Marcos 2

Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Oŋu roregaru damaŋ goine tarime Yesuji kirieru moke kaeineo Kaperneam wareya. Warekame “Pigo goga,” mibi manebuŋ.
1 E alguns dias depois entrou outra vez em Cafarnaum, e soube-se que estava em casa.
2 Ŋiŋigo kokoineji oi maneru tumaŋgaru iŋore pi mendi korogo kekefoŋ eru kae jiŋoineo pusekabuŋ. Pusebi Yesuji dimaku Biŋe buŋo yajiya.
2 E logo se ajuntaram tantos, que nem ainda nos lugares junto à porta cabiam; e anunciava-lhes a palavra.
3 Yajime oo ŋi mo saki mobeine komekiine, oi ogagaru iŋoreo warebuŋ. Ŋi 4:ji oi reŋgo ruaru koboru warebuŋ.
3 E vieram ter com ele conduzindo um paralítico, trazido por quatro.
4 Warebi puseru dimabuŋ ore eru Yesure bembeŋgo raru ruaiŋgo ore embimbiŋgabuŋ. Embimbiŋgaru pi paiineo roperu Yesure qorugo bubu sikeku borombiebuŋ. Borombiebi kimboŋ fukeme oo jibe ŋi oi reŋineke niginji kiperu ruabi rakaya.
4 E, não podendo aproximar-se dele, por causa da multidão, descobriram o telhado onde estava, e, fazendo um buraco, baixaram o leito em que jazia o paralítico.
5 Oŋu rakame Anutu manesiŋ gabuŋ, Yesuji yoŋore kamasiyaŋuŋ oi ŋoneme sagako jibe ŋi oi iŋi ojiya, “Madene, nonji gore agiburaŋgo bokego.”
5 E Jesus, vendo a fé deles, disse ao paralítico: Filho, perdoados estão os teus pecados.
6 Oŋu ojime Kadi buŋore qaqaji goineji botuyaŋuŋgo ŋeku maŋyaŋunji iŋi manesubuŋ,
6 E estavam ali assentados alguns dos escribas, que arrazoavam em seus corações, dizendo:
7 “Ŋi yoji uruŋu eru oŋu miga. Anutu igosisi etega. Anutu moakonji agiburaŋnoŋuŋ bokeegayoŋ, ŋi moji oi mata.”
7 Por que diz este assim blasfêmias? Quem pode perdoar pecados, senão Deus?
8 Maŋyaŋunji oŋu manesubi Yesuji oo akoŋ maŋineo oi mane mukuru iŋi yajiya, “Ŋoŋo wamore buŋo oŋu maŋ-ŋaŋuŋgo manesugobi?
8 E Jesus, conhecendo logo em seu espírito que assim arrazoavam entre si, lhes disse: Por que arrazoais sobre estas coisas em vossos corações?
9 Nonji ‘Agiburaŋgo bokego,’ jibe ŋi oŋu ojigo, buŋo oi afaine akoŋ mimiine. Moji oŋu miko goineji buŋo ore foriine so ŋonenimiŋ. Ore oi buŋo afainere oŋu. Nonji buŋo mo iŋi miiŋgo ore manego, ‘Go pakereru ramegaripepego roru raigoŋ.’ Buŋo oi yobiŋineke mimiine fukega. Oŋu mikabe foriine fukeiŋ me mata, oi totogo fukeme ŋonenimiŋ.
9 Qual é mais fácil? dizer ao paralítico: Estão perdoados os teus pecados; ou dizer-lhe: Levanta-te, e toma o teu leito, e anda?
10 Maneniŋ, moreŋgo agiburaŋ bobokere usuŋine oi Sombuŋ eru morende Ŋi foriinere pega, ŋoŋo ore fuŋinere tiŋtuŋ egu gonimiŋ. Ore buŋo yobiŋineke oi ŋi yo ojibe foriine ŋonenimiŋ.” Oŋu miku ŋi saki mobeine komekiinere jiŋoo ŋoneru ojiya, “Nonji gajigo: Go bio pakereru ramegaripepego roru pigoo ra. Buŋo yobiŋine oi foriineke fukeiŋ ine, buŋo afaine oi oŋuakoŋ uruŋu eru omaine fukena?”
10 Ora, para que saibais que o Filho do homem tem na terra poder para perdoar pecados (disse ao paralítico),
11 Oŋu miku ŋi saki mobeine komekiine iŋi ojiya, “Nonji gajigo: Go bio pakereru ramegaripepego roru pigoo raigoŋ.”
11 A ti te digo: Levanta-te, toma o teu leito, e vai para tua casa.
12 Ojiko pakereru oo akoŋ ramegaripepeine roru ŋiŋigo sosowo yoŋore jiŋoyaŋuŋgo sakibe raya. Oŋu rako sosowoji waragaru Anutu miteŋ garu iŋi mibuŋ, “Yei, mamagore siaine! Kamasi yo oŋu oi ronekoŋ damaŋ mogo so ŋonebeŋ. Mata! Muŋambe yo jiŋo furu ŋonegobeneŋ.” Oŋu.
12 E levantou-se e, tomando logo o leito, saiu em presença de todos, de sorte que todos se admiraram e glorificaram a Deus, dizendo: Nunca tal vimos.
13 Yesuji moke Kaperneam bokeru joguŋgo rakaru mageŋ keririŋineo raru goya. Goko ŋiŋigo kubu sogoji iŋoreo warebuŋ Biŋe buŋo qaji yareya.
13 E tornou a sair para o mar, e toda a multidão ia ter com ele, e ele os ensinava.
14 Raru takis ofis odureiŋgo eko oo ŋi tinaine Liwai Alfius madeine ŋeko ŋoneru ojiya, “Go bio nonde ŋadio boyobe nuru ware.” Oŋu mime pakereru takis gio bokeru Yesure ŋadio raya.
14 E, passando, viu Levi, filho de Alfeu, sentado na alfândega, e disse-lhe: Segue-me. E, levantando-se, o seguiu.
15 Raru Liwaire pigo raru uqo noku ŋebuŋ, damaŋ oo takis roro ŋi eaduyaŋuŋke eru agiburaŋ ŋi kokoine yoŋoji wareru Yesu eru iŋore kiŋariŋpuine yoŋoke ŋeku uqo moko nobuŋ. Kokoineji Yesu boyoberu gobuŋ.
15 E aconteceu que, estando sentado à mesa em casa deste, também estavam sentados à mesa com Jesus e seus discípulos muitos publicanos e pecadores; porque eram muitos, e o tinham seguido.
16 Yesuji takis roro eaduyaŋuŋke eru agiburaŋ ŋiŋigo goine yoŋoke ŋeku uqo nobuŋ, oi Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) eru yoŋore qaqaji goineji ŋoneru Yesure kiŋariŋpuine iŋi miku yajibuŋ, “Ae! Iŋoji wamore takis roro eaduyaŋuŋke eru agiburaŋ ŋiŋigo yoŋoke ŋeku uqo naga? Oi so sagaga.”
16 E os escribas e fariseus, vendo-o comer com os publicanos e pecadores, disseram aos seus discípulos: Por que come e bebe ele com os publicanos e pecadores?
17 Oŋu miku yajibi Yesuji mobeine iŋi yajiya, “Ŋiŋigo jibeyaŋuŋ tomiri yoŋoji doktare aŋi so maneegobiyoŋ, jibe ŋiŋigoji doktareo raegobi. Nonji agiburaŋ ŋiŋigo oŋga yareiŋgo ore wareru gogoyoŋ, ŋiŋigo yoŋoyaŋunde manebi posiine fukegobi, oi mata.” Oŋu.
17 E Jesus, tendo ouvido isto, disse-lhes: Os sãos não necessitam de médico, mas, sim, os que estão doentes; eu não vim chamar os justos, mas, sim, os pecadores ao arrependimento.
18 Damaŋ oo Jonde kiŋariŋpuine eru Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) yoŋoji uqo sowo gobi goineji Yesureo wareru iŋi weu tebuŋ, “Jon Mitimeso ŋire kiŋariŋpuine niŋoji Anuture uqo sowo goegobeneŋ. Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) yoŋore kiŋariŋpuyaŋunji oŋuakoŋ eru gogobi. Gakere kiŋariŋpuji wamore Anuture uqo sowo so gogobi?”
18 Ora, os discípulos de João e os fariseus jejuavam; e foram e disseram-lhe: Por que jejuam os discípulos de João e os dos fariseus, e não jejuam os teus discípulos?
19 Oŋu weu tebi iŋi bokirieya, “Fofori! Niŋo wamo damaŋgo uqo sowo goegobeneŋ? Ŋigo roro damaŋineo ŋire ujepuji boreŋine ruabi ŋigore daritifepuji ya oi useegobi me mata? Nonji nakene kiŋariŋpu yoŋore ŋi biŋe fukeru yoŋore botugo aŋibaŋi ŋeego. Ŋebe yoŋoji ore jerieru aŋibaŋi ŋeku sowo goiŋgo embimbiŋgaegobi.
19 E Jesus disse-lhes: Podem porventura os filhos das bodas jejuar enquanto está com eles o esposo? Enquanto têm consigo o esposo, não podem jejuar;
20 Embimbiŋgaegobiyoŋ, Anutuji gogone ogagako komebe yoŋoji damaŋ oo soine uqo sowo goenimiŋ.
20 Mas dias virão em que lhes será tirado o esposo, e então jejuarão naqueles dias.
21 “(Ŋoŋo gogo raŋgbaŋine eru jeri Biŋe gariine oi qodure yapeiŋgo embimbiŋganimiŋ. Ore buŋo ŋadiine oi iŋi ŋajibemiŋ.) Qorufa raŋgbaŋine pougame moji kambaŋ gariine so jujureine ketigaru oo kambaŋ mobeine so gboduru gbodueega. Oŋu ruana ine, kambaŋ mobeine gariineji mujugaru kebikoko raŋgbaŋine oi furugame moke kerigame kimboŋ sogueru egu sembeqombeaiŋ.
21 Ninguém deita remendo de pano novo em roupa velha; doutra sorte o mesmo remendo novo rompe o velho, e a rotura fica maior.
22 Oŋuakoŋ moji wain obu gariine oi jua me toru raŋgbaŋine lama sakiineji babaine oo so pioru keseme rakaega. Oŋu ena ine, wain obu gariineji sogueru toru qopogame pougaru keseme moreŋgo waki jibugame toruineji egu sembeqombeaiŋ. Ore wain obu gariine oi toru gariineo koŋgabeneŋ rakame sagaiŋ. (Oŋuakoŋ obu fiine oi kiniŋ eseineo so pioegobeneŋ. Oŋu pionobeŋ ine, oo pougaru siisororo wakime nobeneŋ jibe egu ba nobeiŋ. Oŋu fukeiŋ ore obu fiine oi kiniŋ fiineo pioegobeneŋ. Ŋoŋo oŋuakoŋ gogo raŋgbaŋine eru Bobiaŋ Biŋe gariine oi qodure yapeiŋ ore embimbiŋganimiŋ.) Oŋu.”
22 E ninguém deita vinho novo em odres velhos; doutra sorte, o vinho novo rompe os odres e entorna-se o vinho, e os odres estragam-se; o vinho novo deve ser deitado em odres novos.
23 Ore ŋadiineo Sabat kombaŋ mogo Yesuji wit gio rondiŋ soguine petigaru raya. Rako kiŋariŋpuineji beuyaŋuŋ yoŋuŋgame wit foriine moakoŋ moakoŋ fuŋgaru meyaŋunji bomukuru nobuŋ.
23 E aconteceu que, passando ele num sábado pelas searas, os seus discípulos, caminhando, começaram a colher espigas.
24 Oŋu nobuŋ ore Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) goineji Yesu iŋi ojibuŋ, “Mane, yoŋoji wamore Sabat kombande gio bobo agiine oduregobi?”
24 E os fariseus lhe disseram: Vês? Por que fazem no sábado o que não é lícito?
25 Oŋu ojibi iŋi bokirieya, “Kiŋ Deiwidji mamari ŋipuine yoŋoke roregaru beuyaŋuŋ yoŋuŋgame uqore embimbiŋgaru ya ebuŋ, oi damaŋ mogo osebuŋ me mata?
25 Mas ele disse-lhes: Nunca lestes o que fez Davi, quando estava em necessidade e teve fome, ele e os que com ele estavam?
26 Iŋoji Anuture kambaŋ seri soriŋgo roperu poroŋ mokiine Anuture jiŋo maio koro alatao ruabi ŋeko usuŋineji kefagame qomukubuŋ, oi roru noya. Poroŋ mokiine bobokeine oi soriŋ gio siŋaŋ yoŋoji akoŋ noku gobuŋ. Goineji oi egu nonimiŋ ore agi peko jibu naya. Noku ŋipuine oŋuakoŋ yareme moko nobuŋ. Damaŋ oo ŋi tinaine Abiatar iŋoji soriŋ gio siŋaŋ qoruinere gio baku goya.”
26 Como entrou na casa de Deus, no tempo de Abiatar, sumo sacerdote, e comeu os pães da proposição, dos quais não era lícito comer senão aos sacerdotes, dando também aos que com ele estavam?
27 Oŋu kerisieru iŋi yajiya, “Anutuji Sabat kombaŋ oi ŋiŋigo fianimiŋ ore ruame pega. Oi ŋiŋigoji kosa mitiganimiŋ ore eru mata!
27 E disse-lhes: O sábado foi feito por causa do homem, e não o homem por causa do sábado.
28 Oŋu eko Qorumaŋ eru morende Ŋi foriineji Sabat kombande Ofoŋ oŋuakoŋ fukega.”
28 Assim o Filho do homem até do sábado é Senhor.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 2, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.