Lucas 8

El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xaꞌa̱n Jesús xiinꞌ te̱ uxi̱ uvi̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ sa̱a̱ ñu̱u̱ xiinꞌ nda̱ꞌaꞌ a̱ kaꞌán ndo̱so̱ꞌ a̱ tu̱ꞌu̱n va̱ꞌa̱ xaꞌa̱ꞌ sa̱a̱ xaꞌndia chuunꞌ Ndiosí nimá ne̱ yivi̱ꞌ.
1 Logo depois disso, andava Jesus de cidade em cidade, e de aldeia em aldeia, pregando e anunciando o evangelho do reino de Deus; e iam com ele os doze,
2 Te̱ kuaꞌa̱n tu̱ ndiaꞌviꞌ ña̱ꞌaꞌ, ne̱ ni̱ ndiaka̱ taꞌanꞌ xiinꞌ a̱. Sa̱va̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ sa̱ndaꞌa a̱ nuu̱ꞌ kuiꞌe̱, te̱ sa̱va̱ tu̱ku̱ ni̱a̱ ni̱ ta̱va̱ꞌ a̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ nimá. I̱i̱n ña̱ꞌaꞌ ja̱a̱nꞌ na̱niꞌ María Magdalena, ñaꞌ ni̱ ta̱va̱ꞌ Jesús uxa̱ taꞌan ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ nimá.
2 bem como algumas mulheres que haviam sido curadas de espíritos malignos e de enfermidades: Maria, chamada Madalena, da qual tinham saído sete demônios.
3 Te̱ i̱nga̱ ña̱ꞌaꞌ ja̱a̱nꞌ na̱niꞌ Juana, ñaꞌ siꞌi Chuza, te̱ ndisoꞌ chuunꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ꞌa̱ Herodes. Te̱ i̱nga̱ ka̱ ña̱ꞌaꞌ ja̱a̱nꞌ na̱niꞌ Susana, xiinꞌ kiꞌinꞌ tu̱ku̱ ña̱ꞌaꞌ, ne̱ ni̱ chi̱ndi̱e̱eꞌ ña̱ꞌaꞌ xiinꞌ ña̱ꞌa̱ ni̱a̱.
3 Joana, mulher de Cuza, procurador de Herodes, Susana, e muitas outras que os serviam com os seus bens.
4 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ na̱kaya̱ kuaꞌa̱ꞌ kooꞌ chukuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ ni̱ ki̱e̱e̱ kiꞌinꞌ ñu̱u̱, te̱ ku̱ni̱ ni̱a̱ Jesús ndii, ni̱ kaꞌa̱n a̱ i̱i̱n ña̱ kaꞌán ndi̱a̱a̱ nuu̱ꞌ ni̱a̱:
4 Ora, ajuntando-se uma grande multidão, e vindo ter com ele gente de todas as cidades, disse Jesus por parábola:
5 ―Untaꞌ ndii, ni̱ ke̱ta̱ i̱i̱n te̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱n ki̱ku̱ꞌ ra̱ ndi̱kinꞌ trigo miiꞌ xikaꞌ ra̱. Te̱ kii̱ꞌ kiku̱ꞌ ra̱ ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, sa̱va̱ a̱ ni̱ koyo̱ nuu̱ꞌ i̱chiꞌ, te̱ ni̱ xai̱n ne̱ yivi̱ꞌ a̱. Te̱ ni̱ nde̱kui̱e̱ tu̱ sa̱a̱, tiꞌ taꞌnuꞌ ndi̱viꞌ, te̱ ni̱ xa̱xi̱ꞌ riꞌ a̱.
5 Saiu o semeador a semear a sua semente. E quando semeava, uma parte da semente caiu à beira do caminho; e foi pisada, e as aves do céu a comeram.
6 Te̱ sa̱va̱ tu̱ku̱ ndi̱kinꞌ ni̱ koyo̱ miiꞌ yaxinꞌ va̱ ndoso̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ xata̱ꞌ yuu̱ꞌ. Te̱ kii̱ꞌ ni̱ nduti̱a̱ a̱ ndii, ni̱ ichi̱ xa̱chiꞌ a̱, sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ na̱ya̱a̱ ñu̱ꞌuꞌ miiꞌ itaꞌ a̱.
6 Outra caiu sobre pedra; e, nascida, secou-se porque não havia umidade.
7 Te̱ sa̱va̱ tu̱ tu̱ku̱ a̱ ni̱ koyo̱ te̱i̱n kuꞌu̱ i̱ñu̱ꞌ. Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xa̱ꞌnu̱ i̱ñu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ tavi̱ a̱ i̱ti̱a̱ trigo ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ ndiꞌiꞌ ña̱ꞌaꞌ a̱.
7 E outra caiu no meio dos espinhos; e crescendo com ela os espinhos, sufocaram-na.
8 Te̱ sa̱va̱ ka̱ tu̱ku̱ a̱ ni̱ koyo̱ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ñaꞌma. Te̱ ni̱ nduti̱a̱ a̱, te̱ ni̱ xa̱ꞌnu̱ a̱, te̱ ni̱ ku̱u̱n yaꞌa̱ ndi̱kinꞌ a̱. Te̱ i̱ꞌi̱n i̱ti̱a̱ trigo ja̱a̱nꞌ ni̱ ta̱xi̱ nde̱e̱ ciento vi̱ꞌ ndi̱kinꞌ ―ni̱ kachi̱ a̱.
8 Mas outra caiu em boa terra; e, nascida, produziu fruto, cem por um. Dizendo ele estas coisas, clamava: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
9 Te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ Jesús ndii, ni̱ nda̱tuꞌu̱nꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ sa̱a̱ kuni kachi̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n ndi̱a̱a̱ a̱ ja̱a̱nꞌ.
9 Perguntaram-lhe então seus discípulos o que significava essa parábola.
10 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
10 Respondeu ele: A vós é dado conhecer os mistérios do reino de Deus; mas aos outros se fala por parábolas; para que vendo, não vejam, e ouvindo, não entendam.
11 ’Ña̱ yo̱ꞌo̱ꞌ kuni kachi̱ ña̱ kaꞌán ndi̱a̱a̱ i̱ ja̱a̱nꞌ. Ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ nde̱e̱ naa tu̱ꞌu̱n Ndiosí.
11 É, pois, esta a parábola: A semente é a palavra de Deus.
12 Te̱ i̱chiꞌ miiꞌ ni̱ koyo̱ sa̱va̱ ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ nde̱e̱ naa nimá sa̱va̱ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ xini so̱ꞌo̱ tu̱ꞌu̱n Ndiosí. Te̱ kii̱ꞌ ndiꞌiꞌ xini so̱ꞌo̱ ni̱a̱ a̱ ndii, kua̱xi̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱, te̱ tuꞌunꞌ a̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ nimá ni̱a̱ te̱ kuï̱ni̱ ni̱a̱ ku̱ni̱ ni̱a̱ Ndiosí te̱ kaku̱ ni̱a̱ nuu̱ꞌ kua̱chi̱ ni̱a̱.
12 Os que estão à beira do caminho são os que ouvem; mas logo vem o Diabo e tira-lhe do coração a palavra, para que não suceda que, crendo, sejam salvos.
13 Te̱ ñu̱ꞌuꞌ yaxinꞌ va̱ ña̱ ndoso̱ꞌ xata̱ꞌ yuu̱ꞌ miiꞌ ni̱ koyo̱ sa̱va̱ ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ nde̱e̱ naa nimá sa̱va̱ tu̱ku̱ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ xini so̱ꞌo̱ tu̱ꞌu̱n Ndiosí, te̱ va̱ꞌa̱ kuni ni̱a̱ natiinꞌ ni̱a̱ a̱. Ndisu̱ kö̱o̱ꞌ ti̱o̱ꞌo̱ a̱ nimá ni̱a̱, xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ na i̱i̱n kani̱ꞌ ti̱o̱ꞌ kandixaꞌ ni̱a̱, te̱ kii̱ꞌ ndoꞌoꞌ nimá ni̱a̱ ndii, nakooꞌ ni̱a̱ tu̱ꞌu̱n ja̱a̱nꞌ.
13 Os que estão sobre a pedra são os que, ouvindo a palavra, a recebem com alegria; mas estes não têm raiz, apenas crêem por algum tempo, mas na hora da provação se desviam.
14 Te̱ ñu̱ꞌuꞌ miiꞌ yoo kuꞌu̱ i̱ñu̱ꞌ, miiꞌ ni̱ koyo̱ sa̱va̱ ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ nde̱e̱ naa nimá sa̱va̱ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ xini so̱ꞌo̱ tu̱ꞌu̱n Ndiosí. Ndisu̱ kieeꞌ so̱ꞌo̱ ni̱a̱ kuaꞌa̱n ni̱a̱, te̱ xa̱ꞌaꞌ ndiꞌni̱ va̱ nimá ni̱a̱ xaꞌa̱ꞌ ña̱ yoo i̱i̱n yivi̱ꞌ, xiinꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ vikaꞌ, xiinꞌ ña̱ sii̱ꞌ ña̱ yoo i̱i̱n yivi̱ꞌ. Te̱ taví sa̱kuuꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ tu̱ꞌu̱n ja̱a̱nꞌ, te̱ nanduuꞌ a̱ nde̱e̱ naa ña̱ kö̱o̱ꞌ ndi̱kinꞌ kuunꞌ nda̱ꞌaꞌ.
14 A parte que caiu entre os espinhos são os que ouviram e, indo seu caminho, são sufocados pelos cuidados, riquezas, e deleites desta vida e não dão fruto com perfeição.
15 Te̱ ñu̱ꞌuꞌ ñaꞌma miiꞌ ni̱ koyo̱ sa̱va̱ ndi̱kinꞌ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ nde̱e̱ naa ne̱ xini so̱ꞌo̱ tu̱ꞌu̱n ja̱a̱nꞌ, te̱ xikaꞌ nda̱ku ni̱a̱ xiinꞌ a̱, te̱ i̱ni̱ ni̱a̱ xini ni̱a̱ a̱ xiinꞌ nimá va̱ꞌa̱. Te̱ kundieni ni̱a̱ xaaꞌ ni̱a̱ ña̱ kaꞌán tu̱ꞌu̱n ja̱a̱nꞌ.
15 Mas a que caiu em boa terra são os que, ouvindo a palavra com coração reto e bom, a retêm e dão fruto com perseverança.
16 ’Nde̱e̱ i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ näku̱nꞌ ka̱a̱ tuún, te̱ ka̱ni̱ ni̱a̱ ti̱xi̱n i̱i̱n ki̱si̱, ni̱ nde̱e̱ kä̱ni̱ tu̱ ni̱a̱ a̱ ti̱xi̱n i̱i̱n tunꞌ xto̱. Süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii naku̱nꞌ ni̱a̱ a̱, te̱ xaniꞌ ni̱a̱ a̱ miiꞌ sukun te̱ ku̱vi̱ tuviꞌ nuu̱ꞌ ne̱ xkaꞌndíá ti̱xi̱n vi̱ꞌe̱.
16 Ninguém, pois, acende uma candeia e a cobre com algum vaso, ou a põe debaixo da cama; mas põe-na no velador, para que os que entram vejam a luz.
17 Kua̱chi̱ ndii kö̱o̱ꞌ nde̱e̱ i̱i̱n ña̱ iinꞌ saꞌví ña̱ nä̱tuvi̱, te̱ kö̱o̱ꞌ tu̱ nde̱e̱ i̱i̱n ña̱ ñuꞌuꞌ si̱ꞌe ña̱ nä̱tuvi̱ sa̱a̱ Ndiosí, te̱ ku̱ni̱ ne̱ yivi̱ꞌ a̱ naá kivi̱ꞌ.
17 Porque não há coisa encoberta que não haja de manifestar-se, nem coisa secreta que não haja de saber-se e vir à luz.
18 Chu̱u̱n xaꞌaꞌ va̱ ndo̱ꞌ sa̱a̱ xini so̱ꞌo̱ ndo̱ꞌ ña̱ kaꞌán i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ. Kua̱chi̱ ndii, yo̱o̱ ka̱ kundani̱ sa̱va̱ ña̱ kaꞌán i̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ta̱xi̱ i̱ ña̱ ku̱nda̱ni̱ kuaꞌa̱ꞌ ka̱ ni̱a̱ a̱. Ndisu̱ yo̱o̱ ka̱ täxiꞌ so̱ꞌo̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ ndii, nde̱e̱ ña̱ sie, ña̱ tuu ni̱a̱ kundani̱ ni̱a̱, na̱ndoso̱ꞌ ni̱a̱ sa̱a̱ i̱ ―ni̱ kachi̱ a̱.
18 Vede, pois, como ouvis; porque a qualquer que tiver lhe será dado, e a qualquer que não tiver, até o que parece ter lhe será tirado.
19 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱a̱ siꞌiꞌ Jesús xiinꞌ ña̱ni̱ a̱ vi̱ꞌe̱ miiꞌ iinꞌ a̱. Ndisu̱ nï̱ ku̱vi̱ ku̱ya̱ti̱n ni̱a̱ nuu̱ꞌ a̱ sa̱kanꞌ ña̱ chituꞌ ni̱ꞌi̱ va̱ ne̱ yivi̱ꞌ.
19 Vieram, então, ter com ele sua mãe e seus irmãos, e não podiam aproximar-se dele por causa da multidão.
20 Ni̱ kaꞌa̱n i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ xiinꞌ a̱ ndii:
20 Foi-lhe dito: Tua mãe e teus irmãos estão lá fora, e querem ver-te.
21 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
21 Ele, porém, lhes respondeu: Minha mãe e meus irmãos são estes que ouvem a palavra de Deus e a observam.
22 Untaꞌ ndii, ni̱ sko̱ꞌnuꞌ Jesús ti̱xi̱n i̱i̱n tundo̱oꞌ xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
22 Ora, aconteceu certo dia que entrou num barco com seus discípulos, e disse-lhes: Passemos à outra margem do lago. E partiram.
23 Te̱ kii̱ꞌ kuaꞌa̱n ra̱ nuu̱ꞌ mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ kixi̱n Jesús. Te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ xikaꞌ ndi̱e̱eꞌ tachi̱ꞌ, te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ koꞌniꞌ ti̱kui ti̱xi̱n tundo̱oꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ xa̱ nde̱kaꞌnu̱ xa̱ ndë̱kaꞌnu̱ nu̱ꞌ.
23 Enquanto navegavam, ele adormeceu; e desceu uma tempestade de vento sobre o lago; e o barco se enchia de água, de sorte que perigavam.
24 Te̱ ni̱ sa̱ndotoꞌ ra̱ Jesús kaꞌán ra̱ xiinꞌ a̱ ndii:
24 Chegando-se a ele, o despertaram, dizendo: Mestre, Mestre, estamos perecendo. E ele, levantando-se, repreendeu o vento e a fúria da água; e cessaram, e fez-se bonança.
25 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ra̱ ndii:
25 Então lhes perguntou: Onde está a vossa fé? Eles, atemorizados, admiraram-se, dizendo uns aos outros: Quem, pois, é este, que até aos ventos e à água manda, e lhe obedecem?
26 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱a̱ Jesús xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ nde̱e̱ tu̱ku̱ taꞌviꞌ yu̱ꞌuꞌ mi̱ni̱ Galilea ja̱a̱nꞌ, nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ne̱ Gadara.
26 Apontaram à terra dos gerasenos, que está defronte da Galiléia.
27 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ nu̱u̱ Jesús tundo̱oꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ ki̱xi̱n na̱taꞌanꞌ i̱i̱n te̱ Gadara xi̱i̱nꞌ a̱, te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ naá nimá ra̱. Te̱ xa̱ na̱ꞌaꞌ va̱ sandoꞌoꞌ ña̱ꞌaꞌ a̱ te̱ kö̱o̱ꞌ toto̱ niꞌnuꞌ ra̱, te̱ ni̱ nde̱e̱ ndüꞌu̱ꞌ tu̱ ra̱ vi̱ꞌe̱. Süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii yavi̱ ndi̱i̱ nduꞌu̱ꞌ ra̱.
27 Logo que saltou em terra, saiu-lhe ao encontro um homem da cidade, possesso de demônios, que havia muito tempo não vestia roupa, nem morava em casa, mas nos sepulcros.
28 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ Jesús ndii, tiꞌeꞌ va̱ ni̱ ndeꞌi̱ ra̱ te̱ ni̱ xi̱kuii̱n xitiꞌ ra̱ nuu̱ꞌ a̱ kaꞌán ra̱ ndii:
28 Quando ele viu a Jesus, gritou, prostrou-se diante dele, e com grande voz exclamou: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Rogo-te que não me atormentes.
29 Ni̱ kaꞌa̱n ra̱ sa̱kanꞌ xiinꞌ a̱ sa̱kanꞌ ña̱ xa̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ a̱ xiinꞌ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ ja̱a̱nꞌ ña̱ ke̱ta̱ a̱ nimá ra̱. Kua̱chi̱ ndii xa̱ na̱ꞌaꞌ va̱ xikoꞌ niꞌiꞌ ña̱ꞌaꞌ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ ja̱a̱nꞌ. Tee̱ꞌ ndee satiín ña̱ꞌaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ xiinꞌ ka̱rena ndu̱ꞌuꞌ, uun xiinꞌ ka̱a̱ ña̱ yoo tivi̱, ndii xaꞌndia ra̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ taxiꞌ ña̱ꞌaꞌ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ ja̱a̱nꞌ te̱ kuaꞌa̱n ra̱ miiꞌ taxi̱nꞌ kaaꞌ.
29 Porque Jesus ordenara ao espírito imundo que saísse do homem. Pois já havia muito tempo que se apoderara dele; e guardavam-no preso com grilhões e cadeias; mas ele, quebrando as prisões, era impelido pelo demônio para os desertos.
30 Te̱ ni̱ nda̱tuꞌu̱nꞌ ña̱ꞌaꞌ Jesús ndii:
30 Perguntou-lhe Jesus: Qual é o teu nome? Respondeu ele: Legião; porque tinham entrado nele muitos demônios.
31 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n ndaꞌvi va̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ Jesús, ña̱ tï̱ꞌviꞌ ña̱ꞌaꞌ a̱ yavi̱ kunu va̱.
31 E rogavam-lhe que não os mandasse para o abismo.
32 Ya̱ti̱n i̱kanꞌ ni̱ yoo̱ i̱i̱n i̱tu̱n te̱ ndoso̱ꞌ i̱i̱n ti̱ꞌvi̱ chie̱ kini̱ xaxi̱ꞌ riꞌ kuꞌu̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ndaꞌvi tu̱ku̱u̱ a̱ xiinꞌ Jesús ña̱ ta̱xi̱ a̱ ña̱ kun ko̱ꞌni̱ a̱ ti̱xi̱n kini̱ ja̱a̱nꞌ. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ta̱xi̱ Jesús ña̱ ko̱ꞌni̱ a̱ ti̱xi̱n riꞌ.
32 Ora, andava ali pastando no monte uma grande manada de porcos; rogaram-lhe, pois que lhes permitisse entrar neles, e lho permitiu.
33 Te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ ja̱a̱nꞌ nimá te̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ ko̱ꞌni̱ a̱ ti̱xi̱n kini̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ ta̱xtaꞌanꞌ riꞌ ni̱ na̱kaa̱ꞌ riꞌ miiꞌ nakoꞌ i̱tu̱n ja̱a̱nꞌ nde̱e̱ ni̱ koyo̱ riꞌ mi̱ni̱ te̱ ni̱ kaꞌa̱ ndo̱o̱ riꞌ te̱ ni̱ xiꞌi̱ riꞌ.
33 E tendo os demônios saído do homem, entraram nos porcos; e a manada precipitou-se pelo despenhadeiro no lago, e afogou-se.
34 Te̱ yivi̱ꞌ te̱ ndieeꞌ xitoꞌ kini̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xi̱nu̱ ra̱ kuan nuꞌu̱ ra̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ ña̱ ni̱ ndo̱ꞌo̱ tiꞌ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ ra̱ ndee ña̱ ni̱ xkaꞌndi̱a̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ ra̱ xiinꞌ ne̱ ndieeꞌ ya̱ti̱n ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ.
34 Quando os pastores viram o que acontecera, fugiram, e foram anunciá-lo na cidade e nos campos.
35 Te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ne̱ yivi̱ꞌ kuan ku̱ni̱ ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ ni̱a̱ ndee ña̱ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ i̱kanꞌ. Te̱ ni̱ nde̱kui̱e̱ ni̱a̱ miiꞌ iinꞌ Jesús, te̱ ni̱ xi̱ni̱ ni̱a̱, te̱ ni̱ ñuꞌu̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ nimá nduꞌu̱ꞌ ra̱ nuu̱ꞌ Jesús, niꞌnuꞌ ra̱ toto̱, te̱ xa̱ ku̱vi̱ tu̱ xanini va̱ꞌa̱ ra̱. Kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ne̱ yivi̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ yi̱ꞌvi va̱ ni̱a̱.
35 Saíram, pois, a ver o que tinha acontecido, e foram ter com Jesus, a cujos pés acharam sentado, vestido e em perfeito juízo, o homem de quem havia saído os demônios; e se atemorizaram.
36 Te̱ ne̱ yivi̱ꞌ ne̱ ni̱ xi̱ni̱ ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ ña̱ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ kaꞌa̱n ni̱a̱ xiinꞌ i̱nga̱ ne̱ yivi̱ꞌ ña̱ ni̱ sa̱ndaꞌa Jesús te̱ ni̱ ñuꞌu̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ nimá ja̱a̱nꞌ.
36 Os que tinham visto aquilo contaram-lhes como fora curado o endemoninhado.
37 Te̱ sa̱kuuꞌ ne̱ ndieeꞌ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ Gadara ja̱a̱nꞌ xiinꞌ nda̱ꞌaꞌ a̱ ndii, ni̱ kaꞌa̱n ndaꞌvi ni̱a̱ nuu̱ꞌ Jesús, ña̱ na kuꞌu̱n a̱, sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ yi̱ꞌvi xa̱va̱ꞌa̱ ni̱a̱. Te̱ kii̱ꞌ skóꞌnuꞌ a̱ ti̱xi̱n tundo̱oꞌ kuaꞌa̱n a̱ ndii,
37 Então todo o povo da região dos gerasenos rogou-lhe que se retirasse deles; porque estavam possuídos de grande medo. Pelo que ele entrou no barco, e voltou.
38 ni̱ xika̱n te̱ ni̱ ñuꞌu̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱ nimá ja̱a̱nꞌ ña̱ sa̱a̱ Jesús ña̱ va̱ꞌa̱ te̱ ta̱xi̱ a̱ ña̱ kuꞌu̱n na ra̱ xiinꞌ a̱. Ndisu̱ ni̱ nde̱iꞌ ña̱ꞌaꞌ Jesús kaꞌán a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
38 Pedia-lhe, porém, o homem de quem haviam saído os demônios que o deixasse estar com ele; mas Jesus o despediu, dizendo:
39 ―Kuan nuꞌu̱ vi̱ꞌe̱ u̱nꞌ, te̱ kaꞌa̱n u̱nꞌ xiinꞌ ne̱ yivi̱ꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ kaꞌnuꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ Ndiosí xaꞌa̱ꞌ u̱nꞌ ―ni̱ kachi a̱.
39 Volta para tua casa, e conta tudo quanto Deus te fez. E ele se retirou, publicando por toda a cidade tudo quanto Jesus lhe fizera.
40 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ na̱ndi̱koꞌ Jesús ndii, ni̱ na̱ti̱i̱n mani̱ꞌ va̱ ña̱ꞌaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ xa̱ ndieeꞌ ni̱a̱ ndiatuꞌ ña̱ꞌaꞌ ni̱a̱.
40 Quando Jesus voltou, a multidão o recebeu; porque todos o estavam esperando.
41 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ku̱ya̱ti̱n i̱i̱n te̱ na̱niꞌ Jairo nuu̱ꞌ Jesús. Te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, te̱ xaꞌndia chuunꞌ xaꞌa̱ꞌ vi̱ꞌe̱ miiꞌ nakayá ne̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ ra̱. Te̱ ni̱ xi̱kuii̱n xitiꞌ ra̱ nuu̱ꞌ a̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ndaꞌvi va̱ ra̱ xiinꞌ a̱ ña̱ kuꞌu̱n a̱ vi̱ꞌe̱ ra̱.
41 E eis que veio um homem chamado Jairo, que era chefe da sinagoga; e prostrando-se aos pés de Jesus, rogava-lhe que fosse a sua casa;
42 Sa̱kanꞌ ña̱ yoo i̱i̱n nda̱a̱ꞌ kulu̱ꞌ ñaꞌ sie siꞌe̱ ra̱ ñaꞌ kumiꞌ uxi̱ uvi̱ kuiya̱ ti̱o̱ꞌ, te̱ xa̱ yoo aꞌ ku̱vi̱ aꞌ.
42 porque tinha uma filha única, de cerca de doze anos, que estava à morte. Enquanto, pois, ele ia, apertavam-no as multidões.
43 Te̱ te̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ kaꞌni̱ i̱i̱n ñaꞌ ndoꞌoꞌ kuiꞌe̱ níiꞌ, te̱ xa̱ uxi̱ uvi̱ kuiya̱ kuaꞌa̱n ña̱ ndoꞌoꞌ aꞌ kuiꞌe̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ xa̱ ni̱ ndi̱ꞌi̱ ndo̱o̱ xu̱ꞌunꞌ aꞌ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ aꞌ nda̱ꞌaꞌ kiꞌinꞌ te̱ tatanꞌ, ndisu̱ nde̱e̱ i̱i̱n ra̱ nï̱ ku̱vi̱ sa̱ndaꞌa ña̱ꞌaꞌ.
43 E certa mulher, que tinha uma hemorragia havia doze anos {e gastara com os médicos todos os seus haveres} e por ninguém pudera ser curada,
44 Te̱ ni̱ ku̱ya̱ti̱n aꞌ xata̱ꞌ Jesús, te̱ ni̱ tondi̱a̱ nda̱ꞌaꞌ aꞌ yu̱ꞌuꞌ toto̱ a̱. Te̱ xa̱kaꞌán e̱ꞌ te̱ ni̱ xi̱kuii̱n níiꞌ aꞌ ja̱a̱nꞌ.
44 chegando-se por detrás, tocou-lhe a orla do manto, e imediatamente cessou a sua hemorragia.
45 I̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús ndii:
45 Perguntou Jesus: Quem é que me tocou? Como todos negassem, disse-lhe Pedro: Mestre, as multidões te apertam e te oprimem.
46 Ndisu̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús ndii:
46 Mas disse Jesus: Alguém me tocou; pois percebi que de mim saiu poder.
47 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ña̱ꞌaꞌ ja̱a̱nꞌ ña̱ kü̱vi̱ ti̱si̱ꞌe xiinꞌ mi̱iꞌ aꞌ ndii, kisiꞌ yiꞌvi ña̱ꞌaꞌ a̱. Te̱ ni̱ ku̱ya̱ti̱n aꞌ, te̱ ni̱ xi̱kuii̱n xitiꞌ aꞌ nuu̱ꞌ Jesús. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n aꞌ xiinꞌ a̱ nuu̱ꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndee xaꞌa̱ꞌ ni̱ tondi̱a̱ aꞌ yu̱ꞌuꞌ toto̱ a̱, xiinꞌ sa̱a̱ vi̱ꞌ numi̱ꞌ ni̱ nda̱ꞌa̱ aꞌ.
47 Então, vendo a mulher que não passara despercebida, aproximou-se tremendo e, prostrando-se diante dele, declarou-lhe perante todo o povo a causa por que lhe havia tocado, e como fora imediatamente curada.
48 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ aꞌ ndii:
48 Disse-lhe ele: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz.
49 Kii̱ꞌ kusaaꞌ kaꞌán ka̱ Jesús xiinꞌ ñaꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xa̱a̱ i̱i̱n te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ vi̱ꞌe̱ Jairo, te̱ xaꞌndia chuunꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ Jairo ja̱a̱nꞌ ndii:
49 Enquanto ainda falava, veio alguém da casa do chefe da sinagoga dizendo: A tua filha já está morta; não incomodes mais o Mestre.
50 Te̱ Jesús ndii, ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ a̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n te̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ Jairo ndii:
50 Jesus, porém, ouvindo-o, respondeu-lhe: Não temas: crê somente, e será salva.
51 Te̱ kii̱ꞌ xkaꞌndíá Jesús vi̱ꞌe̱ Jairo ja̱a̱nꞌ ndii, nï̱ ta̱xi̱ a̱ xkaꞌndi̱a̱ ndee ka̱ ne̱ yivi̱ꞌ miiꞌ kanduꞌu̱ꞌ ñaꞌ ni̱ ndo̱ñuꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii Pedro xiinꞌ Jacobo xiinꞌ Juan, xiinꞌ yu̱vaꞌ siꞌiꞌ ñaꞌ sie ja̱a̱nꞌ kui̱ti̱ꞌ ni̱ ta̱xi̱ a̱ xkaꞌndi̱a̱ xiinꞌ a̱.
51 Tendo chegado à casa, a ninguém deixou entrar com ele, senão a Pedro, João, Tiago, e o pai e a mãe da menina.
52 Te̱ kii̱ꞌ sa̱kanꞌ ndii, kuaaꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ xakuꞌ suchiꞌ i̱ni̱ ni̱a̱ xaꞌa̱ꞌ ñaꞌ ni̱ xiꞌi̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
52 E todos choravam e pranteavam; ele, porém, disse: Não choreis; ela não está morta, mas dorme.
53 Te̱ ni̱ xaku̱ ndi̱a̱a̱ ichi̱ ña̱ꞌaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ xiní ni̱a̱ ña̱ xa̱ ni̱ xiꞌi̱ aꞌ.
53 E riam-se dele, sabendo que ela estava morta.
54 Te̱ ni̱ ti̱i̱n a̱ nda̱ꞌaꞌ ñaꞌ sie ja̱a̱nꞌ, te̱ tiꞌeꞌ ni̱ kaꞌa̱n a̱ ndii:
54 Então ele, tomando-lhe a mão, exclamou: Menina, levanta-te.
55 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ na̱ti̱a̱ku̱ aꞌ. Te̱ i̱i̱n ni̱ ndo̱koo̱ ti̱o̱ꞌ aꞌ. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ Jesús xiinꞌ yu̱vaꞌ siꞌiꞌ ñaꞌ ja̱a̱nꞌ, ña̱ ta̱xi̱ ni̱a̱ ña̱ ku̱xi̱ aꞌ.
55 E o seu espírito voltou, e ela se levantou imediatamente; e Jesus mandou que lhe desse de comer.
56 Te̱ ni̱ na̱nda̱ni̱ va̱ yu̱vaꞌ siꞌiꞌ ñaꞌ sie ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ndi̱e̱eꞌ va̱ Jesús xiinꞌ ni̱a̱ ña̱ käꞌa̱n ni̱a̱ xiinꞌ nde̱e̱ i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ a̱ sa̱kanꞌ.
56 E seus pais ficaram maravilhados; e ele mandou-lhes que a ninguém contassem o que havia sucedido.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.