Romanos 11
El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs VC
1 Sa̱kanꞌ na ndatuꞌúnꞌ i̱ ndoꞌó ndii: ¿Ñáá xanini ndo̱ꞌ ña̱ xa̱ ni̱ sa̱xi̱o̱o̱ Ndiosí ne̱ nduuꞌ kuenta a̱ nuu̱ꞌ a̱? Kuä̱sa̱ꞌ xa̱chiꞌ sa̱kanꞌ ra̱nꞌ. Kua̱chi̱ ndii, sa̱kanꞌ tu̱ yuꞌu̱ ndii, i̱i̱n te̱ Israel si̱a̱niꞌ xikaꞌ Abraham nduuꞌ i̱, te̱ nduuꞌ tu̱ i̱ kuenta ti̱ꞌvi̱ ne̱ i̱i̱n kuuꞌ xiinꞌ Benjamín.
1 Pergunto, então: Acaso rejeitou Deus o seu povo? De maneira alguma. Pois eu mesmo sou israelita, descendente de Abraão, da tribo de Benjamim.
2 Nï̱ sa̱xi̱o̱o̱ Ndiosí nuu̱ꞌ a̱ ne̱ ni̱ na̱ka̱xi̱n a̱ nde̱e̱ xta̱ꞌanꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ nduuꞌ kuenta a̱. Tee̱ꞌ näkaꞌanꞌ ka̱ ndo̱ꞌ sa̱a̱ yoso̱ꞌ a̱ nuu̱ꞌ tu̱tu̱ Ndiosí xa̱ꞌaꞌ Elías kii̱ꞌ ni̱ ti̱i̱n kua̱chi̱ ra̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ a̱ kaꞌán ra̱ ndii:
2 Deus não repeliu o seu povo, que ele de antemão distinguiu! Desconheceis o que narra a Escritura, no episódio de Elias, quando este se queixava de Israel a Deus:
3 “Tákuiꞌe, xa̱ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ ni̱a̱ te̱ kaꞌán tiakú tu̱ꞌu̱n u̱nꞌ, te̱ xa̱ ni̱ ta̱ni̱ tu̱ ni̱a̱ sa̱kuuꞌ yuu̱ꞌ ña̱ ndieeꞌ mo̱to miiꞌ ni̱ sa̱kaꞌnuꞌ ndu̱ yoꞌó. Te̱ ndee i̱i̱n nda̱a̱ꞌ i̱ so̱ꞌo̱ ni̱ kaku̱. Te̱ kuni ka̱ꞌni̱ꞌ tu̱ ni̱a̱ yuꞌu̱”, ni̱ kachi̱ ra̱.
3 Senhor, mataram vossos profetas, destruíram vossos altares. Fiquei apenas eu, e ainda procuram tirar-me a vida {I Rs 19,10}?
4 Ndisu̱ ni̱ na̱kui̱i̱n Ndiosí nuu̱ꞌ ra̱ ndii: “Xa̱ ni̱ xa̱ siinꞌ i̱ uxa̱ mií te̱ yivi̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ mi̱iꞌ i̱, te̱ xikaꞌ nuuꞌ nuu̱ꞌ i̱ xiinꞌ u̱nꞌ, te̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ni̱ ita̱ xitiꞌ ra̱ nuu̱ꞌ ndiosí saka ña̱ na̱niꞌ Baal, te̱ sa̱kaꞌnuꞌ ra̱ a̱”, ni̱ kachi̱ Ndiosí.
4 Que lhe respondeu a voz divina? Reservei para mim sete mil homens, que não dobraram o joelho diante de Baal {I Rs 19,18}.
5 Te̱ sa̱kanꞌ tu̱ xaaꞌ Ndiosí nde̱e̱ vi̱ti̱n ndii, ni̱ na̱ka̱xi̱n a̱ chaaꞌ kui̱ti̱ꞌ ne̱ taꞌanꞌ i̱, ne̱ Israel, xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ndani̱ mi̱iꞌ a̱ nduꞌu̱.
5 É o que continua a acontecer no tempo presente: subsiste um resto, segundo a eleição da graça.
6 Te̱ naaꞌ ni̱ na̱ka̱xi̱n a̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ndani̱ mi̱iꞌ ña̱ꞌaꞌ ndii, süu̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ chu̱u̱n va̱ꞌa̱ ña̱ ni̱ xa̱a̱ ni̱a̱ nduuꞌ a̱. Süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ndani̱ mi̱iꞌ a̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ kui̱ti̱ꞌ nduuꞌ a̱. Sa̱kanꞌ ña̱ naaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ va̱ꞌa̱ ña̱ xaaꞌ ni̱a̱ ni̱ na̱ka̱xi̱n ña̱ꞌaꞌ a̱ ndii, süu̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ndani̱ mi̱iꞌ ña̱ꞌaꞌ a̱ ku̱ndu̱u̱ a̱, ndisu̱ süu̱ꞌ sa̱kanꞌ nduuꞌ a̱.
6 E se é pela graça, já não o é pelas obras; de outra maneira, a graça cessaria de ser graça.
7 Ña̱ ja̱a̱nꞌ na kuiiꞌ ni̱ na̱ndu̱kuꞌ ne̱ taꞌanꞌ i̱, ne̱ Israel, ña̱ sa̱nda̱ku Ndiosí nimá ni̱a̱ nuu̱ꞌ a̱, te̱ nï̱ na̱ti̱i̱n ni̱a̱ a̱, ndisu̱ ne̱ chaaꞌ ne̱ ni̱ na̱ka̱xi̱n Ndiosí ndii, ni̱ na̱ti̱i̱n ne̱ ja̱a̱nꞌ a̱. Te̱ sa̱kuuꞌ tu̱ku̱ ka̱ ne̱ Israel ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ ku̱xi̱i̱ nimá ni̱a̱ nuu̱ꞌ Ndiosí.
7 Conseqüência? Que Israel não conseguiu o que procura. Os escolhidos, estes sim, o conseguiram. Quanto aos mais, foram obcecados,
8 Naa yoso̱ꞌ a̱ nuu̱ꞌ tu̱tu̱ Ndiosí miiꞌ kaꞌán a̱ ndii:
8 como está escrito: Deus lhes deu um espírito de torpor, olhos para que não vejam e ouvidos para que não ouçam, até o dia presente {Dt 29,3}.
9 Te̱ sa̱kanꞌ tu̱ yoso̱ꞌ a̱ nuu̱ꞌ tu̱tu̱ Ndiosí miiꞌ ni̱ kaꞌa̱n David ndii:
9 Davi também o diz: A mesa se lhes torne em laço, em armadilha, em ocasião de tropeço, em justo castigo!
10 Te̱ na nda̱si̱ ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ ni̱a̱ te̱ kü̱vi̱ ku̱ni̱ ni̱a̱ nuu̱ꞌ Ndiosí.
10 A vista se lhes obscureça para não verem! Dobra-lhes o espinhaço sem cessar {Sl 68,23s}!
11 Xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ na ndatuꞌúnꞌ i̱ ndoꞌó ndii: Kii̱ꞌ ni̱ ka̱kiꞌi̱ꞌ ne̱ taꞌanꞌ i̱, ne̱ Israel ja̱a̱nꞌ ndii, ¿ñáá xanini ndo̱ꞌ ña̱ ni̱ ndu̱va̱ xa̱chiꞌ ni̱a̱? Kuä̱sa̱ꞌ xa̱chiꞌ sa̱kanꞌ ra̱nꞌ. Ni̱ xkaꞌndi̱a̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ te̱ sa̱kakú Ndiosí ne̱ tukuꞌ, te̱ sa̱kuiñu a̱ ne̱ Israel ja̱a̱nꞌ kui̱ti̱ꞌ.
11 Pergunto ainda: Tropeçaram acaso para cair? De modo algum. Mas sua queda, tornando a salvação acessível aos pagãos, incitou-os à emulação.
12 Xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ni̱ xa̱so̱ꞌo̱ ne̱ Israel ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ Ndiosí ndii, ni̱ na̱ti̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ ña̱ va̱ꞌa̱, ña̱ taxiꞌ Ndiosí. Te̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ni̱ sa̱xi̱o̱o̱ ni̱a̱ ña̱ kuní Ndiosí ta̱xi̱ a̱ nuu̱ꞌ ni̱a̱ ndii, ni̱ sa̱ñuꞌuꞌ kuaꞌa̱ꞌ a̱ ne̱ tukuꞌ ja̱a̱nꞌ, sa̱a̱ ka̱ vi̱ꞌ tu̱ kuaꞌa̱ꞌ sa̱ñuꞌuꞌ a̱ yooꞌ kii̱ꞌ sa̱na̱kuaꞌa xiinꞌ miiꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ Israel ja̱a̱nꞌ nda̱ꞌaꞌ Ndiosí.
12 Ora, se o seu pecado ocasionou a riqueza do mundo, e a sua decadência a riqueza dos pagãos, que não fará a sua conversão em massa?!
13 Te̱ vi̱ti̱n kaꞌán i̱ xiinꞌ ndoꞌó, ne̱ tukuꞌ, ña̱ Cristo nduuꞌ ña̱ ni̱ ti̱a̱nu̱ꞌ yuꞌu̱, te̱ saniaꞌá i̱ i̱chiꞌ a̱ nuu̱ꞌ ndo̱ꞌ, te̱ tiinꞌ kaꞌnuꞌ i̱ chu̱u̱n yoꞌoꞌ.
13 Declaro-o a vós, homens de origem pagã: como apóstolo dos pagãos, eu procuro honrar o meu ministério,
14 Te̱ ku̱ni̱ i̱ naaꞌ sa̱kuiñu ne̱ taꞌanꞌ i̱ ndoꞌó xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ni̱ sa̱kakú Ndiosí ndoꞌó nuu̱ꞌ kua̱chi̱ ndo̱ꞌ, te̱ sa̱kanꞌ ku̱vi̱ kaku̱ tu̱ sa̱va̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ kua̱chi̱ ni̱a̱.
14 com o intuito de, eventualmente, excitar à emulação os homens da minha raça e salvar alguns deles.
15 Kua̱chi̱ ndii, naaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ni̱ sa̱xi̱o̱o̱ Ndiosí yatinꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ taꞌanꞌ i̱, ne̱ Israel ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ na̱koo̱ a̱ ña̱ mani̱ꞌ xiinꞌ sa̱kuuꞌ i̱nga̱ ne̱ yivi̱ꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ ndii, sa̱a̱ ka̱ vi̱ꞌ tu̱ sa̱a̱ a̱ kii̱ꞌ na̱ti̱i̱n tu̱ku̱u̱ a̱ ne̱ Israel ja̱a̱nꞌ. Sa̱a̱ a̱ xiinꞌ ni̱a̱ nde̱e̱ naa na̱ti̱a̱ku̱ tu̱ku̱u̱ ni̱a̱ nde̱e̱ te̱i̱n ne̱ ni̱ xiꞌi̱, te̱ na̱koo̱ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ni̱a̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ndiꞌiꞌ.
15 Porque, se de sua rejeição resultou a reconciliação do mundo, qual será o efeito de sua reintegração, senão uma ressurreição dentre os mortos?
16 Te̱ naaꞌ ña̱ su̱ꞌu̱n nduuꞌ xita̱ꞌ va̱ꞌa̱, ña̱ ni̱ kua̱ꞌa̱ ña̱ nu̱uꞌ, ña̱ nduuꞌ ndi̱ti̱a̱ nuu̱ꞌ Ndiosí ndii, ña̱ su̱ꞌu̱n nduuꞌ tu̱ ka̱niiꞌ xiniꞌ i̱xanꞌ. Te̱ sa̱kanꞌ tu̱ naaꞌ ña̱ su̱ꞌu̱n nduuꞌ ti̱o̱ꞌo̱ i̱tunꞌ ndii, ña̱ su̱ꞌu̱n nduuꞌ tu̱ nda̱ꞌaꞌ nu̱ꞌ.
16 Se as primícias são santas, também a massa o é; e se a raiz é santa, os ramos também o são.
17 Nduꞌu̱ ne̱ Israel ndii, nde̱e̱ naa tunꞌ olivo ta̱ta̱ tunꞌ xa̱ ni̱ taꞌnu̱ sa̱va̱ nda̱ꞌaꞌ nduuꞌ ndu̱. Te̱ ndoꞌó, ne̱ tukuꞌ ndii, nde̱e̱ naa nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo i̱kuꞌ nduuꞌ ndo̱ꞌ. Te̱ niꞌniꞌ ndi̱a̱a̱ nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo i̱kuꞌ ja̱a̱nꞌ to̱koꞌ tunꞌ olivo tunꞌ ta̱ta̱ ja̱a̱nꞌ miiꞌ ni̱ taꞌnu̱ sa̱va̱ nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo ta̱ta̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ti̱o̱ꞌo̱ tunꞌ ta̱ta̱ ja̱a̱nꞌ taxiꞌ si̱kui̱ asi̱nꞌ va̱ xaꞌa̱ꞌ nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo i̱kuꞌ ña̱ ni̱ xi̱kuiꞌni̱ ndi̱a̱a̱ ja̱a̱nꞌ.
17 Se alguns dos ramos foram cortados, e se tu, oliveira selvagem, foste enxertada em seu lugar e agora recebes seiva da raiz da oliveira,
18 Ndisu̱ käꞌa̱n ñuñuꞌ ndoꞌó, ne̱ tukuꞌ, ña̱ ne̱ kaꞌnuꞌ ka̱ nduuꞌ ndo̱ꞌ te̱ sa̱kanꞌ ne̱ Israel, ne̱ nduuꞌ nde̱e̱ naa nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo ta̱ta̱ ña̱ ni̱ taꞌnu̱ ja̱a̱nꞌ. Naaꞌ kaꞌa̱n ñuñuꞌ ndo̱ꞌ sa̱kanꞌ ndii, kuní a̱ ña̱ sa̱a̱ ndo̱ꞌ kuenta ña̱ süu̱ꞌ ndoꞌó, ne̱ tukuꞌ, taxiꞌ si̱kui̱ asi̱nꞌ va̱ nuu̱ꞌ ti̱o̱ꞌo̱ tunꞌ ta̱ta̱ ja̱a̱nꞌ. Süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii ti̱o̱ꞌo̱ tunꞌ ta̱ta̱ ja̱a̱nꞌ taxiꞌ si̱kui̱ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ ndoꞌó.
18 não te envaideças nem menosprezes os ramos. Pois, se te gloriares, sabe que não és tu que sustentas a raiz, mas a raiz a ti.
19 Tee̱ꞌ kaꞌa̱n ndo̱ꞌ ña̱ xa̱ ni̱ taꞌnu̱ nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo ta̱ta̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ na̱kuiꞌni̱ ndi̱a̱a̱ nduꞌu̱.
19 Dirás, talvez: Os ramos foram cortados para que eu fosse enxertada.
20 Ña̱ nda̱ku kaꞌán ndo̱ꞌ, ndisu̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ ndii, xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ nï̱ xi̱i̱nꞌ ni̱a̱ i̱ni̱ ni̱a̱ ku̱ni̱ ni̱a̱ Cristo na nduuꞌ ni̱a̱ nde̱e̱ naa nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo ña̱ ni̱ taꞌnu̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ndoꞌó, ne̱ tukuꞌ ndii, niꞌniꞌ ndi̱a̱a̱ ndo̱ꞌ nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo ja̱a̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ i̱ni̱ kui̱ti̱ꞌ ndo̱ꞌ xini ndo̱ꞌ Cristo. Xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ na vä̱ꞌa̱ ku̱ñuñuꞌ nimá nde̱e̱ i̱i̱n ndo̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ. Süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii nuu̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, va̱ꞌa̱ ka̱ ku̱yi̱ꞌvi ndo̱ꞌ Ndiosí.
20 Sem dúvida! É pela incredulidade que foram cortados, ao passo que tu é pela fé que estás firme. Não te ensoberbeças, antes teme.
21 Kua̱chi̱ ndii, naaꞌ nï̱ yoo̱ kaꞌnuꞌ i̱ni̱ Ndiosí xaꞌa̱ꞌ ne̱ Israel, ne̱ nduuꞌ nde̱e̱ naa nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo ta̱ta̱ ja̱a̱nꞌ ndii, kö̱o̱ꞌ kaꞌnuꞌ tu̱ i̱ni̱ a̱ xaꞌa̱ꞌ ndoꞌó naaꞌ sa̱a̱ ndo̱ꞌ sa̱a̱ niiꞌ ni̱ xa̱a̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ.
21 Se Deus não poupou os ramos naturais, bem poderá não poupar a ti.
22 Ña̱ ja̱a̱nꞌ na chu̱u̱n xaꞌa̱ꞌ va̱ e̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ nda̱su̱n i̱ni̱ Ndiosí xiinꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ kuiꞌe̱ a̱. Sa̱kanꞌ ña̱ kuiꞌe̱ a̱ xini a̱ ne̱ nï̱ kuni̱ na̱ti̱i̱n ña̱ ni̱ kuni̱ a̱ sa̱kakú ña̱ꞌaꞌ a̱, ndisu̱ nda̱su̱n i̱ni̱ a̱ xini a̱ ndoꞌó, ne̱ ni̱ na̱ti̱i̱n ña̱ ja̱a̱nꞌ. Ndisu̱ naaꞌ na̱ko̱o̱ ndo̱ꞌ ña̱ nda̱su̱n i̱ni̱ a̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ku̱ndu̱u̱ tu̱ ndoꞌó nde̱e̱ naa nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo, ña̱ ni̱ taꞌnu̱ ja̱a̱nꞌ.
22 Considera, pois, a bondade e a severidade de Deus: severidade para com aqueles que caíram, bondade para contigo, suposto que permaneças fiel a essa bondade; do contrário, também tu serás cortada.
23 Te̱ naaꞌ na̱ko̱o̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ ña̱ ï̱ni̱ ni̱a̱ xini ni̱a̱ Cristo ndii, ku̱vi̱ na̱chi̱ꞌni̱ ni̱ tu̱ku̱u̱ a̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ miiꞌ ni̱ ndondi̱a̱ ni̱a̱. Kua̱chi̱ ndii ña̱ ndi̱e̱eꞌ kooꞌ chukuuꞌ nduuꞌ Ndiosí te̱ sa̱a̱ a̱ sa̱kanꞌ.
23 E eles, se não persistirem na incredulidade, serão enxertados; pois Deus é poderoso para enxertá-los de novo.
24 Kua̱chi̱ ndii nde̱e̱ naa nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo i̱kuꞌ, ña̱ ni̱ tiaꞌndi̱a̱ te̱ ni̱ xi̱kuiꞌni̱ ndi̱a̱a̱ a̱ nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo ta̱ta̱ ja̱a̱nꞌ, nduuꞌ ndoꞌó. Sa̱kanꞌ ña̱ tee̱ꞌ ndee näkuitá ndo̱ꞌ xiinꞌ tunꞌ olivo ta̱ta̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xi̱kuiꞌni̱ ndi̱a̱a̱ ndo̱ꞌ nda̱ꞌaꞌ tunꞌ ja̱a̱nꞌ. Sa̱a̱ ka̱ vi̱ꞌ tu̱ ne̱ Israel, ne̱ nduuꞌ nde̱e̱ naa nda̱ꞌaꞌ tunꞌ olivo, ña̱ ni̱ taꞌnu̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ku̱vi̱ yaꞌa̱ na̱chi̱ꞌni̱ tu̱ku̱u̱ Ndiosí ne̱ ja̱a̱nꞌ miiꞌ xa̱ ni̱ ndondi̱a̱ ni̱a̱ ja̱a̱nꞌ.
24 Se tu, cortada da oliveira de natureza selvagem, contra a tua natureza foste enxertada em boa oliveira, quanto mais eles, que são naturais, poderão ser enxertados na sua própria oliveira!
25 Ña̱ni̱ taꞌanꞌ i̱, kuní i̱ ña̱ ku̱nda̱ni̱ ndo̱ꞌ ña̱ ni̱ chi̱tuní si̱ꞌe Ndiosí xaꞌa̱ꞌ ne̱ Israel ja̱a̱nꞌ, sa̱kanꞌ te̱ kü̱ñuñuꞌ nimá ndo̱ꞌ. Sa̱va̱ ne̱ Israel ndii, ni̱ xa̱ xi̱i̱ ni̱a̱ nimá ni̱a̱, te̱ sa̱kanꞌ ku̱ndo̱ꞌo̱ ni̱a̱ nde̱e̱ ska̱chiꞌ ndi̱ꞌi̱ xinu̱ ne̱ tukuꞌ, ne̱ ni̱ na̱ka̱xi̱n Ndiosí, ne̱ i̱ni̱ ku̱ni̱ Cristo.
25 Não quero, irmãos, que ignoreis este mistério, para que não vos gabeis de vossa sabedoria: esta cegueira de uma parte de Israel só durará até que haja entrado a totalidade dos pagãos.
26 Ndi̱ꞌi̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ te̱ sa̱kakú Ndiosí sa̱kuuꞌ ne̱ Israel nuu̱ꞌ kua̱chi̱ ni̱a̱. Naa yoso̱ꞌ a̱ nuu̱ꞌ tu̱tu̱ Ndiosí miiꞌ kaꞌán a̱ ndii:
26 Então Israel em peso será salvo, como está escrito: Virá de Sião o libertador, apartará de Jacó a impiedade.
27 Te̱ kuento yo̱ꞌo̱ꞌ ndoo̱ i̱ xiinꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ kii̱ꞌ sa̱ndoyoꞌ i̱ kua̱chi̱ ni̱a̱.
27 E esta será a minha aliança com eles, quando eu tirar os seus pecados {Is 59,20s; 27,9}.
28 Te̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ nï̱ na̱ti̱i̱n ne̱ Israel ja̱a̱nꞌ tu̱ꞌu̱n va̱ꞌa̱ xaꞌa̱ꞌ Cristo ndii, ndasiꞌ ni̱a̱ Ndiosí, te̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ña̱ va̱ꞌa̱ ndoꞌó nduuꞌ a̱. Ndisu̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ nduuꞌ ni̱a̱ ne̱ ni̱ na̱ka̱xi̱n Ndiosí ndii, kuaꞌa̱n na kuaꞌa̱n a̱ ña̱ ndani̱ ña̱ꞌaꞌ a̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ni̱ ndoo̱ a̱ kuento a̱ xiinꞌ te̱ xii̱ꞌ ya̱taꞌ ndu̱.
28 Se, quanto ao Evangelho, eles são inimigos de Deus, para proveito vosso, quanto à eleição eles são muito queridos por causa de seus pais.
29 Sa̱kanꞌ ña̱ Ndiosí ndii, tü̱ꞌu̱n a̱ nda̱ꞌaꞌ e̱ꞌ ña̱ xa̱ ni̱ xa̱mani̱ꞌ a̱ yooꞌ, ni̱ nde̱e̱ nä̱ko̱o̱ tu̱ a̱ ne̱ xa̱ ni̱ ka̱na̱ a̱ te̱ ka̱ka̱ ni̱a̱ i̱chiꞌ a̱.
29 Pois os dons e o chamado de Deus são irrevogáveis.
30 Sa̱kanꞌ tu̱ ndoꞌó, ne̱ tukuꞌ ndii, nï̱ sa̱xinú ndo̱ꞌ ña̱ kuní Ndiosí nuu̱ꞌ ni̱ ki̱xi̱n. Ndisu̱ kuvita i̱ni̱ a̱ xaꞌa̱ꞌ ndo̱ꞌ vi̱ti̱n xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ sä̱xinú ne̱ Israel ja̱a̱nꞌ ña̱ kuní a̱.
30 Assim como vós antes fostes desobedientes a Deus, e agora obtivestes misericórdia com a desobediência deles,
31 Sa̱kanꞌ tu̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ vi̱ti̱n ndii, sä̱xinú ni̱a̱ ña̱ kuní Ndiosí, ndisu̱ na̱ti̱i̱n na ni̱a̱ ña̱ ku̱vi̱ta i̱ni̱ a̱ xaꞌa̱ꞌ ni̱a̱ naa kuvita i̱ni̱ a̱ xaꞌa̱ꞌ ndoꞌó.
31 assim eles são incrédulos agora, em conseqüência da misericórdia feita a vós, para que eles também mais tarde alcancem, por sua vez, a misericórdia.
32 Kua̱chi̱ ndii mi̱iꞌ Ndiosí ni̱ nda̱si̱ i̱ꞌnu̱ sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ nuu̱ꞌ ña̱ so̱ꞌo̱, sa̱kanꞌ te̱ ku̱vi̱ ku̱vi̱ta i̱ni̱ a̱ xaꞌa̱ꞌ sa̱kuuꞌ e̱ꞌ.
32 Deus encerrou a todos esses homens na desobediência para usar com todos de misericórdia.
33 Ña̱ ndichi xa̱va̱ꞌa̱ nduuꞌ Ndiosí xiinꞌ ña̱ xini tuní, te̱ sa̱kuuꞌ ña̱ yoo kundani̱ a̱, te̱ kö̱o̱ꞌ nde̱e̱ i̱i̱n ne̱ ku̱vi̱ sa̱na̱kuachiꞌ ña̱ chituní a̱, ni̱ nde̱e̱ kö̱o̱ꞌ tu̱ ne̱ ku̱vi̱ na̱ku̱ni̱ sa̱a̱ yoo i̱chiꞌ a̱.
33 Ó abismo de riqueza, de sabedoria e de ciência em Deus! Quão impenetráveis são os seus juízos e inexploráveis os seus caminhos!
34 Te̱ kö̱o̱ꞌ tu̱ nde̱e̱ i̱i̱n ne̱ xiní ña̱ xanini xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ nde̱e̱ kö̱o̱ꞌ tu̱ ni̱ kaꞌa̱n ña̱ kaaꞌ va̱ꞌa̱ xiinꞌ a̱.
34 Quem pode compreender o pensamento do Senhor? Quem jamais foi o seu conselheiro?
35 Te̱ ni̱ nde̱e̱ kö̱o̱ꞌ tu̱ ne̱ yivi̱ꞌ ne̱ ku̱vi̱ sa̱tatu nde̱e̱ i̱i̱n ña̱ꞌa̱ nuu̱ꞌ Ndiosí, te̱ sa̱kanꞌ naka̱n ni̱a̱ ña̱ꞌa̱ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ a̱.
35 Quem lhe deu primeiro, para que lhe seja retribuído?
36 Sa̱kanꞌ ña̱ sa̱kuuꞌ ña̱ yoo ndii, mi̱iꞌ a̱ ni̱ xa̱ꞌa̱ ña̱ꞌaꞌ, te̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ kuní Ndiosí na yoo a̱, te̱ xaꞌa̱ꞌ mi̱iꞌ a̱ yoo sa̱kuuꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ na na̱ti̱i̱n a̱ sa̱kuuꞌ ña̱ tiinꞌ kaꞌnuꞌ ña̱ꞌaꞌ e̱ꞌ nde̱e̱ ndiꞌiꞌ ni̱ kivi̱ꞌ. Sa̱kanꞌ na ku̱ndu̱u̱ a̱.
36 Dele, por ele e para ele são todas as coisas. A ele a glória por toda a eternidade! Amém.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Romanos 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.