Atos 24
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs ACF
1 Gio boboine 5 tariko soriŋ gio siŋaŋ qoruine tinaine Ananaias iŋoji minebobo goine eru Kadi buŋore mamane ŋi (loya) tinaine Tertulus yoŋoke qotureru Sisaria taoŋgo rakaru gawana Filiksre jiŋoo roperu Pol buŋo koroineo ruainde buŋo mibi maneya.
1 E, cinco dias depois, o sumo sacerdote Ananias desceu com os anciãos, e um certo Tértulo, orador, os quais compareceram perante o presidente contra Paulo.
2 Oi maneru Pol keporeme wapeme Kadi buŋore mamane ŋi Tertulusji fuŋgaru Polre sakigorua buŋo bapakareru gawanare jiŋo maio buŋo iŋi miya, “O Filiks, goji siŋaŋ noberu gomeŋ, niŋo damaŋ oo womo yasogo maneru denaŋdenaŋ gobeŋ. Goji fiine akoŋ siŋaŋ gaku mitiga norende gogo ŋeŋenoŋuŋ mobemobe bobiaŋgabi kantri yo oo qopieru pakereko fiagobeneŋ.
2 E, sendo chamado, Tértulo começou a acusá-lo, dizendo: Visto como por ti temos tanta paz e por tua prudência se fazem a este povo muitos e louváveis serviços,
3 O sogunenoŋuŋ Filiks, niŋo oi moreŋ so fiine akoŋ mane mukugaru gore ore jerieru kunuŋkunuŋine mo so maneru daŋge miku gajigobeneŋ.
3 Sempre e em todo o lugar, ó potentíssimo Félix, com todo o agradecimento o queremos reconhecer.
4 Daŋge miku gajigobeneŋyoŋ, nonji buŋo joroine mikabe egu taki guiŋ ore iŋi weu garego: Niŋo buŋo roru warebeneŋ pompoŋine mibemiŋ, oi wirie noreru kaje ruaru mane.
4 Mas, para que não te detenha muito, rogo-te que, conforme a tua eqüidade, nos ouças por pouco tempo.
5 “Niŋo ŋi yoore fuŋne oi iŋi ŋoneru bofukebeŋ: Iŋoji suroŋqoqo ŋi kokoiineke fukega. Iŋoji moreŋine moreŋine roregaru Juda ŋiŋigo maŋyaŋuŋ sikeku bapakare yabeko jigo oyowoine oyowoine kae so fukeko oyowoqojibu oŋgaku eegobi. Goineji mamboiŋ baku Nazaret ŋi more tina miku pati bagobi, iŋoji yoŋore sogune fukega.
5 Temos achado que este homem é uma peste, e promotor de sedições entre todos os judeus, por todo o mundo; e o principal defensor da seita dos nazarenos;
6 Iŋoji boji soriŋ oi oŋuakoŋ yameŋ keku boyau eku wakiru ruaiŋgo eya. Ore eru niŋo oi roru kipebeŋ. Niŋo buŋoine osoeru noŋunde Kadi buŋo boyoberu mitarinimiŋgo manebeŋ.
6 O qual intentou também profanar o templo; e nós o prendemos, e conforme a nossa lei o quisemos julgar.
7 (Oi manebeŋyoŋ, mamari siŋaŋ qoruine Lisias iŋoji mamari ŋi yoŋoke wareru usuŋ soguine oiji joineke menoŋuŋgone bomukuku ogabuŋ.
7 Mas, sobrevindo o tribuno Lísias, no-lo tirou de entre as mãos com grande violência,
8 Ogagaru buŋo sakiineo bapakareru miku ojibi, oi gore jiŋo maio wapenimiŋ ore mitiga noreya.) Go gake weu tende fuŋine barariŋga noreru miiŋ. Oi miko buŋo roru waregobeneŋ, ore foriine sosowo soine fukeko manemiŋ.”
8 Mandando aos seus acusadores que viessem a ti; e dele tu mesmo, examinando-o, poderás entender tudo o de que o acusamos.
9 Oŋu miko Juda ŋiŋigo yoŋoji oŋuakoŋ “Buŋo sosowo oi fofori,” miku qotikeru oi kitiŋgaku jikigaru sakiineo ruaru mitebuŋ. Oŋu.
9 E também os judeus consentiam, dizendo serem estas coisas assim.
10 Pol mitebi gawanaji buŋo miiŋ ore meji soso baku iŋi bokirieru miya, “Goji gosa kokoine ŋiŋigo kubu yoore mimitari rau fukeru gokande manego. Ore eru nonji buŋonere tifeine oi gore jiŋo maio koimo mibemiŋ.
10 Paulo, porém, fazendo-lhe o presidente sinal que falasse, respondeu: Porque sei que já vai para muitos anos que desta nação és juiz, com tanto melhor ânimo respondo por mim.
11 Nonji yunekoŋ Anutu ohowe baku miteŋ gabemiŋ ore Jerusalem sitio ropebe. Oi giobobo 12 oi akoŋ tariko muŋambe yo dimago. Gake weu yarenoŋ ine, oi soine kitiŋgaku minimiŋ.
11 Pois bem podes saber que não há mais de doze dias que subi a Jerusalém a adorar;
12 Nonji boji soriŋgo me oŋgawowosi pi mogo roperu ŋi me ŋigo moke noigoi buŋo miku migobobo ruabe oŋuine so bofuke nubuŋ. Siti maŋineo kadi me kae jiŋo mogo ŋiŋigo maŋyaŋuŋ bapakarebe kekefoŋ eru rore nubuŋ, oŋuine so ŋone nubuŋ.
12 E não me acharam no templo falando com alguém, nem amotinando o povo nas sinagogas, nem na cidade.
13 “Oŋuine so ŋone nuru muŋambe yo buŋo sakineo ruaru minaregobi, yoŋoji ore foriine gadunimiŋ ore embimbiŋgagobi. Buŋo omaine migobi.
13 Nem tampouco podem provar as coisas de que agora me acusam.
14 Oi embimbiŋgagobiyoŋ, buŋo mo oi fofori mifuke garebemiŋ: Yoŋoji Nazaret pati tinaine migobi, nonji ore kadi boyoberu goku noŋunde apa ŋasopu yoŋore moreŋfuŋ Anutu oi ohowe baku miteŋ gaego eru Mosesre Kadi buŋo eru kajeqouŋ yoŋore Biŋe Quraŋ oo buŋo quraŋgabi pega, oi sosowo manesiŋ sanaŋgago.
14 Mas confesso-te isto que, conforme aquele caminho que chamam seita, assim sirvo ao Deus de nossos pais, crendo tudo quanto está escrito na lei e nos profetas.
15 Anutuji ŋiŋigo poretiŋ eru kekesiine oi sosowo bogbore yabeme komegone pakerenimiŋ, Juda ŋi yo yoŋoji ore odigagobi. Nonji yoŋoke jikigaru sogokoŋ dimaku oŋu fukeiŋ ore oori eru odigaru gogo.
15 Tendo esperança em Deus, como estes mesmos também esperam, de que há de haver ressurreição de mortos, assim dos justos como dos injustos.
16 Oŋu goku Anutu eru ŋiŋigo jiŋoyaŋuŋgo poretiŋ dimabe Anutuji buŋone kitiŋgaku miko maŋnere kajeji maneego. Gburugburu so qa nuga. Noŋ gbagbataeŋine fukeru gobemiŋ ore damaŋ so yameŋ keku sanaŋgaru goego.
16 E por isso procuro sempre ter uma consciência sem ofensa, tanto para com Deus como para com os homens.
17 “Nonji mogo gobe gosa goine tariko kirieru moreŋ goine yoŋoreone yauŋ roru yunekoŋ wareboŋ. Oŋu wareru ‘Oi nakene kufufuŋpu wawakiine yoŋore boroiŋga yabebemiŋ,’ miku Anuture boji rigaru pesiŋ ruaru otebemiŋgo ore Jerusalem ropeboŋ.
17 Ora, muitos anos depois, vim trazer à minha nação esmolas e ofertas.
18 Oo roperu kekeririke eku posiine goku boji soriŋgo ropeboŋ. Ya oi rigaru Anutu manebe bofuke nubuŋ. Bofuke nubuŋ, oo ŋiŋigo goineji so wareru roregaru oruŋ nubuŋ fonuŋ babuŋ.
18 Nisto me acharam já santificado no templo, não em ajuntamentos, nem com alvoroços, uns certos judeus da Ásia,
19 Juda ŋiŋigo goineji Eisia prowinsgone wareru soriŋgo roperu ŋone nubuŋ, yoŋoji muŋambe yo gore jiŋo maio yoo waperu dimaku buŋo mo pe yarena, oi totogo sakineo ruaru minarebi sagana.
19 Os quais convinha que estivessem presentes perante ti, e me acusassem, se alguma coisa contra mim tivessem.
20 “Me soriŋ kaunsol kubu yoŋore jiŋo maio dimaku buŋo miboŋ, damaŋ oo wamo Kadi buŋo odureru baka ebe buŋo koroineo rua nuniminde buŋo bofukebuŋ? Ŋi yo ŋegobi, yoŋoji oi mibi sagaiŋ.
20 Ou digam estes mesmos, se acharam em mim alguma iniqüidade, quando compareci perante o conselho,
21 Nonji yoŋore botugo dimaku buŋo moakoŋ miku buŋo gomogofo mibe yobiŋgaya. Sembene mo oŋu ebe me mata? Oi uruŋu osoebi pega? Buŋo iŋi oŋgaku mibe, ‘Komekiine yoŋoji gboreru pakerenimiŋ, nonji oi manesiŋ gago ore eru buŋo koroineo rua nubi muŋambe buŋone osoeru mitari nareiŋgo ore egobi.’” Oŋu.
21 A não ser estas palavras que, estando entre eles, clamei: Hoje sou julgado por vós acerca da ressurreição dos mortos.
22 Polji oŋu miko gawana Filiksji Yesure kadi boyoberu gogobi, ore fuŋine soine mane sarigaru Polre buŋo botuineo ketigaru iŋi miya, “Mamari siŋaŋ qoruine Lisiasji wapeme damaŋ oo Polre buŋo oi mitaribemiŋ.”
22 Então Félix, havendo ouvido estas coisas, lhes pôs dilação, dizendo: Havendo-me informado melhor deste Caminho, quando o tribuno Lísias tiver descido, então tomarei inteiro conhecimento dos vossos negócios.
23 Oŋu miku mamari siŋaŋ mitigako Pol so kiperu mo ruba tekame witi pigo ŋeya. Tifepuineji Pol siŋaŋ gaku ya embimbiŋgaya, oi roru otenimiŋ ore so qomuku yareya.
23 E mandou ao centurião que o guardasse em prisão, tratando-o com brandura, e que a ninguém dos seus proibisse servi-lo ou vir ter com ele.
24 Giobobo goine tariko Filiksji ŋonuŋine tinaine Drusila, Juda ŋigo soguine oi ogagaru warebire Polre buŋo ruame wareko buŋoinere kaje ruame Kristo Yesu manesiŋ gakiminde fuŋine mitaniŋgako maneya.
24 E alguns dias depois, vindo Félix com sua mulher Drusila, que era judia, mandou chamar a Paulo, e ouviu-o acerca da fé em Cristo.
25 Oi maneyayoŋ, Anuture buŋo goine jikigaru mimane ebi yobiŋgaya. Polji Anuture jiŋoo posikekiminde fuŋne mitaniŋgaru noŋunde eebobonoŋuŋ sisiŋaŋ enimiŋ ore miya eru Anutuji damaŋ mo ruame oo osoe noberu buŋonoŋuŋ mitariiŋ, buŋo yokaomo oiji maŋine bapakareya. Polji buŋo oŋu miko popure yobugame qeŋ ojiru miya, “Use! Oi boke. Muŋambe yo soine bokeru rande damaŋ mo manebe sagaiŋ, oo soine moke kepore gube wareigoŋ.”
25 E, tratando ele da justiça, e da temperança, e do juízo vindouro, Félix, espavorido, respondeu: Por agora vai-te, e em tendo oportunidade te chamarei.
26 Oŋu miku jibu jikigaru Polji iŋoyoŋe saki furiine moneŋ oteiŋgo manesuya. Oŋu odigaru oori eru ateine kokoine kepore teme wareko buŋo buŋo miku ŋebu.
26 Esperando ao mesmo tempo que Paulo lhe desse dinheiro, para que o soltasse; pelo que também muitas vezes o mandava chamar, e falava com ele.
27 Polji witi pigo ŋeko gosa yoyoka tariya. Oi tariko ŋi tinaine Porsius Festus iŋoji Filiksre oka gawana fukeiŋgo eya. Oŋu eme Filiksji Juda ŋiŋigoji ŋone aŋi enimiŋgo maneru Pol so pirueko witi pigo jikigaru ŋeya. Oŋu.
27 Mas, passados dois anos, Félix teve por sucessor a Pórcio Festo; e, querendo Félix comprazer aos judeus, deixou a Paulo preso.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 24, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.