é como um grão de mostarda, que, quando semeado, é a menor de todas as sementes sobre a terra;
32 Sariegobiyoŋ, pougaru pakereru munjaŋ sosowo yadureru sogueru tieŋine sogo sogo ruame raru wareega. Oŋu bokeru rako sowore webo yoŋo youyaŋuŋ ore mumuineo baegobi.” Oŋu.
32 mas, uma vez semeada, cresce e se torna maior do que todas as hortaliças; cria ramos tão grandes, que as aves do céu podem se aninhar à sua sombra.
33 Yesuji soso buŋo oŋu oi kokoine miku goku Biŋe buŋo yajiya. Mane mukubuŋ ore so oi yajime maneru gobuŋ.
33 E com muitas parábolas semelhantes Jesus lhes expunha a palavra, conforme podiam compreendê-la.
34 Damaŋ so buŋoine sosowo oi soso buŋoji miku goya. Buŋoine mo omaine so miyayoŋ, kiŋariŋpuine yoŋoke yoŋoyoŋe akoŋ gobi damaŋ oo buŋo sosowo ore fuŋneyaŋuŋ oi mitaniŋga yareku goya. Oŋu.
34 E sem parábolas não lhes falava; tudo, porém, explicava em particular aos seus próprios discípulos.
35 Wegi oo kae ubu eme Yesuji kiŋariŋpuine iŋi yajiya, “Niŋo bokeru joguŋ petigaru aribe ropeki.”
35 Naquele dia, sendo já tarde, Jesus disse aos discípulos:
36 Oŋu yajime ŋiŋigo kubu boke yaberu Yesu roru ogâo roperu ŋeko rabuŋ. Ogâ goine oi oŋuakoŋ yoŋoke ŋadio ŋadio rabuŋ.
36 E eles, despedindo a multidão, o levaram assim como estava, no barco; e outros barcos o seguiam.
37 Rakabuŋ siritemboŋ yasogoji ututuŋ pakereme siriji ogâ maŋineo rakame ogâ puseiŋgo eya.
37 Ora, levantou-se grande temporal de vento, e as ondas se arremessavam contra o barco, de modo que o mesmo já estava se enchendo de água.
38 Oŋu fukeme Yesuji ogâ jikiineo ŋeku qoriŋgo roegaru kubaŋ peya. Kubaŋ peko kiŋariŋpuineji raru wiwigaku ojibuŋ, “Hei qaqaji! Niŋo joguŋgo sibirigaiŋgo egobeneŋ. Ore manebuine mo manege me mata?”
38 E Jesus estava na popa, dormindo sobre o travesseiro. Os discípulos o acordaram e lhe disseram: — Mestre, o senhor não se importa que pereçamos?
39 Oŋu ojibi maŋine gboreme maneru pakereru gbiŋ eru siri iŋi mitiga yateya, “Bio bokeru niniŋ peni!” Oŋu miko gbinji munaŋgaru siriji benoŋ baru pebu.
39 E ele, despertando, repreendeu o vento e disse ao mar: O vento se aquietou, e tudo ficou bem calmo.
40 Oŋu eru iŋi miku yajiya, “Ŋoŋo wamore kokoi mamane ŋi fukegobi? Uruŋure eru Anutu so manesiŋ gagobi? Sombuŋaŋuŋ wamore omaine manegobi.”
40 Então Jesus lhes perguntou:
41 Miku yajime waragaku sombuyaŋuŋ maneru mimane ebuŋ, “Yei, mamagore siaine! Ŋi oi wamo ŋi goga? Iŋoji gbiŋ eru koe mitiga yateme miine reŋgabu?” Oŋu.
41 E eles, possuídos de grande temor, diziam uns aos outros: — Quem é este que até o vento e o mar lhe obedecem?

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.