Atos 21
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NVT
1 Momojo miku boke nobebi kambaŋ seri poreru gboromurebi gbinji kitiŋgako raru nu tinaine Kos oo oobe poretiŋ akoŋ raru ropebeŋ. Roperu peku pakereru jikigaru nu tinaine Rodos oo rabeŋ. Oone jikigaru Lisia prowinsre kaeine mo tinaine Patara oo ropebeŋ.
1 Depois de nos despedirmos, navegamos em direção à ilha de Cós. No dia seguinte, chegamos a Rodes e, então, a Pátara.
2 Roperu dimaku ogâ mo Fonisia moreŋgo raiŋgo eya, oi bofukeru oo ropekabeneŋ kambaŋ seri poreru gboromurebi gbinji kitiŋgako rabeŋ.
2 Ali, embarcamos num navio que partia para a Fenícia.
3 Raru goku nu mo tinaine Saiprus oore bembeŋgo wareru ŋoneru kirieru Saut oobene odureru jikigaru gbinji kitiŋgako Siria prowins oobe rabeŋ. Raru “Ogâre meboine oi Taia taoŋgo raru ogâone roru ruakimiŋ,” mibuŋ ore oo rabeŋ. Oo raru ogâ bokeru rakabeŋ.
3 Avistamos a ilha de Chipre, passamos por ela à nossa esquerda e aportamos em Tiro, na Síria, onde o navio deixaria sua carga.
4 Rakaru kiŋariŋ goine bofuke yaberu yoŋoke jikigaru giobobo 7 gobeŋ. Oo gobeneŋ Moro Tiriineji boburo yabeko Pol Jerusalem sitio egu rainde siŋaŋ bobo buŋo mibuŋ.
4 No desembarque, encontramos os discípulos que ali viviam e ficamos com eles por uma semana. Pelo Espírito, eles advertiam Paulo de que não fosse a Jerusalém.
5 Oi mibuŋyoŋ, niŋo giobobo 7 oi yoŋoke gobeneŋ tariko boke yaberu kadi rabeŋ. Kadi rakimiŋ mibeneŋ yoŋoji sosowo ŋigo madepuyaŋuŋke rua nobeiŋgo taoŋ bokeru sakibe warebuŋ. Taoŋ sakibe wareru koe mageŋgo wakiru dikanji keru Anutu oŋga wosibeŋ.
5 Ao fim de nosso tempo ali, voltamos ao navio, e toda a congregação, incluindo mulheres e crianças, saiu da cidade e nos acompanhou até a praia. Ali nos ajoelhamos, oramos
6 Oŋga wosiru momojonoŋuŋ mi naduŋgaduŋ ebeŋ Jerusalem rakimiŋ ore ogâo ropebeneŋ yoŋoji kaeyaŋuŋgo kiriebuŋ.
6 e nos despedimos. Então subimos a bordo, e eles voltaram para casa.
7 Pol eru muraŋpuine niŋo oŋu Taia bokeru jikigaru raru kae tinaine Tolemes oo roperu ogâ bokebeŋ. Ogâ bokeru maŋkekerisie ogopunoŋuŋ mijeriyaŋuŋ mibeneŋ eru yoŋoke giobobo moakoŋ gobeŋ.
7 Depois que partimos de Tiro, chegamos a Ptolemaida, onde saudamos os irmãos e passamos um dia.
8 Goku peku pakereru boke yaberu moreŋ kadi raru Sisaria taoŋgo wapebeŋ. Jerusalem maŋkekerisie kubu maŋineo maŋbapakare ŋi (ewanjelis) sewen bomuku yarebuŋ, yoŋoreone mo tinaine Filip iŋoji Sisaria goya. Niŋoji Sisaria waperu iŋore pigo raru ŋeku pebeŋ.
8 No dia seguinte, prosseguimos para Cesareia e nos hospedamos na casa de Filipe, o evangelista, um dos sete que tinham servido na igreja em Jerusalém.
9 Filipre odupuine 4 gobuŋ. Anutuji ŋigo jeŋoŋ yoŋore maŋgo kajeqouŋ buŋo mimire mamane yauŋ ruame gobuŋ.
9 Ele tinha quatro filhas solteiras que profetizavam.
10 Niŋoji Sisaria taoŋ oo giobobo kokoine jikigaru gobeŋ. Oo gobeneŋ Juda prowinsgone kajeqouŋ ŋi mo tinaine Agabus wakiya.
10 Muitos dias depois, chegou da Judeia um profeta chamado Ágabo.
11 Niŋoreo wakiru Polre bifuŋ roru oiji iŋoyoŋunde me kufuine kiperu iŋi miya, “Moro Tiriineji iŋi miga, ‘Juda minebobo yoŋoji bifuŋ yoore rau oi Jerusalem sitio iŋi kiperu kotu kantrire siŋaŋ yoŋore meo ruanimiŋ.’”
11 Ele veio ao nosso encontro, tomou o cinto de Paulo e com ele amarrou os próprios pés e as mãos. Em seguida, disse: “O Espírito Santo declara: ‘Assim o dono deste cinto será amarrado pelos judeus, em Jerusalém, e entregue aos gentios’”.
12 Oŋu miko maneru niŋo eru maŋkekerisie ogopunoŋuŋ oo gobuŋ, yoŋoji oŋuakoŋ Polji Jerusalem egu raiŋ ore karieru qomuku tebeŋ.
12 Ao ouvir isso, nós e os irmãos dali suplicamos a Paulo que não fosse a Jerusalém.
13 Qomuku tebeneŋ iŋi bokirieru miya, “Ŋoŋo uruŋu egobi? Kuyoru buŋo miku oŋuine oo nonde maŋne kesuqosugagobi. Nonji Jerusalem rabe nigiŋ nunimiŋgo ore jauego eru oŋuakoŋ matayoŋ, Ofoŋ Yesu tinainere eru nubi komenobo, nonji ore eru oŋuakoŋ jaueru dimago.”
13 Ele, porém, disse: “Por que todo esse choro? Assim vocês me partem o coração! Estou pronto não apenas para ser preso em Jerusalém, mas para morrer pelo Senhor Jesus”.
14 Oŋu miko bomunaŋ gaiŋgo embimbiŋgaru maŋnoŋuŋ womo eteko iŋi mibeŋ, “Oi Ofonde maŋ aŋire so fukeine.”
14 Quando ficou evidente que não conseguiríamos fazê-lo mudar de ideia, desistimos e dissemos: “Que seja feita a vontade do Senhor”.
15 Sisaria taoŋgo gobeneŋ damaŋ oi tariko afagaru bomogaru boke yaberu raru Jerusalem sitio ropebeŋ.
15 Depois disso, arrumamos nossas coisas e partimos para Jerusalém.
16 Sisaria oone kiŋariŋ goineji oŋuakoŋ niŋore ujenoŋuŋ warebuŋ. Warebuŋ, yoŋoji iŋi mibuŋ, “Ŋoŋo Saiprus ŋi tinaine Nason iŋore pigo peku goinebi.” Oŋu miku oga nobebi iŋore pigo rabeŋ. Nasonji ronekoŋ maŋine kerisieru Yesure kiŋariŋ fukeru go wapeya. Oŋu.
16 Alguns discípulos de Cesareia nos acompanharam e nos levaram à casa de Mnasom, nascido em Chipre e um dos primeiros discípulos.
17 Niŋoji Jerusalem ropebeneŋ maŋkekerisie ogopunoŋuŋ yoŋoji oga noberu jerieru mijerinoŋuŋ mibuŋ.
17 Quando chegamos a Jerusalém, os irmãos nos deram calorosas boas-vindas.
18 Mijerinoŋuŋ mibi peku pakereru Polji niŋoke bisop Jeims ŋoneiŋgo maneru rabeŋ. Rabeneŋ maŋkekerisie kufufunde minebobo yoŋoji sosowo oo waperu ŋebuŋ.
18 No dia seguinte, Paulo foi conosco a um encontro com Tiago, e todos os presbíteros da igreja de Jerusalém estavam presentes.
19 Ŋebi Polji mijeriyaŋuŋ miku sunduine ruaya. Anutuji uje fukeru maŋgo enoreko kotu kantri yoŋore botugo raru roregaru misin gio babeneŋ foriine fukeya, ore binaŋ fuŋineke bomukuru moakoŋ moakoŋ oi sosowo yajiya.
19 Depois que Paulo os cumprimentou, relatou em detalhes o que Deus havia realizado entre os gentios por meio de seu ministério.
20 Oi yajiko maneru Anutu miteŋ gabi ŋi yoine moji iŋi miya, “Pol ogonoŋuŋ, Juda ŋiŋigo taoseŋine taoseŋine yoŋoji Yesu manesiŋ garu maŋyaŋuŋ kerisieru jibu sosowo jikigaru Mosesre Kadi buŋo oi poretiŋ boyobenimiŋgo yameŋ keegobi.
20 Quando ouviram isso, louvaram a Deus e disseram: “Você sabe, irmão, quantos milhares de judeus também creram, e todos eles seguem à risca a lei de Moisés.
21 Oŋu yameŋ keegobiyoŋ, gore binaŋgo oi iŋi kosa mibi manebuŋ, ‘Juda ŋiŋigo roiŋgaru kotu kantri yoŋore botugo raru gogobi, goji roregaru oi iŋi qaji yareru goge, oŋu miegobi, “Ŋoŋo Mosesre kadi buŋo ŋadi gaku Anuture moge oi so baku made gbieine sakiyaŋuŋ so ketiinebi eru Juda eebobo goine oi so boyobeinebi.’”
21 Mas eles foram informados de que você ensina todos os judeus que vivem entre os gentios a abandonarem a lei de Moisés. Ouviram que você os instrui a não circuncidarem os filhos nem seguirem os costumes judaicos.
22 “Oŋu miegobi ore eru goji warege, yoŋoji oi maneru oo akoŋ poreru kubu yasogo roru tumaŋganobuŋ. Ore eru niŋo manebu eru uruŋu ebeneŋ sagana?
22 Que faremos? Certamente eles saberão que você chegou.
23 Ore eru niŋoji muŋambe yo buŋo gore mikimiŋ, goji ore so eigoŋ. Ŋi 4:ji ya enimiŋ ore buŋoyaŋuŋ Anuture miku mimipaŋ buŋoji kipebuŋ.
23 “Queremos que você faça o seguinte. Temos aqui quatro homens que cumpriram um voto.
24 Oi buŋoji kipebuŋyoŋ, monende embimbiŋgaru odigaru botunoŋuŋgo yo gogobi. Ore eru goji oi oga yaberu yoŋoke kekeririke eku yoŋore eru pesiŋ ruande sagako soine qoru sikiyaŋuŋ ketigabi buŋoyaŋuŋ sanaŋgaiŋ. Goji oŋu eru Mosesre Kadi buŋo reŋgaru boyoberu goge, sosowoji gore fuŋne oi poretiŋ ŋoneru mane taniŋganimiŋ. Oi mane taniŋgaru gore buŋo mibi manebuŋ, oi foriine mo so bofukebi omaine fukeko komeiŋ.
24 Vá com eles ao templo e participe da cerimônia de purificação. Pague as despesas para realizarem o ritual de raspar a cabeça. Então todos saberão que os rumores são falsos e que você mesmo cumpre as leis judaicas.
25 Gore buŋo komeiŋyoŋ, kotu kantri yoŋoji Yesu manesiŋ garu maŋyaŋuŋ kerisiebuŋ, niŋoji yoŋore buŋo iŋi kiperu quraŋ quraŋgaru ruabeneŋ raya, ‘Joma fuine nemu gboŋ yoŋore pesiŋ biŋe qaku kufuyaŋuŋgo ruabi tobiriyaŋunji kefagaya, oi so noinebi. Oŋuakoŋ dari me joma ubeyaŋuŋ bibituaine ore fuine oi so noinebi. Boesau so einebi. Ya mimiine 4 oi bokeru ŋadi gabi sagaiŋ.’”
25 “Quanto aos convertidos gentios, devem fazer aquilo que pedimos por carta: abster-se de comer alimentos oferecidos a ídolos, de consumir o sangue ou a carne de animais estrangulados e de praticar a imoralidade sexual”.
26 Minebobo yoŋoji oŋu mibi Polji ŋi 4 oi oga yaberu peku pakereru yoŋoke kekeririke ebuŋ. Kekeririke ebi boji soriŋgo roperu ŋi moakoŋ moakoŋ yoŋore pesiŋ ruaru boji rigabi keririkeru damaŋyaŋuŋ tariiŋ, ore damaŋ biŋeine yajiya. Oŋu.
26 No dia seguinte, Paulo se purificou junto com aqueles homens e entrou no templo. Declarou quando terminariam os dias da purificação e quando seria oferecido o sacrifício em favor deles.
27 Polji oi yajiyayoŋ, giobobo 7 oi tariiŋgo eko Juda goine Eisia prowinsgone warebuŋ, yoŋoji Pol boji soriŋgo ropeko ŋonebuŋ. Ŋoneru ŋiŋigo kubu sosowo maŋyaŋuŋ bapakare yabebi pakereko Pol qafagaru robuŋ.
27 Estando os sete dias quase no fim, alguns judeus da província da Ásia viram Paulo no templo e incitaram a multidão contra ele. Agarraram-no,
28 Qafagaru roru iŋi oŋgabuŋ, “Israel ŋiŋigo, bapi nobeniŋ! Ŋi yo oiji moreŋine moreŋine roregaru kae so qaji yareru maŋyaŋuŋ iŋi bapakare yabeega: Ŋoŋo sosowo Israel ŋiŋigo kubu qomukuru bosembea nobeinebi. Nonunde Kadi buŋo bokeru boji soriŋnoŋuŋgo kosa roperu jauba eru goinebi. Oŋu qaji yareru goya eru muŋambe Grik ŋi Anuture moge tomiri oi oŋuakoŋ ogagaru boji soriŋgo ropeko pi mokiine yo oiji jukuwi eru bapeboriŋineke egu fukeiŋ.”
28 gritando: “Homens de Israel, ajudem-nos! Este é o homem que fala contra nosso povo em toda parte e ensina todos a desobedecerem às leis judaicas. Fala contra o templo e até profana este santo lugar, trazendo gentios para dentro dele”.
29 Oi iŋi ore oŋgabuŋ: Efesus ŋi Trofimus iŋoji rone siti kadio Polke rako ŋone yaperu iŋi manesubuŋ: Polji oi ogame moko boji soriŋgo egu ropenimi.
29 Antes tinham visto Paulo na cidade com Trófimo, um gentio de Éfeso, e concluíram que Paulo o havia levado para dentro do templo.
30 Oŋu oŋgabi ŋiŋigoji bobojibu eru pipa doduru wareru tumaŋgaru roware soguine baku fonuŋ babi siti sosowo sagaya. Oŋu fukeme Pol qafagaru kiperu boji soriŋgone poreru sakibe wakiru oo akoŋ sorinde sa mendi sosowo oi pipa keku kipebuŋ.
30 Toda a cidade se agitou com essas acusações, e houve grande tumulto. A multidão agarrou Paulo e o arrastou para fora do templo, e imediatamente foram fechadas as portas.
31 Pol kiperu qaiŋgo ore yameŋ kebuŋ biŋeine saueru Rom mamari kubure mamari siŋaŋ qoruine iŋore kajego buŋo iŋi rakako maneya, “Jerusalem sosowo yoŋoji oyowo baku jigo qagobi.”
31 Quando procuravam matar Paulo, chegou ao comandante do regimento romano a notícia de que toda a Jerusalém estava em rebuliço.
32 Oŋu maneru oo akoŋ mamari ŋi kubu goine mamari siŋaŋyaŋuŋke oga yaberu riŋaru yoŋoreo rakabuŋ. Rakabi oi ŋone yaberu Pol qabuŋ, oi bokebuŋ.
32 No mesmo instante, ele chamou seus soldados e oficiais e correu para o meio da multidão. Quando viram o comandante e os soldados se aproximarem, pararam de espancar Paulo.
33 Bokebi mamari siŋaŋ qoruineji botuyaŋuŋgo raru mitigako Pol roru gbedi (nigiŋ) yoyokaji kipebuŋ. Kipebi iŋi miku weu yareya, “Ŋi yo moji?” eru “Uruŋu eko qagobi?”
33 Então o comandante o prendeu e mandou que o amarrassem com duas correntes. Em seguida, perguntou à multidão quem era ele e o que havia feito.
34 Weu yareyayoŋ, ŋiŋigo kubuone buŋo furuine furuine bokirieru kosabasa oŋgabuŋ. Oŋu kosabasa oŋgaku fonuŋ babuŋ ore eru fuŋine poretiŋ maneiŋgo embimbiŋgaya. Oi embimbiŋgaru ore eru mitigako Pol ogagaru mamari ŋi yoŋore aeŋ sa maŋineo rabuŋ.
34 Uns gritavam uma coisa, outros gritavam outra. Não conseguindo descobrir a verdade no meio de todo o tumulto, ordenou que Paulo fosse levado à fortaleza.
35 — ausente —
35 Quando Paulo chegou às escadas, o povo se tornou tão violento que os soldados tiveram de levantá-lo nos ombros para protegê-lo.
36 — ausente —
36 E a multidão foi atrás, gritando: “Matem-no! Matem-no!”.
37 Koboru wareru mamari ŋi yoŋore dobu maŋgo ropeiŋgo ebi Polji mamari siŋaŋ qoruine iŋi weu teya, “Noŋ buŋo mo soine gajibemiŋ me mata?” Weu teko maneru qiqu eru ojiya, “O, go Grik buŋo manege me?
37 Quando Paulo estava para ser levado à fortaleza, disse ao comandante: “Posso ter uma palavra com o senhor?”. Surpreso, o comandante perguntou: “Você fala grego?
38 Ore eru go Ijipt ŋi fukege me mata? Ijipt ŋi moji yunekoŋ kiso ŋi tebeyaŋuŋke 4,000 oi bojiqojibu eyaberu Rom gawman kiso eku jigo oyowo fuŋgaru yaberu oga yaberu moreŋ buroineo rabuŋ. Go siŋaŋ ŋi oi fukege me mata?”
38 Não é você o egípcio que liderou uma rebelião algum tempo atrás e levou consigo ao deserto quatro mil assassinos?”.
39 Oŋu ojime Polji miya, “Noŋ Juda ŋi. Noŋ Silisia prowinsre taoŋ tinaine Tarsus manege, oo fukeru go wapeboŋ. Ore eru weu garebemiŋ: Go soine minde nonji ŋiŋigo kubu yo yoŋore buŋo mibe manenimiŋ.”
39 “Não”, respondeu Paulo. “Sou judeu e cidadão de Tarso, cidade importante da Cilícia. Por favor, permita-me falar a esta gente.”
40 Oŋu miko “Soine mi,” ojime Polji kojigo dimaku ŋiŋigo yoŋore me bajiya. Me bajime fonuŋ bokeru buŋoyaŋuŋ mataeme dimakabi Hibru buŋoo buŋo iŋi miya,
40 O comandante concordou, de modo que Paulo ficou em pé na escadaria e fez sinal para o povo se calar. Logo, um silêncio profundo envolveu a multidão, e ele lhes falou em aramaico, o idioma deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 21, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.