Atos 5
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NAA
1 Oŋu eru gobuŋyoŋ, ŋi mo tinaine Ananaias ŋonuŋine tinaine Safaira yokoji gio moreŋyakunde mobe furiine banimiŋ ore ruabu.
1 Entretanto, certo homem chamado Ananias, com sua mulher Safira, vendeu uma propriedade,
2 Ruabire furiine wareko ŋiji moneŋ mobeine iŋoyoŋunde sabareku bosoŋgame ŋonuŋineji oi mane foreko mobeine mo roru wareru aposol yoŋore meo ruaya.
2 mas reteve uma parte do dinheiro. E Safira estava ciente disso. Levando o restante, depositou-o aos pés dos apóstolos.
3 Meyaŋuŋgo ruayayoŋ, Pitaji iŋi ojiya, “O Ananaias, go wamore Satan so igogande maŋgo pusega? Iŋoji maŋgo puseko goji esoigaru Moro Tiriine sinefuru eteru gakere morende moneŋ mobe sabareku sumuŋgage?
3 Então Pedro disse: — Ananias, por que você permitiu que Satanás enchesse o seu coração, para que você mentisse ao Espírito Santo, retendo parte do valor do campo?
4 Go ore rauine fukemeŋ, damaŋ oo oi gakere biŋe fukeya me? Gakere moreŋgo furiine babi furiine wareya, moneŋ oi gore biŋe fukeya me mata? Go wamore maŋgoo buŋo kiperu ya yo ege? Go buŋo ikoine miku oŋuine oo ŋiŋigo so eadu enobegeyoŋ, Anutu iŋoyoŋe eadu etege!”
4 Não é verdade que, conservando a propriedade, seria sua? E, depois de vendida, o dinheiro não estaria em seu poder? Por que você decidiu fazer uma coisa dessas? Você não mentiu para os homens, mas para Deus.
5 Oŋu ojime buŋo oi maneru rondiŋgaru wakiru moreŋgo rakaru komeya. Oŋu komeko ŋiŋigo sosowo ore biŋeine maneru sombuyaŋuŋ kokoine manebuŋ.
5 Ouvindo estas palavras, Ananias caiu morto. E sobreveio grande temor a todos os que souberam do que tinha acontecido.
6 Komeko ŋi jeŋoŋ yoŋoji waperu qoŋgbuŋine roru komoŋ garu koboru raru yaŋgabuŋ.
6 Levantando-se os moços, cobriram o corpo de Ananias e, levando-o para fora, o sepultaram.
7 Aua yokaomo tariko ŋonuŋineji ya fukeya, oi so maneru wareya.
7 Quase três horas depois, entrou a mulher de Ananias, sem saber o que tinha acontecido.
8 Wareme Pitaji ŋonuŋine Safaira iŋi weu teya, “Ŋoko gio bobo moreŋ-ŋakuŋ mobeine furiine banimiŋ ore ruabire moneŋ wareya, oi ore so me mata? Oi najinde manebemiŋ!”
8 Então Pedro, dirigindo-se a ela, perguntou: — Diga-me: foi por este valor que vocês venderam aquela terra? Ela respondeu: — Sim, foi por esse valor.
9 Oŋu bokirieme ojiya, “Ŋoko wamore maŋmoakoŋ eru Ofonde Moro Tiriine eadu etegobire? Mane, ŋoegoji komeko ŋiji roru raru yaŋgabi, yoŋoji mendi yo bombeŋgakabi fonuŋine manege. Yoŋoji go oŋuakoŋ komoŋ garu kobo garu ranimiŋ.”
9 Então Pedro disse: — Por que vocês entraram em acordo para tentar o Espírito do Senhor? Eis aí à porta os pés dos que sepultaram o seu marido, e eles levarão você também.
10 Oŋu ojime oo akoŋ rondiŋgaru Pitare maŋfuŋgo rakaru komeya. Komeko ŋi jeŋoŋ yoŋoji waperu qoŋgbuŋine bofukeru roru koboru raru ŋoeinere qaŋaŋgo yaŋgabuŋ.
10 No mesmo instante, ela caiu aos pés de Pedro e morreu. Entrando os moços, viram que ela estava morta e, levando-a, sepultaram-na ao lado do marido.
11 Yaŋ gabi maŋkekerisie kubu sosowo yoŋoji maneru waragabi biŋeine saueme sosowo maneru sombuyaŋuŋ kokoine manebuŋ. Oŋu.
11 E sobreveio grande temor a toda a igreja e a todos aqueles que ouviram falar destes acontecimentos.
12 Oŋu ruabi Anuture usunji aposol dobe yabeko gio baku meyaŋuŋ ŋiŋigo paiyaŋuŋgo ruabi Anutuji soi mosi qoqowirie fuŋne fuŋne bako botuyaŋuŋgo kokoine fukeya. Ŋiŋigo Yesu manesiŋ gabuŋ, sosowo yoŋoji boji sorinde jokoroŋ maŋgo roperu kiŋ Solomonde kae jiŋo saraŋineo tumaŋgaru kubu moakoŋ fukeru gobuŋ.
12 Muitos sinais e prodígios eram feitos entre o povo pelas mãos dos apóstolos. E todos costumavam se reunir, de comum acordo, no Pórtico de Salomão.
13 Oŋu tumaŋgaru gokabi ŋiŋigo goineji kokoiyaŋuŋ maneru ruruine eru moji yoŋoreo so jikigaya. Oŋu matayoŋ, ŋiŋigo kubu yoŋoji araŋ kokoine ba yareku gobuŋ.
13 Mas, dos restantes, ninguém ousava juntar-se a eles; porém o povo tinha grande admiração por eles.
14 Oŋu tumaŋgaru gobuŋyoŋ, jibu ŋiŋigo boakoŋ yoŋoji kubuyaŋuŋ jikiga yareru gobuŋ. Ŋi eru ŋigo qokoine qokoine yoŋoji Yesu manesiŋ garu maŋyaŋuŋ kerisiebi kubuyaŋunji sogueru saueya.
14 E aumentava sempre mais o número de crentes no Senhor, uma multidão de homens e mulheres,
15 Aposol yoŋoji gio oŋu bakabi ŋiŋigo boakonji fiabuŋ. Oŋu fiabuŋ ore eru goineji jibe ŋiŋigo oga yaberu pepe gbaku koboru kadi qaŋaŋineo oŋuakoŋ ŋeŋe bobiaŋgaru moki ramegaru oo rua yaberu iŋi mibuŋ, “Pitaji wareru nodureiŋ, sasakoineji damaŋ oo yoŋoreone more paio ropeko fiana.”
15 a ponto de levarem os enfermos até pelas ruas e os colocarem sobre leitos e macas, para que, ao passar Pedro, ao menos a sua sombra se projetasse sobre alguns deles.
16 Oŋuakoŋ taoŋ eru kae Jerusalem siti roregaru ŋeku ragobi, yoŋoreone ŋiŋigo kubu kokoineji poreru warebuŋ. Oŋu wareru ŋiŋigo jibe bayabeya eru gemoji noŋguŋ bayareru bapeboriŋ eyarebuŋ, oi oga yaberu wareru wapebuŋ. Wapebi sosowo yoŋoji fiabuŋ. Oŋu.
16 Vinha também muita gente das cidades vizinhas de Jerusalém, levando doentes e atormentados por espíritos imundos, e todos eram curados.
17 Oŋu eru gobi soriŋ gio siŋaŋ qoruineji eru iŋore ogopu Sadusi (Soriŋ giore yameŋyameŋ) pati kitiŋ gabuŋ, sosowo yoŋore maŋ rigaŋgame aari manebuŋ.
17 Levantando-se, porém, o sumo sacerdote e todos os que estavam com ele, isto é, o partido dos saduceus, ficaram com muita inveja,
18 Aari maneeru aposol oga yaberu kiperu gawmande witi pigo rua yabebuŋ.
18 prenderam os apóstolos e os recolheram à prisão pública.
19 Rua yabebuŋyoŋ, ubu oo pebi Ofonde mimerereŋ moji witi pi mendiine mendiine roru oga yaberu sakibe wakiru iŋi yajiya,
19 Mas, de noite, um anjo do Senhor abriu as portas da prisão e, levando-os para fora, lhes disse:
20 “Maneniŋ, ŋoŋo raru boji soriŋgo roperu ŋiŋigo jiŋoyaŋuŋgo dimaku gogo gariinere fuŋne sosowo totogo yajiniŋ.”
20 — Vão ao templo e digam ao povo todas as palavras desta Vida.
21 Oŋu yajime kae fureme boji soriŋgo roperu dimaku Biŋe buŋo qaji yarebuŋ. Oŋu dimaku qaji yarebi soriŋ gio siŋaŋ qoruine eru ogopuine kitiŋ gabuŋ, yoŋoji roperu soriŋ kaunsol kubu eru Israel minebobopuyaŋuŋ kepore yabebi moko tumaŋgabuŋ. Tumaŋgaru dimaku kambanti goine aposol oga yabeiŋ ore sore yabebi witi pigo rabuŋ.
21 Tendo ouvido isto, logo ao amanhecer entraram no templo e ensinavam. Quando chegaram o sumo sacerdote e os que estavam com ele, convocaram o Sinédrio e todo o conselho dos anciãos do povo de Israel e mandaram buscar os apóstolos na prisão.
22 Rabuŋyoŋ, oi oo so bofuke yaberu omaine kirieru sunduyaŋuŋ iŋi ruabuŋ,
22 Mas, quando os guardas chegaram lá, não os encontraram no cárcere. E, voltando, relataram,
23 “Niŋo fofori witi pigo roperu mendi sanaŋine kebi dimako ŋi joruyaŋuŋke yoŋoji mendi so dimabi ŋone yabegobeneŋ. Oi ŋone yabegobeneŋyoŋ, mendiine roru roperu oo ŋi mo so bofukegobeneŋ.”
23 dizendo: — Encontramos a prisão fechada com toda a segurança e as sentinelas nos seus postos junto às portas; mas, abrindo as portas, não encontramos ninguém dentro.
24 Oŋu sunduyaŋuŋ ruabi sorinde sa siŋaŋ qoruine eru soriŋ gio siŋaŋ qoruine yoŋoji buŋo oi maneru maŋyaŋuŋ jibugako mibuŋ, “Opopoŋ! Muŋambe oŋu fukeru jiki moke qoqopuse eko uruŋu egu fukena?”
24 Quando o capitão do templo e os principais sacerdotes ouviram estas informações, ficaram perplexos a respeito deles e do que viria a ser isto.
25 Oŋu mibi moji waperu iŋi yajiya, “Maneniŋ, ŋi witi pigo rua yabebuŋ, yoŋoji boji soriŋgo dimaku ŋiŋigo Biŋe buŋo qaji yaregobi.”
25 Nesse momento, alguém chegou e lhes comunicou: — Vejam! Os homens que os senhores prenderam estão no templo ensinando o povo.
26 Oŋu yajiko sorinde sa siŋaŋ qoruineji kambanti oga yabeme rabuŋ. Raru “Ŋiŋigoji ko bokeru egu nobenimiŋ,” miku kokoi maneru wiriine akoŋ boji soriŋgo roperu aposol oga yaberu warebuŋ.
26 Então o capitão e os guardas foram e os trouxeram sem violência, porque temiam ser apedrejados pelo povo.
27 Oŋu oga yaberu wareru soriŋ kaunsol kubu yoŋore jiŋoo rua yabebi dimabi soriŋ gio siŋaŋ qoruineji iŋi weu yareya,
27 Trouxeram os apóstolos, apresentando-os ao Sinédrio. E o sumo sacerdote os interrogou,
28 “Ŋoŋo Yesure tina miku buŋo mo so qaji yareinebi. Niŋoji oŋu miku agi sanaŋine rua ŋarebeŋyoŋ, buŋo ore foriine uruŋu fukeya? Ŋoŋoji jibu jikigaru Yesure binaŋ qaji yarebi Jerusalem siti sosowo saga nobe foreme gogobeneŋ. Eme ŋi oiji komeru dariine keseme ŋoŋoji iŋi nojiegobi, ‘Iŋore buŋoji Juda niŋore paio roperu pega.’”
28 dizendo: — Não é verdade que ordenamos expressamente que vocês não ensinassem nesse nome? No entanto, vocês encheram Jerusalém com a doutrina de vocês e ainda querem lançar sobre nós o sangue desse homem.
29 Oŋu weu yareyayoŋ, Pita eru aposol goineji iŋi bokiriebuŋ, “Niŋoji ŋiŋigo ŋoŋore mimiti reŋgakimiŋ ore eru Anuture buŋo odurebeneŋ so sagaiŋ. Mata!
29 Então Pedro e os demais apóstolos afirmaram: — É mais importante obedecer a Deus do que aos homens.
30 Anutuji noŋunde apa ŋasopure ofoŋ fukega. Ŋoŋo Yesu yo ombuineo gbedigaru qabi komeyayoŋ, Anutuji oi bogboreme pakereya.
30 O Deus de nossos pais ressuscitou Jesus, a quem vocês mataram, pendurando-o num madeiro.
31 Anutuji oi kegboreru ogagaru roperu iŋoyoŋunde me furoineo ruame ŋega. Paibe ŋeko Anutuji agiburaŋnoŋuŋ boke noreiŋgo ore igodoŋgame Ofoŋnoŋuŋ eru Munaŋqoqo Raunoŋuŋ fukega. Oŋuine fukeru Israel kufufuŋ qowirie nobeko maŋnoŋuŋ kerisiekimiŋ ore manega.
31 Deus, porém, com a sua mão direita, o exaltou a Príncipe e Salvador, a fim de conceder a Israel o arrependimento e a remissão de pecados.
32 Niŋo ya oi ŋoneru buŋo sosowo oi kitiŋgaku miku munaŋ mogeine fukeru dimagobeneŋ. Moro Tiriineji oŋuakoŋ buŋo oi kitiŋgaku miega. Anutuji Moro Tiriine ŋiŋigo miine reŋgateegobi, yoŋore maŋgo ruaru biŋe qa yarega.”
32 E nós somos testemunhas destes fatos — nós e o Espírito Santo, que Deus deu aos que lhe obedecem.
33 Pitaji buŋo oŋu bokirieme soriŋ kaunsol kubu yoŋoji manebi maŋyaŋuŋ siqoji keketi oŋu ketigaya. Ketigako maŋyaŋuŋ jo jako aposol yabebi komenimiŋ ore manebuŋ. Oŋu.
33 Eles, porém, ouvindo isso, se enfureceram e queriam matá-los.
34 Oŋu manebuŋyoŋ, Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) ŋi mo tinaine Gamaliel iŋoji soriŋ kaunsol kubu yoŋore botugo ŋeya. Iŋoji Kadi buŋore qaqaji ŋi goko ŋiŋigo sosowo araŋ ba tebi mineboboyaŋuŋ fukeya. Oŋu fukeru pakereru aposol oga yabebi sakibe rakaru kokiine mo odiganimiŋ ore mitigaya.
34 Mas, levantando-se no Sinédrio um fariseu chamado Gamaliel, mestre da lei, respeitado por todo o povo, mandou que os apóstolos fossem levados para fora, por um momento.
35 Oŋu mitigako rakabi minebobo ogopuine iŋi yajiya, “Israel ŋipune, ŋoŋo ŋi yo uruŋu eyarenobuŋ, ore eru fiine akoŋ kokoiŋaŋuŋ maneru sisiŋaŋ-ŋaŋuŋ einebi.
35 Então disse ao Sinédrio: — Israelitas, tenham cuidado com o que vão fazer a estes homens.
36 Rone yukube ŋi mo tinaine Teudas iŋoji pakereru ‘Nonji soguneŋaŋuŋ fukego,’ miko muŋambe gosa goine tariko gogobeneŋ. Teudasji oŋu miko ŋi 400 ore so iŋoke jikigaru kikipe eku gobuŋyoŋ, moji oi qame komeko goineji ŋipuine qotike tebuŋ, oi bapakare yabebi totiekabi rowareyaŋunji jaŋgaru matae foreya.
36 Porque algum tempo atrás se levantou Teudas, dizendo ser alguém muito importante, ao qual se juntaram cerca de quatrocentos homens. Mas ele foi morto, e todos os que lhe obedeciam se dispersaram e foram reduzidos a nada.
37 “Iŋore ŋadio Galili ŋi mo tinaine Judas fukeya. Iŋoji takis roninde ŋiŋigo tinayaŋuŋ quraŋgaru burugabuŋ, (sensus) damaŋ oo fukeya. Fukeru ŋiŋigo kepore yaberu bomunaŋ yabeya oyowo enimiŋ ore ogo babapipuine fukebuŋ. Oŋu fukebuŋyoŋ, oi oŋuakoŋ qabi komeko eru ogopuine qotike tebuŋ, goineji oi igodoŋgabi kokoi maneru totiebuŋ.
37 Depois desse, levantou-se Judas, o galileu, nos dias do recenseamento, e levou muitos consigo. Também este foi morto, e todos os que lhe obedeciam foram dispersos.
38 Oŋu fukeko nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Ŋoŋo ŋi yo yoŋore sakio ya kosa so einebi. Yoŋoji gio yo babi roware fukega, oi moreŋ ŋiŋigo yoŋore mamane buruyaŋuŋ akoŋ fukega ine, oi jibugaru jaŋgaru mataeiŋ. Ore eru oi boke yabebi wakinimiŋ.
38 Neste caso de agora, digo a vocês: Não façam nada contra esses homens. Deixem que vão embora, porque, se este plano ou esta obra vem de homens, será destruído;
39 Oi mataeiŋyoŋ, Anuture mamane buruone fukena ine, ŋoŋoji roware oi kipeiŋgo ore embimbiŋganimiŋ. Ŋoŋo Anutu iŋoyoŋe igogaru kiso eteru egu gonimiŋ. Ŋoŋo-ŋaŋunde fuŋne oŋuine egu bofukenimiŋ ore kokoiŋaŋuŋ maneru sisiŋaŋ-ŋaŋuŋ einebi.”
39 mas, se vem de Deus, vocês não poderão destruí-los e correm o risco de estar lutando contra Deus. E os membros do Sinédrio concordaram com Gamaliel.
40 Gamalielji oŋu yajime kajeqouŋ buŋoine roru sabareku boyobebuŋ. Oi boyoberu aposol rua yabebi wapebi kambantire mibi ŋoru yabebuŋ. Ŋoru yabebi soriŋ kaunsol kubu yoŋoji aposol oi Yesure tina miku buŋo mo jikigaru egu miniminde agi sanaŋine rua yareru “Wakiru raniŋ,” mibuŋ.
40 Então chamaram os apóstolos e os açoitaram. E, ordenando-lhes que não falassem no nome de Jesus, os soltaram.
41 Oŋu mibi soriŋ kaunsol kubu bokeru rabuŋ. Kadio raru iŋi mibuŋ, “Yesure tinare eru tinabiŋenoŋuŋ oŋu bojibugagobi, oi Anutuji manega. Iŋoji niŋo joiserereŋ oŋuine manekiminde so maneru ŋone nobeko soine sagaga.” Oŋu miku maŋyaŋunji ore eru fiame jeriebuŋ.
41 E eles se retiraram do Sinédrio muito alegres por terem sido considerados dignos de sofrer afrontas por esse Nome.
42 Jerieru gio jikigaru baku una so boji soriŋgo ropebi eru piine piine oo raru Biŋe buŋo qaji yareru gobuŋ. Yesuji Munaŋqoqo Rauine Kristo fukega, yoŋoji ore Bobiaŋ Biŋeine miku oo ŋiŋigo maŋyaŋuŋ bapakareru gobuŋ. Oŋu.
42 E todos os dias, no templo e de casa em casa, não cessavam de ensinar e de pregar que Jesus é o Cristo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.