Marcos 10
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NTLH
1 Yesuji pakereru Kaperneam kae bokeru Jordan obu petigaru aribe raru boyoberu waki moke obu oi petigaru Judia prowinsgo wareya. Warekame ŋiŋigo kubu sogoji moke iŋoreo tumaŋgabi eku goya, ore so moke qaji yareya.
1 Jesus saiu daquele lugar e foi para a região da Judeia que fica no lado leste do rio Jordão. Uma grande multidão se ajuntou outra vez em volta dele, e ele ensinava todos, como era o seu costume.
2 Qaji yareme Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) goineji iŋoreo wareru buŋore buduŋgo furuganimiŋ ore esoigaru iŋi weu tebuŋ, “Ŋiji ŋigoine bokeiŋ ine, oo Kadi buŋo odureiŋ me mata?”
2 Alguns fariseus , querendo conseguir uma prova contra ele, perguntaram: — De acordo com a nossa
3 Weu tebi bokirieru iŋi yajiya, “Mosesji ore buŋo uruŋu mitiga ŋareme pega?”
3 Jesus respondeu com esta pergunta:
4 Oŋu yajime iŋi ojibuŋ, “Ŋiji boboke eere papia quraŋgaru ŋonuŋine soine bokeiŋ. Mosesji oŋu mitigame pega.”
4 Eles responderam: — Moisés permitiu ao homem dar à sua esposa um documento de divórcio e mandá-la embora.
5 Oŋu ojikabuŋ iŋi yajiya, “Iŋoji maŋyaŋuŋ sanaŋinere eru mimiti oŋu quraŋga yareya.
5 Então Jesus disse:
6 Quraŋga yareyayoŋ, Anutuji fuŋfuŋgaineo yareya sosowo bofukeya, damaŋ oo akoŋ ‘Ŋi eru ŋigo gonimiŋ ore bofuke yabeya.
6 Mas no começo, quando foram criadas todas as coisas, foi dito: “Deus os fez homem e mulher.
7 Ore eru ŋiji maŋgo mamaine boke yaperu ŋonuŋinereo raku qakotame
7 Por isso o homem deixa o seu pai e a sua mãe para se unir com a sua mulher,
8 yokoji saki moakoŋ fukeru gonimi. Oŋu fukeru jikigaru yoyoka so fukegobireyoŋ, saki moakoŋ fukeru gonimi.
8 e os dois se tornam uma só pessoa.” Assim, já não são duas pessoas, mas uma só.
9 Anutuji ŋi eru ŋigo qodure yapeya, ŋiŋigo moji oi so boroiŋ yapeine.’”
9 Portanto, que ninguém separe o que Deus uniu.
10 Yesuji oŋu miyareru pi maŋineo ropeko kiŋariŋpuineji buŋo ore moke weu tebuŋ.
10 Quando já estavam em casa, os discípulos tornaram a fazer perguntas sobre esse assunto.
11 Weu tebi iŋi yajiya, “Ŋi moji ŋonuŋine yoberu ŋigo mo roiŋ, iŋoji jikiboti boesau baiŋ.
11 E Jesus respondeu:
12 Oŋuakoŋ ŋonuŋ moji ŋoeine yoberu ŋi mo roiŋ, iŋoji jikiboti boesau baiŋ.” Oŋu.
12 E, se a mulher mandar o seu marido embora e casar com outro homem, ela também estará cometendo adultério.
13 Ŋiŋigo goineji odumade memendaine oga yaberu Yesuji boua yabeiŋ ore iŋoreo warebuŋyoŋ, kiŋariŋ yoŋoji ŋiŋigo oi miqomuku eyarebuŋ.
13 Depois disso, algumas pessoas levaram as suas crianças a Jesus para que ele as abençoasse, mas os discípulos repreenderam aquelas pessoas.
14 Oŋu ebuŋyoŋ, Yesuji oi ŋoneru maŋine sembeako iŋi yajiya, “Odumade mendaine oi boke yabebi nondeo wareinebi. Anutuji ŋiŋigo oŋuine oi qorumaŋine biŋe qa yareiŋ. Ore yoŋo so kipe yabeinebi.
14 Quando viu isso, Jesus não gostou e disse:
15 Nonji buŋo foriine mo iŋi ŋajibe maneniŋ: Moji Anuture qorumaŋ oi odumade oŋuine biŋe so qa yareiŋ, iŋoji ore maŋineo ropeiŋgo embimbiŋgaiŋ.”
15 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: quem não receber o Reino de Deus como uma criança nunca entrará nele.
16 Oŋu miku quineo rua kobo yaberu meine qoruyaŋuŋgo ruaru mifia yareya. Oŋu.
16 Então Jesus abraçou as crianças e as abençoou, pondo as mãos sobre elas.
17 Yesuji fuŋgaru kadi raiŋgo eko ŋi moji giniŋgaru iŋoreo wareya. Wareru maŋfuŋineo rakaru dikanji keru iŋi weu teya, “Qaqaji fiine, nonji uruŋu eku gogo sanaŋine biŋe fukenobo?”
17 Quando Jesus estava saindo de viagem, um homem veio correndo, ajoelhou-se na frente dele e perguntou: — Bom Mestre, o que devo fazer para conseguir a vida eterna?
18 Weu teme iŋi ojiya, “Nonde ‘Qaqaji fiine,’ oi wamore mige? Anutu moakonji fiine fukega. Ŋi moji oi oŋuine fiine so fukega.
18 Jesus respondeu:
19 Go mimipaŋ buŋo yo mane forege:
19 Você conhece os mandamentos: “Não mate, não cometa adultério, não roube, não dê falso testemunho contra ninguém, não tire nada dos outros, respeite o seu pai e a sua mãe.”
20 Oŋu ojime maneru iŋi miya, “Qaqaji, oi sosowo jeŋoŋneone reŋgaru go wapeboŋ.”
20 — Mestre, desde criança eu tenho obedecido a todos esses mandamentos! — respondeu o homem.
21 Oŋu miko Yesuji piku ŋoneru maŋ wombuŋineji manjoko eteru iŋi ojiya, “Go ya moakonde embimbiŋgage: Go raru mebogo sosowo furiine banimiŋ ore ruande moneŋ wareme ŋiŋigo wakiqoqoine yareigoŋ. Oŋu ruande mebo yago soguine yobu (milyon Kina ore so) oi Sombuŋ kaeo pe gareiŋ. Oŋu eku noŋ boyobe nuru ware.”
21 Jesus olhou para ele com amor e disse:
22 Yesuji oŋu ojiyayoŋ, meboine kokoine peya ore eru buŋo oi maneru maŋine posoeme beusembe maneru omaine bokeru raya.
22 Quando o homem ouviu isso, fechou a cara; e, porque era muito rico, foi embora triste.
23 Bokeru rako Yesuji pime ra wareme kiŋariŋpuine iŋi yajiya, “Oyei! Ŋiŋigo moneŋ meboyaŋuŋke yoŋoji Anuture qorumaŋgo ropeiŋgo ore yobiŋgaru qiqu kenimiŋ.”
23 Jesus então olhou para os seus discípulos, que estavam em volta dele, e disse:
24 Oŋu yajime kiŋariŋ yoŋoji oi maneru waragabuŋyoŋ, Yesuji jikigaru iŋi yajiya, “Qomopune, ŋiŋigo uri yoŋoji moneŋ meboyaŋuŋ manesiŋ gaegobi, yoŋoji Anuture qorumaŋ maŋineo ropeiŋgo ore yobiŋgaru qiqu kenimiŋ.
24 Quando ouviram isso, os discípulos ficaram espantados, mas Jesus continuou:
25 Oi iŋi mitaniŋgabemiŋ: Joma yasogo kamel oi buŋi kimboŋineo soine so ropeiŋ. Ore so ŋiŋigo biŋeroroyaŋuŋke yoŋoji Anuture qorumaŋ maŋineo ropeiŋgo ore yobiŋgaru embimbiŋganimiŋ.”
25 É mais difícil um rico entrar no Reino de Deus do que um camelo passar pelo fundo de uma agulha.
26 Oŋu yajime maneru popureru waragaru yoŋoyaŋunde iŋi mibuŋ, “Opopoŋ! Ŋiŋigo moji Sombunde biŋe fukena?”
26 Quando ouviram isso, os discípulos ficaram espantadíssimos e perguntavam uns aos outros: — Então, quem é que pode se salvar?
27 Oŋu mibi Yesuji piki ŋone yaperu iŋi miya, “Ŋiŋigoji oi eesoi baku quŋgaru embimbiŋgaegobiyoŋ, Anutuji oŋu so baega. Anutuji ya sosowo soine baega. Iŋoji ya mo baiŋ ore so quŋgaru embimbiŋgaega.” Oŋu.
27 Jesus olhou para eles e disse:
28 Pitaji buŋo oi maneru bokirieru Yesu iŋi ojiya, “Mane, niŋoji yareya sosowo bokeru go boyobe guru warebeŋ.”
28 Aí Pedro disse: — Veja! Nós deixamos tudo e seguimos o senhor.
29 Oi maneru Yesuji iŋi ojiya, “Nonji buŋo foriine mo iŋi ŋajibe maneniŋ: Moji nonde eru Bobiaŋ Biŋere eru ya mo bokeya, oi soriŋ piine, kakagboine, seŋ baŋaine, maŋgo mamaine, odumadeine me gio teniŋine oi boke yabeko Anutuji ore furiine odureru bokirieru oteme saueiŋ.
29 Jesus respondeu:
30 Moji ya oi bokeya, Anutuji furiine oi 100:re so jikigaru oteme iŋoyoŋunde biŋe fukeiŋ. Morende gogoo kekesuesue maŋineo goiŋyoŋ, soriŋ pi, kaka gbo, seŋ baŋa, maŋgo mama, odumade eru gio teniŋine oi tifeineo fuke teiŋ eru damaŋ jikiineo gogo tatariine tomiri ore biŋe fukeiŋ.
30 receberá muito mais, ainda nesta vida. Receberá cem vezes mais casas, irmãos, irmãs, mães, filhos, terras e também perseguições. E no futuro receberá a vida eterna.
31 Oŋu fukeiŋyoŋ, ropekiine ŋoŋoreone kokoineji wawakiine fukenimiŋ eru wawakiine yoŋoreone kokoineji ropekiine fukenimiŋ.” Oŋu.
31 Muitos que agora são os primeiros serão os últimos, e muitos que agora são os últimos serão os primeiros.
32 Yesuji kiŋariŋpuine yoŋoke Jerusalem sitio ropeiŋgo ore moreŋ kadi rabuŋ. Yesuji bonieru rako kiŋariŋpuineji ŋadiineo raru waragabuŋ eru ŋiŋigo ŋadiyaŋuŋgo warebuŋ yoŋoji kokoi manebuŋ. Oŋu ebi Yesuji kiŋariŋpuine 12 oi moke furu yaberu fuŋgaru qaji yareya. Iŋoreo ya fukeiŋ, buŋo oi mitaniŋgaku iŋi yajiya,
32 Jesus e os discípulos iam pela estrada, subindo para Jerusalém. Ele caminhava na frente, e os discípulos, espantados, iam atrás dele; as outras pessoas que iam com eles estavam com medo. Então Jesus chamou outra vez os discípulos para um lado e começou a falar sobre o que ia acontecer com ele. Jesus disse:
33 “Maneniŋ, noŋuŋ Jerusalem ropekimiŋ. Oo moji Qorumaŋ eru morende Ŋi foriine babae bame soriŋ gio siŋaŋ eru Kadi buŋore qaqaji yoŋore meo rakaiŋ. Yoŋoji komeinde buŋo mitariru kotu gawman yoŋore meo ruanimiŋ.
33 — Escutem! Nós estamos indo para Jerusalém, onde o
34 Ruabi igosisi eneku tifegaru qaku ŋoŋoru joruinekeji qotimberu qotibotiganimiŋ. Qotimberu qotibotigaku qabi komeiŋ. Komeru una yokaomo oo komegone pakereiŋ.” Oŋu.
34 Estes vão zombar dele, cuspir nele, bater nele e matá-lo; mas três dias depois ele ressuscitará.
35 Yesuji oŋu yajime Zebedire madeyoka Jeims eru Jon yokoji iŋoreo raru iŋi ojibu, “Qaqaji, nikoji ya more karieru weu garegobere, oi notemiŋ ore manegobere.”
35 Depois Tiago e João, filhos de Zebedeu, chegaram perto de Jesus e disseram: — Mestre, queremos lhe pedir um favor.
36 Ojibire weu yateya, “Ŋokoji wamo ya eŋatebemiŋ ore manegobire?”
36 — O que vocês querem que eu faça para vocês? — perguntou Jesus.
37 Weu yateme iŋi ojibu, “Goji soine mitigande niko gore kuririquraŋgo paibe roperu moji me furogoo eru moji me kijogoo ŋeku ya sosowo siŋaŋ ganobeŋ.”
37 Eles responderam: — Quando o senhor sentar-se no trono do seu
38 Oŋu ojibuyoŋ, Yesuji iŋi yasiya, “Ŋokoji ore fuŋine so mane mukuku kariegobire. Nonji popu jajaineke nobemiŋ, ŋokoji oi soine noku joiserereŋ manenimi me mata? Fobu jonji rau narenimiŋ, ŋokoji oi ronimi me mata?”
38 Jesus respondeu:
39 Yasime maneru mibu, “Oi soine ronomi.”
39 Eles disseram: — Podemos. Então Jesus disse:
40 Ŋa tenimiŋyoŋ, nonde me furoneo me kijoneo moji ŋeiŋ, nonji buŋo oi mitigabemiŋ ore so mata. Anutuji ŋeŋe yoyoka oi uri yokore bomogaya, oi yokore yateme noke ŋeku ya sosowo siŋaŋ gaekimiŋ.” Oŋu.
40 Mas eu não tenho o direito de escolher quem vai sentar à minha direita e à minha esquerda. Pois foi Deus quem preparou esses lugares e ele os dará a quem quiser.
41 Jeims Jon yokoji oŋu kariebu ogopuyakuŋ 10 yoŋoji oi maneru fuŋgaru maŋsembe manebuŋ.
41 Quando os outros dez discípulos ouviram isso, começaram a ficar zangados com Tiago e João.
42 Oŋu manebuŋyoŋ, Yesuji oga yabeme warekabi iŋi yajiya, “Morende kantriine kantriine yoŋore muraŋpuji siŋaŋ yabenimiŋ ore migobi, yoŋoji ŋi koito kamasi bayabeegobi. Yoŋore soguneyaŋunji buŋo mitigaku ŋiŋigo botiŋ yaberu usuŋyaŋuŋ yaduegobi. Ŋoŋo fuŋneyaŋuŋ oi soine manegobi.
42 Então Jesus chamou todos para perto de si e disse:
43 Ŋoŋore botugo mosi oŋuine egu fukeiŋyoŋ, moji ŋoŋore botugo soguneŋaŋuŋ fukeiŋ ore manega, iŋoji kiŋaŋ qaŋareku goine.
43 Mas entre vocês não pode ser assim. Pelo contrário, quem quiser ser importante, que sirva os outros,
44 Oŋuakoŋ moji ŋoŋore botugo ropekiine goiŋgo manega, iŋoji sosowo ŋoŋore mea yukuo goku kiŋaŋqoqoŋaŋuŋ omaine fukeine.
44 e quem quiser ser o primeiro, que seja o escravo de todos.
45 Sombuŋ eru morende Ŋi foriineji oŋuakoŋ mosi oŋuine yadume iŋoyoŋe kiŋaŋ qatenimiŋ ore eru so wakiyayoŋ, kiŋaŋ qayareku ŋiŋigo sosowo yoŋore due baiŋ ore eru wakiru gogoine kisiŋgaru bokeiŋ.”
45 Porque até o
46 Yesuji kiŋariŋpuine yoŋoke Jeriko sitio warebuŋ. Wareru siti oi bokeiŋgo ore ebi ŋiŋigo kubu sogoji boyobe yabeku ŋadiyaŋuŋgo warebuŋ. Oŋu warebi jiŋokombi ŋi tinaine Bartimeus, Timeusre made iŋoji moneŋ eru uqo otenimiŋ ore karieru weu yareru kadi qaŋaŋineo ŋeya.
46 Jesus e os discípulos chegaram à cidade de Jericó. Quando ele estava saindo da cidade, com os discípulos e uma grande multidão, encontrou um cego chamado Bartimeu, filho de Timeu. O cego estava sentado na beira do caminho, pedindo esmola.
47 Ŋeko “Nazaret ŋi Yesu warega,” mikabi maneru fuŋgaru iŋi oŋgaya, “Yesu Deiwidre osigida, gonji ŋonemaiŋ enare!”
47 Quando ouviu alguém dizer que era Jesus de Nazaré que estava passando, o cego começou a gritar: — Jesus,
48 Oŋu oŋgame kokoineji buŋo bokeru ŋeiŋgo ore qomuku nebuŋyoŋ, iŋoji yameŋ keku oŋgaya. “Deiwidre osigida, goji ŋonemaiŋ enare!”
48 Muitas pessoas o repreenderam e mandaram que ele calasse a boca, mas ele gritava ainda mais: — Filho de Davi, tenha pena de mim!
49 Oŋgame Yesuji maneru ode niniŋgaru iŋi miya, “Soine ojibi yoo wareine.” Oŋu miko jiŋokombi ŋi oi oŋgaku iŋi ojibuŋ, “Gore oŋgaga. Ore eru manemejago bokeru pakereru ware.”
49 Então Jesus parou e disse: Eles chamaram e lhe disseram: — Coragem! Levante-se porque ele está chamando você!
50 Oi maneru marikuine qomukuru bokeru farata pakereru dimaku Yesureo raya.
50 Então Bartimeu jogou a sua capa para um lado, levantou-se depressa e foi até o lugar onde Jesus estava.
51 Rako iŋi weu teya, “Ogone, nonji wamo ya egarebemiŋ ore manege?” Oŋu weu teme jiŋokombi ŋiji ojiya, “Sogunene, noŋ jiŋone moke piiŋgo manego.”
51 — O que é que você quer que eu faça? — perguntou Jesus. — Mestre, eu quero ver de novo! — respondeu ele.
52 Oŋu miko Yesuji iŋi ojiya, “Mamanesiŋgoji bobiaŋ guga. Go soine raigoŋ.” Oŋu ojime jiŋo koruŋ oo akoŋ tiŋame piku ŋadiyaŋuŋgo Yesu boyoberu raya. Oŋu.
52 — Vá; você está curado porque teve fé! — afirmou Jesus. No mesmo instante, Bartimeu começou a ver de novo e foi seguindo Jesus pelo caminho.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.