Atos 9

El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs ACF

Sair da comparação
ACF Almeida Corrigida Fiel
1 Te̱ Saulo ja̱a̱nꞌ kii̱ꞌ sa̱kanꞌ ndii, ndi̱e̱eꞌ ka̱ kaꞌán uꞌvi̱ ra̱ ña̱ ka̱ꞌni̱ꞌ ra̱ ne̱ ndikún i̱chiꞌ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ Jesús. Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ ni̱ xaꞌa̱n ra̱ nuu̱ꞌ sutu̱ kaꞌnuꞌ,
1 E Saulo, respirando ainda ameaças e mortes contra os discípulos do Senhor, dirigiu-se ao sumo sacerdote.
2 te̱ ni̱ xika̱n ra̱ tu̱tu̱ ña̱ ta̱xi̱ ra̱ nda̱ꞌaꞌ te̱ kumiꞌ ña̱ ndi̱e̱eꞌ vi̱ꞌe̱ miiꞌ nakayá ne̱ judío ñu̱u̱ Damasco. Te̱ naaꞌ yoo ne̱ ndikún i̱chiꞌ Jesús ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ, tiaa̱ uun ña̱ꞌaꞌ nduuꞌ ni̱a̱ ndii, xiinꞌ tu̱tu̱ ja̱a̱nꞌ ku̱vi̱ ti̱i̱n ña̱ꞌaꞌ ra̱, te̱ kundi̱a̱ka̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱ ñu̱u̱ Jerusalén.
2 E pediu-lhe cartas para Damasco, para as sinagogas, a fim de que, se encontrasse alguns deste Caminho, quer homens quer mulheres, os conduzisse presos a Jerusalém.
3 Ndisu̱ kii̱ꞌ kuyatinꞌ ra̱ ñu̱u̱ Damasco ja̱a̱nꞌ kuaꞌa̱n ra̱ ndii, xa̱kaꞌán e̱ꞌ, te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ i̱i̱n ñuꞌu̱ nde̱e̱ ndi̱viꞌ, te̱ ni̱ xi̱nu̱ndu̱u̱ ña̱ꞌaꞌ a̱.
3 E, indo no caminho, aconteceu que, chegando perto de Damasco, subitamente o cercou um resplendor de luz do céu.
4 Te̱ ni̱ ndu̱va̱ ra̱ ñu̱ꞌuꞌ, te̱ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ ra̱ i̱i̱n tachi̱ꞌ yu̱ꞌuꞌ kaꞌán a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
4 E, caindo em terra, ouviu uma voz que lhe dizia: Saulo, Saulo, por que me persegues?
5 Te̱ ni̱ nda̱tuꞌu̱nꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ ndii:
5 E ele disse: Quem és, Senhor? E disse o Senhor: Eu sou Jesus, a quem tu persegues. Duro é para ti recalcitrar contra os aguilhões.
6 Te̱ kisiꞌ vi̱ꞌ a̱ Saulo ña̱ yiꞌvi ra̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ndii:
6 E ele, tremendo e atônito, disse: Senhor, que queres que eu faça? E disse-lhe o Senhor: Levanta-te, e entra na cidade, e lá te será dito o que te convém fazer.
7 Te̱ yivi̱ꞌ, te̱ kuaꞌa̱n xiinꞌ Saulo ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xi̱kuita̱ iꞌinꞌ niꞌvi ra̱ xini so̱ꞌo̱ ra̱ tachi̱ꞌ yu̱ꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ, ndisu̱ nï̱ xi̱ni̱ ra̱ nde̱e̱ i̱i̱n te̱ yivi̱ꞌ.
7 E os homens, que iam com ele, pararam espantados, ouvindo a voz, mas não vendo ninguém.
8 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ ndo̱ndi̱chi̱ Saulo ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ nu̱niaꞌ ra̱ ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ ra̱ ndii, nï̱ ku̱vi̱ ku̱ni̱ ka̱ ra̱. Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ ni̱ ti̱i̱n te̱ kuaꞌa̱n xiinꞌ ra̱ ja̱a̱nꞌ nda̱ꞌaꞌ ra̱ ndiakaꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ ni̱ ko̱ꞌni̱ ra̱ ñu̱u̱ Damasco ja̱a̱nꞌ.
8 E Saulo levantou-se da terra, e, abrindo os olhos, não via a ninguém. E, guiando-o pela mão, o conduziram a Damasco.
9 Te̱ i̱kanꞌ ni̱ nduꞌu̱ꞌ ra̱ uni̱ taꞌan kivi̱ꞌ. Te̱ sa̱kuuꞌ kivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, nï̱ ku̱vi̱ ko̱to̱ꞌni̱ ra̱, nï̱ xi̱xi̱ ra̱, te̱ nï̱ xi̱ꞌi̱ tu̱ ra̱ ti̱kui.
9 E esteve três dias sem ver, e não comeu nem bebeu.
10 Te̱ ñu̱u̱ Damasco ja̱a̱nꞌ ni̱ nduꞌu̱ꞌ i̱i̱n te̱ ndikún i̱chiꞌ Jesús, te̱ na̱niꞌ Ananías. Te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ sa̱tuví xiinꞌ miiꞌ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ nuu̱ꞌ ra̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
10 E havia em Damasco um certo discípulo chamado Ananias; e disse-lhe o Senhor em visão: Ananias! E ele respondeu: Eis-me aqui, Senhor.
11 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
11 E disse-lhe o Senhor: Levanta-te, e vai à rua chamada Direita, e pergunta em casa de Judas por um homem de Tarso chamado Saulo; pois eis que ele está orando;
12 Te̱ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ i̱i̱n ña̱ ni̱ sa̱tuví i̱ nuu̱ꞌ ra̱ ña̱ kua̱xi̱ i̱i̱n te̱ na̱niꞌ Ananías vi̱ꞌe̱ miiꞌ nduꞌu̱ꞌ ra̱, te̱ tondíá nda̱ꞌaꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱, te̱ na̱tuvi̱ tu̱ku̱u̱ nuu̱ꞌ ra̱ ―ni̱ kachi̱ Jesús xiinꞌ Ananías.
12 E numa visão ele viu que entrava um homem chamado Ananias, e punha sobre ele a mão, para que tornasse a ver.
13 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ na̱kui̱i̱n Ananías ja̱a̱nꞌ ndii:
13 E respondeu Ananias: Senhor, a muitos ouvi acerca deste homem, quantos males tem feito aos teus santos em Jerusalém;
14 Te̱ nde̱e̱ yoꞌoꞌ kumiꞌ ra̱ ña̱ ndi̱e̱e̱ꞌ ña̱ xaꞌndia chuunꞌ sutu̱ kuuꞌ nu̱uꞌ, te̱ ti̱i̱n ra̱ sa̱kuuꞌ nduꞌu̱, ne̱ kaꞌán ña̱ yoꞌó nduuꞌ xto̱ꞌo̱ ndu̱ ―ni̱ kachi̱ ra̱.
14 E aqui tem poder dos principais dos sacerdotes para prender a todos os que invocam o teu nome.
15 Ndisu̱ ni̱ kaꞌa̱n ka̱ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ xiinꞌ ra̱ ndii:
15 Disse-lhe, porém, o Senhor: Vai, porque este é para mim um vaso escolhido, para levar o meu nome diante dos gentios, e dos reis e dos filhos de Israel.
16 Sa̱kanꞌ ña̱ niaꞌa̱ ña̱ꞌaꞌ yuꞌu̱ kuaꞌa̱ꞌ nuu̱ꞌ tu̱ndoꞌo̱ꞌ ña̱ kuní a̱ ku̱ndo̱ꞌo̱ ra̱ xa̱ꞌaꞌ i̱ ―ni̱ kachi̱ a̱.
16 E eu lhe mostrarei quanto deve padecer pelo meu nome.
17 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ke̱ta̱ ra̱ kuaꞌa̱n ra̱, te̱ ni̱ ndiꞌvi̱ ra̱ vi̱ꞌe̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ tondi̱a̱ nda̱ꞌaꞌ ra̱ Saulo ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
17 E Ananias foi, e entrou na casa e, impondo-lhe as mãos, disse: Irmão Saulo, o Senhor Jesus, que te apareceu no caminho por onde vinhas, me enviou, para que tornes a ver e sejas cheio do Espírito Santo.
18 Xa̱kaꞌán e̱ꞌ, te̱ ni̱ koyo̱ i̱i̱n nuu̱ꞌ ña̱ iinꞌ nde̱e̱ naa ma̱chi̱n ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ ra̱, te̱ ni̱ na̱tuvi̱ tu̱ku̱u̱ a̱. Te̱ ni̱ ndo̱ndi̱chi̱ ra̱, te̱ ni̱ chi̱chi̱ ra̱ kuenta Jesús.
18 E logo lhe caíram dos olhos como que umas escamas, e recuperou a vista; e, levantando-se, foi batizado.
19 I̱kanꞌ te̱ ni̱ xi̱xi̱ ra̱, te̱ ni̱ na̱koo̱ tu̱ku̱u̱ ndi̱e̱e̱ꞌ ra̱.
19 E, tendo comido, ficou confortado. E esteve Saulo alguns dias com os discípulos que estavam em Damasco.
20 Numi̱ꞌ te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ kaꞌán ndo̱so̱ꞌ ra̱ xaꞌa̱ꞌ Jesús vi̱ꞌe̱ miiꞌ nakayá ne̱ judío ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ kaꞌán ra̱ ña̱ Jesús ja̱a̱nꞌ nduuꞌ siꞌe̱ Ndiosí.
20 E logo nas sinagogas pregava a Cristo, que este é o Filho de Deus.
21 Te̱ sa̱kuuꞌ ne̱ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ndii, ni̱ na̱nda̱ni̱ xa̱va̱ꞌa̱ ni̱a̱ kaꞌán ni̱a̱ ndii:
21 E todos os que o ouviam estavam atônitos, e diziam: Não é este o que em Jerusalém perseguia os que invocavam este nome, e para isso veio aqui, para os levar presos aos principais dos sacerdotes?
22 Ndisu̱ Saulo ja̱a̱nꞌ ndii, so̱ꞌo̱ xandieeꞌ ka̱ ra̱ i̱ꞌi̱n kivi̱ꞌ kuaꞌa̱n xiinꞌ ña̱ kaꞌán ndo̱so̱ꞌ ra̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ sasanaꞌ ra̱ xíniꞌ te̱ judío, te̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ Damasco ja̱a̱nꞌ. Te̱ niaꞌá ña̱ꞌaꞌ ra̱ xiinꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ ña̱ Jesús nduuꞌ Cristo, ña̱ ni̱ ti̱a̱nu̱ꞌ Ndiosí sa̱kakú yooꞌ.
22 Saulo, porém, se esforçava muito mais, e confundia os judeus que habitavam em Damasco, provando que aquele era o Cristo.
23 Te̱ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ kuaꞌa̱ꞌ kivi̱ꞌ, te̱ ni̱ nda̱tuꞌunꞌ tuní te̱ judío ña̱ ka̱ꞌni̱ꞌ ra̱ Saulo ja̱a̱nꞌ.
23 E, tendo passado muitos dias, os judeus tomaram conselho entre si para o matar.
24 Ndisu̱ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ kuento xaꞌa̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ndu̱viꞌ xiinꞌ niiꞌ ñu̱u ni̱ xi̱to̱ te̱ judío ja̱a̱nꞌ yiꞌeꞌ ñu̱u̱ Damasco ja̱a̱nꞌ, te̱ ka̱ꞌni̱ꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱.
24 Mas as suas ciladas vieram ao conhecimento de Saulo; e como eles guardavam as portas, tanto de dia como de noite, para poderem tirar-lhe a vida,
25 Ndisu̱ kii̱ꞌ ni̱ ku̱ñu̱u ndii, ni̱ chi̱naá ña̱ꞌaꞌ te̱ ndikún i̱chiꞌ Jesús xiinꞌ ra̱ ti̱xi̱n i̱i̱n íkaꞌ, te̱ ni̱ sa̱nuuꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ xiinꞌ yo̱ꞌoꞌ i̱i̱n yavi̱ ña̱ iinꞌ to̱koꞌ nama̱ ña̱ ndasi i̱ꞌnu̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ.
25 Tomando-o de noite os discípulos o desceram, dentro de um cesto, pelo muro.
26 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xa̱a̱ Saulo ñu̱u̱ Jerusalén ndii, ni̱ xika̱ ra̱ ndu̱i̱i̱n ra̱ xiinꞌ ne̱ ndikún i̱chiꞌ Jesús ndieeꞌ i̱kanꞌ, ndisu̱ ni̱ yi̱ꞌvi sa̱kuuꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ nï̱ kandixaꞌ ni̱a̱ ña̱ te̱ ndikún i̱chiꞌ Jesús xna̱ꞌa̱ nduuꞌ tu̱ te̱ ja̱a̱nꞌ.
26 E, quando Saulo chegou a Jerusalém, procurava ajuntar-se aos discípulos, mas todos o temiam, não crendo que fosse discípulo.
27 Ndisu̱ Bernabé ndii, ni̱ na̱ka̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱, te̱ ni̱ xa̱a̱ ra̱ xiinꞌ ra̱ nuu̱ꞌ te̱ ni̱ ti̱a̱nu̱ꞌ Jesús. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n Bernabé ja̱a̱nꞌ xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ sa̱a̱ ni̱ niaꞌa̱ xiinꞌ mi̱iꞌ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ Jesús nuu̱ꞌ Saulo ja̱a̱nꞌ i̱chiꞌ miiꞌ kuaꞌa̱n ra̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ ra̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ ra̱ sa̱a̱ ni̱ kaꞌa̱n ndo̱so̱ꞌ i̱ni̱ va̱ Saulo ja̱a̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ñu̱u̱ Damasco.
27 Então Barnabé, tomando-o consigo, o trouxe aos apóstolos, e lhes contou como no caminho ele vira ao Senhor e lhe falara, e como em Damasco falara ousadamente no nome de Jesus.
28 Sa̱kanꞌ na ni̱ ndoo̱ Saulo xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ñu̱u̱ Jerusalén. Kuaꞌa̱n kua̱xi̱ ra̱ xikaꞌ ra̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ kaꞌán ndo̱so̱ꞌ ndi̱tu̱ni̱ ra̱ xaꞌa̱ꞌ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ ja̱a̱nꞌ.
28 E andava com eles em Jerusalém, entrando e saindo,
29 Te̱ ni̱ nda̱tuꞌunꞌ ndi̱e̱eꞌ ra̱ xiinꞌ te̱ judío, te̱ kaꞌán tu̱ꞌu̱n griego, ndisu̱ te̱ ja̱a̱nꞌ ndii ni̱ xika̱ ndu̱u̱ ra̱ ka̱ꞌni̱ꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱.
29 E falava ousadamente no nome do Senhor Jesus. Falava e disputava também contra os gregos, mas eles procuravam matá-lo.
30 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ i̱nga̱ te̱ ndikún i̱chiꞌ Jesús ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ na̱ka̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱ te̱ kuaꞌa̱n ra̱ ñu̱u̱ Cesarea. I̱kanꞌ te̱ ni̱ ti̱ꞌviꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ ñu̱u̱ ra̱ Tarso.
30 Sabendo-o, porém, os irmãos, o acompanharam até Cesaréia, e o enviaram a Tarso.
31 Te̱ ne̱ nduuꞌ kuenta Jesús, ne̱ ndieeꞌ ka̱niiꞌ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ Judea, xiinꞌ Galilea, xiinꞌ Samaria ndii, ndieeꞌ mani̱ꞌ ni̱a̱. Te̱ tiinꞌ kaꞌnuꞌ ni̱a̱ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ i̱ꞌi̱n kivi̱ꞌ kuaꞌa̱n. Te̱ so̱ꞌo̱ kuuꞌ kuaꞌa̱ꞌ ka̱ ni̱a̱, te̱ taxiꞌ tu̱ Espíritu Santo ndi̱e̱e̱ꞌ ni̱a̱.
31 Assim, pois, as igrejas em toda a Judéia, e Galiléia e Samaria tinham paz, e eram edificadas; e se multiplicavam, andando no temor do Senhor e consolação do Espírito Santo.
32 Untaꞌ kii̱ꞌ xikaꞌ ndiꞌe̱ꞌ Pedro kuaꞌa̱ꞌ ñu̱u̱ miiꞌ ndieeꞌ ne̱ nduuꞌ kuenta Jesús ndii, ni̱ na̱kaa̱ꞌ ra̱ ñu̱u̱ Lida, te̱ kuaꞌa̱n ndiꞌe̱ꞌ tu̱ ra̱ miiꞌ ndieeꞌ ne̱ nduuꞌ kuenta Jesús ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ.
32 E aconteceu que, passando Pedro por toda a parte, veio também aos santos que habitavam em Lida.
33 Te̱ i̱kanꞌ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ i̱i̱n te̱ kuiꞌe xaꞌa̱ꞌ na̱niꞌ Eneas, te̱ xa̱ kuaꞌa̱n uni̱a̱ kuiya̱ kanduꞌu̱ꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ tunꞌ xto̱ xaaꞌ kuiꞌe̱ ja̱a̱nꞌ.
33 E achou ali certo homem, chamado Enéias, jazendo numa cama havia oito anos, o qual era paralítico.
34 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n Pedro xiinꞌ ra̱ ndii:
34 E disse-lhe Pedro: Enéias, Jesus Cristo te dá saúde; levanta-te e faze a tua cama. E logo se levantou.
35 Te̱ sa̱kuuꞌ ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ Lida xiinꞌ ne̱ ndieeꞌ i̱i̱n ñu̱ꞌuꞌ miiꞌ ndaa̱ ña̱ na̱niꞌ Sarón ndii, ni̱ xi̱ni̱ ni̱a̱ ña̱ ni̱ nda̱ꞌa̱ te̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ na̱ndu̱u̱ ni̱a̱ kuenta xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ Jesús.
35 E viram-no todos os que habitavam em Lida e Sarona, os quais se converteram ao Senhor.
36 Te̱ ñu̱u̱ ña̱ naniꞌ Jope ni̱ nduꞌu̱ꞌ i̱i̱n ña̱ꞌaꞌ ñaꞌ ndikún i̱chiꞌ Jesús xiinꞌ e̱ꞌ ñaꞌ na̱niꞌ Tabita. Te̱ xiinꞌ tu̱ꞌu̱n griego naniꞌ aꞌ Dorcas. Te̱ ñaꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xa̱a̱ aꞌ kuaꞌa̱ꞌ xa̱va̱ꞌa̱ ña̱ va̱ꞌa̱ xaꞌa̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ. Te̱ ni̱ chi̱ndi̱e̱eꞌ tu̱ aꞌ ne̱ ndaꞌvi kuuꞌ.
36 E havia em Jope uma discípula chamada Tabita, que traduzido se diz Dorcas. Esta estava cheia de boas obras e esmolas que fazia.
37 Kivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ ku̱ni̱ ku̱vi̱ Dorcas ja̱a̱nꞌ. Te̱ soꞌo̱ꞌ ndiꞌiꞌ ndii, ni̱ xiꞌi̱ aꞌ. Te̱ kii̱ꞌ ndi̱ꞌi̱ ni̱ na̱ti̱a̱ ni̱a̱ ñu̱ꞌuꞌ ndeꞌi̱ aꞌ ndii, ni̱ chi̱ka̱nduꞌu̱ꞌ ni̱a̱ a̱ ti̱xi̱n vi̱ꞌe̱ ni̱nu̱ miiꞌ sukun.
37 E aconteceu naqueles dias que, enfermando ela, morreu; e, tendo-a lavado, a depositaram num quarto alto.
38 Te̱ ya̱ti̱n naá ñu̱u̱ Lida miiꞌ naá ñu̱u̱ Jope ja̱a̱nꞌ. Xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ xiní ne̱ ndikún i̱chiꞌ Jesús ña̱ nduꞌu̱ꞌ Pedro ñu̱u̱ Lida ja̱a̱nꞌ, sa̱kanꞌ na kuiiꞌ ni̱ ti̱ꞌviꞌ ni̱a̱ uvi̱ taꞌan te̱ yivi̱ꞌ, te̱ kuꞌu̱n kaꞌa̱n ndaꞌvi ra̱ xiinꞌ Pedro ja̱a̱nꞌ. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱a̱ ra̱ miiꞌ nduꞌu̱ꞌ Pedro ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
38 E, como Lida era perto de Jope, ouvindo os discípulos que Pedro estava ali, lhe mandaram dois homens, rogando-lhe que não se demorasse em vir ter com eles.
39 I̱kanꞌ te̱ ni̱ ke̱ta̱ Pedro kuaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xaa̱ ra̱ i̱kanꞌ ndii, ni̱ na̱ka̱ ña̱ꞌaꞌ ni̱a̱ te̱ kuaꞌa̱n ni̱a̱ ti̱xi̱n vi̱ꞌe̱ ni̱nu̱ miiꞌ sukun ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ ku̱ya̱ti̱n sa̱kuuꞌ ne̱ kuaa̱nꞌ nuu̱ꞌ ra̱ xakuꞌ naa xakuꞌ ni̱a̱. Te̱ ni̱ sa̱niaꞌá ni̱a̱ kiꞌinꞌ nuu̱ꞌ toto̱, ña̱ ni̱ xa̱ꞌa̱ Dorcas ja̱a̱nꞌ kii̱ꞌ ni̱ tiaku̱ aꞌ.
39 E, levantando-se Pedro, foi com eles; e quando chegou o levaram ao quarto alto, e todas as viúvas o rodearam, chorando e mostrando as túnicas e roupas que Dorcas fizera quando estava com elas.
40 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ta̱va̱ꞌ Pedro sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ki̱ꞌe̱, te̱ ni̱ xi̱kuii̱n xitiꞌ ra̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ Ndiosí. I̱kanꞌ te̱ ni̱ na̱ko̱to̱ ndo̱so̱ꞌ ra̱ ñu̱ꞌuꞌ ndeꞌi̱ aꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ndii:
40 Mas Pedro, fazendo sair a todos, pôs-se de joelhos e orou: e, voltando-se para o corpo, disse: Tabita, levanta-te. E ela abriu os olhos, e, vendo a Pedro, assentou-se.
41 Te̱ ni̱ ti̱i̱n Pedro ja̱a̱nꞌ nda̱ꞌaꞌ aꞌ, te̱ ni̱ xi̱kuii̱n ndi̱chi̱ aꞌ. Te̱ ni̱ ka̱na̱ ra̱ ne̱ kuaa̱nꞌ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ sa̱kuuꞌ i̱nga̱ ne̱ nduuꞌ tu̱ kuenta Jesús. Te̱ ni̱ niaꞌa̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱ nuu̱ꞌ ni̱a̱ ña̱ xa̱ ni̱ na̱ti̱a̱ku̱ aꞌ.
41 E ele, dando-lhe a mão, a levantou e, chamando os santos e as viúvas, apresentou-lha viva.
42 Te̱ ni̱ xi̱ni̱ sa̱kuuꞌ ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ Jope kuento xaꞌa̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ kuaꞌa̱ꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ i̱ni̱ xini xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ Jesús.
42 E foi isto notório por toda a Jope, e muitos creram no Senhor.
43 Te̱ ni̱ ndoo̱ Pedro kiꞌinꞌ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ Jope ja̱a̱nꞌ xiinꞌ i̱i̱n te̱ ndasavaꞌa̱ i̱i̱nꞌ ki̱tiꞌ, te̱ na̱niꞌ Simón.
43 E ficou muitos dias em Jope, com um certo Simão curtidor.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.