Lucas 14
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NAA
1 Yesuji Sabat kombaŋ mogo Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) yoŋore minebobo more pigo roperu uqo noya. Noku ŋeko goineji siŋaŋ baru rubabuŋ.
1 Num sábado, ao entrar Jesus na casa de um dos principais fariseus para tomar uma refeição, eles o estavam observando.
2 Oo iŋore jiŋo maio jibe ŋi mo me kufuine obuji nikeru sogueme ŋeya.
2 E eis que diante dele se achava um homem hidrópico.
3 Yesuji oi ŋoneru fuŋgaru Kadi buŋore qaqaji eru Farisi yoŋo weu yareru iŋi miya, “Sabat kombaŋgo ŋi bobiaŋ garu oŋuine oiji Kadi buŋo odurekimiŋ me mata?”
3 Então Jesus, dirigindo-se aos intérpretes da Lei e aos fariseus, perguntou:
4 Oŋu miyayoŋ, yoŋoji niniŋgaru ŋebuŋ. Ŋebi meineji ŋi oi yoŋoru bobiaŋ garu soreme raya.
4 Eles, porém, não disseram nada. Então Jesus pegou na mão daquele homem, curou-o e o mandou embora.
5 Rako iŋi yajiya, “Ŋoŋoreone more made me bulmakao ŋiine oi Sabat kombaŋgo obu yoŋgo rakaiŋ ine, oi pipa porebi wapeiŋ. Moji oi so poreme wapena?”
5 A seguir, Jesus lhes perguntou:
6 Oŋu weu yareme ore mobeine bokirienimiŋ ore yobiŋgaru buŋoyaŋuŋ mataeme ŋebuŋ. Oŋu.
6 A isto nada puderam responder.
7 Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) ŋiji ŋiŋigo uqore kepore yabeya, yoŋoji ŋeŋe miineo paibe bomukuru ŋebuŋ, Yesuji oi ŋoneru ore eru soso buŋo mo iŋi ŋajiya,
7 Reparando como os convidados escolhiam os primeiros lugares, Jesus contou-lhes uma parábola:
8 “Moji go suanjeŋ (bobotumaŋ) jebere kepore guko oo raru ŋeŋe miine so roru ŋeigoŋ. Oŋu emiŋ ine, goine kepore yabeya, yoŋoreone moji go gadureru tinabiŋeineke egu fukeiŋ.
8 — Quando alguém convidá-lo para um casamento, não sente no lugar de honra, pois pode haver um convidado mais importante do que você.
9 “Iŋoji wapeko jebe rauineji goreo wareru iŋi mina, ‘Go ŋeŋe yo bokende ropekiine iŋoji ŋeiŋ.’ Oŋu miiŋ ine, go pakereru ŋadiineo yukube wakiru ŋeŋe roru ŋeku mimigo egu manemiŋ.
9 Então aquele que convidou os dois dirá a você: “Dê o lugar a este aqui.” Então você irá, envergonhado, ocupar o último lugar.
10 Oŋu matayoŋ, moji kepore guiŋ, go soine ŋeŋe ŋadiineo yukube raru ŋeigoŋ. Oŋu ŋende jebe rauineji waperu ŋone guru miiŋ, ‘Ogone, go soine wareru ŋeŋe miineo paibe raru ŋeigoŋ. Oŋu miko goji ŋiŋigo goke ŋeku uqo nogobi, sosowo yoŋore jiŋoo tinabiŋegoke fukemiŋ.
10 Pelo contrário, quando alguém convidá-lo, vá sentar no último lugar, para que, quando vier aquele que o convidou, diga a você: “Amigo, venha sentar num lugar melhor.” Isso será uma honra para você diante de todos os demais convidados.
11 Oi iŋi ore: Yoŋoyaŋunde maŋ ba ropenimiŋ, Anutuji yoŋo sosowo bawaki yabeiŋ. Moji iŋoyoŋe maŋine bawakiiŋ, Anutuji iŋo ba ropeiŋ.”
11 Porque todo o que se exalta será humilhado; e o que se humilha será exaltado.
12 Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) ŋiji ŋiŋigo kepore yabeko jebego ŋebi Yesuji jebe rauine kirieru ŋoneru iŋi ojiya, “Go unare me ubure jebe mo rigaru oo gakere ogopu me kakagbopu oi so kepore yabeigoŋ. Tifepugo me pi ŋiŋigo tinabiŋeyaŋuŋke oi so kepore yabeigoŋ. Oŋuine jebe ore kepore yabemeŋ, oi oŋuakoŋ kepore guru tifego oi bomuku garebi tariiŋ. Oŋu emiŋ ine, Anutuji ore furiine so gareiŋ.
12 Depois Jesus disse ao que o havia convidado:
13 “Oŋu matayoŋ, jebe bomogaru rigamiŋ, go ŋiŋigo wakiqoqoine yoŋo kepore yabeigoŋ. Ŋiŋigo wakiqoqoine, puriŋ eru jiŋokombi fukegobi, yoŋo oŋga yarende sagaiŋ.
13 Pelo contrário, ao dar um banquete, convide os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos,
14 Oi kepore yabende yoŋoji tife bomuku garenimiŋgo embimbiŋgabi go ore eru kiwaqawagake fukeru gomiŋ. Tifeyaŋuŋ oi mo peko gokande posiine yoŋoji komegone pakerebi damaŋ oo Anutuji iŋoyoŋe oi gore bomuku gareiŋ.” Oŋu.
14 e você será bem-aventurado, pelo fato de não terem eles com que recompensá-lo. A sua recompensa você receberá na ressurreição dos justos.
15 Yesuji oŋu miko uqo noku ŋekabi yoŋoreone moji oi maneru iŋi ojiya, “Moji Anuture qorumaŋ maŋineo roperu uqo noku ŋeiŋ, nonji iŋore kiwaqawaineke migo.”
15 Ao ouvir tais palavras, um dos que estavam à mesa com Jesus lhe disse: — Bem-aventurado aquele que participar do banquete no Reino de Deus.
16 Oŋu ojiko iŋi bokirieya, “Ŋi moji ubure jebe soguine bomogaru rigaru ŋiŋigo kokoine furu yabebi warenimiŋ ore miya.
16 Jesus, porém, respondeu:
17 Jebe damaŋine ware fukeme kiŋaŋqoqoine mo soreme kepore yabeiŋgo ojiya, iŋoji yoŋoreo raru miko manebuŋ, ‘Ya sosowo bomoga forebeneŋ pega. Ore eru soine wareniŋ.’
17 À hora da ceia, enviou o seu servo para avisar aos convidados: “Venham, porque tudo já está preparado.”
18 Oŋu yajiyayoŋ, oi maneru yoŋoji sosowo fuŋgaru ya goineji gbedigaru usebuŋ. Ŋi fuŋfuŋgaineji miya, ‘Noŋ teniŋ mo furiine baba ore oo raru ŋonebemiŋgo manego. Oiji kipe nuga. Ore eru soine raru ojinde so mane sembea nareine.’
18 Mas todos eles, um por um, começaram a apresentar desculpas. O primeiro disse: “Comprei um campo e preciso ir vê-lo; peço que me desculpe.”
19 Ŋi moji miya, ‘Noŋ bulmakao ŋiine 10 furiyaŋuŋ baba, oi kioŋgo kipebe kiju porebi raru gio esoigaru banjaŋgabemiŋ. Oiji kipe nuga ore soine ojinde so mane sembea nareine.’
19 Outro disse: “Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-las; peço que me desculpe.”
20 Moji jikigaru iŋi miya, ‘Noŋ ŋigo yane akoŋ furiine baba ore foiŋgo embimbiŋgago.’
20 E outro disse: “Casei-me e, por isso, não posso ir.”
21 “Oŋu mibi kiŋaŋqoqoji kirieru ŋi siŋaŋine biŋe oi ojiya. Ojiko maneru maŋine jo jako kiŋaŋqoqoine iŋi mitiga teya, ‘Go fofoakoŋ tumoqoqo kae jiŋoo eru kadio raru ŋiŋigo wakiqoqoine, hapeta, kufu meyaŋuŋ kekeriine, jiŋokombi eru puriŋ ŋiŋigo oi oga yabende jebe pi maŋineo yoo wareniŋ.’
21 — O servo voltou e, contou tudo ao seu senhor. Então, irado, o dono da casa disse ao seu servo: “Saia depressa para as ruas e becos da cidade e traga para cá os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.”
22 Mitiga teya ore so eforeru wareru iŋi ojiya, ‘Ofoŋne, mitiga narege ore so egoyoŋ, ŋeŋe sawaine moke oŋuakoŋ ŋega.’
22 Mais tarde, o servo lhe disse: “Patrão, já fiz o que o senhor mandou, e ainda há lugar.”
23 “Oŋu ojiko ŋi siŋanji miya, ‘Go tumaqoqo eru akoyaŋuŋgo raru ŋiŋigo ŋe ragobi, oi yameŋ keku furu yabende jebe pi maŋineo waperu puseinebi.
23 Então o senhor disse ao servo: “Saia pelos caminhos e atalhos e obrigue todos a entrar, para que a minha casa fique cheia.
24 Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Ŋiŋigo rone kepore yabeiŋgo miboŋ, yoŋoreone moji nonde jebego so waperu uqo munjaŋ so noku aŋiine maneiŋ.’” Oŋu.
24 Porque digo a vocês que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.”
25 Yesuji rako ŋiŋigo kubu sogo yoŋoji boyoberu rakabi kirieru iŋi yajiya,
25 Grandes multidões acompanhavam Jesus, e ele, voltando-se, lhes disse:
26 “Moji noke wareru gobemiŋ miki noŋ qaŋaŋine obereo rua nuku maŋgo mamaine, ŋonuŋ madeine, kaka gboine, seŋ baŋaine eru iŋoyoŋunde gogo oŋuakoŋ miine ruaru manji jojoko eyareega, iŋoji nonde kiŋariŋ fukeiŋgo embimbiŋgaiŋ.
26 — Se alguém vem a mim e não me ama mais do que ama o seu pai, a sua mãe, a sua mulher, os seus filhos, os seus irmãos, as suas irmãs e até a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Misombeŋ-ŋaŋuŋ babi moji noŋ boyobe nuru joiserereŋ maneru maripoŋgo komeiŋ ore so jaueiŋ, iŋoji nonde kiŋariŋ fukeiŋgo embimbiŋgaiŋ.
27 E quem não tomar a sua cruz e vier após mim não pode ser meu discípulo.
28 “Ŋoŋoreone moji pi joroine baiŋgo manega ine, iŋoji rone wakiru ŋeku moneŋine pi ba foreiŋ ore so fukega me mata, ore fuŋine osoeru ŋone mukuiŋ.
28 Pois qual de vocês, pretendendo construir uma torre, não se assenta primeiro para calcular a despesa e verificar se tem os meios para a concluir?
29 Oŋu so eru pi otuŋine sariru pi ba foreiŋgo ore sasanaŋine so pe teko bokeko omaine dimako ŋiŋigo sosowo oi ŋoneru fuŋgaru miku igosisi egu etenimiŋ.
29 Para não acontecer que, tendo lançado os alicerces e não podendo terminar a construção, todos os que a virem zombem dele,
30 Oŋu eteru iŋi egu minimiŋ, ‘Ŋi oi fuŋgaru piine bayayoŋ, oi bo foreiŋgo ore so sanaŋgaya.’ Ore so go Yesu boyobemiŋ me mata, oi poretiŋ osoeru mane mukuigoŋ.” Oŋu.
30 dizendo: “Este homem começou a construir e não pôde acabar.”
31 Yesuji buŋo oi jikigaru iŋi miya, “Oŋuakoŋ kiŋ ŋi koito moji kiŋ moke mobemobe quraŋ qaqa eku ‘Jigo qakimiŋ,’ miku uruŋu eiŋ? Iŋoji pipa akoŋ rosi so eteiŋyoŋ, bonieru muraŋpuine furu yabeme tumaŋgaru ŋeku uŋsowoŋ buŋo iŋi mimane enimiŋ, ‘Nonunde ŋipu 10,000 gogobeneŋ eko aribe rosipunoŋuŋ yoŋo 20,000 gogobi. Ŋi koitoyaŋunji yoŋo oga yaberu warebi ŋone yaberu soine sanaŋgaru yabekimiŋ me mata?’
31 Ou qual é o rei que, indo para combater outro rei, não se assenta primeiro para calcular se com dez mil homens poderá enfrentar o que vem contra ele com vinte mil?
32 ‘So sanaŋgakimiŋ,’ minimiŋ ine, iŋoji rosi kiŋ koitoji jorigo wareko oo akoŋ minebobopu sore yabeme iŋoreo raru womo enimiŋ ore buru mimane enimiŋ.
32 Caso contrário, estando o outro ainda longe, envia-lhe uma embaixada, pedindo condições de paz.
33 Oŋuakoŋ ŋoŋoreone moji ya sosowo pe tega, oi miine ruaiŋ, iŋoji nonde kiŋariŋ fukeiŋgo embimbiŋgaiŋ. Ore eru noŋ miineo rua nubi sagaiŋ.” Oŋu.
33 Assim, pois, qualquer um de vocês que não renuncia a tudo o que tem não pode ser meu discípulo.
34 “Seki oi fiine fukegayoŋ, aŋiine bokeiŋ ine, oi uruŋu bobiaŋgabeneŋ moke aŋiineke fukena?
34 — O sal é certamente bom; mas, se o sal se tornar insípido, como lhe restaurar o sabor?
35 Yau omaine oi moreŋ jijiineke fukeiŋ ore qojugaru sonjoŋ rua egobeneŋyoŋ, seki aŋiine tomiri oi ya more so sagaiŋ. Mata! Oi omaine moreŋgo bokebeneŋ rakaru omaine yobu peiŋ. (Go oŋuakoŋ nonde kiŋariŋ fukeru botuineo ketigaru boke numiŋ ine, ya omaine fukemiŋ.) Moji kajeineke goga ine, iŋoji buŋo oi mane mukuine.” Oŋu.
35 Não presta mais nem para a terra nem para o monte de estrume; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.