Lucas 15
Injili ya Yesu (MGW) vs ARA
1 Lisu'ba limo, alonga koli na bene sambi baingi baayi'i kumpi'kania Yesu.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Mafalisayo na balimu ba salya baatumbwi ku'ku'li'ka, “Munninguli mundu yu'! Aakemya bene sambi, no lya nabo nkungu gumo.”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Yesu aayangwi kwa lukongo,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Ati', mundu yumo kati yinu mana abile na ngondolo mya, mana aobite yumo, alu'a panga buli? Aaleka balu' tisini na kenda mmwitu, no yenda kumpala yu'lu' ywaobite mpaka ammone.
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Mana amweni, alu'a kumpu'twa palipamba kwo napusika.
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 Paaika kasake, aakema mambwigalye na kwabakia, ‘Munapusike pamope nanenga kwa mwanjaa yu'lu' ngondolo wangu' ywaobite nimweni.’”
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Yesu aayendeli longela, “Mwenga nendakumakia, kwalu'a baa na pulaa kunani kwa mundu yumo mwene sambi buyangania kwa Nnu'ngu', kulikoni bandu tisini na kenda bene aki bapalilwali kummuyangania Nnu'ngu'.”
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Au mwibona buli? Tubaye nnwawa nsi'si' abi na ela ku'mi ya mapeni, mana aobiye yimo, alu'a panga buli? Alu'a koya lumuli na kwipyaya nyumba yoti ku'no kalolekeya mpaka aibone.
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Mana aibweni, aakema mambwiga na bandu ba papipi nakwe no baya, ‘Munapusike pamope nanenga kwa mwanjaa niibweni yi'lu' ela yangu' yayaobite.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Na mwenga nendakummakia, ngamo baanapusika malaika ba Nnu'ngu' kwa kummona mwene sambi yumo kammuyangania Nnu'ngu'.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Yesu aayendeli longela, “Kwai na mundu yumo aabile na bana abi'li' analu'me.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Yu'lu' nnuna aabakie tati' bake, ‘Tati', mumbei ulisi wangu'.’ Nembe ayi'ki'ti kwabagana mali yake.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 Gaapite masu'ba bai, yu'lu' nnuna aapi'miye ulisi wake no yabwa mwanja wa nni'ma wa kuutalu na yi'lu' mbanje yaapatike. Akwo, aatikwinyamana yi'lu' mbanje.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Payomwi tumya kila kikowe, kwapitike njala ngali' kunni'ma wu'lu', nembe ngatumbwa auka kwo pala kilyo.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Aalu'bike kibalua kwa mundu yumo ywa kunni'ma wo, nembe aampei lyengo lyo kwapeya yakulya magu'be kunng'unda wake.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Aminyikiage ata lya makabanda gabalyage magu'be mwanjaa, aabile ntu'pu' mundu ywa kumpeya kilyo sosoti.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 Paapatike malango aatigania, ‘Mboni kwa tati' bangu' kubile na apangakasi baingi babalya no igaya, nenga niwaa njala?
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Nilu'a buyangania kwa tati' bangu' na kwabakia, Tati', ninkosile Nnu'ngu' na mwenga.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Nili'nganili ata kemelwa na mwana winu. Munipange kati yumo ywa apangakasi binu.’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Bai, ngatumbwa mwanja wo buyangania kwa tati' bake. Kaegelya pakaya tati' pabamweni mwana, bammi'ki kiya, ngabammutukya, kunkumbatya na kunnonia.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 “Mwana aabakie tati' bake, ‘Tati', ninkosile Nnu'ngu' na mwenga. Nili'nganili ata kemelwa na mwana winu.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Lakini tati' bake ngaabakia apangakasi bake, ‘Kiyu'ngu'ya! Mulete ngu'bo inannoga mukang'walike! Mung'walike lupete na ilatu.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Musinje likinda lyalinenipe tulye no panga si'li'ku'si'li'ku'!
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Kwa mwanjaa ayu' mwana wangu' aatiwaa, kumbe balo mwu'mi, aatioba, lakini nambi'yambi' abonekine.’ Batumbwi si'li'ku'si'li'ku'.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Pagapangikage go, nku'we aai anagobwali bu'ka kunng'unda. Paabile mundi'la kaegelya pansengo, ngayu'wa ilulu na ngoma.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Ankemite mpangakasi yumo na kunnaluya, ‘Kubile na namani?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 Aywo mpangakasi, aatikunnyangwa, ‘Nnunago agobwile na tati' binu bansinjili likinda lyaliatike, kwa mwanjaa amweni abile salama salimini.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 Aywo nku'we ngausika, aakani ata yingya nnyumba. Tati' bake pabaapiti panja, baatikuntebeya ayingi nnyumba.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Lakini ywembe annyangwi, ‘Linga! Myaka yoti nitikuntumikia kati nammanda winu, nati'kwanali amuli yinu ata lisu'ba limo! Munipei namani? Munanipeyali ata likinda lya mbwi yumo, nani nipange si'li'ku'si'li'ku' na mambwiga bangu'!
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Lakini mwana winu yu', ywalile mali yinu kwo nyamana li'no isa bai munsinjile li'lu' likinda lyalinenipe!’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 Tati' bake batikunnyangwa, ‘Wamwana wangu', wenga ubile pamope nanenga masu'ba goti na kila sanibile naso sako.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Twaapalikwe tupange si'li'ku'si'li'ku' no napusika, kwa mwanjaa ayu' nnunago aatiwaa, kumbe balo mwu'mi, aatioba, lakini nambi'yambi', abonekine.’”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.