Atos 20

Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Efesus oo oyowoqojibu oiji bedaŋga foreko Polji kiŋariŋpuine oŋga yareme warebi mande kikitiŋ buŋo uŋsowoŋ yareru momojo miku boke yaberu Masedonia prowinsgo raya.
1 Depois que cessou o tumulto, Paulo convocou os discípulos. Fez-lhes uma exortação, despediu-se e pôs-se a caminho para ir à Macedônia.
2 Masedonia raru moreŋine moreŋine petigaru roregaru oo uŋsowoŋ buŋo kokoine miku goku Grik moreŋgo wareya.
2 Percorreu aquela região, exortou os discípulos com muitas palavras e chegou à Grécia,
3 Grik wareru kaiŋ yokaomo goya. Oi goko tariko ogâ roru koe petigaru Siria raiŋgo maneya. Oŋu maneyayoŋ, Juda minebobo yoŋoji kadio qanimiŋ ore soŋsoŋburu babi kajeineo rakame maneya. Oi maneru ore eru Masedonia prowins petigaru moreŋ kadi kaeineo kirieiŋgo buŋo maŋineo kipeya.
3 onde se deteve por três meses. Como os judeus lhe armassem ciladas no momento em que ia embarcar para a Síria, tomou a resolução de voltar pela Macedônia.
4 Buŋoine kipeme ogopuine oŋuji iŋoke rabuŋ: Berea ŋi tinaine Sopater Pirus madeine, Tesalonaika ŋi yoyoka tinayakuŋ Aristarkus eru Sekundus, Derbe ŋi tinaine Gaius, Timoti eru Eisia prowinsre ŋi yoyoka tinayakuŋ Tikikus eru Trofimus.
4 Acompanharam-no Sópatro de Beréia, filho de Pirro, e os tessalonicenses Aristarco e Segundo, Gaio de Derbe, Timóteo, Tíquico e Trófimo, da Ásia.
5 Yoŋoji ronekoŋ Troas raru oo niŋore odi noberu gobuŋ.
5 Estes foram na frente e esperaram-nos em Trôade.
6 Troas raru gobuŋyoŋ, Luk noŋ eru goine niŋoji poroŋ yistine tomiri ore kombaŋ oi Filipai sitio ŋebeŋ. Oi ŋebeneŋ tariko ogâo ropekabeneŋ kambaŋ seri poreru gboromurebi gbinji kitiŋgako raru una 5 fukeko Troas yoŋoreo ropebeŋ. Troas roperu oo una 7 jikigaru gobeŋ. Oŋu.
6 Nós outros, só depois da festa de Páscoa é que navegamos de Filipos. E, cinco dias depois, fomos ter com eles em Trôade, onde ficamos uma semana.
7 Una 7 gobeneŋ tariko Polji giobobo 8 oo boke yaberu raiŋgo maneya. Oi maneru ubu tatariine Sondagioo tumaŋgaru Yesu manesuku poroŋ mokiine ketikimiŋ ore ŋebeŋ. Oŋu ŋebeneŋ Polji yoŋoke mimane eku buŋoine miku ŋeko ŋeko ubu jojoŋiŋgo raya.
7 No primeiro dia da semana, estando nós reunidos para partir o pão, Paulo, que havia de viajar no dia seguinte, conversava com os discípulos e prolongou a palestra até a meia-noite.
8 Niŋo pi maŋine more paio paibe roperu tumaŋgaru ŋebeneŋ lambe kokoineji jaku tamaebuŋ.
8 Havia muitas lâmpadas no quarto, onde nos achávamos reunidos.
9 Tumaŋgaru ŋekabeneŋ ŋi jeŋoŋ mo tinaine Yutikus iŋoji gbiŋ mendigo ŋeya. Ŋeko Polji buŋo miku ŋeko maneko damaŋ joroko kubande maneru peku gbururu keru sowoone rondiŋgaru maŋine so maneru pi maŋine yokaomo odureru moreŋgo rakaru qaya. Rakaru qame riŋaru rakaru roru ogabeneŋ komeya, ŋonebeŋ.
9 Acontece que um moço, chamado Êutico, que estava sentado numa janela, foi tomado de profundo sono, enquanto Paulo ia prolongando seu discurso. Vencido pelo sono, caiu do terceiro andar abaixo, e foi levantado morto.
10 Oŋu ŋonebeŋyoŋ, Polji rakaru kapiŋga teru miya, “Moke sigo rombuŋ eru gborega. Ore eru so popureniŋ.”
10 Paulo desceu, debruçou-se sobre ele, tomou-o nos braços e disse: Não vos perturbeis, porque a sua alma está nele.
11 Oŋu miku moke kirieru pi maŋgo paibe roperu poroŋ mokiine bajiku naya. Noku yoŋoke damaŋ joroine buŋo miku ŋeko kae fureko boke yaberu kadio raya.
11 Então subiu, partiu o pão, comeu falou-lhes largamente até o romper do dia. Depois partiu.
12 Rako ŋi jeŋoŋ oi oga tebi gboreru goya, oi ŋoneru mirimbobo yasogo maneru rabuŋ. Oŋu.
12 Quanto ao moço, levaram-no dali vivo, cheios de consolação.
13 Yoŋoji rabuŋyoŋ, Polji iŋoyoŋekoŋ moreŋ kadi raiŋgo maneru iŋi Luk noŋ eru goine mitiga noreya, “Ŋoŋo ronekoŋ koe kadi moreŋ tinaine Asos oo rabi qotureru oga nubi ogâo ropekimiŋ.” Ore eru niŋoji bokeru ogâo ropebeneŋ kambaŋ seri poreru gboromurebi gbinji kitiŋgako raru Asos oo ropebeneŋ.
13 Nós nos tínhamos adiantado e navegado para Assos, para ali recebermos Paulo. Ele mesmo assim o havia disposto, preferindo fazer a viagem a pé.
14 Asos roperu niŋoke qotureru Pol ogabeneŋ ogâo roperu moreŋ tinaine Mitilini oo rabeŋ.
14 Reuniu-se a nós em Assos, e nós o tomamos a bordo e fomos a Mitilene.
15 Mitilini raru oo kambaŋ seri moke poreru gboromurebi gbinji kitiŋgako raru goku peku pakereru nu tinaine Kios ore bembeŋgo ropebeŋ. Roperu jikigaru petigaru raru peku pakereru moreŋ tinaine Samos oo rakaru moke raru peku pakereru kae tinaine Miletus oo iŋi ore ropebeŋ:
15 Continuando dali, sempre por mar, chegamos no dia seguinte defronte de Quios. No outro dia, chegamos a Samos, e um dia depois estávamos em Mileto.
16 Polji “Bobosu gariine (Pentekost) oi esoigaru raru Jerusalem sitio ŋebemiŋ,” miku damaŋ egu sibirigakimiŋ ore pipa rakimiŋgo maneya. Ore eru Eisia prowinsgo damaŋ joroine egu sibirigakimiŋ ore maneru ogâo roperu Efesus siti odurekimiŋ ore buŋoine kipeme gobeŋ. Oŋu.
16 Paulo havia determinado não ir a Éfeso, para não se demorar na Ásia, pois se apressava para celebrar, se possível em Jerusalém, o dia de Pentecostes.
17 Miletus ropebeneŋ Polji Efesus yoŋore kiŋaŋ ruaru maŋkekerisie kufufunde minebobopu yoŋoji wakiru warenimiŋ ore kepore yabeya.
17 Mas de Mileto mandou a Éfeso chamar os anciãos da igreja.
18 Kepore yabeko moreŋ tinaine Miletus oo wapebuŋ ŋone yaberu iŋi yajiya, “Nonji damaŋ fuŋfuŋgaine Eisia prowinsgo wareboŋ, oo akoŋ fuŋgaru damaŋ sosowo ŋoŋoke go waperu gio babe, ŋoŋo ore kamasi soine mane mukugobi.
18 Quando chegaram, e estando todos reunidos, disse-lhes: Vós sabeis de que modo sempre me tenho comportado para convosco, desde o primeiro dia em que entrei na Ásia.
19 Nonji Ofonde jiŋoo maŋne baba waki foreru gioine uruŋu baku waperu goboŋ, ŋoŋo oi soine manegobi. Gioine baku ŋiŋigo ŋoŋore kuyoku jiŋo obune wakiko goboŋ. Juda yoŋoji maŋyaŋuŋ so kerisiebuŋ, yoŋoji damaŋ goine oo sakigo rua eru nuiŋgo ore soŋsoŋburu eru gobuŋ. Oŋu eru gobuŋ ore eru esoi furuine furuine bofukeru joiserereŋ maneru goboŋ.
19 Servi ao Senhor com toda a humildade, com lágrimas e no meio das provações que me sobrevieram pelas ciladas dos judeus.
20 “Nonji Biŋe buŋo bobiaŋ ŋabeega, oi mitaniŋga ŋareru goboŋ. Oi tumoqoqoo tumaŋgaru eru piine piine oo roperu qaji ŋareru goboŋ. Nonji ore eru fogaturuŋ eku gio so bokeboŋ.
20 Vós sabeis como não tenho negligenciado, como não tenho ocultado coisa alguma que vos podia ser útil. Preguei e vos instruí publicamente e dentro de vossas casas.
21 Gio so bokeboŋyoŋ, Juda kotu eru moreŋ rau ŋoŋore oŋuakoŋ buŋo koruŋ iŋi kitiŋgaku miku goboŋ, ‘Ŋoŋo bio maŋ-ŋaŋuŋ kerisieru Anutureo qakatoru Ofoŋnoŋuŋ Yesu Kristo manesiŋ gainebi.’ Ŋoŋo oi sosowo soine mane foregobi.
21 Preguei aos judeus e aos gentios a conversão a Deus e a fé em nosso Senhor Jesus.
22 “Maneniŋ, muŋambe Moro Tiriineji noŋ Jerusalem sitio raiŋgo ore bapakare nuga. Oo rabe wamo ya fuke nareiŋ, oi so manego.
22 Agora, constrangido pelo Espírito, vou a Jerusalém, ignorando a que ali me espera.
23 Mo iŋi manego: Nonji taoŋ uro uro raru goboŋ, oo Moro Tiriineji saŋu qa nareru iŋi kitiŋgaku najime maneru goboŋ, ‘Go sisikoŋkoŋ maneru gokande witi pigo rua gubi ŋemiŋ.’
23 Só sei que, de cidade em cidade, o Espírito Santo me assegura que me esperam em Jerusalém cadeias e perseguições.
24 Oŋu najime maneru goboŋyoŋ, oi jibu. Nonji jikigaru gonobo me komenobo, oi buŋo mo so fuke narega. Oi mata yobuyoŋ, Ofoŋ Yesuji gio nareya, nonji oi ba mukuiŋgo ore mane sanaŋgago. Iŋoji iŋi najiya, ‘Anutuji yauŋmoririine ŋiŋigo yareiŋgo manega, go ore Bobiaŋ Biŋe mitaniŋgaru goigoŋ.’ Ore eru moreŋgo gobemiŋ me komebemiŋ, oi ya omaine yobu fuke narega. Ŋiŋigo masirigo sisirire ragobi, moji oo botuineo petigaru gbiŋ so eiŋ. Nonji ore so gioine baku botuineo petigaru egu bokebemiŋ ore usuŋne sosowoji yameŋ keku raru gobemiŋ.
24 Mas nada disso temo, nem faço caso da minha vida, contanto que termine a minha carreira e o ministério da palavra que recebi do Senhor Jesus, para dar testemunho ao Evangelho da graça de Deus.
25 “Oŋu gobemiŋyoŋ, maneniŋ, nonji ŋoŋore botugo ra wareru Anutu qorumaŋinere fuŋne mitaniŋgabe manebuŋ, ŋoŋo nonde jiŋo maine oi moke so ŋonenimiŋ. Ŋoŋoreone moji mo so ŋone nuiŋ, muŋambe oŋu manego.
25 Sei agora que não tornareis a ver a minha face, todos vós, por entre os quais andei pregando o Reino de Deus.
26 — ausente —
26 Portanto, hoje eu protesto diante de vós que sou inocente do sangue de todos,
27 — ausente —
27 porque nada omiti no anúncio que vos fiz dos desígnios de Deus.
28 “Ofonji iŋoyoŋunde dari keseru oiji kufufuŋpuine furiyaŋuŋ bako biŋeine fuke foregobi, ŋoŋo oi lama oŋuine siŋaŋ yaberu maŋgo eyareko goinebi. Moro Tiriine iŋoyoŋe gio oi ŋareya. Ore eru ŋoŋo ŋoŋo-ŋaŋe eru Ofonde lama kubu yoŋore sisiŋaŋ eru goinebi.
28 Cuidai de vós mesmos e de todo o rebanho sobre o qual o Espírito Santo vos constituiu bispos, para pastorear a Igreja de Deus, que ele adquiriu com o seu próprio sangue.
29 Nonji rabe ore ŋadio ŋiŋigo mimiyaŋuŋke oi gomeŋ qoro rigaŋine oŋuine ŋoŋore botugo fukenimiŋ. Yoŋoji fukeru lama kubu ŋoŋore so maneru bebeŋine fukeru kosa wareru ki ŋabenimiŋ, oi manego.
29 Sei que depois da minha partida se introduzirão entre vós lobos cruéis, que não pouparão o rebanho.
30 Ŋoŋo-ŋaŋunde botugone ŋi goineji pakereru dimaku Yesu kiŋariŋpuineji qaŋaŋineo ranimiŋ ore kepore yaberu buŋo ikoine miku gonimiŋ.
30 Mesmo dentre vós surgirão homens que hão de proferir doutrinas perversas, com o intento de arrebatarem após si os discípulos.
31 Ore eru ŋoŋo maŋgarigari goku buŋo yo maŋ wombuŋ-ŋaŋuŋgo ruaru manesuinebi: Nonji gosa yokaomo ore una ubu so uŋsowoŋ buŋoine buŋoine oi ŋoŋo moakoŋ moakoŋ jijiki qaji ŋareru gobe jiŋo obune wakieya.
31 Vigiai! Lembrai-vos, portanto, de que por três anos não cessei, noite e dia, de admoestar, com lágrimas, a cada um de vós.
32 “Nonji muŋambe ŋoŋo Anuture meo rua ŋaberu iŋi ŋajigo: Iŋore Biŋe buŋoji yauŋmoririine barariŋga ŋareru maŋgo eyareeiŋ. Anutuji sanaŋgaru maŋ-ŋaŋuŋ kitiŋgaku bobiaŋgako soine sasanaŋ bofukeru bodureeinebi. Ŋoŋo Anutuke fooregabi ogopuine sosowo roosiŋga eyareme gbagbataeŋine fukegobi, yoŋore botugo roperu peti ŋeŋeŋaŋuŋ roru seŋgiŋbaŋgiŋ fukeru goinebi.
32 Agora eu vos encomendo a Deus e à palavra da sua graça, àquele que é poderoso para edificar e dar a herança com os santificados.
33 Noŋ ŋoŋoreone more juŋe boreŋ me moneŋ kambaŋ oi so rau gaiŋgo maneru goboŋ.
33 De ninguém cobicei prata, nem ouro, nem vestes.
34 Noŋ eru ogopune yare embimbiŋgaru gobeŋ, oi nakene me yoji gio baku bofukeru goboŋ.
34 Vós mesmos sabeis: estas mãos proveram às minhas necessidades e às dos meus companheiros.
35 “Oi sosowo eba eku mosi fiine ŋaduru goboŋ. Ŋoŋo oŋuakoŋ gio baku goinebi. Oŋu goku ŋiŋigo wirieru gio banimiŋ ore embimbiŋganimiŋ, oi soine maŋgo eyareko goinebi. Gio babi foriine fukeko Ofoŋ Yesure buŋo yo manesuinebi: Iŋoji iŋoyoŋe buŋo mo iŋi miya, ‘Mebo ya raugabi jaŋgaru mataeme omaine gonimiŋyoŋ, goine yoŋore ya yauŋ-ŋaŋuŋ ŋarebi Anutuji tifeine bokirieme seŋgiŋbaŋgiŋ bofukeinebi.’ Oŋu.”
35 Em tudo vos tenho mostrado que assim, trabalhando, convém acudir os fracos e lembrar-se das palavras do Senhor Jesus, porquanto ele mesmo disse: É maior felicidade dar que receber!
36 Polji buŋo oŋu miku wakiru dikanji keru sosowo yoŋoke Anutu oŋga wosiya.
36 A essas palavras, ele se pôs de joelhos a orar.
37 Oŋga wosime sosowo yoŋoji soguŋ baru kisoguŋ qaku kokobo eku mudugabuŋ.
37 Derramaram-se em lágrimas e lançaram-se ao pescoço de Paulo para abraçá-lo,
38 Polji rone buŋo mo iŋi yajiya, “Ŋoŋo nonde jiŋo mai moke so ŋonenimiŋ.” Buŋo oŋu maneru ore eru beusembe ropekiine maneru dimaku ogagaru ogâo roperu momojo miku ruabuŋ. Oŋu.
38 aflitos, sobretudo pela palavra que tinha dito: Já não vereis a minha face. Em seguida, acompanharam-no até o navio.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.