Atos 21
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs VC
1 Momojo miku boke nobebi kambaŋ seri poreru gboromurebi gbinji kitiŋgako raru nu tinaine Kos oo oobe poretiŋ akoŋ raru ropebeŋ. Roperu peku pakereru jikigaru nu tinaine Rodos oo rabeŋ. Oone jikigaru Lisia prowinsre kaeine mo tinaine Patara oo ropebeŋ.
1 Depois de nos separarmos dele, embarcamos e fomos em direção a Cós, e no dia seguinte a Rodes e dali a Pátara.
2 Roperu dimaku ogâ mo Fonisia moreŋgo raiŋgo eya, oi bofukeru oo ropekabeneŋ kambaŋ seri poreru gboromurebi gbinji kitiŋgako rabeŋ.
2 Encontramos aí um navio que ia partir para a Fenícia. Entramos e seguimos viagem.
3 Raru goku nu mo tinaine Saiprus oore bembeŋgo wareru ŋoneru kirieru Saut oobene odureru jikigaru gbinji kitiŋgako Siria prowins oobe rabeŋ. Raru “Ogâre meboine oi Taia taoŋgo raru ogâone roru ruakimiŋ,” mibuŋ ore oo rabeŋ. Oo raru ogâ bokeru rakabeŋ.
3 Quando estávamos à vista de Chipre, deixando-a à esquerda, continuamos rumo à Síria e aportamos em Tiro, onde o navio devia ser descarregado.
4 Rakaru kiŋariŋ goine bofuke yaberu yoŋoke jikigaru giobobo 7 gobeŋ. Oo gobeneŋ Moro Tiriineji boburo yabeko Pol Jerusalem sitio egu rainde siŋaŋ bobo buŋo mibuŋ.
4 Como achássemos uns discípulos, detivemo-nos com eles por sete dias. Eles, sob a inspiração do Espírito, aconselhavam Paulo que não subisse a Jerusalém.
5 Oi mibuŋyoŋ, niŋo giobobo 7 oi yoŋoke gobeneŋ tariko boke yaberu kadi rabeŋ. Kadi rakimiŋ mibeneŋ yoŋoji sosowo ŋigo madepuyaŋuŋke rua nobeiŋgo taoŋ bokeru sakibe warebuŋ. Taoŋ sakibe wareru koe mageŋgo wakiru dikanji keru Anutu oŋga wosibeŋ.
5 Mas, passados que foram esses dias, partimos e seguimos a nossa viagem. Todos eles com suas mulheres e filhos acompanharam-nos até fora da cidade. Ajoelhados na praia, fizemos a nossa oração.
6 Oŋga wosiru momojonoŋuŋ mi naduŋgaduŋ ebeŋ Jerusalem rakimiŋ ore ogâo ropebeneŋ yoŋoji kaeyaŋuŋgo kiriebuŋ.
6 Despedimo-nos então e embarcamos, enquanto eles voltaram para suas casas.
7 Pol eru muraŋpuine niŋo oŋu Taia bokeru jikigaru raru kae tinaine Tolemes oo roperu ogâ bokebeŋ. Ogâ bokeru maŋkekerisie ogopunoŋuŋ mijeriyaŋuŋ mibeneŋ eru yoŋoke giobobo moakoŋ gobeŋ.
7 Navegando, fomos de Tiro a Ptolemaida, onde saudamos os irmãos, passando um dia com eles.
8 Goku peku pakereru boke yaberu moreŋ kadi raru Sisaria taoŋgo wapebeŋ. Jerusalem maŋkekerisie kubu maŋineo maŋbapakare ŋi (ewanjelis) sewen bomuku yarebuŋ, yoŋoreone mo tinaine Filip iŋoji Sisaria goya. Niŋoji Sisaria waperu iŋore pigo raru ŋeku pebeŋ.
8 Partindo no dia seguinte, chegamos a Cesaréia e, entrando na casa de Filipe, o Evangelista, que era um dos sete {diáconos}, ficamos com ele.
9 Filipre odupuine 4 gobuŋ. Anutuji ŋigo jeŋoŋ yoŋore maŋgo kajeqouŋ buŋo mimire mamane yauŋ ruame gobuŋ.
9 Tinha quatro filhas virgens que profetizavam.
10 Niŋoji Sisaria taoŋ oo giobobo kokoine jikigaru gobeŋ. Oo gobeneŋ Juda prowinsgone kajeqouŋ ŋi mo tinaine Agabus wakiya.
10 Já estávamos aí fazia alguns dias, quando chegou da Judéia um profeta, chamado Ágabo.
11 Niŋoreo wakiru Polre bifuŋ roru oiji iŋoyoŋunde me kufuine kiperu iŋi miya, “Moro Tiriineji iŋi miga, ‘Juda minebobo yoŋoji bifuŋ yoore rau oi Jerusalem sitio iŋi kiperu kotu kantrire siŋaŋ yoŋore meo ruanimiŋ.’”
11 Veio ter conosco, tomou o cinto de Paulo e, amarrando-se com ele pés e mãos, disse: Isto diz o Espírito Santo: assim os judeus em Jerusalém ligarão o homem a quem pertence este cinto e o entregarão às mãos dos pagãos.
12 Oŋu miko maneru niŋo eru maŋkekerisie ogopunoŋuŋ oo gobuŋ, yoŋoji oŋuakoŋ Polji Jerusalem egu raiŋ ore karieru qomuku tebeŋ.
12 A estas palavras, nós e os fiéis que eram daquele lugar, rogamos-lhe que não subisse a Jerusalém.
13 Qomuku tebeneŋ iŋi bokirieru miya, “Ŋoŋo uruŋu egobi? Kuyoru buŋo miku oŋuine oo nonde maŋne kesuqosugagobi. Nonji Jerusalem rabe nigiŋ nunimiŋgo ore jauego eru oŋuakoŋ matayoŋ, Ofoŋ Yesu tinainere eru nubi komenobo, nonji ore eru oŋuakoŋ jaueru dimago.”
13 Paulo, porém, respondeu: Por que chorais e me magoais o coração? Pois eu estou pronto não só a ser preso, mas também a morrer em Jerusalém pelo nome do Senhor Jesus.
14 Oŋu miko bomunaŋ gaiŋgo embimbiŋgaru maŋnoŋuŋ womo eteko iŋi mibeŋ, “Oi Ofonde maŋ aŋire so fukeine.”
14 Como não pudéssemos persuadi-lo, desistimos, dizendo: Faça-se a vontade do Senhor!
15 Sisaria taoŋgo gobeneŋ damaŋ oi tariko afagaru bomogaru boke yaberu raru Jerusalem sitio ropebeŋ.
15 Depois desses dias, terminados os preparativos, subimos a Jerusalém.
16 Sisaria oone kiŋariŋ goineji oŋuakoŋ niŋore ujenoŋuŋ warebuŋ. Warebuŋ, yoŋoji iŋi mibuŋ, “Ŋoŋo Saiprus ŋi tinaine Nason iŋore pigo peku goinebi.” Oŋu miku oga nobebi iŋore pigo rabeŋ. Nasonji ronekoŋ maŋine kerisieru Yesure kiŋariŋ fukeru go wapeya. Oŋu.
16 Foram também conosco alguns dos discípulos de Cesaréia, que nos levaram à casa de Menason de Chipre, um antigo discípulo em cuja casa nos devíamos hospedar.
17 Niŋoji Jerusalem ropebeneŋ maŋkekerisie ogopunoŋuŋ yoŋoji oga noberu jerieru mijerinoŋuŋ mibuŋ.
17 À nossa chegada em Jerusalém, os irmãos nos receberam com alegria.
18 Mijerinoŋuŋ mibi peku pakereru Polji niŋoke bisop Jeims ŋoneiŋgo maneru rabeŋ. Rabeneŋ maŋkekerisie kufufunde minebobo yoŋoji sosowo oo waperu ŋebuŋ.
18 No dia seguinte, Paulo dirigiu-se conosco à casa de Tiago, onde todos os anciãos se reuniram.
19 Ŋebi Polji mijeriyaŋuŋ miku sunduine ruaya. Anutuji uje fukeru maŋgo enoreko kotu kantri yoŋore botugo raru roregaru misin gio babeneŋ foriine fukeya, ore binaŋ fuŋineke bomukuru moakoŋ moakoŋ oi sosowo yajiya.
19 Tendo-os saudado, contou-lhes uma por uma todas as coisas que Deus fizera entre os pagãos por seu ministério.
20 Oi yajiko maneru Anutu miteŋ gabi ŋi yoine moji iŋi miya, “Pol ogonoŋuŋ, Juda ŋiŋigo taoseŋine taoseŋine yoŋoji Yesu manesiŋ garu maŋyaŋuŋ kerisieru jibu sosowo jikigaru Mosesre Kadi buŋo oi poretiŋ boyobenimiŋgo yameŋ keegobi.
20 Ouvindo isso, glorificaram a Deus e disseram a Paulo: Bem vês, irmão, quantos milhares de judeus abraçaram a fé sem abandonar seu zelo pela lei.
21 Oŋu yameŋ keegobiyoŋ, gore binaŋgo oi iŋi kosa mibi manebuŋ, ‘Juda ŋiŋigo roiŋgaru kotu kantri yoŋore botugo raru gogobi, goji roregaru oi iŋi qaji yareru goge, oŋu miegobi, “Ŋoŋo Mosesre kadi buŋo ŋadi gaku Anuture moge oi so baku made gbieine sakiyaŋuŋ so ketiinebi eru Juda eebobo goine oi so boyobeinebi.’”
21 Eles têm ouvido dizer de ti que ensinas os judeus, que vivem entre os gentios, a deixarem Moisés, dizendo que não devem circuncidar os seus filhos nem observar os costumes {mosaicos}.
22 “Oŋu miegobi ore eru goji warege, yoŋoji oi maneru oo akoŋ poreru kubu yasogo roru tumaŋganobuŋ. Ore eru niŋo manebu eru uruŋu ebeneŋ sagana?
22 Que se há de fazer? Sem dúvida, saberão de tua chegada.
23 Ore eru niŋoji muŋambe yo buŋo gore mikimiŋ, goji ore so eigoŋ. Ŋi 4:ji ya enimiŋ ore buŋoyaŋuŋ Anuture miku mimipaŋ buŋoji kipebuŋ.
23 Faze, pois, o que te vamos dizer. Temos aqui quatro homens que têm um voto.
24 Oi buŋoji kipebuŋyoŋ, monende embimbiŋgaru odigaru botunoŋuŋgo yo gogobi. Ore eru goji oi oga yaberu yoŋoke kekeririke eku yoŋore eru pesiŋ ruande sagako soine qoru sikiyaŋuŋ ketigabi buŋoyaŋuŋ sanaŋgaiŋ. Goji oŋu eru Mosesre Kadi buŋo reŋgaru boyoberu goge, sosowoji gore fuŋne oi poretiŋ ŋoneru mane taniŋganimiŋ. Oi mane taniŋgaru gore buŋo mibi manebuŋ, oi foriine mo so bofukebi omaine fukeko komeiŋ.
24 Toma-os contigo, faze com eles os ritos da purificação e paga por eles {a oferta obrigatória} para que rapem a cabeça. Então todos saberão que é falso quanto de ti ouviram, mas que também tu guardas a lei.
25 Gore buŋo komeiŋyoŋ, kotu kantri yoŋoji Yesu manesiŋ garu maŋyaŋuŋ kerisiebuŋ, niŋoji yoŋore buŋo iŋi kiperu quraŋ quraŋgaru ruabeneŋ raya, ‘Joma fuine nemu gboŋ yoŋore pesiŋ biŋe qaku kufuyaŋuŋgo ruabi tobiriyaŋunji kefagaya, oi so noinebi. Oŋuakoŋ dari me joma ubeyaŋuŋ bibituaine ore fuine oi so noinebi. Boesau so einebi. Ya mimiine 4 oi bokeru ŋadi gabi sagaiŋ.’”
25 Mas a respeito dos que creram dentre os gentios, já escrevemos, ordenando que se abstenham do que for sacrificado aos ídolos, do sangue, da carne sufocada e da fornicação.
26 Minebobo yoŋoji oŋu mibi Polji ŋi 4 oi oga yaberu peku pakereru yoŋoke kekeririke ebuŋ. Kekeririke ebi boji soriŋgo roperu ŋi moakoŋ moakoŋ yoŋore pesiŋ ruaru boji rigabi keririkeru damaŋyaŋuŋ tariiŋ, ore damaŋ biŋeine yajiya. Oŋu.
26 Então Paulo acompanhou aqueles homens no dia seguinte e, purificando-se com eles, entrou no templo e fez aí uma declaração do termo do voto, findo o qual se devia oferecer um sacrifício a favor de cada um deles.
27 Polji oi yajiyayoŋ, giobobo 7 oi tariiŋgo eko Juda goine Eisia prowinsgone warebuŋ, yoŋoji Pol boji soriŋgo ropeko ŋonebuŋ. Ŋoneru ŋiŋigo kubu sosowo maŋyaŋuŋ bapakare yabebi pakereko Pol qafagaru robuŋ.
27 Ao fim dos sete dias, os judeus, vindos da Ásia, viram Paulo no templo e amotinaram todo o povo. Lançando-lhe as mãos,
28 Qafagaru roru iŋi oŋgabuŋ, “Israel ŋiŋigo, bapi nobeniŋ! Ŋi yo oiji moreŋine moreŋine roregaru kae so qaji yareru maŋyaŋuŋ iŋi bapakare yabeega: Ŋoŋo sosowo Israel ŋiŋigo kubu qomukuru bosembea nobeinebi. Nonunde Kadi buŋo bokeru boji soriŋnoŋuŋgo kosa roperu jauba eru goinebi. Oŋu qaji yareru goya eru muŋambe Grik ŋi Anuture moge tomiri oi oŋuakoŋ ogagaru boji soriŋgo ropeko pi mokiine yo oiji jukuwi eru bapeboriŋineke egu fukeiŋ.”
28 gritavam: Ó judeus, valei-nos! Este é o homem que por toda parte prega a todos contra o povo, a lei e o templo. Além disso, introduziu até gregos no templo e profanou o lugar santo.
29 Oi iŋi ore oŋgabuŋ: Efesus ŋi Trofimus iŋoji rone siti kadio Polke rako ŋone yaperu iŋi manesubuŋ: Polji oi ogame moko boji soriŋgo egu ropenimi.
29 É que tinham visto Trófimo, de Éfeso, com ele na cidade, e pensavam que Paulo o tivesse introduzido no templo.
30 Oŋu oŋgabi ŋiŋigoji bobojibu eru pipa doduru wareru tumaŋgaru roware soguine baku fonuŋ babi siti sosowo sagaya. Oŋu fukeme Pol qafagaru kiperu boji soriŋgone poreru sakibe wakiru oo akoŋ sorinde sa mendi sosowo oi pipa keku kipebuŋ.
30 Alvoroçou-se toda a cidade com grande ajuntamento de povo. Agarraram Paulo e arrastaram-no para fora do templo, cujas portas se fecharam imediatamente.
31 Pol kiperu qaiŋgo ore yameŋ kebuŋ biŋeine saueru Rom mamari kubure mamari siŋaŋ qoruine iŋore kajego buŋo iŋi rakako maneya, “Jerusalem sosowo yoŋoji oyowo baku jigo qagobi.”
31 Como quisessem matá-lo, o tribuno da coorte foi avisado de que toda Jerusalém estava amotinada.
32 Oŋu maneru oo akoŋ mamari ŋi kubu goine mamari siŋaŋyaŋuŋke oga yaberu riŋaru yoŋoreo rakabuŋ. Rakabi oi ŋone yaberu Pol qabuŋ, oi bokebuŋ.
32 Ele tomou logo soldados e oficiais e correu aos manifestantes. Estes, ao avistarem o tribuno e os saldados, cessaram de espancar Paulo.
33 Bokebi mamari siŋaŋ qoruineji botuyaŋuŋgo raru mitigako Pol roru gbedi (nigiŋ) yoyokaji kipebuŋ. Kipebi iŋi miku weu yareya, “Ŋi yo moji?” eru “Uruŋu eko qagobi?”
33 Aproximando-se então o tribuno, prendeu-o e mandou acorrentá-lo com duas cadeias. Perguntou então quem era e o que havia feito.
34 Weu yareyayoŋ, ŋiŋigo kubuone buŋo furuine furuine bokirieru kosabasa oŋgabuŋ. Oŋu kosabasa oŋgaku fonuŋ babuŋ ore eru fuŋine poretiŋ maneiŋgo embimbiŋgaya. Oi embimbiŋgaru ore eru mitigako Pol ogagaru mamari ŋi yoŋore aeŋ sa maŋineo rabuŋ.
34 Na multidão todos gritavam de tal modo que, não podendo apurar a verdade por causa do tumulto, mandou que fosse recolhido à cidadela.
35 — ausente —
35 Quando Paulo chegou às escadas, foi carregado pelos soldados, por causa do furor da multidão.
36 — ausente —
36 O povo o seguia em massa dizendo aos gritos: À morte
37 Koboru wareru mamari ŋi yoŋore dobu maŋgo ropeiŋgo ebi Polji mamari siŋaŋ qoruine iŋi weu teya, “Noŋ buŋo mo soine gajibemiŋ me mata?” Weu teko maneru qiqu eru ojiya, “O, go Grik buŋo manege me?
37 Quando estava para ser introduzido na fortaleza, Paulo perguntou ao tribuno: É-me permitido dizer duas palavras? Este respondeu: Sabes o grego!
38 Ore eru go Ijipt ŋi fukege me mata? Ijipt ŋi moji yunekoŋ kiso ŋi tebeyaŋuŋke 4,000 oi bojiqojibu eyaberu Rom gawman kiso eku jigo oyowo fuŋgaru yaberu oga yaberu moreŋ buroineo rabuŋ. Go siŋaŋ ŋi oi fukege me mata?”
38 Não és tu, portanto, aquele egípcio que há tempos levantou um tumulto e conduziu ao deserto quatro mil extremistas?
39 Oŋu ojime Polji miya, “Noŋ Juda ŋi. Noŋ Silisia prowinsre taoŋ tinaine Tarsus manege, oo fukeru go wapeboŋ. Ore eru weu garebemiŋ: Go soine minde nonji ŋiŋigo kubu yo yoŋore buŋo mibe manenimiŋ.”
39 Paulo replicou: Eu sou judeu, natural de Tarso, na Cilícia, cidadão dessa ilustre cidade. Mas rogo-te que me permitas falar ao povo.
40 Oŋu miko “Soine mi,” ojime Polji kojigo dimaku ŋiŋigo yoŋore me bajiya. Me bajime fonuŋ bokeru buŋoyaŋuŋ mataeme dimakabi Hibru buŋoo buŋo iŋi miya,
40 O tribuno lho permitiu. Paulo, em pé nos degraus, acenou ao povo com a mão e se fez um grande silêncio. Falou em língua hebraica do seguinte modo:
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.