Atos 10
El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs NTLH
1 Ni̱ nduꞌu̱ꞌ i̱i̱n te̱ ni̱ na̱niꞌ Cornelio ñu̱u̱ Cesarea. Te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, te̱ kuuꞌ kaꞌnuꞌ nuu̱ꞌ i̱i̱n ti̱ꞌvi̱ te̱ xíinꞌ, te̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ñu̱ꞌuꞌ Italia, nduuꞌ ra̱.
1 Na cidade de Cesareia havia um homem chamado Cornélio, que era comandante de um batalhão romano chamado “Batalhão Italiano”.
2 Te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xa̱a̱ ra̱ ña̱ kuní Ndiosí, te̱ ni̱ xi̱to̱ kaꞌnuꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ xiinꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ ndieeꞌ vi̱ꞌe̱ ra̱. Te̱ ni̱ chi̱ndi̱e̱eꞌ kuaꞌa̱ꞌ ra̱ ne̱ ndaꞌvi kuuꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ kaꞌán chito̱ va̱ tu̱ ra̱ xiinꞌ Ndiosí.
2 Ele era um homem religioso; ele e todas as pessoas da sua casa adoravam a Deus. Cornélio ajudava muito os judeus pobres e orava sempre a Deus.
3 I̱i̱n kivi̱ꞌ yatinꞌ ka̱a̱ uni̱ xa̱kuaa̱ꞌ ndii, ni̱ sa̱tuví a̱ nuu̱ꞌ ra̱. Te̱ ni̱ xi̱ni̱ kaxiꞌ ra̱ i̱i̱n ángele, ña̱ xikaꞌ nuuꞌ nuu̱ꞌ Ndiosí, ña̱ kua̱xi̱ a̱ miiꞌ nduꞌu̱ꞌ ra̱. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
3 Um dia, ali pelas três horas da tarde , Cornélio teve uma visão. Ele viu claramente um anjo de Deus, que chegou perto dele e disse: — Cornélio!
4 Te̱ ni̱ xi̱to̱ ndiꞌe̱ꞌ yiꞌvi va̱ ra̱ ángele ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ a̱ ndii:
4 Ele ficou olhando para o anjo e, com muito medo, perguntou: — O que é, senhor? O anjo respondeu: — Deus aceitou as suas orações e a ajuda que você tem dado aos pobres e ele não esqueceu você.
5 Vi̱ti̱n ndii, ti̱ꞌviꞌ u̱nꞌ te̱ yivi̱ꞌ ñu̱u̱ Jope, te̱ kuꞌu̱n na̱ka̱ ra̱ i̱i̱n te̱ na̱niꞌ Simón, te̱ na̱niꞌ tu̱ ra̱ Pedro.
5 Agora mande alguns homens até a cidade de Jope para buscarem o homem chamado Simão Pedro.
6 Te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, nduꞌu̱ꞌ ra̱ vi̱ꞌe̱ te̱ na̱niꞌ Simón, te̱ ndasavaꞌa̱ i̱i̱nꞌ ki̱tiꞌ. Te̱ vi̱ꞌe̱ ra̱ ndii, iinꞌ a̱ ya̱ti̱n yu̱ꞌuꞌ mi̱ni̱ kaꞌnuꞌ ―ni̱ kachi̱ a̱.
6 Ele está hospedado na casa de outro Simão, um curtidor de couros que mora na beira do mar.
7 Te̱ kii̱ꞌ kuaꞌa̱n ángele, ña̱ ni̱ kaꞌa̱n xiinꞌ ra̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ ka̱na̱ ra̱ uvi̱ taꞌan te̱ xikaꞌ nuuꞌ nuu̱ꞌ ra̱ xiinꞌ i̱i̱n te̱ xíinꞌ, te̱ xaaꞌ ña̱ kuní Ndiosí. Te̱ i̱ni̱ ra̱ xini ra̱ uni̱ sa̱aꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ.
7 Quando o anjo foi embora, Cornélio imediatamente chamou dois empregados e um soldado que estava a seu serviço e que era um homem religioso.
8 Te̱ kii̱ꞌ ndi̱ꞌi̱ ni̱ sa̱na̱kuachiꞌ ra̱ sa̱kuuꞌ ña̱ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ ja̱a̱nꞌ nuuꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ ti̱ꞌviꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ ñu̱u̱ Jope ja̱a̱nꞌ.
8 Cornélio contou a eles tudo o que havia acontecido e mandou que fossem a Jope.
9 Te̱ kivi̱ꞌ ña̱ uvi̱ kii̱ꞌ ñuꞌuꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ i̱chiꞌ ya̱ti̱n ñu̱u̱ Jope ja̱a̱nꞌ kuaꞌa̱n ra̱ ndii, ni̱ ka̱a̱ Pedro xíniꞌ vi̱ꞌe̱ te̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ Ndiosí. Yatinꞌ i̱i̱n keꞌinꞌ nduuꞌ a̱ kii̱ꞌ sa̱kanꞌ.
9 No dia seguinte, ao meio-dia, Pedro subiu ao terraço para orar. Enquanto isso, os homens vinham pelo caminho, já perto de Jope.
10 Te̱ ni̱ xiꞌi̱ va̱ Pedro so̱ko̱, te̱ ni̱ kuni̱ ra̱ ku̱xi̱ ra̱. Te̱ kii̱ꞌ xava̱ꞌa̱ ne̱ ndieeꞌ i̱kanꞌ ña̱ ku̱xi̱ ra̱ ndii, ni̱ xi̱ni̱ ra̱ i̱i̱n ña̱ ni̱ sa̱tuví Ndiosí nuu̱ꞌ ra̱,
10 Pedro ficou com fome e quis comer alguma coisa. Enquanto o almoço estava sendo feito, ele teve uma visão.
11 ña̱ nuniaꞌ ndi̱viꞌ, te̱ nuuꞌ i̱i̱n ña̱ kaaꞌ nde̱e̱ naa kaaꞌ i̱i̱n toto̱ chie̱ va̱ nde̱e̱ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ, te̱ tiín ku̱miꞌ saaꞌ xiki̱ꞌ a̱.
11 Viu o céu aberto e uma coisa parecida com um grande lençol amarrado pelas quatro pontas, que descia até o chão.
12 Te̱ nuu̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ ñuꞌuꞌ sa̱kuuꞌ nuu̱ꞌ ki̱tiꞌ, tiꞌ ku̱miꞌ taꞌan xaꞌa̱ꞌ, xiinꞌ sa̱kuuꞌ nuu̱ꞌ tiꞌ kañuuꞌ ti̱xi̱n, xiinꞌ sa̱kuuꞌ nuu̱ꞌ sa̱a̱, tiꞌ taꞌnuꞌ ndi̱viꞌ.
12 Dentro daquilo havia todos os tipos de animais de quatro patas, de animais que se arrastam pelo chão e de aves.
13 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n i̱i̱n tachi̱ꞌ yu̱ꞌuꞌ xiinꞌ ra̱ ndii:
13 Então Pedro ouviu uma voz, que dizia:
14 Te̱ ni̱ na̱kui̱i̱n Pedro ndii:
14 Pedro respondeu: — De jeito nenhum, Senhor! Eu nunca comi nenhuma coisa que a
15 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n tu̱ku̱u̱ tachi̱ꞌ yu̱ꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ i̱chiꞌ ña̱ uvi̱ ndii:
15 A voz falou de novo com ele:
16 Te̱ uni̱ taꞌan i̱chiꞌ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ ra̱ tachi̱ꞌ yu̱ꞌuꞌ ja̱a̱nꞌ, i̱kanꞌ te̱ ni̱ ka̱a̱ tu̱ku̱u̱ toto̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ tiꞌ ja̱a̱nꞌ nde̱e̱ ndi̱viꞌ.
16 Isso aconteceu três vezes. Em seguida a coisa que parecia um lençol foi levada de volta para o céu.
17 Kusaaꞌ nduꞌu̱ꞌ ka̱ Pedro ndiꞌni̱ xa̱va̱ꞌa̱ ra̱ xanini ra̱ ndee ña̱ kuni kachi̱ ña̱ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ nde̱kui̱e̱ te̱ ni̱ ti̱ꞌviꞌ Cornelio ja̱a̱nꞌ yiꞌeꞌ vi̱ꞌe̱ Simón, kii̱ꞌ ndi̱ꞌi̱ ni̱ nda̱tuꞌu̱nꞌ ra̱ xaꞌa̱ꞌ vi̱ꞌe̱ nde̱e̱ ni̱ xaꞌa̱n ku̱ni̱ ra̱ miiꞌ iinꞌ a̱.
17 Pedro começou a perguntar a si mesmo o que aquela visão queria dizer. E naquele momento os homens que Cornélio havia mandado já tinham se informado sobre onde ficava a casa de Simão e estavam na porta.
18 Te̱ ni̱ ka̱na̱ ra̱ ne̱ ndieeꞌ i̱kanꞌ. Te̱ ni̱ nda̱tuꞌu̱nꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱ naaꞌ i̱kanꞌ nduꞌu̱ꞌ i̱i̱n te̱ na̱niꞌ Simón, te̱ kaꞌán tu̱ ne̱ yivi̱ꞌ Pedro xiinꞌ.
18 Eles chamaram alguém da casa e perguntaram: — Por acaso um homem chamado Simão Pedro está hospedado aqui?
19 Te̱ kii̱ꞌ xikaꞌ ka̱ Pedro kuni ku̱nda̱ni̱ ra̱ ndee xaꞌa̱ꞌ kaꞌán ña̱ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ kaꞌa̱n Espíritu Santo xiinꞌ ra̱ ndii:
19 Pedro ainda estava pensando na visão, quando o Espírito Santo disse: — Escute! Estão aí três homens procurando você.
20 Ndo̱ndi̱chi̱ u̱nꞌ, kuaꞌa̱n nu̱u̱ kii̱ꞌ. Te̱ käꞌa̱n yu̱ꞌuꞌ u̱nꞌ te̱ kuꞌu̱n u̱nꞌ xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ yuꞌu̱ ni̱ ti̱ꞌviꞌ ña̱ꞌaꞌ ―ni̱ kachi̱ a̱.
20 Agora apronte-se, desça e vá com eles. Vá tranquilo porque fui eu que mandei que eles viessem aqui.
21 Te̱ ni̱ nu̱u̱ Pedro miiꞌ itaꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ. Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ndii:
21 Então Pedro desceu e disse aos homens: — Eu sou a pessoa que vocês estão procurando. Por que vieram aqui?
22 Te̱ ni̱ na̱kui̱i̱n te̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
22 Eles responderam: — Nós fomos mandados pelo comandante Cornélio. Ele é um homem bom,
23 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ sa̱xkaꞌndi̱a̱ ña̱ꞌaꞌ Pedro vi̱ꞌe̱, te̱ ni̱ ndoo̱ ra̱ i̱kanꞌ ñu̱u ja̱a̱nꞌ. Te̱ tu̱ku̱ kivi̱ꞌ ni̱ ke̱ta̱ ra̱ kuaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ kuaꞌa̱n tu̱ sa̱va̱ ka̱ te̱ ndikún i̱chiꞌ Jesús, te̱ ndieeꞌ ñu̱u̱ Jope ja̱a̱nꞌ, xiinꞌ ra̱.
23 Então Pedro convidou os homens para entrarem, e os hospedou ali naquela noite. No dia seguinte Pedro se aprontou e foi com eles, e alguns irmãos que moravam em Jope também foram.
24 Te̱ tu̱ku̱ kivi̱ꞌ ndii, ni̱ xaa̱ Pedro xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ ñu̱u̱ Cesarea ja̱a̱nꞌ. Te̱ Cornelio ndii, ni̱ na̱ka̱ya̱ ra̱ ne̱ i̱i̱n kuuꞌ xiinꞌ ra̱, xiinꞌ ne̱ xiní taꞌanꞌ xa̱va̱ꞌa̱ xiinꞌ ra̱, te̱ ndiatuꞌ ra̱ Pedro.
24 No outro dia chegaram à cidade de Cesareia. Cornélio e os parentes e amigos mais íntimos que ele tinha convidado já estavam esperando Pedro.
25 Te̱ kii̱ꞌ kuan ndiꞌvi̱ Pedro vi̱ꞌe̱ Cornelio ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xaꞌa̱n na̱ti̱i̱n ña̱ꞌaꞌ ra̱. Te̱ ni̱ na̱ka̱nduꞌu̱ꞌ ndi̱e̱e̱ꞌ ra̱ xaꞌa̱ꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ ki̱ꞌi̱n kaꞌnuꞌ ña̱ꞌaꞌ ra̱.
25 Quando Pedro ia entrando, Cornélio veio ao seu encontro, ajoelhou-se e curvou a cabeça diante dele.
26 Ndisu̱ ni̱ ndo̱ni̱ꞌi̱ ña̱ꞌaꞌ Pedro kaꞌán ra̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
26 Mas Pedro fez com que ele se levantasse e disse: — Fique de pé, pois eu sou apenas um homem como você.
27 Te̱ ndatuꞌunꞌ ndatuꞌunꞌ Pedro xiinꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ kuan ko̱ꞌni̱ ra̱ vi̱ꞌe̱. Te̱ ni̱ xi̱ni̱ ra̱ ndieeꞌ kuaꞌa̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ ni̱ na̱kaya̱ i̱kanꞌ.
27 Enquanto conversava com Cornélio, Pedro entrou na casa e encontrou muita gente reunida ali.
28 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ xiinꞌ ni̱a̱ ndii:
28 Então disse a todos: — Vocês sabem muito bem que a religião dos judeus não permite que eles façam amizade com não judeus ou entrem nas casas deles. Mas Deus me mostrou que eu não devo chamar ninguém de impuro ou de sujo.
29 Ña̱ ja̱a̱nꞌ na kuiiꞌ nï̱ kaꞌa̱n yu̱ꞌuꞌ i̱ te̱ kua̱xi̱ i̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ i̱ kuento. Te̱ vi̱ti̱n kuni nda̱tuꞌu̱nꞌ i̱ ndoꞌó, ¿ndee xaꞌa̱ꞌ ni̱ ka̱na̱ ndo̱ꞌ yuꞌu̱? ―ni̱ kachi̱ ra̱.
29 Por isso, quando vocês me chamaram, eu vim de boa vontade. Agora quero saber por que foi que vocês mandaram me chamar.
30 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ na̱kui̱i̱n Cornelio ndii:
30 Cornélio respondeu: — Três dias atrás, às três horas da tarde, eu estava orando aqui em casa. De repente, um homem vestido com roupas brancas apareceu na minha frente
31 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ i̱ ndii: “Cornelio, xa̱ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ Ndiosí ña̱ kaꞌán u̱nꞌ xiinꞌ a̱. Te̱ nakaꞌanꞌ tu̱ a̱ ña̱ chindieeꞌ u̱nꞌ ne̱ ndaꞌvi kuuꞌ.
31 e disse: “Cornélio, Deus ouviu as suas orações e lembrou do que você tem feito para ajudar os pobres.
32 Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ ti̱ꞌviꞌ u̱nꞌ te̱ yivi̱ꞌ ñu̱u̱ Jope, te̱ kuꞌu̱n na̱ka̱ ra̱ i̱i̱n te̱ na̱niꞌ Simón, te̱ kaꞌán tu̱ ne̱ yivi̱ꞌ Pedro xiinꞌ. Te̱ ja̱a̱nꞌ ndii, nduꞌu̱ꞌ ra̱ vi̱ꞌe̱ i̱i̱n te̱ na̱niꞌ Simón, te̱ ndasavaꞌa̱ i̱i̱nꞌ ki̱tiꞌ, te̱ nduꞌu̱ꞌ ya̱ti̱n yu̱ꞌuꞌ mi̱ni̱ kaꞌnuꞌ”, ni̱ kachi̱ a̱ xiinꞌ i̱.
32 Mande alguém até Jope a fim de buscar Simão, que também é chamado de Pedro. Ele está hospedado na casa de Simão, o curtidor, que mora na beira do mar.”
33 Ña̱ ja̱a̱nꞌ na kuiiꞌ yachi̱ va̱ ni̱ ti̱ꞌviꞌ i̱ chu̱u̱n xiinꞌ te̱ yivi̱ꞌ miiꞌ nduꞌu̱ꞌ u̱nꞌ. Te̱ va̱ꞌa̱ va̱ ni̱ xa̱a̱ u̱nꞌ ña̱ kua̱xi̱ u̱nꞌ. Te̱ vi̱ti̱n ndii, ndieeꞌ tu̱ꞌva̱ sa̱kuuꞌ ndu̱ nuu̱ꞌ Ndiosí, te̱ ku̱ni̱ so̱ꞌo̱ ndu̱ sa̱kuuꞌ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ xiinꞌ u̱nꞌ kaꞌa̱n u̱nꞌ xiinꞌ ndu̱ ―ni̱ kachi̱ ra̱ xiinꞌ Pedro.
33 Então eu mandei chamar você logo, e você fez muito bem em vir. Agora estamos todos reunidos aqui na presença de Deus, prontos para ouvir o que o Senhor mandou você dizer.
34 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ kaꞌán ndo̱so̱ꞌ Pedro ndii:
34 Então Pedro começou a falar. Ele disse: — Agora eu sei que, de fato, Deus trata a todos de modo igual,
35 Süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii natiinꞌ a̱ ndee ka̱ nuu̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ, ne̱ xitoꞌ kaꞌnuꞌ ña̱ꞌaꞌ, te̱ xachuunꞌ nda̱ku ni̱a̱.
35 pois ele aceita todos os que o temem e fazem o que é direito, seja qual for a sua raça.
36 Ndiosí ndii, ni̱ ti̱ꞌviꞌ a̱ tu̱ꞌu̱n va̱ꞌa̱ nuu̱ꞌ ndu̱, ne̱ Israel. Te̱ tu̱ꞌu̱n va̱ꞌa̱ ja̱a̱nꞌ kaꞌán xaꞌa̱ꞌ ña̱ na ku̱ndi̱e̱e̱ mani̱ꞌ e̱ꞌ xiinꞌ Ndiosí xaꞌa̱ꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ Jesucristo, ña̱ nduuꞌ xto̱ꞌo̱ nuu̱ꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ yooꞌ.
36 Vocês conhecem a mensagem que Deus mandou ao povo de Israel, anunciando a boa notícia de paz por meio de Jesus Cristo, que é o Senhor de todos.
37 Te̱ xiní ndo̱ꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ ni̱ yoo̱ ka̱niiꞌ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ Judea. Ni̱ xa̱ꞌaꞌ a̱ nde̱e̱ ñu̱ꞌuꞌ Galilea kii̱ꞌ ndi̱ꞌi̱ ni̱ kaꞌa̱n ndo̱so̱ꞌ Juan xaꞌa̱ꞌ ña̱ chichiꞌ ne̱ yivi̱ꞌ kuenta Ndiosí.
37 Vocês sabem o que aconteceu em toda a terra de Israel, começando na Galileia, depois que João pregou a sua mensagem a respeito do batismo.
38 Te̱ xiní tu̱ ndo̱ꞌ ña̱ ni̱ chi̱nduꞌu̱ꞌ Ndiosí Espíritu Santo i̱ni̱ Jesús, ña̱ ñu̱u̱ Nazaret, te̱ ni̱ chi̱nduꞌu̱ꞌ tu̱ a̱ ña̱ ndi̱e̱e̱ꞌ a̱. Te̱ xiní tu̱ ndo̱ꞌ sa̱a̱ ni̱ xika̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ xaaꞌ a̱ ña̱ va̱ꞌa̱, te̱ sandaꞌa a̱ sa̱kuuꞌ ne̱ ni̱ ndo̱ꞌo̱ ni̱ xa̱a̱ ña̱ ndi̱va̱ꞌa̱, sa̱kanꞌ ña̱ Ndiosí yoo xiinꞌ a̱.
38 Sabem também como Deus derramou o Espírito Santo sobre Jesus de Nazaré e lhe deu poder. Jesus andou por toda parte fazendo o bem e curando todos os que eram dominados pelo Diabo, porque Deus estava com ele.
39 Te̱ nduꞌu̱ nduuꞌ te̱ ndieeꞌ yu̱ꞌuꞌ xaꞌa̱ꞌ sa̱kuuꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ Jesús ja̱a̱nꞌ nuu̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ Judea xiinꞌ ñu̱u̱ Jerusalén. Ni̱ yaꞌa̱, te̱ ni̱ xa̱ꞌni̱ꞌ ña̱ꞌaꞌ ni̱a̱ nuu̱ꞌ i̱i̱n krusín i̱tunꞌ.
39 Nós somos testemunhas de tudo o que ele fez na terra de Israel, inclusive em Jerusalém. E depois o mataram, pregando-o numa cruz.
40 Ndisu̱ ni̱ sa̱na̱tiaku ña̱ꞌaꞌ Ndiosí kivi̱ꞌ ña̱ uni̱, te̱ ni̱ ta̱xi̱ a̱ ña̱ tuvi̱ a̱ nuu̱ꞌ ndu̱.
40 Pedro continuou: — Porém Deus ressuscitou Jesus no terceiro dia e também fez com que ele aparecesse a nós.
41 Te̱ nï̱ tuvi̱ a̱ nuu̱ꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii nuu̱ꞌ nduꞌu̱, te̱ xa̱ ni̱ na̱ka̱xi̱n Ndiosí te̱ ndi̱e̱e̱ yu̱ꞌuꞌ ndu̱ xaꞌa̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ kui̱ti̱ꞌ, nduꞌu̱ te̱ ni̱ xi̱xi̱, te̱ ni̱ xi̱ꞌi̱ tu̱ xiinꞌ a̱ kii̱ꞌ ni̱ na̱ti̱a̱ku̱ a̱.
41 Ele não foi visto por todo o povo, mas somente por nós, que somos as testemunhas que Deus já havia escolhido. Nós comemos e bebemos com ele depois que Deus o ressuscitou.
42 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ a̱ xiinꞌ ndu̱ ña̱ kaꞌa̱n ndo̱so̱ꞌ ndu̱ xaꞌa̱ꞌ a̱, te̱ ndi̱e̱e̱ yu̱ꞌuꞌ tu̱ ndu̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ nuu̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ña̱ su̱vi̱ a̱ nduuꞌ ña̱ ni̱ sa̱kuisoꞌ chuunꞌ Ndiosí, te̱ ku̱ndu̱u̱ a̱ ña̱ sa̱naꞌmá ne̱ tiaku xiinꞌ ne̱ ni̱ xiꞌi̱.
42 Jesus nos mandou anunciar o evangelho ao povo e testemunhar que ele foi posto por Deus como Juiz dos vivos e dos mortos.
43 Te̱ xaꞌa̱ꞌ Jesús tu̱ ni̱ ndi̱e̱e̱ yu̱ꞌuꞌ sa̱kuuꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n tiakú tu̱ꞌu̱n Ndiosí xta̱ꞌanꞌ, ña̱ yo̱o̱ ka̱ i̱ni̱ xini ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ko̱o̱ kaꞌnuꞌ i̱ni̱ Ndiosí xaꞌa̱ꞌ kua̱chi̱ ni̱a̱ xiinꞌ ña̱ ndi̱e̱eꞌ a̱ ―ni̱ kachi̱ ra̱.
43 Todos os profetas falaram a respeito de Jesus, dizendo que os que creem nele recebem, por meio dele, o perdão dos pecados.
44 Kii̱ꞌ kusaaꞌ iinꞌ ka̱ Pedro kaꞌán ra̱ tu̱ꞌu̱n ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ nu̱u̱ Espíritu Santo, te̱ ni̱ tuxi̱ꞌ a̱ sa̱kuuꞌ ne̱ ndieeꞌ xini so̱ꞌo̱ ña̱ kaꞌán ra̱ ja̱a̱nꞌ.
44 Quando Pedro ainda estava falando, o Espírito Santo desceu sobre todos os que estavam ouvindo a mensagem.
45 Te̱ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ni̱ ta̱xi̱ Ndiosí te̱ ni̱ tuxi̱ꞌ tu̱ Espíritu Santo ne̱ tukuꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ na̱nda̱ni̱ va̱ te̱ judío, te̱ i̱ni̱ xini Jesús, te̱ ni̱ xa̱a̱ xiinꞌ Pedro ja̱a̱nꞌ,
45 Os judeus seguidores de Jesus que tinham vindo de Jope com Pedro ficaram admirados por Deus ter derramado o dom do Espírito Santo sobre os não judeus.
46 sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ ra̱ kaꞌán ne̱ ja̱a̱nꞌ tu̱ꞌu̱n ña̱ xïní ni̱a̱ kii̱ꞌ xakaꞌnuꞌ ni̱a̱ Ndiosí. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n ka̱ Pedro ndii:
46 Pois eles ouviam os não judeus falarem em línguas estranhas e louvarem a grandeza de Deus. Então Pedro disse:
47 ―Kü̱vi̱ na̱ka̱si̱ nde̱e̱ i̱i̱n e̱ꞌ ne̱ kaa̱ꞌ ña̱ ku̱chi̱ ni̱a̱ kuenta Jesús, sa̱kanꞌ ña̱ xa̱ ni̱ na̱ti̱i̱n tu̱ ne̱ kaa̱ꞌ Espíritu Santo sa̱a̱ niiꞌ ni̱ na̱ti̱i̱n yooꞌ a̱ ―ni̱ kachi̱ ra̱.
47 — Estas pessoas receberam o Espírito Santo como nós também recebemos. Será que alguém vai proibir que sejam batizadas com água?
48 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n chuunꞌ ra̱ ña̱ ku̱chi̱ ni̱a̱ kuenta xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ Jesús. Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n ni̱a̱ xiinꞌ ra̱ ña̱ ndoo̱ ka̱ ra̱ xiinꞌ ni̱a̱ ndiaꞌviꞌ kivi̱ꞌ.
48 Então mandou que aquelas pessoas fossem batizadas em nome de Jesus Cristo. E elas pediram a Pedro que ficasse ali alguns dias.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.