Atos 10

Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Taoŋ tinaine Sisaria oo mamari siŋaŋ kotuine mo tinaine Kornilius goya. Iŋoji mamari kubu mobeine mo tinaine “Italire mamari kubu” mibuŋ, oo mamari ŋi 100 yoŋore siŋaŋ goya.
1 Um homem em Cesaréia, por nome Cornélio, centurião da corte chamada italiana,
2 Iŋoji garikiŋpuine sosowo yoŋoke Anutu araŋ baku ohowe baku miteŋ gaku gobuŋ. Oŋu gokabi Juda ŋiŋigo wakiqoqoine yoŋore yauŋ boakoŋ yareku Anutu jijiki oŋga wosiru goya.
2 piedoso e temente a Deus com toda a sua casa, e que fazia muitas esmolas ao povo e de contínuo orava a Deus,
3 Iŋande mogo 3 kilok ore so fukeko Ofonji Kornilius qohoŋ odume iru mo ŋoneya. Iru oi poretiŋ ŋoneru oo Anuture mimerereŋ moji piineo ropeko ŋoneya. Mimerereŋ oiji roperu “Kornilius!” miku tinaine oŋgaya.
3 cerca da hora nona do dia, viu claramente em visão um anjo de Deus, que se dirigia para ele e lhe dizia: Cornélio!
4 Oŋu oŋgame mimerereŋ bibitatara eru sombuine maneru ojiya, “Sogunene, wamore yo warege?” Oŋu ojime bokirieya, “Go oŋga wosiru gokande buŋogo Anutureo ropeko maneko fiine fukega. Go ŋiŋigo wakiqoqoine yauŋine yauŋine boroiŋgaru yareege, oi Anutuji maneru sabareku gore manesuku sore nume warego.
4 Este, fitando nele os olhos e atemorizado, perguntou: Que é, Senhor? O anjo respondeu-lhe: As tuas orações e as tuas esmolas têm subido para memória diante de Deus;
5 Ore eru muŋambe yo kiŋaŋ ruande Jopa taoŋgo rako ŋi tinaine Saimon, tinaine mo Pita migobi, oi ogagaru wareinebi.
5 agora, pois, envia homens a Jope e manda chamar a Simão, que tem por sobrenome Pedro;
6 Iŋoji joma sakiineji gio bobo ŋi tinaine Saimon iŋore pigo koe qaŋaŋgo goga.”
6 este se acha hospedado com um certo Simão, curtidor, cuja casa fica à beira-mar. {Ele te dirá o que deves fazer.}
7 Sombuŋ mimererenji Kornilius buŋo oŋu ojiru bokeru raya. Bokeru rako kiŋaŋqoqo yoyoka oŋga yateme warebu. Warebire ujeine mamari ŋi mo bembeŋgo yameŋ keku Anutu mokoyakuŋ araŋ baku gobu, oi oŋuakoŋ oŋgame wareya.
7 Logo que se retirou o anjo que lhe falava, Cornélio chamou dois dos seus domésticos e um piedoso soldado dos que estavam a seu serviço;
8 Warebi mimererende buŋo oi sosowo yajiru sore yabeme Jopa taoŋgo rabuŋ. Oŋu.
8 e, havendo contado tudo, os enviou a Jope.
9 Ŋi yoŋoji kadio rakabi kae fureme taoŋ bombeŋgabi una botuine oo Pitaji pi maŋine mo paibe oo roperu dimaku oŋga wosigaya.
9 No dia seguinte, indo eles seu caminho e estando já perto da cidade, subiu Pedro ao eirado para orar, cerca de hora sexta.
10 Dimaku oŋga wosiru uqore komeru ya noiŋgo ore maneru miko rigabuŋ. Rigabi damaŋ oo Ofonde kobiji qame ŋeku qohoŋ iru mo iŋi ŋoneya:
10 E tendo fome, quis comer; mas enquanto lhe preparavam a comida, sobreveio-lhe um êxtase,
11 Sombunji aŋgame ya soguine mo wakiya. Ya oi kambaŋ yagaŋine soguinere kamasi oŋuine fukeya. Mimerereŋ yoŋoji ya ore guruine 4 oi roru kitiŋganobuŋ, ore kamasi oŋuine moreŋgo wakiya.
11 e via o céu aberto e um objeto descendo, como se fosse um grande lençol, sendo baixado pelas quatro pontas sobre a terra,
12 Ya ore maŋineo joma fuŋne fuŋne ŋebuŋ. Joma goineji kufu 4:ji oderu raegobi. Goineji beuyaŋunji peperu raegobi. Oŋuakoŋ weboine weboine sowoo fururu qaru raegobi, ya oŋuine oŋuine oi kambaŋ ore maŋgo moko wakibuŋ.
12 no qual havia de todos os quadrúpedes e répteis da terra e aves do céu.
13 Wakibi oo mara mo fukeru buŋo iŋi ojiya, “Pita, go pakereru ya yo qaku rigaru noigoŋ.”
13 E uma voz lhe disse: Levanta-te, Pedro, mata e come.
14 Oŋu ojiyayoŋ, Pitaji miya, “O Ofoŋ, oŋu mata yobu! Oi sowoineke. Noŋ damaŋ mogo ya wuwunuŋineke oi so noboŋ. Noŋ ore eru mamagi manego.”
14 Mas Pedro respondeu: De modo nenhum, Senhor, porque nunca comi coisa alguma comum e imunda.
15 Oŋu ojime buŋo oiji moke fukeru iŋore miya, “Anutuji ya miku keririkeko pega, goji ore tinaine wuwunuŋineke oŋu so miigoŋ.”
15 Pela segunda vez lhe falou a voz: Não chames tu comum ao que Deus purificou.
16 Ya oŋuine oi moke fukeko ateine yokaomo fukeya. Ateine yokaomo fukeko oo akoŋ kambaŋ oi moke porebi Sombuŋgo ropeya.
16 Sucedeu isto por três vezes; e logo foi o objeto recolhido ao céu.
17 Pitaji qohoŋ iru oi ŋoneru ore fuŋinere qiqu qaku maneiŋgo maneru esegaru ŋeya. Oŋu ŋeko damaŋ oo akoŋ Korniliusji ŋi sore yabeme wareru Saimonde pi baaru ore weweu eku bofukeru waperu pi mendiineo dimabuŋ.
17 Enquanto Pedro refletia, perplexo, sobre o que seria a visão que tivera, eis que os homens enviados por Cornélio, tendo perguntado pela casa de Simão, pararam à porta.
18 Pi mendiineo dimaku iŋi miku weubuŋ, “Saimon tinaine mo Pita migobi, iŋoji pi yo oo goga me mata?”
18 E, chamando, indagavam se ali estava hospedado Simão, que tinha por sobrenome Pedro.
19 Pitaji jikigaru qohoŋ iru ore fuŋinere maneru esegaru ŋeko Moro Tiriineji iŋi ojiya, “Mane, ŋi yokaomoji wareru go baa gugobi.
19 Estando Pedro ainda a meditar sobre a visão, o Espírito lhe disse: Eis que dois homens te procuram.
20 Nonji ŋi oi sore yabebe yo waregobi. Ore eru muŋambe yo pakereru rakaru maŋyoka etaŋqataŋ bokeru yoŋoke raigoŋ.”
20 Levanta-te, pois, desce e vai com eles, nada duvidando; porque eu tos enviei.
21 Oŋu ojime Pitaji ŋi yoŋoji rakaru yajiya, “Maneniŋ, ŋoŋo ŋi baagobi, nonji oi fukego. Ŋoŋo wamore waregobi?”
21 E descendo Pedro ao encontro desses homens, disse: Sou eu a quem procurais; qual é a causa por que viestes?
22 Yajime bokiriebuŋ, “Mamari siŋaŋ Kornilius oi ŋi poretiŋ fukega. Iŋoji Anutu ohowe baku miteŋ gaku goko Juda ŋiŋigo kubu sosowo yoŋoji araŋ ropekiine bateegobi. Anuture mimerereŋ tiriine moji fuke teru iŋi mitigako maneya, ‘Go kiŋaŋ eru Pita keporende pigoo roperu buŋo maŋineone miiŋ, oi kaje ruaru maneigoŋ.’”
22 Eles responderam: O centurião Cornélio, homem justo e temente a Deus e que tem bom testemunho de toda a nação judaica, foi avisado por um santo anjo para te chamar à sua casa e ouvir as tuas palavras.
23 Oŋu bokiriebi furu yabeme pi maŋgo ropebi maŋgo eyareko aŋibaŋi ŋeku pebuŋ. Pebi kae fureme Pitaji pakereru yoŋoke raya. Jopa taoŋ oone ogo goine oga yabeme iŋoke moko rabuŋ. Oŋu.
23 Pedro, pois, convidando-os a entrar, os hospedou. No dia seguinte levantou-se e partiu com eles, e alguns irmãos, dentre os de Jope, o acompanharam.
24 Moko raru gioboboine moakoŋ peku raru goku Sisaria taoŋgo ropebuŋ. Ropebi Korniliusji yoŋore odigaru goya. Oŋu goku tifepuine eru ogopuine fiine oi kepore yabeko piineo tumaŋgaru ŋebuŋ.
24 No outro dia entrou em Cesaréia. E Cornélio os esperava, tendo reunido os seus parentes e amigos mais íntimos.
25 Roperu Pitaji pigo ropeiŋgo eko Korniliusji pakereru wakiru mijeri eteru kufuineo rakaru dabe teya.
25 Quando Pedro ia entrar, veio-lhe Cornélio ao encontro e, prostrando-se a seus pés, o adorou.
26 Dabe teyayoŋ, Pitaji meineo roru bopeŋgame pakereko iŋi ojiya, “Go pakere, noŋ oŋuakoŋ moreŋ ŋi fukego.”
26 Mas Pedro o ergueu, dizendo: Levanta-te, que eu também sou homem.
27 Oŋu ojime iŋoke mimane eku pi maŋgo ropebire ŋiŋigo kokoineji tumaŋgaru ŋebuŋ, oi ŋone yabeya.
27 E conversando com ele, entrou e achou muitos reunidos,
28 Ŋone yaberu iŋi yajiko manebuŋ, “Ŋoŋo Juda ŋiŋigo niŋore fuŋne manegobi. Juda niŋo ŋiŋigo kotuine ŋoŋore pigo roperu ŋoŋoke aŋibaŋi ŋedima eere agi peko embimbiŋgaegobeneŋ. Oi embimbiŋgaegobeneŋyoŋ, Anutuji buŋoine mo naduru iŋi najiya, ‘Goji ŋiŋigo oi me oi yoŋore tina oi wuwunuŋ mamagiineke oŋu so miigoŋ.’
28 e disse-lhes: Vós bem sabeis que não é lícito a um judeu ajuntar-se ou chegar-se a estrangeiros; mas Deus mostrou-me que a nenhum homem devo chamar comum ou imundo;
29 Ore eru ŋoŋo kiŋaŋ eru kepore nubi nonji so qomuku wareru wapego. Waperu iŋi weugo: Ŋoŋo wamore kiŋaŋ ruaru kepore nugobi? Oi soine mibi manebemiŋ.”
29 pelo que, sendo chamado, vim sem objeção. Pergunto pois: Por que razão mandastes chamar-me?
30 Oŋu yajiko maneru Korniliusji bokirieya, “Noŋ iŋande mogo damaŋ yoo 3 kilok oo pineo ŋeku oŋgawowosi gio baku go wapebe muŋambe gioboboine 4 fukega. Oŋgawowosi gio baku goboŋ oo akoŋ ŋi mo sakikomoŋine kuririquraŋineke oiji fukeru maŋfuŋneo dimaya.
30 Então disse Cornélio: Faz agora quatro dias que eu estava orando em minha casa à hora nona, e eis que diante de mim se apresentou um homem com vestiduras resplandecentes,
31 Maŋfuŋneo dimaku iŋi najiya, ‘Kornilius, go oŋga wosiru gokande buŋogo Anutureo ropeme maneko fiine fukega. Go yauŋine yauŋine ŋiŋigo wakiqoqoine boroiŋgaru yareege, oi Anutuji maneru sabareku gore manesuku sore nume warego.
31 e disse: Cornélio, a tua oração foi ouvida, e as tuas esmolas estão em memória diante de Deus.
32 Ore eru muŋambe yo kiŋaŋ ruande Jopa taoŋgo rako ŋi tinaine Saimon, tinaine mo Pita migobi, oi ogaru wareinebi. Iŋoji joma sakiineji gio bobo ŋi Saimon iŋore pi koe qaŋaŋgo ŋega.’
32 Envia, pois, a Jope e manda chamar a Simão, que tem por sobrenome Pedro; ele está hospedado em casa de Simão, curtidor, à beira-mar.
33 “Oŋu najiya ore eru nonji oo akoŋ kiŋaŋ ruabe goreo warebuŋ. Goji buŋone maneru warege ore maŋne fiaga. Ofonji buŋo sosowo mimiŋ ore mitiga gareya, goji oi soine minde manekimiŋ. Niŋo sosowo muŋambe yo ore eru tumaŋgaru Anuture jiŋo maio yo ŋegobeneŋ.” Oŋu.
33 Portanto mandei logo chamar-te, e bem fizeste em vir. Agora pois estamos todos aqui presentes diante de Deus, para ouvir tudo quanto te foi ordenado pelo Senhor.
34 Korniliusji oŋu miko Pitaji fuŋgaru iŋi miya, “Aha! Anutuji ŋiŋigo goine so ŋoneaŋi yabeku goine so sure yabeegayoŋ, so moakonji osoe nobeega. Iŋore jiŋoo moji wuwunuŋineke so fukega. Nonji oi muŋambe yo fofori mane mukugo.
34 Então Pedro, tomando a palavra, disse: Na verdade reconheço que Deus não faz acepção de pessoas;
35 “Oŋu matayoŋ, ŋiŋigo kubuine kubuine sosowo noŋunde botugo uri yoŋoreone moji Anutu ohowe baku miteŋ gaku eeboboineji kadi poretiŋ boyobega, iŋoji Anuture jiŋoo sagaga.
35 mas que lhe é aceitável aquele que, em qualquer nação, o teme e pratica o que é justo.
36 Yesu Kristoji ŋiŋigo sosowo noŋunde Ofoŋ fukeru womo qa noreega, Anutuji Biŋe buŋoine oi Israel kufufuŋ niŋore ruame wareya. Biŋe oiji wareme niŋo ore Bobiaŋ Biŋeine mitaniŋgaru gogobeneŋ.
36 A palavra que ele enviou aos filhos de Israel, anunciando a paz por Jesus Cristo {este é o Senhor de todos}.
37 Jonji ŋiŋigo maŋyaŋuŋ bapakareru iŋi miya, ‘Ŋoŋo bio maŋ-ŋaŋuŋ kerisiebi nonji miti meso rau ŋarebemiŋ.’ Oŋu miko ore ŋadiineo buŋo oi Galili prowinsgo fuŋgaru mibi saueru raru Judia prowinsgo roperu sosowo sagaya. Ŋoŋo oi mane foregobi.
37 esta palavra, vós bem sabeis, foi proclamada por toda a Judéia, começando pela Galiléia, depois do batismo que João pregou,
38 “Anutuji Moro Tiriine Nazaret ŋi Yesure maŋgo keseme usuŋ biŋe gaku moreŋ so roregaru goya, oi iŋoke dimako raru ŋiŋigo ŋonemaiŋ eyareya. Sembene Rauineji ŋiŋigo tobiriineji kiperu furu yabeme rakabuŋ, iŋoji oi sosowo bobiaŋ yabe foreya.
38 concernente a Jesus de Nazaré, como Deus o ungiu com o Espírito Santo e com poder; o qual andou por toda parte, fazendo o bem e curando a todos os oprimidos do Diabo, porque Deus era com ele.
39 Ya oi Juda niŋore moreŋgo eru Jerusalem sitio eba eku gokame yo botuineo gbedigaru qabi komeya. Niŋo oi sosowo ŋoneru kitiŋgaku miku munaŋ mogeine fukeru dimagobeneŋ.
39 Nós somos testemunhas de tudo quanto fez, tanto na terra dos judeus como em Jerusalém; ao qual mataram, pendurando-o num madeiro.
40 Komeru peko gioboboine yokaomo fukeme Anutuji bogboreme pakereya. Pakereru ateine kokoine ŋiŋigo fuke yareya.
40 A este ressuscitou Deus ao terceiro dia e lhe concedeu que se manifestasse,
41 “Iŋoji ŋiŋigo kubu sosowo yoŋore so fukeyayoŋ, Anutuji ronekoŋ niŋo roosoe nobeko Yesuji komegone pakereru goya, damaŋ oo iŋoke buŋo mimane eku uqo munjaŋ nareŋgareŋ eku nogu gobeŋ, niŋore fukeko niŋo iŋore buŋo kitiŋgaku miku dimaegobeneŋ.
41 não a todo povo, mas às testemunhas que Deus antes ordenara; a nós, que comemos e bebemos juntamente com ele depois que ressurgiu dentre os mortos.
42 Oŋu dimabeneŋ Yesuji iŋi mitiga noreya, ‘Anutuji bapakare nuko nonji ŋiŋigo gogobi eru komebuŋ, yoŋore mimitari Rau fukego. Ore eru ŋoŋoji nonde fuŋnene oi ŋiŋigo kubu so yoŋoreo kitiŋgaku mitaniŋgaru goinebi.’
42 Este nos mandou pregar ao povo, e testificar que ele é o que por Deus foi constituído juiz dos vivos e dos mortos.
43 Ŋiŋigo uri yoŋoji Yesu manesiŋ gaku tinaine oŋgaegobi, Anutuji buŋo oi maneru yoŋore agiburaŋ bokeru jureega. Ore fuŋine oŋu pega, oi kajeqouŋ ŋiŋigo sosowo yoŋoji kitiŋgaku mitaniŋgaru quraŋgabi pega.” Oŋu.
43 A ele todos os profetas dão testemunho de que todo o que nele crê receberá a remissão dos pecados pelo seu nome.
44 Pitaji buŋo oŋu miku akoŋ dimako Moro Tiriineji ŋiŋigo kaje ruaru manebuŋ, yoŋore maŋgo rakaya.
44 Enquanto Pedro ainda dizia estas coisas, desceu o Espírito Santo sobre todos os que ouviam a palavra.
45 Anutuji Moro Tiriine yauŋine oi kotu ŋiŋigo yoŋore maŋgo oŋuakoŋ keseme rakaya, oi Pitare ogopuji ŋoneru popurebuŋ. Juda ŋiŋigo sakiyaŋuŋgo Anuture moge baku ketigabi maŋyaŋuŋ kerisieru Yesu manesiŋ garu Pita boyoberu wareru ŋebuŋ, yoŋoji popureru yoore eru waragabuŋ:
45 Os crentes que eram de circuncisão, todos quantos tinham vindo com Pedro, maravilharam-se de que também sobre os gentios se derramasse o dom do Espírito Santo;
46 Yoŋoji kantri goine yoŋore buŋo furuine furuine fuŋgaru miku Anutu miteŋ gabuŋ. Ore eru waragabi Pitaji iŋi weu yareru miya,
46 porque os ouviam falar línguas e magnificar a Deus.
47 “Yoŋoji Moro Tiriine oi niŋoji ebeneŋ oŋuine sabareku biŋe gaegobi, oi manegobeneŋ. Ore eru oi soine miti meso rau yarekabeneŋ sagaiŋ. Oi ebeneŋ moji qomuku norena?”
47 Respondeu então Pedro: Pode alguém porventura recusar a água para que não sejam batizados estes que também, como nós, receberam o Espírito Santo?
48 Oŋu miku mitiga yareko Pitare ogopuji dimaku Yesu Kristore tinao Kornilius garikiŋpuine miti meso rau yarebuŋ. Miti meso yarebi Pita sabarebi jikigaru giobobo goine yoŋoke goya. Oŋu.
48 Mandou, pois, que fossem batizados em nome de Jesus Cristo. Então lhe rogaram que ficasse com eles por alguns dias.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.