Atos 17
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs VC
1 Raru goku Amfipolis eru Apolonia siti yoyoka oi petigaru Tesalonaika sitio ropebuŋ. Siti qoruine oo Juda yoŋoji oŋgawowosi piyaŋuŋ babi dimaya.
1 Passaram por Anfípolis e Apolônia e chegaram a Tessalônica, onde havia uma sinagoga de judeus.
2 Polji eeboboine eru goya, ore so oŋgawowosi piyaŋuŋgo roperu Sabat kombaŋ yokaomo oo yoŋoke Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ oseru fuŋine mimane eku gobuŋ.
2 Paulo dirigiu-se a eles, segundo o seu costume, e por três sábados disputou com eles.
3 Oŋu goku Biŋe Qurande fuŋne mitaniŋgaru iŋi miya, “Anutuji buru ruaru Munaŋqoqo Rauineji joiserereŋ maneru komeru komegone pakereiŋ ore miya.” Oŋu miku ore fuŋine Biŋe Quraŋgone yaduru maŋyaŋuŋ bapakareru iŋi yajiya, “Ŋi Yesu mitaniŋga ŋarego, iŋoji Munaŋqoqo Rauine Kristo fukega.”
3 Explicava e demonstrava, à base das Escrituras, que era necessário que Cristo padecesse e ressurgisse dos mortos. E este Cristo é Jesus que eu vos anuncio.
4 Oŋu yajime Juda kufufuŋ yoŋoreone goineji manesiŋ garu maŋyaŋuŋ kerisieru Pol Sailas yokoke jikigaru dimabuŋ. Grik ŋiŋigo goineji Anutu ohowe baku miteŋ gabuŋ, yoŋoreone oŋuakoŋ kubu yasogoji yoŋoke jikigabuŋ eru ŋigo ropekiine tinabiŋeyaŋuŋke yoŋoreone kokoineji maŋyaŋuŋ kerisiebuŋ.
4 Alguns deles creram e associaram-se a Paulo e Silas, como também uma grande multidão de prosélitos gentios, e não poucas mulheres de destaque.
5 Maŋyaŋuŋ kerisiebuŋyoŋ, Juda ŋi yoine yoŋoji maŋyaŋuŋ rigaŋgame manji manetiqoti maneru ŋadiqoqo buŋo mibuŋ. Oŋu mibi rembeŋ ŋiŋigo tumaqoqoo kosa gobuŋ, yoŋoreo raru ŋi kekesiine goine oga yabebuŋ. Oi oga yaberu qodureru ŋiŋigo kubu maŋyaŋuŋ bapakareru furu yabebi tumaŋgabuŋ. Tumaŋgaru kosa oŋgabi roware oyowoqojibu fukeko siti saga foreya. Kosa oŋgaku riŋaru ŋi tinaine Jeison iŋore pi bojigaru Pol Sailas ŋiŋigo kubu jiŋoyaŋuŋgo rua yapenimiŋ ore baa yapebuŋ.
5 Os judeus, tomados de inveja, ajuntaram alguns homens da plebe e com esta gente amotinaram a cidade. Assaltaram a casa de Jasão, procurando-os para os entregar ao povo.
6 Baa yapebuŋyoŋ, so bofuke yaperu Jeison eru maŋkekerisie ogopuine goine kiperu furu yaberu sitire siŋaŋyayabe ŋi yoŋore jiŋo maio roperu iŋi oŋgabuŋ, “Yei! Ŋi moreŋine moreŋine roregaru kae so maŋ bapakare yabebi witijibu eku jibugaegobi, yoŋoji yo oo oŋuakoŋ warebu.
6 Mas como não os achassem, arrastaram Jasão e alguns irmãos à presença dos magistrados, clamando: Estes homens amotinam todo o mundo. Estão agora aqui! E Jasão os acolheu!
7 Yo oo warebire Jeisonji oi royaperu sabare yapeya. Ŋiŋigo oŋuine sosowo yoŋoji iŋi miegobi, ‘Ŋi mo tinaine Yesu iŋoji kiŋ Koitonoŋuŋ fukega.’ Oŋu miku Rom Sisa-kiŋ koitore mimiti qomuku bawakiru baegobi.”
7 Todos eles contrariam os decretos de César, proclamando outro rei: Jesus.
8 Oŋu oŋgabi ŋiŋigo kubu eru siŋaŋyayabe ŋi yoŋoji manebi maŋyaŋunji wakiru siritemboŋ oŋuine jijibu fukeya.
8 Assim excitavam o povo e os magistrados.
9 Jijibu fukeko Jeison eru maŋkekerisie ogopuine goine bapakareru weu yarebi moneŋ ruaru saki furiyakuŋ ruaru waki rabuŋ. Oŋu.
9 E só depois de receberem uma caução de Jasão e dos outros é que os deixaram ir.
10 Wakiru rabuŋyoŋ, maŋkekerisie ogopuyakuŋ yoŋoji Pol eru Sailas oo akoŋ sore yapebi bokeru ubuo kae tinaine Berea oo rabu. Raru roperu Juda yoŋore oŋgawowosi pigo ropebu.
10 Logo que se fez noite, os irmãos enviaram Paulo e Silas para Beréia. Quando ali chegaram, entraram na sinagoga dos judeus.
11 Oŋgawowosi pigo roperu Biŋe buŋo mibu, oi aŋi sogo maneru roru sabarebuŋ. Juda kufufuŋ Berea gobuŋ, yoŋoji Tesalonaika kufufuŋ yadureru fiine yobu fukebuŋ. Buŋo poretiŋ mibu me mata, oi una so Biŋe Qurande buŋoji osoeru oseru mimane eku gobuŋ. Mosi fiine oŋuine boyoberu Juda ŋiŋigo Tesalonaika gobuŋ, oi gbiŋ eyarebuŋ.
11 Estes eram mais nobres do que os de Tessalônica e receberam a palavra com ansioso desejo, indagando todos os dias, nas Escrituras, se essas coisas eram de fato assim.
12 Biŋe buŋo mibire Juda yoŋoreone boakoŋ yobuji manesiŋ garu maŋyaŋuŋ kerisiebuŋ. Grik ŋiŋigo yoŋoreone oŋuakoŋ kokoineji Yesu manesiŋ gabi botuyaŋuŋgo ŋigo ropekiine tinabiŋeyaŋuŋke oi kokoine gobuŋ.
12 Muitos deles creram, como também muitas mulheres gregas da aristocracia, e não poucos homens.
13 Yesu manesiŋ gagobiyoŋ, Polji Berea oo oŋuakoŋ Anuture Biŋe buŋo mitaniŋgaru goya, ore biŋeineji saueru Tesalonaika raru Juda minebobo yoŋore kajego rakaya. Kajeyaŋuŋgo rakame maneru pakereru Berea wareru oŋuakoŋ ŋiŋigo maŋyaŋuŋ sikeku bapakarebuŋ.
13 Mas os judeus de Tessalônica, sabendo que também em Beréia tinha sido pregada por Paulo a palavra de Deus, foram para lá agitar e sublevar o povo.
14 Bapakarebi maŋkekerisie ogopuyakuŋ yoŋoji oi maneru oo akoŋ Pol sorebi koe qaŋaŋineo rakame. Rakayayoŋ, Sailas Timoti yokoji jikigaru Berea gobu.
14 Então os irmãos fizeram que Paulo se retirasse e fosse até o mar, ao passo que Silas e Timóteo ficaram ali.
15 Ŋi Pol ruabuŋ, yoŋoji jikigaru ogagaru raru Atens sitio ropebuŋ. Ropebi iŋi mitiga yareko manebuŋ, “Ŋoŋo kirieru Sailas eru Timoti mibi pipa nondeo wareni.” Buŋo oi maneru bokeru rabuŋ. Oŋu.
15 Os que conduziam Paulo levaram-no até Atenas. De lá voltaram e transmitiram para Silas e Timóteo a ordem de que fossem ter com ele o mais cedo possível.
16 Polji Atens sitio ŋeku Sailas Timoti yokore odigaru goku roregaya. Roregaru siti oi nemu gboŋine gboŋine oiji pusebi kadi qaŋaŋine qaŋaŋine dimabi ŋone yaberu waragaku kanegaru maŋine jo jaya.
16 Enquanto Paulo os esperava em Atenas, à vista da cidade entregue à idolatria, o seu coração enchia-se de amargura.
17 Polji Juda yoŋore oŋgawowosi pigo roperu Juda kotu ŋiŋigo eru moreŋ rauine Anutu ohowe baku miteŋ gabuŋ, yoŋoke dimaku mimane ebuŋ. Polji una so tumaqoqo kae jiŋoyaŋuŋ so raru ŋiŋigo bofuke yaberu yoŋoke qotureru mimane ebuŋ.
17 Disputava na sinagoga com os judeus e prosélitos, e todos os dias, na praça, com os que ali se encontravam.
18 Mimane ebi Epikuros eru Stoik mamane koro yoyoka oone qaqaji goineji wareru Polke buŋo mosiine mosiinere miku noigoi eru migobobo mimane ebuŋ. Goineji jikigaru Polre buŋo maneru iŋi mibuŋ, “Mamane mobeine mobeine zokorapiŋ oŋuine ofaŋgaru piku baaru kosa qojugaru moakoŋ yoyoka bofukeru esegaru roru warega. Oi roru wareru jijikora oŋuine kosa migayoŋ, buŋore fori uruŋu miiŋgo manega, oi so manegobeneŋ.”
18 Alguns filósofos epicureus e estóicos conversaram com ele. Diziam uns: Que quer dizer esse tagarela? Outros: Parece que é pregador de novos deuses. Pois lhes anunciava Jesus e a Ressurreição.
19 Oŋu kosabasa mibi Pol ogagaru nareŋgareŋ kae jiŋo yasogo tinaine Areopagus oo roperu kaunsol yoŋore jiŋo maio ruabi dimako iŋi mibuŋ, “Go mamane buru gariine totogo qaji noreege, ore fuŋine oi uruŋu? Oi soine minde manekimiŋ.
19 Tomaram-no consigo e levaram-no ao Areópago, e lhe perguntaram: Podemos saber que nova doutrina é essa que pregas?
20 Goji kotu kantri yoŋore buŋo furuine roru wareru minde kajenoŋuŋgo rakako manegobeneŋ. Ore eru gore buŋo burugore fuŋne oi poretiŋ manekimiŋgo manegobeneŋ.”
20 Pois o que nos trazes aos ouvidos nos parece muito estranho. Queremos saber o que vem a ser isso.
21 Atens rauine eru kotu oiji gobuŋ, yoŋoji sosowo omaine kosabasa goku mamane buŋo gariine gariine naduremeŋ gadureboŋ eru miku maneru maŋyaŋuŋ oo ruaru damaŋyaŋuŋ sibirigaru gobuŋ. Oŋu.
21 Ora {como se sabe}, todos os atenienses e os forasteiros que ali se fixaram não se ocupavam de outra coisa senão a de dizer ou de ouvir as últimas novidades.
22 Polji pakereru Areopagus kae jiŋo botuineo raru kaunsol yoŋore jiŋo maio dimaku iŋi miya, “Atens ŋipune, nonji yo wareru ya sosowo ŋoneru fuŋneŋaŋuŋ iŋi peko manego: Ŋoŋo nemupuŋaŋuŋ araŋ fiine baku miteŋ yaberu gogobi.
22 Paulo, em pé no meio do Areópago, disse: Homens de Atenas, em tudo vos vejo muitíssimo religiosos.
23 Nonji roregaru ŋoŋore pi mokiine mokiine ŋoneru ore botuineo koro alata quraŋineke mo bofukeboŋ. Oo iŋi quraŋgabi peko ŋoneboŋ, ‘Nemu fuŋine so manegobeneŋ, iŋore yo babeŋ.’ Ore eru ŋoŋo nemu mo fuŋine so maneru jibu ohoweine baku miteŋ gaegobi, nonji iŋore fuŋne barariŋgaku mibe maneniŋ.
23 Percorrendo a cidade e considerando os monumentos do vosso culto, encontrei também um altar com esta inscrição: A um Deus desconhecido. O que adorais sem o conhecer, eu vo-lo anuncio!
24 “Ofoŋ Anutuji Sombuŋ moreŋ eru ya sosowo ore maŋyakuŋgo pega, oi bofuke ŋabeya. Iŋoji Sombuŋ morende Ofoŋine fukega. Iŋoji boji soriŋ meji bakine oo so ŋeku goga.
24 O Deus, que fez o mundo e tudo o que nele há, é o Senhor do céu e da terra, e não habita em templos feitos por mãos humanas.
25 Iŋoyoŋe gogore fuŋne fukega. Oi eko noŋuŋ moreŋgo gokimiŋ ore saki, iiru eru ya goine sosowo noreko sigo rombuŋ poreegobeneŋ. Oŋu noreega ore eru iŋoyoŋe uqo munjaŋ me ya more so embimbiŋgaega. Ore eru ŋiŋigo noŋuŋ oi gumekimiŋ ore embimbiŋgagobeneŋ. Noŋuŋ menoŋunji ya so baku pesiŋ ruaru otebeŋ ine, iŋoji so komeiŋ. Iŋoji moreŋ ŋi oŋuine so goga. Mata.
25 Nem é servido por mãos de homens, como se necessitasse de alguma coisa, porque é ele quem dá a todos a vida, a respiração e todas as coisas.
26 “Iŋoji rone ŋi moakoŋ bofukeme iŋoreone saueru roiŋgaru yagaŋ gogobu eru saki goine fukeru moreŋine moreŋine sosowo sagaru gogobeneŋ. Iŋoji damaŋnoŋuŋ sosowo poretiŋ burugaru noreko ore so gogobeneŋ eru pi kae urobe urobe peku ŋeku gogobeneŋ, ore qaŋaŋine eru moge ruaru mitigako ore so gogobeneŋ.
26 Ele fez nascer de um só homem todo o gênero humano, para que habitasse sobre toda a face da terra. Fixou aos povos os tempos e os limites da sua habitação.
27 Noŋuŋ Anutu iŋoyoŋe maneru baa teiŋgo ore ya sosowo oi buruga noreya. Iŋoji sosowo maŋfuŋnoŋuŋgo akoŋ gogayoŋ, jibu basiqasi eru Anutu baaru goku bofukenobeŋ me mata?
27 Tudo isso para que procurem a Deus e se esforcem por encontrá-lo como que às apalpadelas, pois na verdade ele não está longe de cada um de nós.
28 Ŋoŋo-ŋaŋunde Grik mamane ŋiŋigoji buŋo koruŋ burugaru quraŋgabuŋ, yoŋoreone yoyokaji oŋuakoŋ buŋo koruŋ mo iŋi mibu,
28 Porque é nele que temos a vida, o movimento e o ser, como até alguns dos vossos poetas disseram: Nós somos também de sua raça...
29 Buŋo ore so noŋuŋ Anuture osigidapu fukeru goku bembeŋgo dimagobeneŋ. Bembeŋgo dimagobeneŋyoŋ, jibu iŋore fuŋne mane jibugaru tiŋtuŋ egu qakimiŋ. Sasako bobo ŋi (artist) yoŋoji mamane paiineo dimaku nemu more kamasi manesuku goul, silwa me ko oŋgiŋ baku pujeru otuŋ nemuine pasikeru bajaweru roegobi, iŋoji oi ore kamasi so fukega.
29 Se, pois, somos da raça de Deus, não devemos pensar que a divindade é semelhante ao ouro, à prata ou à pedra lavrada por arte e gênio dos homens.
30 Ŋiŋigoji qaqouma eru bopereqopere go wapebi Anutuji damaŋ oo eeboboyaŋunde mane sembeaku geoine so bokirieru goyayoŋ, damaŋ yoo buŋoine barariŋgaru iŋi ŋajiga, ‘Ŋiŋigo sosowo moreŋyaŋuŋ so ŋe ragobi, ŋoŋo bio maŋyaŋuŋ kerisieru nondeo wareniŋ.’
30 Deus, porém, não levando em conta os tempos da ignorância, convida agora a todos os homens de todos os lugares a se arrependerem.
31 “Anutuji damaŋ yasogo ruame wareru fukeiŋ. Iŋoji damaŋ oo ŋiŋigo kaeine kaeine sosowo go ragobi, oi qoju noberu buŋonoŋuŋ osoeru poretiŋ mitariiŋ. Iŋoji ŋi mo buŋonoŋuŋ mitariiŋgo ore roosoeru mimitarire usuŋ meineo ruaya. Iŋoji ŋi oi bogboreme komegone pakere oŋuine oo usuŋine soguine oi ŋiŋigo sosowo noduko ŋoneru manegobeneŋ. Ŋi komegone pakereya, iŋoji mimitari Raunoŋuŋ fukega.”
31 Porquanto fixou o dia em que há de julgar o mundo com justiça, pelo ministério de um homem que para isso destinou. Para todos deu como garantia disso o fato de tê-lo ressuscitado dentre os mortos.
32 “Anutuji ŋi mo komegone bogboreme pakereya,” goineji buŋo oi maneru igosisi ebuŋ. Oŋu ebuŋyoŋ, goineji iŋi mibuŋ, “Buŋo mige, niŋo oi moke manekimiŋgo manegobeneŋ. Ore eru go soine damaŋ mogo buŋo oi jikigaru mitaniŋgaigoŋ.”
32 Quando o ouviram falar de ressurreição dos mortos, uns zombavam e outros diziam: A respeito disso te ouviremos outra vez.
33 Oŋu ebi Polji yoŋore botugone pakereru boke yaberu raya.
33 Assim saiu Paulo do meio deles.
34 Rayayoŋ, goineji wareru Yesu manesiŋ garu iŋoke jikigabuŋ. Manesiŋ gabuŋ, yoŋore botugo Areopagus kaunsol kubu yoŋore minebobo ŋi mo tinaine Dionisius goya. Oŋuakoŋ ŋigo soguine mo tinaine Damaris eru goineji yokoke jikigaru manesiŋ garu maŋyaŋuŋ kerisiebuŋ. Oŋu.
34 Todavia, alguns homens aderiram a ele e creram: entre eles, Dionísio, o areopagita, e uma mulher chamada Dâmaris; e com eles ainda outros.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.