Lucas 15

El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Kii̱ꞌ saniaꞌá Jesús iinꞌ a̱ ndii, kuaꞌa̱ꞌ va̱ te̱ kendiaa̱ꞌ ya̱ꞌvi̱ xaꞌa̱ꞌ ñu̱u̱ Roma xiinꞌ kuaꞌa̱ꞌ tu̱ ne̱ käꞌán va̱ꞌa̱ ne̱ yivi̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ ni̱ nde̱kui̱e̱ nuu̱ꞌ a̱ te̱ ku̱ni̱ so̱ꞌo̱ tu̱ ña̱ꞌaꞌ ni̱a̱.
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ kaꞌán kuiꞌe te̱ fariseo xiinꞌ te̱ saniaꞌá tu̱ꞌu̱n nde̱iꞌ Ndiosí xaꞌa̱ꞌ Jesús ndii:
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús ña̱ kaꞌán ndi̱a̱a̱ yoꞌoꞌ nuu̱ꞌ ra̱ ndii:
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 ―Naaꞌ sa̱kanꞌ te̱ kumiꞌ i̱i̱n ndoꞌó ciento mbe̱e̱, te̱ ni̱ xita̱ i̱i̱n riꞌ ndii, ¿ñáá nä̱ko̱o̱ ndo̱ꞌ tiꞌ ku̱miꞌ xi̱ko̱ xaꞌu̱n ku̱miꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ kuꞌu̱n na̱ndu̱kuꞌ ndo̱ꞌ tiꞌ ni̱ xita̱ ja̱a̱nꞌ nde̱e̱ na̱ꞌi̱n ndo̱ꞌ riꞌ?
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 Te̱ kii̱ꞌ na̱ꞌi̱n ndo̱ꞌ riꞌ ndii, na̱kua̱tiaꞌ va̱ nimá ndo̱ꞌ, te̱ chi̱nduꞌu̱ꞌ ndo̱ꞌ riꞌ soko̱ ndo̱ꞌ.
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 Te̱ kii̱ꞌ xaa̱ ndo̱ꞌ vi̱ꞌe̱ ndo̱ꞌ ndii, na̱ka̱ya̱ ndo̱ꞌ ne̱ xiní taꞌanꞌ xiinꞌ ndo̱ꞌ, xiinꞌ ne̱ ndieeꞌ ya̱ti̱n, te̱ kaꞌa̱n ndo̱ꞌ xiinꞌ ni̱a̱ ndii: “Ni̱a̱ꞌa̱ ndo̱ꞌ vi̱ꞌe̱ i̱ te̱ ku̱ndi̱e̱e̱ sii̱ꞌ sa̱kuuꞌ e̱ꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ xa̱ ni̱ na̱ꞌi̱n i̱ mbe̱e̱ sana̱ i̱, tiꞌ ni̱ xita̱”, kachi̱ ndo̱ꞌ.
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 Kaꞌán i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ ña̱ niiꞌ sa̱kanꞌ tu̱ va̱ꞌa̱ ka̱ kuni sa̱kuuꞌ ña̱ ndieeꞌ ndi̱viꞌ xaꞌa̱ꞌ i̱i̱n ne̱ xaaꞌ kua̱chi̱ kii̱ꞌ namaꞌ ni̱a̱ nimá ni̱a̱ xaꞌa̱ꞌ kua̱chi̱ ña̱ xaaꞌ ni̱a̱, te̱ sa̱kanꞌ xaꞌa̱ꞌ ku̱miꞌ xi̱ko̱ xaꞌu̱n ku̱miꞌ ne̱ tuu ña̱ ne̱ nda̱ku nimá nduuꞌ ni̱a̱ nuu̱ꞌ Ndiosí, te̱ küní a̱ na̱ma̱ ni̱a̱ nimá ni̱a̱.
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 ’Uun sa̱a̱ e̱ꞌ kuenta ndii, i̱i̱n ña̱ꞌaꞌ kumiꞌ uxi̱ taꞌan xu̱ꞌunꞌ yuu̱ꞌ plata, te̱ ni̱ xita̱ i̱i̱n nda̱a̱ꞌ a̱ ndii, ¿ñáá nä̱ku̱nꞌ aꞌ i̱i̱n ka̱a̱ tuún, te̱ na̱ti̱ꞌviꞌ aꞌ te̱ ka̱ka̱ ndiꞌi̱ aꞌ na̱ndu̱kuꞌ aꞌ a̱ ka̱niiꞌ ti̱xi̱n vi̱ꞌe̱ nde̱e̱ na̱ꞌi̱n aꞌ a̱?
8 Jesus continuou:
9 Te̱ kii̱ꞌ na̱ꞌi̱n aꞌ xu̱ꞌunꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, na̱ka̱ya̱ aꞌ ne̱ xiní taꞌanꞌ xiinꞌ aꞌ, xiinꞌ ne̱ ndieeꞌ ya̱ti̱n vi̱ꞌe̱ aꞌ, te̱ kaꞌa̱n aꞌ xiinꞌ ni̱a̱ ndii: “Ni̱a̱ꞌa̱ ndo̱ꞌ vi̱ꞌe̱ i̱, te̱ ku̱ndi̱e̱e̱ sii̱ꞌ sa̱kuuꞌ e̱ꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ xa̱ ni̱ na̱ꞌi̱n i̱ xu̱ꞌunꞌ i̱ ña̱ ni̱ xita̱”, kachi̱ aꞌ.
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 Kaꞌán i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ ña̱ i̱i̱n sa̱kanꞌ tu̱ va̱ꞌa̱ kuni ángele, ña̱ xikaꞌ nuuꞌ nuu̱ꞌ Ndiosí, xaꞌa̱ꞌ i̱i̱n ne̱ xaaꞌ kua̱chi̱ kii̱ꞌ namaꞌ ni̱a̱ nimá ni̱a̱ ―ni̱ kachi̱ a̱.
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ a̱ ndii:
11 E Jesus disse ainda:
12 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n te̱ xanuuꞌ xiinꞌ yu̱vaꞌ ra̱ ndii: “Ta̱taa̱, ta̱xi̱ u̱nꞌ nda̱ꞌaꞌ i̱ ña̱ xataꞌa̱n ndoo̱ nda̱ꞌaꞌ i̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ nduuꞌ i̱ siꞌe̱ u̱nꞌ”, ni̱ kachi̱ ra̱. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ta̱xi̱ yu̱vaꞌ ra̱ ña̱ xataꞌa̱n na̱ti̱i̱n ra̱.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 ’Ndiaꞌviꞌ kivi̱ꞌ ni̱ xkaꞌndi̱a̱, te̱ ni̱ xi̱ko̱ꞌ ra̱ sa̱kuuꞌ ña̱ꞌa̱ ña̱ ni̱ ta̱xi̱ yu̱vaꞌ ra̱ nda̱ꞌaꞌ ra̱, te̱ ni̱ ke̱ta̱ ra̱ kuaꞌa̱n ra̱ i̱i̱n ñu̱u̱ xikaꞌ va̱. Te̱ i̱kanꞌ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ saka ndo̱o̱ ra̱ xu̱ꞌunꞌ ra̱ xikaꞌ sii̱ꞌ ra̱.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ sa̱ndiꞌiꞌ ndo̱o̱ ra̱ xu̱ꞌunꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱a̱ i̱i̱n so̱ko̱ chie̱ va̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ kuní ña̱ ku̱ti̱a̱ku̱ ra̱.
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xan ndu̱kuꞌ ra̱ chu̱u̱n nuu̱ꞌ i̱i̱n te̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ ti̱ꞌviꞌ ña̱ꞌaꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ña̱ ko̱to̱ ra̱ kini̱ sana̱ ra̱ miiꞌ ñuꞌuꞌ riꞌ xaꞌa̱ꞌ kuꞌu̱.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 Te̱ yo̱o̱ vi̱ꞌ kaaꞌ nimá ra̱ kuni ka̱xi̱ꞌ ra̱ soo̱ꞌ naꞌnuꞌ ña̱ xaxi̱ꞌ kini̱ ja̱a̱nꞌ, ndisu̱ nde̱e̱ i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ nï̱ ta̱xi̱ ña̱ ka̱xi̱ꞌ ra̱ a̱.
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 ’Ndisu̱ kii̱ꞌ ni̱ na̱ku̱naa̱ kaxiꞌ nimá ra̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ nimá ra̱ ndii: “Xa̱ kuaꞌa̱ꞌ te̱ tatú xachuunꞌ miiꞌ xikaꞌ yu̱vaꞌ e̱ꞌ, te̱ sa̱kuuꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, yoo kuaꞌa̱ꞌ ña̱ xaxi̱ꞌ ra̱ nde̱e̱ ndoó ndo̱so̱ꞌ vi̱ꞌ a̱, te̱ yooꞌ vi̱ti̱n ndii, xa̱ yoo e̱ꞌ ku̱vi̱ e̱ꞌ so̱ko̱.
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 Na̱ndi̱koꞌ e̱ꞌ nuu̱ꞌ yu̱vaꞌ e̱ꞌ, te̱ kaꞌa̱n e̱ꞌ xiinꞌ a̱ ndii: Ta̱taa̱, ni̱ xa̱a̱ i̱ kua̱chi̱ nuu̱ꞌ Ndiosí xiinꞌ nuu̱ꞌ yoꞌó.
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ xätaꞌa̱n ka̱ kaꞌa̱n u̱nꞌ ña̱ siꞌe̱ u̱nꞌ nduuꞌ i̱. Sa̱a̱ u̱nꞌ xiinꞌ i̱ nde̱e̱ naa i̱i̱n te̱ tatú kui̱ti̱ꞌ u̱nꞌ. Ña̱ ja̱a̱nꞌ kaꞌa̱n e̱ꞌ xiinꞌ yu̱vaꞌ e̱ꞌ kii̱ꞌ na̱ndi̱koꞌ e̱ꞌ nuu̱ꞌ a̱”, ni̱ kachi̱ ra̱ xiinꞌ nimá ra̱.
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 ’Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ki̱ꞌi̱n ra̱ i̱chiꞌ, te̱ kuan nuꞌu̱ ra̱ nuu̱ꞌ yu̱vaꞌ ra̱. Te̱ kii̱ꞌ xikaꞌ ka̱ kua̱xi̱ ra̱, te̱ ni̱ xi̱ni̱ ña̱ꞌaꞌ yu̱vaꞌ ra̱, i̱kanꞌ te̱ ni̱ ku̱vi̱ta i̱ni̱ yu̱vaꞌ ra̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ xi̱ni̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱. Te̱ ni̱ nda̱va̱ ra̱ xan na̱niꞌi̱ꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱, te̱ ni̱ nu̱mi̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱ te̱ ni̱ chi̱to ña̱ꞌaꞌ ra̱.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 I̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n tiaa̱ siꞌe̱ ra̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ ra̱ ndii: “Ta̱taa̱, ni̱ xa̱a̱ i̱ kua̱chi̱ nuu̱ꞌ Ndiosí xiinꞌ nuu̱ꞌ yoꞌó. Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ xätaꞌa̱n ka̱ kaꞌa̱n u̱nꞌ ña̱ siꞌe̱ u̱nꞌ nduuꞌ i̱”, ni̱ kachi̱ ra̱.
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 ’Ndisu̱ ni̱ kaꞌa̱n yu̱vaꞌ ra̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ te̱ xikaꞌ nuuꞌ nuu̱ꞌ ra̱ ndii: “Xta̱ꞌniꞌ kiꞌi̱ꞌ ndo̱ꞌ i̱i̱n toto̱ ña̱ va̱ꞌa̱ ka̱, te̱ ta̱xi̱ ndo̱ꞌ a̱ kui̱ꞌnu̱ siꞌe̱ i̱ yoꞌoꞌ, ta̱xi̱ tu̱ ndo̱ꞌ i̱i̱n ka̱a̱ xu̱ꞌunꞌ nda̱ꞌaꞌ ku̱ꞌu̱n nda̱ꞌaꞌ ra̱, te̱ ta̱xi̱ tu̱ ndo̱ꞌ ndixa̱nꞌ ki̱ꞌi̱ ra̱.
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 Te̱ kuaꞌa̱n na̱ka̱ ndo̱ꞌ i̱i̱n si̱ndiki̱ꞌ xa̱ꞌan ka̱, te̱ ka̱ꞌni̱ꞌ ndo̱ꞌ riꞌ ku̱xi̱ e̱ꞌ, te̱ sa̱kaꞌnuꞌ e̱ꞌ.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Sa̱kanꞌ ña̱ nde̱e̱ naa ni̱ xiꞌi̱ tiaa̱ siꞌe̱ i̱ kaa̱ꞌ nuu̱ꞌ i̱, ndisu̱ ni̱ na̱ti̱a̱ku̱ ra̱, ni̱ ndo̱ñuꞌuꞌ ra̱ nuu̱ꞌ i̱, ndisu̱ xa̱ ni̱ na̱ꞌi̱n tu̱ku̱u̱ ña̱ꞌaꞌ i̱ vi̱ti̱n”, ni̱ kachi̱ ra̱. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ sa̱kuuꞌ ni̱a̱ xakaꞌnuꞌ ni̱a̱.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 ’Ndisu̱ siꞌe̱ ra̱, te̱ xkuaꞌa̱ꞌ ndii, xaꞌa̱ꞌ kuꞌu̱ naá ra̱ xachuunꞌ ra̱. Te̱ kii̱ꞌ ni̱ na̱ndi̱koꞌ ra̱, te̱ ni̱ ku̱ya̱ti̱n ra̱ vi̱ꞌe̱ miiꞌ nduꞌu̱ꞌ ra̱ ndii, ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ ra̱ ya̱a̱, te̱ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ tu̱ ra̱ ña̱ taxaꞌaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ.
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 Te̱ ni̱ ka̱na̱ ra̱ i̱i̱n te̱ xikaꞌ nuuꞌ, te̱ ni̱ nda̱tuꞌu̱nꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ ndee ña̱ yoo i̱kanꞌ.
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n te̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ ra̱ ndii: “Ña̱ni̱ u̱nꞌ ni̱ na̱ndi̱koꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ yu̱vaꞌ u̱nꞌ te̱ ko̱o̱ i̱i̱n vi̱koꞌ sii̱ꞌ, te̱ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ ndu̱ si̱ndiki̱ꞌ xa̱ꞌan ka̱. Sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ na̱ndi̱koꞌ va̱ꞌa̱ ña̱ni̱ u̱nꞌ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ yu̱vaꞌ u̱nꞌ”, ni̱ kachi̱ te̱ ja̱a̱nꞌ.
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 ’Ndisu̱ te̱ xkuaꞌa̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ na̱saa̱ꞌ va̱ ra̱, sa̱kanꞌ na nï̱ xi̱i̱n ra̱ xkaꞌndi̱a̱ ra̱ vi̱ꞌe̱. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ke̱ta̱ yu̱vaꞌ ra̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ndaꞌvi ra̱ xiinꞌ ra̱ ña̱ xkaꞌndi̱a̱ ra̱ vi̱ꞌe̱.
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 Ndisu̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ yu̱vaꞌ ra̱ ndii: “Xiní kaxiꞌ u̱nꞌ sa̱a̱ taꞌanꞌ kuiya̱ kuaꞌa̱n ña̱ xikaꞌ nuuꞌ i̱ nuu̱ꞌ u̱nꞌ, te̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ kaꞌán yu̱ꞌuꞌ i̱ te̱ sa̱xinú i̱ ña̱ kaꞌán u̱nꞌ. Te̱ nde̱e̱ i̱i̱n ti̱xuꞌu̱ꞌ lulu tïa̱ꞌan ta̱xi̱ u̱nꞌ te̱ ka̱sa̱ꞌa̱ i̱ vi̱koꞌ sii̱ꞌ xiinꞌ te̱ xiní taꞌanꞌ xiinꞌ i̱.
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 Ndisu̱ vi̱ti̱n ña̱ ni̱ xa̱a̱ siꞌe̱ u̱nꞌ, te̱ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ saka xu̱ꞌunꞌ u̱nꞌ xiinꞌ ña̱ꞌaꞌ ñaꞌ xiko̱ꞌ xiinꞌ mi̱iꞌ ndii, ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ u̱nꞌ si̱ndiki̱ꞌ xa̱ꞌan ka̱ xaꞌa̱ꞌ te̱ kaa̱ꞌ”, ni̱ kachi̱ ra̱.
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 ’I̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n yu̱vaꞌ ra̱ xiinꞌ ra̱ ndii: “Yu̱vaꞌ i̱, sa̱kuuꞌ kivi̱ꞌ nduꞌu̱ꞌ yoꞌó xiinꞌ i̱, te̱ sa̱kuuꞌ ña̱ kumiꞌ i̱ ndii, ña̱ꞌa̱ yoꞌó nduuꞌ a̱.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 Ndisu̱ ni̱ kuni̱ a̱ ña̱ sa̱kaꞌnuꞌ e̱ꞌ vi̱ti̱n xiinꞌ vi̱koꞌ kaa̱ꞌ, te̱ va̱ꞌa̱ kuni e̱ꞌ. Sa̱kanꞌ ña̱ nde̱e̱ naa ni̱ xiꞌi̱ tiaa̱ ña̱ni̱ u̱nꞌ kaa̱ꞌ nuu̱ꞌ i̱, ndisu̱ ni̱ na̱ti̱a̱ku̱ ra̱, ni̱ ndo̱ñuꞌuꞌ ra̱ nuu̱ꞌ i̱, ndisu̱ xa̱ ni̱ na̱ꞌi̱n tu̱ku̱u̱ ña̱ꞌaꞌ i̱ vi̱ti̱n”, ni̱ kachi̱ ra̱ ―ni̱ kachi̱ Jesús.
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.