Lucas 19
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NTLH
1 Yesu Jeriko taoŋgo waperu petigaru raiŋgo eya.
1 Jesus entrou em Jericó e estava atravessando a cidade.
2 Oo ŋi mo tinaine Zakius goya. Iŋoji ŋi tinabiŋeineke fukeru takis roro yoŋore minebobo goya.
2 Morava ali um homem rico, chamado Zaqueu, que era chefe dos cobradores de impostos.
3 Iŋoji Yesure kamasi ŋoneiŋgo aŋi maneyayoŋ, ŋi pompoŋine ore ŋiŋigo kubu botuyaŋuŋgo dimaku tiŋtiŋneku embimbiŋgaya.
3 Ele estava tentando ver quem era Jesus, mas não podia, por causa da multidão, pois Zaqueu era muito baixo.
4 “Yesuji yo ware nodureiŋ,” mibi maneru ŋoneiŋgo giniŋgaru raru ŋiŋigo yadureru Sikamore yo paiineo roperu ŋeya.
4 Então correu adiante da multidão e subiu numa figueira brava para ver Jesus, que devia passar por ali.
5 Ŋeko Yesuji oo roperu jiŋo pime ropeko ŋoneru iŋi ojiya, “Zakius, go pipa waki. Noŋ muŋambe gore pigo warebe moko ŋenomi.”
5 Quando Jesus chegou àquele lugar, olhou para cima e disse a Zaqueu:
6 Oŋu miko pipa wakiru jerieru keporeme piineo rabu.
6 Zaqueu desceu depressa e o recebeu na sua casa, com muita alegria.
7 Rakabire ŋiŋigo sosowoji oi ŋoneru ŋunuŋ-ŋunuŋ eru iŋi mibuŋ, “Wamore eru agiburaŋ ŋi oŋuinere pigo roperu ŋega?”
7 Todos os que viram isso começaram a resmungar: — Este homem foi se hospedar na casa de um pecador!
8 Oŋu mibuŋyoŋ, Zakiusji ŋiŋigo botuyaŋuŋgo totogo pakereru dimaku Ofoŋ iŋi ojiya, “Ofoŋ mane, nonji tebemarone botuineo boroiŋgaru mobeine ŋiŋigo wakiqoqoine yoŋore yarebemiŋ eru uri yoŋore yareya mo so odureru eadu eru roboŋ, oi ateine 4 ore so jikigaru bokirie yarebemiŋ.”
8 Zaqueu se levantou e disse ao Senhor: — Escute, Senhor, eu vou dar a metade dos meus bens aos pobres. E, se roubei alguém, vou devolver quatro vezes mais.
9 Oŋu ojiko Yesuji iŋore fuŋnere iŋi miya, “Anutuji muŋambe pi yoore rauine munaŋ qoqo eteko qowiriega. Iŋoji oŋuakoŋ Abrahamde osigidapu yoŋore botugo goga.
9 Então Jesus disse:
10 Sombuŋ eru morende Ŋi foriineji ŋiŋigo jibugabuŋ, oi baaru munaŋ qa yareiŋ ore eru wakiya.” Oŋu.
10 Porque o
11 Yesuji wareru Jerusalem siti bombeŋgaru buŋo miko ŋiŋigo oi manebuŋ, yoŋoji iŋi manesubuŋ, “Anuture qorumande foriji pipa fukeiŋ.” Oŋu manesubuŋ ore Yesuji soso buŋo mo iŋi miya,
11 Jesus contou uma parábola para os que ouviram o que ele tinha dito. Agora ele estava perto de Jerusalém, e por isso eles estavam pensando que o Reino de Deus ia aparecer logo.
12 “Ŋi biŋeroroineke moji iŋi miya, ‘Noŋ kaene bokeru kantri mogo jorigo rabe oiji noŋ ŋi koito bapakare nubi goku kirieru warebemiŋ.’
12 Então Jesus disse:
13 Oŋu moreŋ jorigo raiŋgo miku gio ŋipuine 10 oŋga yareko warebi moneŋ komoŋ 10 boroiŋga yareru iŋi yajiya, ‘Nonji raru goku jiki kirieru warebemiŋ. Ŋoŋoji damaŋ botuineo moneŋ yoji rojiki-bajiki gio baku oi basaueinebi.’
13 Antes de viajar, chamou dez dos seus empregados, deu a cada um uma moeda de ouro e disse: “Vejam o que vocês conseguem ganhar com este dinheiro, até a minha volta.”
14 Oŋu miku rayayoŋ, kufufuŋpuineji rosi eteru iŋi mibuŋ, ‘Niŋo ŋi yoji noŋunde ŋi koito fukeru siŋaŋ nobeiŋ ore taki nobega.’ Oŋu miku kiŋaŋ ŋi goine sore yabebi ŋadiineo raru biŋe oi ojibuŋ.
14 — Acontece que o povo do seu país o odiava e por isso mandou atrás dele uma comissão para dizer que não queriam que aquele homem fosse feito rei deles.
15 “Oŋu ojibuŋyoŋ, jibu kantri raya, yoŋoji iŋo ŋi koito igodoŋgabi iŋoyoŋunde prowinsgo moke kirieru wareya. Wareru gio ŋipuine moneŋ komoŋ yareya, oi miko iŋore jiŋo maio wapebuŋ. Moakoŋ moakoŋ yoŋoji rojiki-bajiki gio baku moneŋ basauebi wojimu fukeya, oi odubi ŋoneiŋgo weu yareya.
15 — O homem foi feito rei e voltou para casa. Aí mandou chamar os empregados a quem tinha dado o dinheiro, para saber quanto haviam conseguido ganhar.
16 Gio ŋi boboniji jiŋo maiineo waperu miya, ‘Ofoŋ, nonji moneŋ komoŋgo basauebe jikigaru moke komoŋ 10 bofukeboŋ.’
16 O primeiro chegou e disse: “Patrão, com aquela moeda de ouro que o senhor me deu, eu ganhei dez.”
17 “Oŋu miko iŋi ojiya, ‘Oi fiine. Go gio bobo ŋi fiine. Go ya mendaine roru oi yameŋ keku siŋaŋ garu gokande saueya. Ore eru nonji taoŋ moreŋ 10 qodureru gore meo ruabe yoŋore siŋaŋ goigoŋ.’
17 — “Muito bem!” — respondeu ele. — “Você é um bom empregado! E, porque foi fiel em coisas pequenas, você vai ser o governador de dez cidades.”
18 Oŋu ojime gio ŋi ogoineji jiŋo maiineo waperu iŋi ojiya, ‘Ofoŋ, nonji gore moneŋ komoŋgo basauebe jikigaru moke komoŋ 5 bofukeboŋ.’
18 — O segundo empregado veio e disse: “Patrão, com aquela moeda de ouro que o senhor me deu, eu ganhei cinco.”
19 Oŋu ojiko iŋo oŋuakoŋ iŋi ojiya, ‘Oi fiine. Nonji taoŋ moreŋ 5 qodureru gore meo ruabe yoŋore siŋaŋ goigoŋ.’
19 — “Você vai ser o governador de cinco cidades!” — disse o patrão.
20 “Moke moji waperu ojiya, ‘Ofoŋ ŋone. Gore moneŋ komoŋgo yo. Oi kambanji komoŋ garu aimuŋ ruabe peya.
20 — O outro empregado chegou e disse: “Patrão, aqui está a sua moeda. Eu a embrulhei num lenço e a escondi.
21 Goji ŋi joineke fukege ore eru gore kokoi maneru goboŋ. Go gake mebo ya rouŋgo so ruameŋ, oi jibu roiŋgo maneege. Go gake uqo koruŋine so sarinde fukeya, ore foriine oi jibu ketigaru roiŋgo maneege.’
21 Tive medo do senhor, porque sei que é um homem duro, que tira dos outros o que não é seu e colhe o que não plantou.”
22 “Oŋu ojiko bokirieru iŋi miteya, ‘Go gio ŋi sembene. Gogake buŋo mige, nonji ore so osoe gareru geoine bokirie garebemiŋ. Noŋ ŋi joineke fukego. Nake ya rouŋgo so ruaru oi roiŋgo maneego. Nake uqo koruŋine so sariru ore foriine oi jibu ketigaru roiŋgo maneego. Oi soine maneru gomeŋ.
22 — Ele respondeu: “Você é um mau empregado! Vou usar as suas próprias palavras para julgá-lo. Você sabia que sou um homem duro, que tiro dos outros o que não é meu e colho o que não plantei.
23 Go fuŋnene oŋu maneru wamore moneŋ komoŋne oi moneŋ pigo so ruande sogueya. Oi rojiki-bajiki gioo ruanoŋ ine, oiji saueko nonji wareru tifeineke ronobo.’
23 Então por que você não pôs o meu dinheiro no banco? Assim, quando eu voltasse da viagem, receberia o dinheiro com juros.”
24 “Oŋu miteku ŋi bembeŋgo dimagobi, yoŋo iŋi yajiya, ‘Ŋoŋo iŋore meone moneŋ komoŋine oi roru komoŋ 10 bofukeya, iŋo oteniŋ.’
24 — E disse para os que estavam ali: “Tirem dele a moeda e deem ao que tem dez.”
25 Yajime maneru iŋi ojibuŋ, ‘Ofoŋ, iŋore moneŋ komoŋ 10 oi pe forega.’
25 Eles responderam:
26 Oŋu ojibi bokirieru miya, ‘Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Ŋiŋigo ya pe yareko gioine baegobi, sosowo yoŋore Anutuji oi jikiga yareko saueiŋyoŋ, more ya mendaine mo peko gioine so baega, Anutuji oi oŋuakoŋ yoogo rome omaine yobu goiŋ.’
26 — E o patrão disse:
27 Oŋu migoyoŋ, ‘Rosipuneji noŋ ŋi koito fukeru siŋaŋ yabebemiŋgo taki yabeya, yoŋo oga yaberu warebi ŋone yaberu mitigabe yabebi komenimiŋ.’” Oŋu.
27 E agora tragam aqui os meus inimigos, que não queriam que eu fosse o rei deles, e os matem na minha frente.”
28 Yesuji buŋo oi miforeru bokeru Jerusalem sitio ropeiŋgo bonieru raya.
28 Depois de dizer isso, Jesus foi adiante deles para Jerusalém.
29 Raru Betfage eru Betani kae yoyoka maŋfuŋyakuŋgo wareru tuku tinaine Oliwe yo tuku miegobi, oo roperu kiŋariŋyokaine yoyoka sore yapeya. Sore yapeiŋgo eru
29 Quando iam chegando aos povoados de Betfagé e Betânia, que ficam perto do monte das Oliveiras, enviou dois discípulos na frente,
30 iŋi yasiya, “Kae jiŋo maiyakuŋgo ŋega, ŋoko oo rani. Raru oo roperu doŋgi madeine niginji kipebi dimaga, oi bofukenimi. Doŋgi oi gariine, ŋi moji paiineo so ŋeŋeine. Oi pirueru ogaru yoo wareni.
30 com a seguinte ordem:
31 Piruebire moji ‘Oi wamore piruegobire?’ miku weu ŋateme iŋi ojini, ‘Ofoŋnokunji ore eru embimbiŋgaga.’”
31 Se alguém perguntar por que vocês estão fazendo isso, digam que o Mestre precisa dele.
32 Oŋu sore yapeme raru yasiya ore so bofukebu.
32 Eles foram e acharam tudo como Jesus tinha dito.
33 Bofukeru doŋgi madeine pirueiŋgo ebire rauine yoŋoji yasibuŋ, “Hei! Doŋgi madeine oi wamore piruegobire?”
33 Quando estavam desamarrando o jumentinho, os donos perguntaram: — Por que é que vocês estão desamarrando o animal?
34 Yasibi iŋi bokiriebu, “Ofoŋnokunji ore eru embimbiŋgaga.”
34 Eles responderam: — O Mestre precisa dele.
35 Oŋu bokirieru ogagaru Yesureo wareru marikuyaŋuŋ qomukuru doŋgi paiineo ramegaru mibi Yesuji roperu ŋeya.
35 Então eles levaram o jumentinho para Jesus, puseram as suas capas sobre o animal e ajudaram Jesus a montar.
36 Oŋu ŋeku rako ŋiŋigo kubu sogo yoŋoji araŋ baku kambaŋ marikuyaŋuŋ qomukuru kadi sogoo ramegabuŋ.
36 Conforme ele ia passando, o povo estendia as suas capas no caminho.
37 Ramegabi raru Jerusalem bombeŋgaru Oliwe yo tukure pagaŋgo rakame kiŋariŋ kubu sosowoji fuŋgaru jerieru mosi qoqowirie sosowo usuŋ paiineo bako ŋonebuŋ, ore eru buŋo soguine oŋgaku Anutu miteŋ garu
37 Quando Jesus chegou perto de Jerusalém, na descida do monte das Oliveiras, uma grande multidão de seguidores ia com ele. E eles, cheios de alegria, começaram a louvar a Deus em voz alta por tudo o que tinham visto.
38 iŋi miku oŋgabuŋ, “Anutu miteŋ gagobeneŋ. Kiŋ Ofonde tinao wareiŋ, Anutuji oi mifiaine. Womogo eru tinabiŋego miteŋ gabeneŋ Sombuŋ paibe ropega. Ohowe ohowe!”
38 Eles diziam: — Que Deus abençoe o Rei que vem em nome do Senhor! Paz no céu e
39 Oŋu oŋgabi Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) goineji ŋiŋigo kubu botuyaŋuŋgo dimaku iŋi mitebuŋ, “Qaqaji, kiŋariŋpugo buŋo miyare.”
39 Aí alguns fariseus que estavam no meio da multidão disseram a Jesus: — Mestre, mande que os seus seguidores calem a boca!
40 Oŋu mitebi iŋi bokirieya, “Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Yoŋoji niniŋ dimanobuŋ ine, ko yoŋoji jojoraku oŋganobuŋ.” Oŋu.
40 Jesus respondeu:
41 Yesuji Jerusalem bombeŋgaru siti oi ŋoneru kuyoya.
41 Quando Jesus chegou perto de Jerusalém e viu a cidade, chorou com pena dela
42 Kuyoru iŋi miya, “Ŋoŋoreo womo uruŋu fukena! Ŋoŋo ore fuŋine una yoo mane mukubi saganayoŋ, damaŋ yoo oi jiŋoŋaŋuŋ so tiŋaga ore eru soŋsoŋgo pega.
42 e disse:
43 Ore fuŋine oi iŋi: Damaŋ mo ware fukeiŋ, oo rosi yoŋoji waperu sa sanaŋ qaŋqaŋineji siti yo baru roregaru mobemobe paibe yukube rande ruaru rubaru suroŋqoqo eŋarenimiŋ.
43 Pois chegarão os dias em que os inimigos vão cercá-la com rampas de ataque, e vão rodeá-la, e apertá-la de todos os lados.
44 Anutuji mai eŋareku oŋga ŋareko ŋoŋo damaŋ qoruine oi so mane mukuru keta eru Anutu ŋadi gaku jibu go wapegobi, ore eru rosi yoŋoji ketoqototie ŋarebi pire ko mo oi ko more paio so dimaiŋyoŋ, siti yoji siŋsaŋ peiŋ. Yoŋoji soriŋ piŋaŋuŋ ketotieru odumadepuŋaŋuŋ siti maŋineo gogobi, yoŋo yabe ima eiŋ.” Oŋu.
44 Eles destruirão completamente você e todos os seus moradores. Não ficará uma pedra em cima da outra, porque você não reconheceu o tempo em que Deus veio para salvá-la.
45 Yesuji buŋo oi miforeru boji sorinde jokoroŋ maŋgo raru mebo furiine banimiŋ ore ruabuŋ, oi fuŋgaru yobe yabeme wakibuŋ.
45 Jesus entrou no pátio do Templo e começou a expulsar dali os vendedores.
46 Yobe yaberu iŋi yajiya, “Aisaiaji buŋo mo iŋi quraŋgame pega, ‘Nonde sorinji oŋgawowosi piŋaŋuŋ fukeiŋ.’ Buŋo oi pegayoŋ, ŋoŋo oi kerisiebi suroŋqoqo yoŋore kouŋ oŋuine fukega.”
46 Ele lhes disse:
47 Yesuji damaŋ so boji soriŋgo roperu Biŋe buŋo qaji yareru goya. Oŋu goyayoŋ, soriŋ gio siŋaŋ eru Kadi buŋore qaqaji yoŋoji tumaŋgaru kantri soriŋ kaunsol yoŋoke mimane eku iŋi mibuŋ, “Iŋo uruŋu mibeneŋ qabi komena?”
47 Jesus ensinava no pátio do Templo todos os dias. Os chefes dos sacerdotes, os mestres da Lei e os líderes do povo queriam matá-lo.
48 Oŋu mibuŋyoŋ, ŋiŋigo kubu soguine sosowo yoŋoji iŋoke qakatoru Biŋeine kaje ruaru maneebuŋ. Ore eru “Noŋuŋ uruŋu enobeŋ?” miku kadi mo so bofukebuŋ. Oŋu.
48 Mas não achavam jeito de fazer isso, pois todos o escutavam com muita atenção.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.