Atos 9
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs VC
1 Damaŋ botuine oo Solji manjo paio dimaku maŋ sakiine boruŋ igogako Ofonde kiŋariŋpuine yaberu yobe imo eru goya. Oŋu goku soriŋ gio siŋaŋ qoruine iŋoreo raya.
1 Enquanto isso, Saulo só respirava ameaças e morte contra os discípulos do Senhor. Apresentou-se ao príncipe dos sacerdotes,
2 Iŋoreo raru iŋi bapakareru weuya, “Kadi gariine boyoberu gobuŋ, yoŋoreone goineji joroineo Damaskas sitio gogobi. Ore eru nonji soine aroo raru baa yaberu mo bofukebemiŋ, oi kiperu ogagaru Jerusalem sitio warebemiŋ. Damaskas sitio Juda niŋore oŋgawowosi pi siŋaŋ gaegobi, yoŋoji oi egu sabare yabenimiŋ ore mimitari quraŋ quraŋgaru narende roru raru yadubemiŋ.” Oŋu miko quraŋgako roru raya.
2 e pediu-lhe cartas para as sinagogas de Damasco, com o fim de levar presos a Jerusalém todos os homens e mulheres que achasse seguindo essa doutrina.
3 Kadio ragu ragu Damaskas siti bombeŋgaiŋgo eko ya mo pipa iŋi fukeya: Kuririquraŋ mo Sombuŋgone bobori oŋuine fukeru wakiru roregaya.
3 Durante a viagem, estando já perto de Damasco, subitamente o cercou uma luz resplandecente vinda do céu.
4 Roregako rondiŋgaru moreŋgo rakaru peku fonuŋ mo maneko buŋo iŋi ojiya, “Sol Sol, go wamore kekesuesue paio enarege?”
4 Caindo por terra, ouviu uma voz que lhe dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
5 Oŋu ojiko Solji weu teru miya, “Ofoŋ, go moji?” Oŋu miko bokirieya, “Noŋ Yesu kekesuesue paio enareege, noŋ oi.
5 Saulo disse: Quem és, Senhor? Respondeu ele: Eu sou Jesus, a quem tu persegues. {Duro te é recalcitrar contra o aguilhão.
6 Oi fukegoyoŋ, soine pakereru sitio raigoŋ. Oo raru wamo yago bamiŋ, moji ore biŋe gajiiŋ.”
6 Então, trêmulo e atônito, disse ele: Senhor, que queres que eu faça? Respondeu-lhe o Senhor:} Levanta-te, entra na cidade. Aí te será dito o que deves fazer.
7 Ŋi iŋoke rabuŋ, yoŋoji buŋoyaŋuŋ mataeme fosikeru dimabuŋ. Yoŋoji buŋo fonuŋ fofori manebuŋyoŋ, ŋi mo so ŋonebuŋ.
7 Os homens que o acompanhavam enchiam-se de espanto, pois ouviam perfeitamente a voz, mas não viam ninguém.
8 Buŋo bokirieme Solji moreŋgone pakereyayoŋ, jiŋoine piku ya mo so ŋoneru qaŋgoqasa qaku dimaya. Oŋu dimako meineo roru Damaskas sitio ogagaru rabuŋ.
8 Saulo levantou-se do chão. Abrindo, porém, os olhos, não via nada. Tomaram-no pela mão e o introduziram em Damasco,
9 Rakabi una yokaomo ore so qaŋgoqasa ŋeku obu me uqo mo so nogu mo ŋeya. Oŋu.
9 onde esteve três dias sem ver, sem comer nem beber.
10 Damaskas sitio Yesure kiŋariŋ mo tinaine Ananaias goya. Ofonji qohoŋ odume iru ŋoneme “Ananaias!” oŋgaya. Tinaine oŋgame miya, “O Ofoŋ, noŋ yo ŋego.”
10 Havia em Damasco um discípulo chamado Ananias. O Senhor, numa visão, lhe disse: Ananias! Eis-me aqui, Senhor, respondeu ele.
11 Oŋu miko Ofonji iŋi ojiya, “Go pakereru kadi tinaine Kadi Poretiŋ miegobi, oo raigoŋ. Oo raru Judasre pigo roperu Tarsus ŋi tinaine Sol iŋore weuteigoŋ. Mane, iŋoji noŋ oŋga wosi nareru ŋega.
11 O Senhor lhe ordenou: Levanta-te e vai à rua Direita, e pergunta em casa de Judas por um homem de Tarso, chamado Saulo; ele está orando.
12 Oŋga wosiru ŋeku maŋineo qohoŋ iru mo iŋi ŋoneya: Ŋi tinaine Ananaiasji piinere maŋgo waperu jiŋoine moke piiŋ ore meine qoruineo baiŋ.”
12 {Este via numa visão um homem, chamado Ananias, entrar e impor-lhe as mãos para recobrar a vista.}
13 Ofonji buŋo oŋu ojime iŋi bokirieya, “O Ofoŋ, ŋiŋigo kokoineji ŋi ore sunduine miforebuŋ maneboŋ. Iŋoji Jerusalem sitio gore kufufuŋpu gbagbataeŋine oi kokoine yaberu yobe imo eru goya.
13 Ananias respondeu: Senhor, muitos já me falaram deste homem, quantos males fez aos teus fiéis em Jerusalém.
14 Soriŋ gio siŋaŋ qoruine yoŋoji maŋgo eku usuŋ otebi Damaskas siti yoo oŋuakoŋ gio oi akoŋ baiŋ ore wareya. Ŋiŋigo gore tina oŋga wosiegobeneŋ, iŋoji niŋo sosowo noreru kipe nobeiŋgo manega.”
14 E aqui ele tem poder dos príncipes dos sacerdotes para prender a todos aqueles que invocam o teu nome.
15 Oŋu bokirieyayoŋ, Ofonji iŋi ojiya, “Nonji ŋi oi roosoeru manebe buŋone osigaru nonde jigo qaku goiŋ. Oŋu goku moreŋine moreŋine roregaru nonde Biŋe misaueme Israel eru kotu kantri ŋiŋigoji maneenimiŋ. Buŋo koroine koroine oo porebi ŋi ofoŋ kokoine yoŋore jiŋoyaŋuŋgo roperu nonde Biŋe yajiko manenimiŋ. Ore eru jibu raigoŋ.
15 Mas o Senhor lhe disse: Vai, porque este homem é para mim um instrumento escolhido, que levará o meu nome diante das nações, dos reis e dos filhos de Israel.
16 Iŋoji tinane osigaru ore eru joiserereŋ kokoine maneiŋ. Nonji oore buru odubemiŋ ore manego.”
16 Eu lhe mostrarei tudo o que terá de padecer pelo meu nome.
17 Oŋu ojime Ananaiasji raru pi ore maŋgo roperu meyokaine Solre qorugo baru ojiya, “Sol ogone, kadi yasogoo warende Yesuji fuke gareya, Ofoŋ oiji sore nume warego. Gore jiŋoji moke tiŋame Moro Tiriineji maŋgo puseiŋ ore najime warego.”
17 Ananias foi. Entrou na casa e, impondo-lhe as mãos, disse: Saulo, meu irmão, o Senhor, esse Jesus que te apareceu no caminho, enviou-me para que recobres a vista e fiques cheio do Espírito Santo.
18 Oŋu ojime oo akoŋ ya garaineke kamasi oiji jiŋoineone rondiŋgaru waki foreko jiŋoine tiŋaya. Jiŋoine tiŋako pime tamaeko pakereya. Pakereru miko miti meso rau teya.
18 No mesmo instante caíram dos olhos de Saulo umas como escamas, e recuperou a vista. Levantou-se e foi batizado.
19 Miti meso rau teko uqo nogu sanaŋgaya. Solji sanaŋgaru kiŋariŋ yoŋore botugo Damaskas sitio giobobo goine goya. Oŋu.
19 Depois tomou alimento e sentiu-se fortalecido. Demorou-se por alguns dias com os discípulos que se achavam em Damasco.
20 Gogu oone pakereru Juda yoŋore oŋgawowosi piine piine oo roperu Yesure fuŋne mitaniŋgaru ŋiŋigo maŋyaŋuŋ bapakareru iŋi yajiya, “Yesuji Anuture made fukega.”
20 Imediatamente começou a proclamar pelas sinagogas que Jesus é o Filho de Deus.
21 Oŋu yajiko maneru sosowo yoŋoji popureru waragaru mibuŋ, “Jerusalem sitio tina oi oŋga wosibi, ŋi yo oo oi yabe yobe imo eru goya me mata? Oŋuakoŋ yo oo wareya, oi niŋo kipe noberu oga noberu soriŋ gio siŋaŋ qoruine yoŋore meo rua nobeiŋgo wareya. Ore eru uruŋu qowirieru iŋoyoŋe Anuture buŋo oi akoŋ kitiŋgaku miega?”
21 Todos os seus ouvintes pasmavam e diziam: Este não é aquele que perseguia em Jerusalém os que invocam o nome de Jesus? Não veio cá só para levá-los presos aos sumos sacerdotes?
22 Oŋu mibuŋyoŋ, Anutuji Sol usuŋ suŋsuŋ oteko moke sanaŋgaru goya. Sanaŋgaru goku Juda ŋiŋigo Damaskas sitio gobuŋ, yoŋore maŋ bapakareru iŋi miku goya, “Yesuji fofori Anuture Munaŋqoqo Rauine Kristo fukega.” Buŋo oi misanaŋgaru fuŋine oduru goko yoŋoji qiqu qaku buŋo oi kepieiŋgo embimbiŋgaru gobuŋ.
22 Saulo, porém, sentia crescer o seu poder e confundia os judeus de Damasco, demonstrando que Jesus é o Cristo.
23 Giobobo kokoine tariko Juda yoŋoji tumaŋgaru buŋo gio baku Sol qabi komeiŋ ore soŋsoŋburu babuŋ.
23 Decorridos alguns dias, os judeus deliberaram, em conselho, matá-lo.
24 Soŋsoŋburu babuŋyoŋ, ore biŋe oi Sol kajeineo rakame maneya. Solji Damaskas siti bokeiŋgo eko oo qabi komeiŋ ore siti sa mendigo iŋore una ubu jiŋo siŋaŋ rubaku gobuŋ.
24 Estas intenções chegaram ao conhecimento de Saulo. Guardavam eles as portas de dia e de noite, para matá-lo.
25 Oŋu rubaku gobuŋyoŋ, kiŋariŋpuineji ubu mogo jambe (simemeŋ) soguine roru niginji kiperu Sol jambeo ruaru siti sare kimboŋgo ruabi rakaru raya. Oŋu.
25 Mas os discípulos, tomando-o de noite, fizeram-no descer pela muralha dentro de um cesto.
26 Solji raru Jerusalem sitio roperu Yesure kiŋariŋpu yoŋoke esoigaru jikigayayoŋ, sosowo yoŋoji Sol kiŋariŋ fukeru goya, oi so manesiŋ gabuŋ ore eru iŋore kokoi manebuŋ.
26 Chegando a Jerusalém, tentava ajuntar-se aos discípulos, mas todos o temiam, não querendo crer que se tivesse tornado discípulo.
27 Kokoi manebuŋyoŋ, ŋi tinaine Barnabas iŋoji ogo eteku siŋaŋ gaku ogagaru aposol yoŋoreo raru oduru sunduine iŋi mitaniŋga yareya, “Sol ŋi yo oiji kadio wareme Ofonji fuke teme ŋoneme buŋoine ojime eru jiki Yesure tina oi Damaskas sitio mitaniŋgaru maŋyaŋuŋ sanaŋine bapakareru goya.”
27 Então Barnabé, levando-o consigo, apresentou-o aos apóstolos e contou-lhes como Saulo vira o Senhor no caminho, e que lhe havia falado, e como em Damasco pregara, com desassombro, o nome de Jesus.
28 Binaŋine oŋu mitaniŋga yareko yoŋoke jikigaru Jerusalem siti maŋineo roregaru koimo dimaku Ofonde tina totogo oŋgaku ŋiŋigo maŋbapakare sanaŋine eyareku goya.
28 Daí por diante permaneceu com eles, saindo e entrando em Jerusalém, e pregando, destemidamente, o nome do Senhor.
29 Oi eyareme goku Juda ŋiŋigo Grik buŋo maneru gobuŋ, yoŋoke mimane eku migoqara buŋo babokiri eyayoŋ, yoŋoji Sol yameŋ keku qabi komeiŋ ore manebuŋ.
29 Falava também e discutia com os helenistas. Mas estes procuravam matá-lo.
30 Oi esoigabi ogopuineji Sol bofukeru ogagaru Sisaria taoŋgo raru dimaku sorebi iŋoyoŋe akoŋ jikigaru fufuke taoŋine tinaine Tarsus oo raya. Oŋu.
30 Os irmãos, informados disso, acompanharam-no até Cesaréia e dali o fizeram partir para Tarso.
31 Solji maŋine kerisieme ore ŋadiineo maŋkekerisie kufufuŋ sosowo Judia, Galili eru Samaria prowins sagaru gobuŋ, yoŋoji womo bofukebi Moro Tiriineji oi basanaŋ yaberu kitiŋ yabeko gobuŋ. Oŋu qojugaku Ofonde buŋo egu odurenimiŋ ore kokoiyaŋuŋ maneru gio babi maŋkekerisie kufufuŋyaŋuŋ sogueru saueme gobuŋ. Oŋu.
31 A Igreja gozava então de paz por toda a Judéia, Galiléia e Samaria. Estabelecia-se ela caminhando no temor do Senhor, e a assistência do Espírito Santo a fazia crescer em número.
32 Pitaji kaeine kaeine roregaru Yesure kufufuŋ gbagbataeŋine ŋone yaberu raru goku damaŋ mogo taoŋ tinaine Lida oo ropeya.
32 Pedro, que caminhava por toda parte, de cidade em cidade, desceu também aos fiéis que habitavam em Lida.
33 Roperu oo ŋi mo tinaine Ainias bofukeya. Mobeine komekiine fukeko ŋeŋeo akoŋ peku gome gosa 8 tariya.
33 Ali achou um homem chamado Enéias, que havia oito anos jazia paralítico num leito.
34 Pitaji oi bofukeru iŋi ojiya, “Ainias, Yesu Kristoji go bobiaŋ guga. Ore eru go pakereru ramegaripepego roru qojugaigoŋ.” Oŋu ojime oo akoŋ pakereya.
34 Disse-lhe Pedro: Enéias, Jesus Cristo te cura: levanta-te e faze tua cama. E levantou-se imediatamente.
35 Oŋu fukeme Lida eru Saron ŋiŋigo sosowo yoŋoji oi ŋoneru maŋyaŋuŋ kerisieru Ofonde qakatobuŋ. Oŋu.
35 Viram-no todos os que habitavam em Lida e em Sarona, e converteram-se ao Senhor.
36 Jopa taoŋgo kiŋariŋ ŋigo mo tinaine Tabita goya. (Tina oi Grik buŋoo Dorkas, noŋunde buŋoo megiŋ, Iŋklis buŋoo deer.) Iŋoji damaŋ so gio fiine fiine baku yauŋ boakoŋ boroiŋgaru ŋiŋigo wakiqoqoine bapi yaberu goya.
36 Em Jope havia uma discípula chamada Tabita - em grego, Dorcas. Esta era rica em boas obras e esmolas que dava.
37 Pitaji kae oo gome Tabitaji damaŋ oo jibe fuke teko komeya. Komeko qoŋgbuŋine jureru roru pi maŋine mogo roperu ruabuŋ.
37 Aconteceu que adoecera naqueles dias e veio a falecer. Depois de a terem lavado, levaram-na para o quarto de cima.
38 Lida oi Jopa taoŋ bembeŋgo ŋeya. Ore eru Pitaji Lida goya, kiŋariŋ yoŋoji oi maneru ŋi yoyoka sore yapebi raru Pita iŋi weu tebire, “Go pipa warende nikoke Jopa taoŋgo rakimiŋ.”
38 Ora, como Lida fica perto de Jope, os discípulos, ouvindo dizer que Pedro aí se encontrava, enviaram-lhe dois homens, rogando-lhe: Não te demores em vir ter conosco.
39 Weu tebire oo akoŋ afagaru yokoke rabuŋ. Raru ropebi qoŋgbuŋ pi maŋgo peya oo ogagaru ropebuŋ. Ropebi ŋigo koje sosowo Pita roregaru kuyoku Dorkasji yoŋoke goku kambaŋ mariku gboduru yareya, oi odubuŋ.
39 Pedro levantou-se imediatamente e foi com eles. Logo que chegou, conduziram-no ao quarto de cima. Cercavam-no todas as viúvas, chorando e mostrando-lhe as túnicas e os vestidos que Dorcas lhes fazia quando viva.
40 Odubuŋyoŋ, Pitaji miko sosowo yoŋoji raka forebi dikanji keru oŋga wosiya. Oŋga wosi foreru qoŋgbuŋ mai garu iŋi ojiya, “Tabita, go pakere.” Oŋu ojime jiŋoine piku Pita ŋoneru pakereru ŋeya.
40 Pedro então, tendo feito todos sair, pôs-se de joelhos e orou. Voltando-se para o corpo, disse: Tabita, levanta-te! Ela abriu os olhos e, vendo Pedro, sentou-se.
41 Ŋeko Pitaji meineo roru bopeŋgame pakereru dimaya. Dimako maŋkekerisie ogopuine eru ŋigo koje oŋga yareme ropebuŋ. Ropebi komegone gboreru pakereya, ŋigo oi jiŋo maiyaŋuŋgo ruame ŋonebuŋ.
41 Ele a fez levantar-se, estendendo-lhe a mão. Chamando os irmãos e as viúvas, entregou-lha viva.
42 Ore biŋe buŋo oi Jopa kae maŋineo pi so rako maneru ŋiŋigo kokoineji fuŋgaru Ofoŋ manesiŋ gabuŋ.
42 Este fato espalhou-se por toda Jope e muitos creram no Senhor.
43 Pitaji Jopa oo giobobo goine jikigaru goku Saimonde pigo ŋeku peya. Ŋi oi kufu komoŋ banimiŋ ore bulmakao sakiine pujeku jureru bobiaŋgaru goya. Oŋu.
43 Pedro permaneceu ainda muitos dias em Jope, em casa dum curtidor, chamado Simão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.