Lucas 14
El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs NVT
1 Untaꞌ i̱i̱n kivi̱ꞌ sábado, ña̱ xina̱ndiee̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ndii, i̱i̱n te̱ fariseo, te̱ xaꞌndia chuunꞌ ndii, ni̱ xa̱ka̱ ra̱ Jesús te̱ kun ku̱xi̱ a̱ vi̱ꞌe̱ ra̱. Te̱ sa̱va̱ tu̱ku̱ ra̱ ndieeꞌ i̱kanꞌ xitoꞌ maña ra̱ Jesús.
1 Certo sábado, Jesus foi comer na casa de um líder fariseu, onde o observavam atentamente.
2 Te̱ nuu̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ yoo̱ i̱i̱n te̱ yivi̱ꞌ, te̱ kumiꞌ kui̱ñu̱ kuiꞌe.
2 Estava ali um homem com o corpo muito inchado.
3 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ te̱ sanakuachiꞌ tu̱ꞌu̱n nde̱iꞌ Ndiosí xiinꞌ te̱ fariseo ndii:
3 Jesus perguntou aos fariseus e aos especialistas da lei: “A lei permite ou não curar no sábado?”.
4 Ndisu̱ nï̱ na̱kui̱i̱n ra̱, sa̱kanꞌ te̱ ni̱ tondi̱a̱ nda̱ꞌaꞌ a̱ te̱ kuni ku̱vi̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ sa̱ndaꞌa ña̱ꞌaꞌ a̱, te̱ ni̱ nde̱iꞌ ña̱ꞌaꞌ a̱.
4 Eles nada responderam, e Jesus tocou no homem enfermo, o curou e o mandou embora.
5 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ te̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii:
5 Depois, perguntou a eles: “Qual de vocês, se seu filho ou seu boi cair num buraco, não se apressará em tirá-lo de lá, mesmo que seja sábado?”.
6 Te̱ kö̱o̱ꞌ a̱ ni̱ ku̱vi̱ na̱kui̱i̱n ra̱ nuu̱ꞌ a̱.
6 Mais uma vez, não puderam responder.
7 Te̱ kii̱ꞌ xitoꞌ Jesús sa̱a̱ nakaxin ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ ni̱ xa̱a̱ vi̱koꞌ ja̱a̱nꞌ, tei̱ tunꞌ kuuꞌ nu̱uꞌ miiꞌ ku̱ndi̱e̱e̱ ni̱a̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n xiinꞌ ni̱a̱ i̱i̱n ña̱ kaꞌán ndi̱a̱a̱ ndii:
7 Quando Jesus observou que os convidados para o jantar procuravam ocupar os lugares de honra à mesa, deu-lhes este conselho:
8 ―Kii̱ꞌ tatu i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ ndoꞌó i̱i̱n vi̱koꞌ ña̱ tundaꞌáꞌ ndii, kü̱ndi̱e̱e̱ ndo̱ꞌ nuu̱ꞌ tei̱ tunꞌ kuuꞌ nu̱uꞌ, saa̱ꞌ i̱i̱n kii̱ꞌ ni̱ ta̱tu̱ ni̱a̱ i̱i̱n te̱ kaꞌnuꞌ ka̱ te̱ sa̱kanꞌ ndoꞌó,
8 “Quando você for convidado para um banquete de casamento, não ocupe o lugar de honra. E se chegar algum convidado mais importante que você?
9 te̱ kii̱ꞌ xaa̱ꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ki̱xi̱n te̱ ni̱ ta̱tu̱ ndoꞌó ja̱a̱nꞌ, te̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ ndii: “Ta̱xi̱ tei̱ ñaa̱ꞌ ku̱nduꞌu̱ꞌ te̱ yo̱ꞌo̱”, kachi̱ ra̱. Te̱ sa̱kanꞌ ku̱chani ndo̱ꞌ, te̱ kun ku̱nduꞌu̱ꞌ ndo̱ꞌ nuu̱ꞌ tei̱ ndaꞌvi so̱ꞌo̱.
9 O anfitrião virá e dirá: ‘Dê o seu lugar a esta pessoa’, e você, envergonhado, terá de sentar-se no último lugar da mesa.
10 Ndisu̱ kii̱ꞌ ta̱tu̱ ne̱ yivi̱ꞌ ndoꞌó vi̱koꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, va̱ꞌa̱ ka̱ ku̱nduꞌu̱ꞌ ndo̱ꞌ nuu̱ꞌ i̱i̱n tei̱ ndaꞌvi so̱ꞌo̱, sa̱kanꞌ te̱ kii̱ꞌ ki̱xi̱n te̱ ni̱ ta̱tu̱ ndoꞌó ndii, kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ ndii: “Chee̱ kuaꞌa, xkaꞌndi̱a̱ u̱nꞌ, te̱ ku̱nduꞌu̱ꞌ u̱nꞌ tei̱ kuuꞌ nu̱uꞌ kaa̱ꞌ”, kachi̱ ra̱. Te̱ sa̱kanꞌ na̱ti̱i̱n ndo̱ꞌ ña̱ tiinꞌ kaꞌnuꞌ nuu̱ꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ ndieeꞌ ja̱a̱nꞌ.
10 “Em vez disso, ocupe o lugar menos importante à mesa. Assim, quando o anfitrião o vir, dirá: ‘Amigo, temos um lugar melhor para você!’. Então você será honrado diante de todos os convidados.
11 Sa̱kanꞌ ña̱ yo̱o̱ ka̱ xachié xiinꞌ mi̱iꞌ ndii, sa̱nuuꞌ ña̱ꞌaꞌ Ndiosí. Te̱ yo̱o̱ ka̱ sa̱nuuꞌ xiinꞌ mi̱iꞌ ndii, sa̱chié ña̱ꞌaꞌ a̱ ―ni̱ kachi̱ a̱.
11 Pois os que se exaltam serão humilhados, e os que se humilham serão exaltados”.
12 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ Jesús xiinꞌ te̱ fariseo, te̱ ni̱ ta̱tu̱ ña̱ꞌaꞌ ja̱a̱nꞌ ndii:
12 Então Jesus se voltou para o anfitrião e disse: “Quando oferecer um banquete ou jantar, não convide amigos, irmãos, parentes e vizinhos ricos. Eles poderão retribuir o convite, e essa será sua única recompensa.
13 Ndisu̱ kii̱ꞌ ka̱sa̱ꞌa̱ u̱nꞌ i̱i̱n vi̱koꞌ vi̱ꞌe̱ u̱nꞌ ndii, ka̱na̱ u̱nꞌ ne̱ ndaꞌvi kuuꞌ, xiinꞌ ne̱ kuiꞌe nda̱ꞌaꞌ uun xaꞌa̱ꞌ, xiinꞌ ne̱ kü̱vi̱ ka̱ka̱, xiinꞌ ne̱ kuiꞌe ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ kui̱ti̱ꞌ,
13 Em vez disso, convide os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos.
14 te̱ xiinꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ sa̱ñuꞌuꞌ Ndiosí yoꞌó, sa̱kanꞌ ña̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ ndii, kü̱vi̱ ta̱tu̱ ni̱a̱ yoꞌó te̱ ku̱xi̱ u̱nꞌ vi̱ꞌe̱ ni̱a̱, ndisu̱ yoꞌó ndii, na̱ti̱i̱n u̱nꞌ i̱i̱n ña̱ va̱ꞌa̱ nda̱ꞌaꞌ Ndiosí kii̱ꞌ na̱ti̱a̱ku̱ ne̱ yoo nda̱ku nimá nuu̱ꞌ a̱ ―ni̱ kachi̱ a̱.
14 Assim, na ressurreição dos justos, você será recompensado por ter convidado aqueles que não podiam lhe retribuir”.
15 Kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ i̱i̱n te̱ nduꞌu̱ꞌ i̱kanꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ndii:
15 Ao ouvir isso, um homem que estava à mesa com Jesus exclamou: “Feliz será aquele que participar do banquete no reino de Deus!”.
16 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ra̱ ndii:
16 Jesus respondeu com a seguinte parábola: “Certo homem preparou um grande banquete e enviou muitos convites.
17 Te̱ kii̱ꞌ xa̱ yooꞌ tu̱ꞌva̱ ña̱ xaxi̱ꞌ xa̱kuaa̱ꞌ ndii, ni̱ ti̱ꞌviꞌ ra̱ te̱ xikaꞌ nuuꞌ nuu̱ꞌ ra̱, te̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ ndii: “Toꞌo̱ꞌ ndo̱ꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ xa̱ yoo tu̱ꞌva̱ sa̱kuuꞌ a̱”, ni̱ kachi̱ ra̱.
17 Quando estava tudo pronto, mandou seu servo dizer aos convidados: ‘Venham, o banquete está pronto’.
18 Ndisu̱ sa̱kuuꞌ ni̱a̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ xikán ña̱ kaꞌnuꞌ i̱ni̱ nuu̱ꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ. Ne̱ nu̱uꞌ ni̱ kaꞌa̱n ndii: “Sa̱kanꞌ ni̱ sa̱ta̱ꞌ i̱ i̱i̱n ñu̱ꞌuꞌ, te̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ kuni kun ko̱to̱ i̱. Sa̱a̱ u̱nꞌ ña̱ va̱ꞌa̱, te̱ ko̱o̱ kaꞌnuꞌ i̱ni̱ u̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ i̱”, ni̱ kachi̱ ni̱a̱.
18 Mas todos eles deram desculpas. Um disse: ‘Acabei de comprar um campo e preciso inspecioná-lo. Peço que me desculpe’.
19 Te̱ i̱nga̱ ni̱a̱ ni̱ kaꞌa̱n ndii: “Ni̱ sa̱ta̱ꞌ i̱ uꞌu̱n na̱ꞌa̱ toro, te̱ tiꞌ ja̱a̱nꞌ kun ko̱to̱ i̱ sa̱a̱ xachuunꞌ riꞌ. Sa̱a̱ u̱nꞌ ña̱ va̱ꞌa̱, te̱ ko̱o̱ kaꞌnuꞌ i̱ni̱ u̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ i̱”, ni̱ kachi̱ ni̱a̱.
19 Outro disse: ‘Acabei de comprar cinco juntas de bois e quero experimentá-las. Sinto muito’.
20 Te̱ i̱nga̱ ni̱a̱ ni̱ kaꞌa̱n ndii: “Sa̱kanꞌ ni̱ tu̱ndaꞌa̱ꞌ i̱, sa̱kanꞌ na kü̱vi̱ kuꞌu̱n i̱”, ni̱ kachi̱ ni̱a̱.
20 Ainda outro disse: ‘Acabei de me casar e não posso ir’.
21 Ni̱ na̱ndi̱koꞌ te̱ xikaꞌ nuuꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ sa̱kuuꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ xto̱ꞌo̱ ra̱. Te̱ ni̱ na̱saa̱ꞌ te̱ xiinꞌ vi̱ꞌe̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xi̱i̱nꞌ te̱ xikaꞌ nuuꞌ nuu̱ꞌ ra̱ ja̱a̱nꞌ ndii: “Kuaꞌan kii̱ꞌ sa̱kuuꞌ ya̱ꞌya̱ kaꞌnuꞌ xiinꞌ ya̱ꞌya̱ teinꞌ, te̱ na̱ka̱ u̱nꞌ ne̱ ndaꞌvi kuuꞌ, xiinꞌ ne̱ kuiꞌe nda̱ꞌaꞌ, xiinꞌ ne̱ kuiꞌe xaꞌa̱ꞌ, xiinꞌ ne̱ kuiꞌe ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ.”
21 “O servo voltou e informou a seu senhor o que tinham dito. Ele ficou furioso e ordenou: ‘Vá depressa pelas ruas e becos da cidade e convide os pobres, os aleijados, os cegos e os mancos’.
22 Kii̱ꞌ ndi̱ꞌi̱ ni̱ sa̱xinu̱ ra̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n xto̱ꞌo̱ ra̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ndii: “Tákuiꞌe, xa̱ ni̱ sa̱xinu̱ i̱ sa̱a̱ ni̱ kaꞌa̱n u̱nꞌ xiinꞌ i̱, ndisu̱ ndoó ndo̱so̱ꞌ ka̱ miiꞌ ku̱ndi̱e̱e̱ ne̱ yivi̱ꞌ”, ni̱ kachi̱ ra̱.
22 Depois de cumprir essa ordem, o servo informou: ‘Ainda há lugar para mais gente’.
23 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n xto̱ꞌo̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ ra̱ ndii: “Kuaꞌan i̱chiꞌ kaꞌnuꞌ xiinꞌ i̱chiꞌ kuꞌu̱, te̱ kaꞌa̱n ndi̱e̱eꞌ u̱nꞌ xiinꞌ ne̱ yivi̱ꞌ na ki̱xi̱n ni̱a̱, te̱ ku̱tuꞌ vi̱ꞌe̱ i̱.
23 Então o senhor disse: ‘Vá pelas estradas do campo e junto às cercas entre as videiras e insista com todos que encontrar para que venham, de modo que minha casa fique cheia.
24 Kua̱chi̱ ndii kaꞌán i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ ña̱ nde̱e̱ i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ ni̱ ta̱tu̱ nu̱uꞌ i̱ ja̱a̱nꞌ ndii, tä̱xi̱ i̱ ku̱xi̱ ni̱a̱ vi̱koꞌ vi̱ꞌe̱ i̱, ndo̱ꞌ”, ni̱ kachi̱ xto̱ꞌo̱ ja̱a̱nꞌ ―ni̱ kachi̱ Jesús.
24 Pois nenhum dos que antes foram convidados provará do meu banquete’”.
25 Kuaꞌa̱ꞌ va̱ ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱n xiinꞌ Jesús, te̱ ni̱ na̱ndi̱koꞌ kuiín a̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ni̱a̱ ndii:
25 Uma grande multidão seguia Jesus, que se voltou para ela e disse:
26 ―Naaꞌ kuni ku̱ndiku̱n yo̱o̱ ka̱ i̱chiꞌ yuꞌu̱, te̱ ku̱ndani̱ yaꞌa̱ ka̱ ni̱a̱ yu̱vaꞌ ni̱a̱, xiinꞌ si̱ꞌiꞌ ni̱a̱, xiinꞌ ñaꞌ siꞌiꞌ ra̱, xiinꞌ siꞌe̱ ni̱a̱, xiinꞌ ña̱ni̱ ra̱, xiinꞌ tiaa̱ taꞌanꞌ ni̱a̱, xiinꞌ ña̱ꞌaꞌ taꞌanꞌ ni̱a̱, xiinꞌ nde̱e̱ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ mi̱iꞌ ni̱a̱ te̱ sa̱kanꞌ yuꞌu̱ ndii, kü̱vi̱ ku̱ndu̱u̱ ni̱a̱ ne̱ ndikún i̱chiꞌ i̱.
26 “Se alguém que me segue amar pai e mãe, esposa e filhos, irmãos e irmãs, e até mesmo a própria vida, mais que a mim, não pode ser meu discípulo.
27 Yo̱o̱ ka̱ küni ku̱ndo̱ꞌo̱ nde̱e̱ naa ku̱ndo̱ꞌo̱ yuꞌu̱ nuu̱ꞌ krusín, te̱ ku̱ndiku̱n ni̱a̱ yuꞌu̱ ndii, kü̱vi̱ ku̱ndu̱u̱ ni̱a̱ ne̱ ndikún i̱chiꞌ i̱.
27 E, se não tomar sua cruz e me seguir, não pode ser meu discípulo.
28 Sa̱a̱ e̱ꞌ kuenta ña̱ kuni ka̱sa̱ꞌa̱ i̱i̱n ndoꞌó i̱i̱n vi̱ꞌe̱ sukun. ¿Ñáá süu̱ꞌ xi̱ꞌna̱ ku̱nduꞌu̱ꞌ ndo̱ꞌ, te̱ na̱tava̱ꞌ ndo̱ꞌ kuenta sa̱a̱ kuuꞌ xu̱ꞌunꞌ kuní a̱ ka̱ꞌni̱ꞌ ndo̱ꞌ te̱ xinu̱ vi̱ꞌe̱ ja̱a̱nꞌ?
28 “Quem começa a construir uma torre sem antes calcular o custo e ver se possui dinheiro suficiente para terminá-la?
29 Naaꞌ sä̱a̱ ndo̱ꞌ sa̱kanꞌ, te̱ xa̱ꞌaꞌ ndo̱ꞌ sa̱kaniaꞌ ndo̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ vi̱ꞌe̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ kü̱vi̱ sa̱xinú ndo̱ꞌ a̱ ndii, xa̱ꞌaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ sa̱ndi̱ꞌi̱ ni̱a̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ
29 Pois, se completar apenas os alicerces e ficar sem dinheiro, todos rirão dele,
30 kaꞌa̱n ni̱a̱ ndii: “¡Ja̱nꞌ! Te̱ kaa̱ꞌ ndii, sie ni̱ xa̱ni̱ni̱ ra̱, sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ ra̱ xaꞌa ra̱ vi̱ꞌe̱, te̱ nï̱ ku̱vi̱ sa̱xinu̱ ra̱ a̱”, kachi̱ ni̱a̱.
30 dizendo: ‘Esse aí começou a construir, mas não conseguiu terminar!’.
31 ’Uun sa̱a̱ e̱ꞌ kuenta ndii, yoo i̱i̱n rey, te̱ kumiꞌ ra̱ uxi̱ mií kui̱ti̱ꞌ te̱ xíinꞌ. Te̱ kuní a̱ ña̱ ku̱ntaꞌanꞌ ra̱ xiinꞌ tu̱ku̱ rey. Ndisu̱ i̱nga̱ rey ndii, kumiꞌ ra̱ oko̱ mií te̱ xíinꞌ. Naaꞌ sa̱kanꞌ nduuꞌ a̱ ndii, ña̱ nu̱uꞌ ndii, kuní a̱ ku̱nduꞌu̱ꞌ te̱ kumiꞌ uxi̱ mií te̱ xíinꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ na̱tava̱ꞌ ra̱ kuenta naaꞌ ku̱vi̱ ka̱nando ra̱ te̱ kumiꞌ oko̱ mií te̱ xíinꞌ ja̱a̱nꞌ.
31 “Ou que rei iria à guerra sem antes avaliar se seu exército de dez mil poderia derrotar os vinte mil que vêm contra ele?
32 Te̱ naaꞌ na̱tava̱ꞌ ra̱ kuenta ña̱ kü̱vi̱ ka̱nando ña̱ꞌaꞌ ra̱ ndii, sa̱kanꞌ te̱ ti̱a̱nu̱ꞌ ra̱ i̱i̱n ti̱ꞌvi̱ te̱ yivi̱ꞌ te̱ naka̱n ra̱ ña̱ mani̱ꞌ nuu̱ꞌ tu̱ku̱ rey ja̱a̱nꞌ kii̱ꞌ nde̱e̱ xikaꞌ kua̱xi̱ te̱ ja̱a̱nꞌ.
32 E, se concluir que não, o rei enviará uma delegação para negociar um acordo de paz enquanto o inimigo está longe.
33 Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ yo̱o̱ ka̱ küni na̱ko̱o̱ sa̱kuuꞌ ña̱ kumiꞌ ni̱a̱ ndii, kü̱vi̱ ku̱ndu̱u̱ ni̱a̱ ne̱ ndikún i̱chiꞌ i̱.
33 Da mesma forma, ninguém pode se tornar meu discípulo sem abrir mão de tudo que possui.
34 ’Ii̱nꞌ ndii, ña̱ va̱ꞌa̱ nduuꞌ a̱, ndisu̱ naaꞌ ndiꞌiꞌ ña̱ uꞌva̱ a̱ ndii, kö̱o̱ꞌ a̱ ku̱vi̱ sa̱a̱ e̱ꞌ te̱ na̱ndu̱u̱ uꞌva̱ a̱.
34 “O sal é bom para temperar, mas, se perder o sabor, como torná-lo salgado outra vez?
35 Ni̱ nde̱e̱ vä̱ꞌa̱ ka̱ a̱ ku̱ndu̱u̱ tata̱nꞌ ña̱ na̱saka̱ xiinꞌ ñu̱ꞌuꞌ, ni̱ nde̱e̱ vä̱ꞌa̱ tu̱ a̱ ko̱ꞌni̱ e̱ꞌ nuu̱ꞌ si̱ꞌviꞌ te̱ ka̱ꞌni̱ꞌ a̱ xiko̱ xaꞌán, ndee ña̱ kuiti̱a̱ kui̱ti̱ꞌ nduuꞌ a̱. Ndoꞌó, ne̱ xini so̱ꞌo̱ ndii, chu̱u̱n xaꞌaꞌ va̱ ndo̱ꞌ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n i̱ ―ni̱ kachi̱ Jesús.
35 O sal sem sabor não serve nem para o solo nem para adubo; é jogado fora. Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.