Atos 22

El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 ―Te̱ yivi̱ꞌ, ña̱ni̱ i̱, xiinꞌ ndoꞌó, te̱ xi̱xa̱ nuu̱ꞌ ñu̱u̱ yoꞌoꞌ, ku̱ni̱ so̱ꞌo̱ ndo̱ꞌ ña̱ kaꞌa̱n i̱ xaꞌa̱ꞌ i̱ nuu̱ꞌ ndo̱ꞌ vi̱ti̱n ―ni̱ kachi ra̱.
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ ni̱a̱ ña̱ kaꞌán ra̱ xiinꞌ ni̱a̱ tu̱ꞌu̱n hebreo ndii, ni̱ xi̱kuita̱ taxi̱nꞌ ka̱ ni̱a̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ka̱ ra̱ ndii:
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 ―Te̱ judío nduuꞌ tu̱ yuꞌu̱, te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ i̱ ñu̱u̱ Tarso, ña̱ kanduꞌu̱ꞌ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ Cilicia. Ndisu̱ ñu̱u̱ Jerusalén yo̱ꞌo̱ꞌ ni̱ xa̱ꞌnu̱ i̱, te̱ ni̱ sa̱kuaa̱n ndiꞌi̱ i̱ sa̱a̱ niiꞌ kaꞌán tu̱ꞌu̱n nde̱iꞌ ne̱ i̱chiꞌ ya̱taꞌ e̱ꞌ, nuu̱ꞌ Gamaliel. Te̱ xikaꞌ nu̱u̱ i̱ nuu̱ꞌ Ndiosí nde̱e̱ vi̱ti̱n xiinꞌ ka̱niiꞌ nimá i̱ naa xaaꞌ sa̱kuuꞌ ndoꞌó kivi̱ꞌ vi̱ti̱n.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Te̱ ni̱ sa̱ndoꞌoꞌ uꞌvi̱ va̱ i̱ ne̱ ndikún i̱chiꞌ Jesús nde̱e̱ ni̱ xiꞌi̱ sa̱va̱ ni̱a̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ni̱ sa̱tiín ña̱ꞌaꞌ i̱, te̱ ni̱ ta̱a̱nꞌ i̱ ni̱a̱ vi̱ꞌe̱ ka̱a̱, naaꞌ tiaa̱ nduuꞌ ra̱, uun ña̱ꞌaꞌ nduuꞌ ni̱a̱.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Sa̱kanꞌ tu̱ sutu̱ kaꞌnuꞌ xiinꞌ te̱ xi̱xa̱ nuu̱ꞌ ñu̱u̱ yo̱ꞌo̱ꞌ ndii, ku̱vi̱ ndi̱e̱e̱ yu̱ꞌuꞌ ra̱ xaꞌa̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ nda̱ꞌaꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ ki̱ꞌi̱n i̱ tu̱tu̱ ña̱ kuaꞌa̱n nda̱ꞌaꞌ ne̱ taꞌanꞌ e̱ꞌ, ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ Damasco. Te̱ ni̱ ke̱ta̱ i̱ kuaꞌa̱n i̱ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ te̱ sa̱tiín i̱ ne̱ ndikún i̱chiꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ na̱ka̱ ña̱ꞌaꞌ i̱, te̱ xaa̱ ni̱a̱ ñu̱u̱ yoꞌoꞌ, te̱ ku̱ndo̱ꞌo̱ ni̱a̱.
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 ’Te̱ kii̱ꞌ kuyatinꞌ i̱i̱n keꞌinꞌ kii̱ꞌ naá i̱ i̱chiꞌ ya̱ti̱n ñu̱u̱ Damasco ja̱a̱nꞌ kuaꞌa̱n i̱ ndii, achi̱ va̱ ni̱ ki̱e̱e̱ i̱i̱n ñuꞌu̱ yiꞌé kooꞌ chukuuꞌ nde̱e̱ ndi̱viꞌ, te̱ ni̱ xi̱nu̱ndu̱u̱ a̱ yuꞌu̱.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Te̱ ni̱ ndu̱va̱ i̱ ñu̱ꞌuꞌ, te̱ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ i̱ i̱i̱n tachi̱ꞌ yu̱ꞌuꞌ kaꞌán a̱ xiinꞌ i̱ ndii: “Saulo, Saulo, ¿ndichun na sandoꞌoꞌ u̱nꞌ yuꞌu̱?”, ni̱ kachi̱ a̱.
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n i̱ ndii: “¿Yo̱o̱ nduuꞌ yoꞌó, tákuiꞌe?”, ni̱ kachi̱ i̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ i̱ ndii: “Yuꞌu̱ nduuꞌ Jesús, te̱ ñu̱u̱ Nazaret, te̱ sandoꞌoꞌ u̱nꞌ”, ni̱ kachi̱ a̱.
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Te̱ yivi̱ꞌ, te̱ kuaꞌa̱n xiinꞌ i̱ ndii, ni̱ xi̱ni̱ ra̱ ñuꞌu̱ ja̱a̱nꞌ, ndisu̱ nï̱ ku̱nda̱ni̱ ra̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n tachi̱ꞌ yu̱ꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ i̱.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n i̱ xiinꞌ a̱ ndii: “¿Ndee ña̱ sa̱a̱ i̱, tákuiꞌe?”, ni̱ kachi̱ i̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ i̱ ndii: “Ndo̱koo̱ u̱nꞌ te̱ ndiꞌvi̱ u̱nꞌ ñu̱u̱ Damasco, te̱ i̱kanꞌ kaꞌa̱n i̱i̱n te̱ yivi̱ꞌ xiinꞌ u̱nꞌ ndee ña̱ kuní a̱ sa̱a̱ u̱nꞌ”, ni̱ kachi̱ a̱.
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 ’Te̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ni̱ kü̱vi̱ ku̱ni̱ i̱ sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ yiꞌe̱ kooꞌ chukuuꞌ ñuꞌu̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ ti̱i̱n te̱ kuaꞌa̱n xiinꞌ i̱ ja̱a̱nꞌ nda̱ꞌaꞌ i̱, te̱ ni̱ na̱ka̱ ra̱ yuꞌu̱ te̱ kuaꞌa̱n ndu̱ nde̱e̱ ni̱ ko̱ꞌni̱ ndu̱ ñu̱u̱ Damasco ja̱a̱nꞌ.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 Te̱ i̱kanꞌ nduꞌu̱ꞌ i̱i̱n te̱ na̱niꞌ Ananías, te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, xikaꞌ nuuꞌ ra̱ nuu̱ꞌ Ndiosí sa̱a̱ kaꞌán tu̱ꞌu̱n nde̱iꞌ a̱. Te̱ kaꞌán va̱ꞌa̱ sa̱kuuꞌ ne̱ taꞌanꞌ e̱ꞌ, ne̱ judío, ne̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ, xaꞌa̱ꞌ ra̱.
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 Te̱ ni̱ xaa̱ ra̱ miiꞌ ni̱ nduꞌu̱ꞌ i̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ ku̱ya̱ti̱n ra̱ nuu̱ꞌ i̱, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ i̱ ndii: “Ña̱ni̱ Saulo, na na̱tuvi̱ nuu̱ꞌ u̱nꞌ”, ni̱ kachi̱ ra̱ xiinꞌ i̱. Te̱ xa̱kaꞌán e̱ꞌ, te̱ ni̱ na̱tuvi̱ nuu̱ꞌ i̱, te̱ ni̱ na̱ko̱to̱ ndi̱a̱a̱ ña̱ꞌaꞌ i̱.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ka̱ ra̱ xiinꞌ i̱ ndii: “Ndiosí, ña̱ ni̱ xa̱kaꞌnuꞌ ne̱ xii̱ꞌ ya̱taꞌ e̱ꞌ, ni̱ na̱ka̱xi̱n yoꞌó te̱ ku̱ni̱ u̱nꞌ ña̱ kuní a̱, te̱ ku̱ni̱ ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ u̱nꞌ Jesús, ña̱ xachuunꞌ nda̱ku, te̱ ku̱ni̱ so̱ꞌo̱ u̱nꞌ tachi̱ꞌ a̱.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Te̱ ndi̱e̱e̱ yu̱ꞌuꞌ u̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ, te̱ kaꞌa̱n ndo̱so̱ꞌ u̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ ni̱ xi̱ni̱ ndu̱chiꞌ nuu̱ꞌ u̱nꞌ xiinꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ u̱nꞌ ja̱a̱nꞌ.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 Te̱ vi̱ti̱n ndii, kü̱ndi̱a̱tu̱ ka̱ u̱nꞌ. Ndo̱ndi̱chi̱ u̱nꞌ te̱ ku̱chi̱ u̱nꞌ kuenta a̱. Te̱ kaka̱n u̱nꞌ nuu̱ꞌ a̱ te̱ sa̱ndoyoꞌ a̱ kua̱chi̱ u̱nꞌ”, ni̱ kachi̱ ra̱ xiinꞌ i̱.
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 ’Te̱ kii̱ꞌ ni̱ na̱ndi̱koꞌ i̱ ñu̱u̱ Jerusalén yoꞌoꞌ, te̱ iinꞌ i̱ kaꞌán i̱ xiinꞌ Ndiosí yu̱kunꞌ kaꞌnuꞌ ndii, ni̱ sa̱tuví a̱ nuu̱ꞌ i̱
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 ña̱ ni̱ xi̱ni̱ i̱ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ i̱ ndii: “Yachi̱ va̱ te̱ ke̱ta̱ kiꞌi̱ꞌ u̱nꞌ ñu̱u̱ Jerusalén ñaa̱ꞌ. Sa̱kanꞌ ña̱ nä̱ti̱i̱n ne̱ ñu̱u̱ ñaa̱ꞌ ña̱ ndieeꞌ yu̱ꞌuꞌ u̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ i̱”, ni̱ kachi̱ a̱.
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n i̱ xiinꞌ a̱ ndii: “Tákuiꞌe, xiní kaxiꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ña̱ yuꞌu̱ nduuꞌ te̱ ni̱ xaꞌa̱n sa̱a̱ vi̱ꞌe̱ miiꞌ nakayá ne̱ judío, ne̱ taꞌanꞌ e̱ꞌ, te̱ ni̱ ta̱a̱n i̱ ne̱ i̱ni̱ xini yoꞌó vi̱ꞌe̱ ka̱a̱, te̱ ni̱ kutu̱nꞌ tu̱ ni̱a̱ ni̱ xa̱a̱ i̱.
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Te̱ sa̱kanꞌ tu̱ kii̱ꞌ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ te̱ yivi̱ꞌ Esteban, te̱ ni̱ ndi̱e̱e̱ yu̱ꞌuꞌ xaꞌa̱ꞌ u̱nꞌ ndii, xtaꞌa̱n tu̱ yuꞌu̱ ni̱ ii̱n i̱kanꞌ xitoꞌ i̱ toto̱ te̱ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ ña̱ꞌaꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ na̱kuita̱ kuento i̱ xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ”, ni̱ kachi̱ i̱ xiinꞌ a̱.
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ i̱ ndii: “Kuaꞌan, sa̱kanꞌ ña̱ tiꞌviꞌ i̱ yoꞌó nuu̱ꞌ ne̱ tukuꞌ, ne̱ ndieeꞌ xikaꞌ”, ni̱ kachi̱ a̱ xiinꞌ i̱ ―kachi Pablo.
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Te̱ ndee ña̱ yo̱ꞌo̱ꞌ kui̱ti̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ ne̱ kuaꞌa̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ni̱ kaꞌa̱n Pablo. I̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ kuaaꞌ tiꞌeꞌ ni̱a̱ kaꞌán ni̱a̱ ndii:
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Te̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ kuaaꞌ tiꞌeꞌ ni̱a̱, te̱ sekoꞌ xiꞌé ni̱a̱ toto̱ ni̱a̱, te̱ sakandetaꞌ tu̱ ni̱a̱ ya̱kaꞌ ndii,
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ te̱ xíinꞌ, te̱ xaꞌndia chuunꞌ ja̱a̱nꞌ, ña̱ sa̱ndiꞌví te̱ xíinꞌ ra̱ Pablo ti̱xi̱n vi̱ꞌe̱ ra̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ su̱ku̱ꞌ yo̱ꞌoꞌ tu̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱ te̱ ndi̱e̱e̱ yu̱ꞌuꞌ Pablo ja̱a̱nꞌ ndee xaꞌa̱ꞌ nduuꞌ a̱ ña̱ kuaaꞌ ndi̱a̱a̱ ña̱ꞌaꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ.
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Te̱ kii̱ꞌ xa̱ ni̱ sa̱tiín kutu̱ꞌ te̱ xíinꞌ ja̱a̱nꞌ Pablo xiinꞌ i̱i̱nꞌ te̱ su̱ku̱ꞌ yo̱ꞌoꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ ndii, ni̱ kaꞌa̱n Pablo xiinꞌ i̱i̱n te̱ xíinꞌ kuuꞌ nu̱uꞌ, te̱ iinꞌ ya̱ti̱n ja̱a̱nꞌ ndii:
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ te̱ kuuꞌ nu̱uꞌ ja̱a̱nꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xaꞌa̱n kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ te̱ xaꞌndia chuunꞌ nuu̱ꞌ ra̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Te̱ ni̱ ku̱ya̱ti̱n te̱ xaꞌndia chuunꞌ ja̱a̱nꞌ miiꞌ iinꞌ Pablo, te̱ ni̱ nda̱tuꞌu̱nꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ ndii:
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ka̱ te̱ xaꞌndia chuunꞌ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ Pablo ndii:
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Ña̱ ja̱a̱nꞌ na kuiiꞌ te̱ xíinꞌ, te̱ xitoꞌ su̱ku̱ꞌ yo̱ꞌoꞌ ña̱ꞌaꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, xa̱kaꞌán e̱ꞌ, te̱ ni̱ ku̱xi̱o̱o̱ ra̱. Te̱ nde̱e̱ te̱ xaꞌndia chuunꞌ ja̱a̱nꞌ ni̱ yi̱ꞌvi kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ ña̱ te̱ romano nduuꞌ tu̱ Pablo, sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ ra̱, te̱ ni̱ xi̱ko̱tii̱n Pablo xiinꞌ ka̱rena.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Te̱ tu̱ku̱ kivi̱ꞌ ndii, xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ni̱ kuni̱ te̱ xaꞌndia chuunꞌ ja̱a̱nꞌ ku̱nda̱ni̱ kaxiꞌ ra̱ ndee xaꞌa̱ꞌ ni̱ ti̱i̱n kua̱chi̱ ne̱ judío Pablo ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ nda̱xinꞌ ra̱ ka̱rena ña̱ tiín Pablo. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ ra̱ ña̱ na̱kaya̱ tu̱ sutu̱ kuuꞌ nu̱uꞌ xiinꞌ sa̱kuuꞌ te̱ xi̱xa̱ kuuꞌ nu̱uꞌ ñu̱u̱ Jerusalén ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ xta̱ꞌniꞌ ra̱ Pablo vi̱ꞌe̱ ka̱a̱, te̱ ni̱ xa̱ni̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱ nuu̱ꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.