Atos 9
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NAA
1 Damaŋ botuine oo Solji manjo paio dimaku maŋ sakiine boruŋ igogako Ofonde kiŋariŋpuine yaberu yobe imo eru goya. Oŋu goku soriŋ gio siŋaŋ qoruine iŋoreo raya.
1 Saulo, respirando ainda ameaças e morte contra os discípulos do Senhor, dirigiu-se ao sumo sacerdote
2 Iŋoreo raru iŋi bapakareru weuya, “Kadi gariine boyoberu gobuŋ, yoŋoreone goineji joroineo Damaskas sitio gogobi. Ore eru nonji soine aroo raru baa yaberu mo bofukebemiŋ, oi kiperu ogagaru Jerusalem sitio warebemiŋ. Damaskas sitio Juda niŋore oŋgawowosi pi siŋaŋ gaegobi, yoŋoji oi egu sabare yabenimiŋ ore mimitari quraŋ quraŋgaru narende roru raru yadubemiŋ.” Oŋu miko quraŋgako roru raya.
2 e lhe pediu cartas para as sinagogas de Damasco, a fim de que, caso achasse alguns que eram do Caminho, tanto homens como mulheres, os levasse presos para Jerusalém.
3 Kadio ragu ragu Damaskas siti bombeŋgaiŋgo eko ya mo pipa iŋi fukeya: Kuririquraŋ mo Sombuŋgone bobori oŋuine fukeru wakiru roregaya.
3 Enquanto seguia pelo caminho, ao aproximar-se de Damasco, subitamente uma luz do céu brilhou ao seu redor.
4 Roregako rondiŋgaru moreŋgo rakaru peku fonuŋ mo maneko buŋo iŋi ojiya, “Sol Sol, go wamore kekesuesue paio enarege?”
4 Ele caiu por terra e ouviu uma voz que lhe dizia:
5 Oŋu ojiko Solji weu teru miya, “Ofoŋ, go moji?” Oŋu miko bokirieya, “Noŋ Yesu kekesuesue paio enareege, noŋ oi.
5 Ele perguntou: — Senhor, quem é você? E a resposta foi:
6 Oi fukegoyoŋ, soine pakereru sitio raigoŋ. Oo raru wamo yago bamiŋ, moji ore biŋe gajiiŋ.”
6 Mas levante-se e entre na cidade, onde lhe dirão o que você deve fazer.
7 Ŋi iŋoke rabuŋ, yoŋoji buŋoyaŋuŋ mataeme fosikeru dimabuŋ. Yoŋoji buŋo fonuŋ fofori manebuŋyoŋ, ŋi mo so ŋonebuŋ.
7 Os homens que viajavam com Saulo pararam emudecidos, ouvindo a voz, mas não vendo ninguém.
8 Buŋo bokirieme Solji moreŋgone pakereyayoŋ, jiŋoine piku ya mo so ŋoneru qaŋgoqasa qaku dimaya. Oŋu dimako meineo roru Damaskas sitio ogagaru rabuŋ.
8 Então Saulo se levantou do chão e, abrindo os olhos, nada podia ver. E, guiando-o pela mão, levaram-no para Damasco.
9 Rakabi una yokaomo ore so qaŋgoqasa ŋeku obu me uqo mo so nogu mo ŋeya. Oŋu.
9 Esteve três dias sem ver, durante os quais nada comeu, nem bebeu.
10 Damaskas sitio Yesure kiŋariŋ mo tinaine Ananaias goya. Ofonji qohoŋ odume iru ŋoneme “Ananaias!” oŋgaya. Tinaine oŋgame miya, “O Ofoŋ, noŋ yo ŋego.”
10 Havia em Damasco um discípulo chamado Ananias. O Senhor lhe apareceu numa visão e disse: Ao que ele respondeu: — Eis-me aqui, Senhor!
11 Oŋu miko Ofonji iŋi ojiya, “Go pakereru kadi tinaine Kadi Poretiŋ miegobi, oo raigoŋ. Oo raru Judasre pigo roperu Tarsus ŋi tinaine Sol iŋore weuteigoŋ. Mane, iŋoji noŋ oŋga wosi nareru ŋega.
11 Então o Senhor lhe disse:
12 Oŋga wosiru ŋeku maŋineo qohoŋ iru mo iŋi ŋoneya: Ŋi tinaine Ananaiasji piinere maŋgo waperu jiŋoine moke piiŋ ore meine qoruineo baiŋ.”
12 e, numa visão, viu entrar um homem, chamado Ananias, e impor-lhe as mãos, para que recuperasse a vista.
13 Ofonji buŋo oŋu ojime iŋi bokirieya, “O Ofoŋ, ŋiŋigo kokoineji ŋi ore sunduine miforebuŋ maneboŋ. Iŋoji Jerusalem sitio gore kufufuŋpu gbagbataeŋine oi kokoine yaberu yobe imo eru goya.
13 Ananias, porém, respondeu: — Senhor, de muitos tenho ouvido a respeito desse homem, quanto mal tem feito aos teus santos em Jerusalém.
14 Soriŋ gio siŋaŋ qoruine yoŋoji maŋgo eku usuŋ otebi Damaskas siti yoo oŋuakoŋ gio oi akoŋ baiŋ ore wareya. Ŋiŋigo gore tina oŋga wosiegobeneŋ, iŋoji niŋo sosowo noreru kipe nobeiŋgo manega.”
14 E aqui em Damasco ele tem autorização dos principais sacerdotes para prender todos os que invocam o teu nome.
15 Oŋu bokirieyayoŋ, Ofonji iŋi ojiya, “Nonji ŋi oi roosoeru manebe buŋone osigaru nonde jigo qaku goiŋ. Oŋu goku moreŋine moreŋine roregaru nonde Biŋe misaueme Israel eru kotu kantri ŋiŋigoji maneenimiŋ. Buŋo koroine koroine oo porebi ŋi ofoŋ kokoine yoŋore jiŋoyaŋuŋgo roperu nonde Biŋe yajiko manenimiŋ. Ore eru jibu raigoŋ.
15 Mas o Senhor disse a Ananias:
16 Iŋoji tinane osigaru ore eru joiserereŋ kokoine maneiŋ. Nonji oore buru odubemiŋ ore manego.”
16 Pois eu mesmo vou mostrar a ele quanto deve sofrer pelo meu nome.
17 Oŋu ojime Ananaiasji raru pi ore maŋgo roperu meyokaine Solre qorugo baru ojiya, “Sol ogone, kadi yasogoo warende Yesuji fuke gareya, Ofoŋ oiji sore nume warego. Gore jiŋoji moke tiŋame Moro Tiriineji maŋgo puseiŋ ore najime warego.”
17 Então Ananias foi e, entrando na casa, impôs as mãos sobre Saulo, dizendo: — Saulo, irmão, o Senhor Jesus, que apareceu a você no caminho para cá, me enviou para que você volte a ver e fique cheio do Espírito Santo.
18 Oŋu ojime oo akoŋ ya garaineke kamasi oiji jiŋoineone rondiŋgaru waki foreko jiŋoine tiŋaya. Jiŋoine tiŋako pime tamaeko pakereya. Pakereru miko miti meso rau teya.
18 Imediatamente caíram dos olhos de Saulo umas coisas parecidas com escamas, e ele voltou a ver. A seguir, levantou-se e foi batizado.
19 Miti meso rau teko uqo nogu sanaŋgaya. Solji sanaŋgaru kiŋariŋ yoŋore botugo Damaskas sitio giobobo goine goya. Oŋu.
19 E, depois de comer, sentiu-se fortalecido. Saulo permaneceu alguns dias com os discípulos em Damasco.
20 Gogu oone pakereru Juda yoŋore oŋgawowosi piine piine oo roperu Yesure fuŋne mitaniŋgaru ŋiŋigo maŋyaŋuŋ bapakareru iŋi yajiya, “Yesuji Anuture made fukega.”
20 E logo, nas sinagogas, proclamava Jesus, afirmando que ele é o Filho de Deus.
21 Oŋu yajiko maneru sosowo yoŋoji popureru waragaru mibuŋ, “Jerusalem sitio tina oi oŋga wosibi, ŋi yo oo oi yabe yobe imo eru goya me mata? Oŋuakoŋ yo oo wareya, oi niŋo kipe noberu oga noberu soriŋ gio siŋaŋ qoruine yoŋore meo rua nobeiŋgo wareya. Ore eru uruŋu qowirieru iŋoyoŋe Anuture buŋo oi akoŋ kitiŋgaku miega?”
21 Todos os que ouviam Saulo estavam atônitos e diziam: — Não é este o que exterminava em Jerusalém os que invocam o nome de Jesus e veio para cá precisamente para prender e levá-los aos principais sacerdotes?
22 Oŋu mibuŋyoŋ, Anutuji Sol usuŋ suŋsuŋ oteko moke sanaŋgaru goya. Sanaŋgaru goku Juda ŋiŋigo Damaskas sitio gobuŋ, yoŋore maŋ bapakareru iŋi miku goya, “Yesuji fofori Anuture Munaŋqoqo Rauine Kristo fukega.” Buŋo oi misanaŋgaru fuŋine oduru goko yoŋoji qiqu qaku buŋo oi kepieiŋgo embimbiŋgaru gobuŋ.
22 Saulo, porém, mais e mais se fortalecia e confundia os judeus que moravam em Damasco, demonstrando que Jesus é o Cristo.
23 Giobobo kokoine tariko Juda yoŋoji tumaŋgaru buŋo gio baku Sol qabi komeiŋ ore soŋsoŋburu babuŋ.
23 Decorridos muitos dias, os judeus resolveram matar Saulo,
24 Soŋsoŋburu babuŋyoŋ, ore biŋe oi Sol kajeineo rakame maneya. Solji Damaskas siti bokeiŋgo eko oo qabi komeiŋ ore siti sa mendigo iŋore una ubu jiŋo siŋaŋ rubaku gobuŋ.
24 mas ele ficou sabendo do plano deles. Dia e noite guardavam também os portões da cidade, para o matar.
25 Oŋu rubaku gobuŋyoŋ, kiŋariŋpuineji ubu mogo jambe (simemeŋ) soguine roru niginji kiperu Sol jambeo ruaru siti sare kimboŋgo ruabi rakaru raya. Oŋu.
25 Mas os discípulos de Saulo tomaram-no de noite e, colocando-o num cesto, desceram-no pela muralha.
26 Solji raru Jerusalem sitio roperu Yesure kiŋariŋpu yoŋoke esoigaru jikigayayoŋ, sosowo yoŋoji Sol kiŋariŋ fukeru goya, oi so manesiŋ gabuŋ ore eru iŋore kokoi manebuŋ.
26 Quando chegou a Jerusalém, Saulo procurou juntar-se aos discípulos de Jesus. Porém todos tinham medo dele, não acreditando que ele fosse discípulo.
27 Kokoi manebuŋyoŋ, ŋi tinaine Barnabas iŋoji ogo eteku siŋaŋ gaku ogagaru aposol yoŋoreo raru oduru sunduine iŋi mitaniŋga yareya, “Sol ŋi yo oiji kadio wareme Ofonji fuke teme ŋoneme buŋoine ojime eru jiki Yesure tina oi Damaskas sitio mitaniŋgaru maŋyaŋuŋ sanaŋine bapakareru goya.”
27 Mas Barnabé, tomando-o consigo, levou-o aos apóstolos. Contou-lhes como Saulo tinha visto o Senhor no caminho, e que o Senhor tinha falado com ele. Também contou como, em Damasco, Saulo tinha pregado ousadamente em nome de Jesus.
28 Binaŋine oŋu mitaniŋga yareko yoŋoke jikigaru Jerusalem siti maŋineo roregaru koimo dimaku Ofonde tina totogo oŋgaku ŋiŋigo maŋbapakare sanaŋine eyareku goya.
28 E Saulo ficou com eles em Jerusalém, entrando e saindo, pregando ousadamente em nome do Senhor.
29 Oi eyareme goku Juda ŋiŋigo Grik buŋo maneru gobuŋ, yoŋoke mimane eku migoqara buŋo babokiri eyayoŋ, yoŋoji Sol yameŋ keku qabi komeiŋ ore manebuŋ.
29 Falava e discutia com os helenistas, mas eles procuravam matá-lo.
30 Oi esoigabi ogopuineji Sol bofukeru ogagaru Sisaria taoŋgo raru dimaku sorebi iŋoyoŋe akoŋ jikigaru fufuke taoŋine tinaine Tarsus oo raya. Oŋu.
30 Quando isto chegou ao conhecimento dos irmãos, levaram Saulo até Cesareia e dali o enviaram para Tarso.
31 Solji maŋine kerisieme ore ŋadiineo maŋkekerisie kufufuŋ sosowo Judia, Galili eru Samaria prowins sagaru gobuŋ, yoŋoji womo bofukebi Moro Tiriineji oi basanaŋ yaberu kitiŋ yabeko gobuŋ. Oŋu qojugaku Ofonde buŋo egu odurenimiŋ ore kokoiyaŋuŋ maneru gio babi maŋkekerisie kufufuŋyaŋuŋ sogueru saueme gobuŋ. Oŋu.
31 Assim, a igreja tinha paz por toda a Judeia, Galileia e Samaria, edificando-se e caminhando no temor do Senhor; e, no consolo do Espírito Santo, crescia em número.
32 Pitaji kaeine kaeine roregaru Yesure kufufuŋ gbagbataeŋine ŋone yaberu raru goku damaŋ mogo taoŋ tinaine Lida oo ropeya.
32 Passando Pedro por toda parte, foi também visitar os santos que moravam em Lida.
33 Roperu oo ŋi mo tinaine Ainias bofukeya. Mobeine komekiine fukeko ŋeŋeo akoŋ peku gome gosa 8 tariya.
33 Encontrou ali certo homem, chamado Eneias, que havia oito anos jazia de cama, pois era paralítico.
34 Pitaji oi bofukeru iŋi ojiya, “Ainias, Yesu Kristoji go bobiaŋ guga. Ore eru go pakereru ramegaripepego roru qojugaigoŋ.” Oŋu ojime oo akoŋ pakereya.
34 Pedro lhe disse: — Eneias, Jesus Cristo cura você! Levante-se e arrume a sua cama. Ele imediatamente se levantou.
35 Oŋu fukeme Lida eru Saron ŋiŋigo sosowo yoŋoji oi ŋoneru maŋyaŋuŋ kerisieru Ofonde qakatobuŋ. Oŋu.
35 Todos os habitantes de Lida e da região de Sarom viram Eneias e se converteram ao Senhor.
36 Jopa taoŋgo kiŋariŋ ŋigo mo tinaine Tabita goya. (Tina oi Grik buŋoo Dorkas, noŋunde buŋoo megiŋ, Iŋklis buŋoo deer.) Iŋoji damaŋ so gio fiine fiine baku yauŋ boakoŋ boroiŋgaru ŋiŋigo wakiqoqoine bapi yaberu goya.
36 Em Jope havia uma discípula chamada Tabita, nome este que, traduzido, é Dorcas. Ela era notável pelas boas obras e esmolas que fazia.
37 Pitaji kae oo gome Tabitaji damaŋ oo jibe fuke teko komeya. Komeko qoŋgbuŋine jureru roru pi maŋine mogo roperu ruabuŋ.
37 Aconteceu que, naqueles dias, ela adoeceu e veio a morrer. Depois de a lavarem, puseram o corpo num quarto do andar superior.
38 Lida oi Jopa taoŋ bembeŋgo ŋeya. Ore eru Pitaji Lida goya, kiŋariŋ yoŋoji oi maneru ŋi yoyoka sore yapebi raru Pita iŋi weu tebire, “Go pipa warende nikoke Jopa taoŋgo rakimiŋ.”
38 Como Lida ficava perto de Jope, os discípulos, ouvindo que Pedro estava ali, enviaram-lhe dois homens com o seguinte pedido: — Não se demore em vir até nós.
39 Weu tebire oo akoŋ afagaru yokoke rabuŋ. Raru ropebi qoŋgbuŋ pi maŋgo peya oo ogagaru ropebuŋ. Ropebi ŋigo koje sosowo Pita roregaru kuyoku Dorkasji yoŋoke goku kambaŋ mariku gboduru yareya, oi odubuŋ.
39 Pedro se aprontou e foi com eles. Quando chegou lá, eles o levaram ao quarto do andar superior. Todas as viúvas o cercaram, chorando e mostrando-lhe túnicas e vestidos que Dorcas tinha feito enquanto estava com elas.
40 Odubuŋyoŋ, Pitaji miko sosowo yoŋoji raka forebi dikanji keru oŋga wosiya. Oŋga wosi foreru qoŋgbuŋ mai garu iŋi ojiya, “Tabita, go pakere.” Oŋu ojime jiŋoine piku Pita ŋoneru pakereru ŋeya.
40 Mas Pedro mandou que todos saíssem, ajoelhou-se e orou; depois, voltando-se para o corpo, disse: — Tabita, levante-se! Ela abriu os olhos e, vendo Pedro, sentou-se.
41 Ŋeko Pitaji meineo roru bopeŋgame pakereru dimaya. Dimako maŋkekerisie ogopuine eru ŋigo koje oŋga yareme ropebuŋ. Ropebi komegone gboreru pakereya, ŋigo oi jiŋo maiyaŋuŋgo ruame ŋonebuŋ.
41 Ele, dando-lhe a mão, ajudou-a a ficar em pé; e, chamando os santos, especialmente as viúvas, apresentou-a viva.
42 Ore biŋe buŋo oi Jopa kae maŋineo pi so rako maneru ŋiŋigo kokoineji fuŋgaru Ofoŋ manesiŋ gabuŋ.
42 Isto se tornou conhecido em toda a cidade de Jope, e muitos creram no Senhor.
43 Pitaji Jopa oo giobobo goine jikigaru goku Saimonde pigo ŋeku peya. Ŋi oi kufu komoŋ banimiŋ ore bulmakao sakiine pujeku jureru bobiaŋgaru goya. Oŋu.
43 Pedro ficou em Jope muitos dias, na casa de um curtidor chamado Simão.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.