Marcos 5

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Nae Iesus kala nga barangalele ra kanna keke lele nga me a sivoli bavana tetoto nga ine ngae Gerasenesme.
1 Chegaram então ao outro lado do mar, à terra dos gerasenos.
2 Ba ka inae Iesus solele nga manang tapu, na ka pannasa mana na agau te ke lelemalaga nga baveng reke tatalue reke mate ngi, na ke loa te Iesus. Ka i a agau ora kannu e soali lupage,
2 E, logo que Jesus saíra do barco, lhe veio ao encontro, dos sepulcros, um homem com espírito imundo,
3 ba malle a i momo ngia ke momo ngaliua nga baveng reke tatalue ragau reke mate ngi. Ba ka sana agau te totorong ta i samangpitange agau laeala tale. Ke sane ke totorong ta samangpitange ka oalo a ene bole
3 o qual tinha a sua morada nos sepulcros; e nem ainda com cadeias podia alguém prendê-lo;
4 kurumea, keke samapitpite kamaname ba kaename ka oalo ra sene ka kae papatu tapu. Ava i ke burumotmotue oalo nginngina ra sene ba ke baimakolkole ene onreke samapitpite kaename ki. Ba ka sana agau te gingging ta i launge.
4 porque, tendo sido muitas vezes preso com grilhões e cadeias, as cadeias foram por ele feitas em pedaços, e os grilhões em migalhas; e ninguém o podia domar;
5 Ba ka rigome kinung ba ka kaeme kinung ka ine mommo ngaliua nga baveng nga reke mate ba nga kapangngme, na i ke rereli ba ke lilia i muni ka lollo ra matarea.
5 e sempre, de dia e de noite, andava pelos sepulcros e pelos montes, gritando, e ferindo-se com pedras,
6 Ka ina agau laeala kelapa kae Iesus ine momo ngatauga tale, na i ke pira te i ba ke parovanu ngamuga nge i.
6 Vendo, pois, de longe a Jesus, correu e adorou-o;
7 Na ke reli kaligi roma, “Iesus, Nutu E Ngailu Raumana Tuna, one ko bai ta maingamia kau? Ka tanikala one nga Nutu giana ta one sano ngo pamiralali iau!”
7 e, clamando com grande voz, disse: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? conjuro-te por Deus que não me atormentes.
8 I ke role minmina kurumea, pala nae Iesus ke role ka kannu e soali e momo ngallo nga agau laeala roma, “Kannu e soali, ngo lelemalaga patali nga agau laekolong!”
8 Pois Jesus lhe dizia: Sai desse homem, espírito imundo.
9 Nae Iesus ke ballage roma, “Giang nge tai?”
9 E perguntou-lhe: Qual é o teu nome? Respondeu-lhe ele: Legião é o meu nome, porque somos muitos.
10 Ba kannu laeala e soali ke tanikalkale Iesus ta i sane nge bamalaga rea nga inaeala.
10 E rogava-lhe muito que não os enviasse para fora da região.
11 Na ka gie barana e bollau ke kaninni nga inaeala nga kapangng.
11 Ora, andava ali pastando no monte uma grande manada de porcos.
12 Minmina na kannu nginngina reke sosoali keke tanikale Iesus roma, “One ngo balu mangng lakallo ta gie nginngina ta baina mangng nga lu rea.”
12 Rogaram-lhe, pois, os demônios, dizendo: Manda-nos para aqueles porcos, para que entremos neles.
13 Ba ka inae Iesus ngatakala rea, na kannu nginngina reke sosoali keke lelemalaga patali nga agau laeala ba keke lue gieme. Na gie barana laeala, ka ri basema 2000, ke tumvalivu maling nga ina i a mantapu, na ke toarallu kerea nga me a sivoli. Na keke marale ba keke mate nga me a sivoli.
13 E ele lho permitiu. Saindo, então, os espíritos imundos, entraram nos porcos; e precipitou-se a manada, que era de uns dois mil, pelo despenhadeiro no mar, onde todos se afogaram.
14 Ba ka ina ragau reke ellapatantali ta gie nginngina ke kele ollaeala e lele, na keke kaꞌe inaeala. Na keke ture ngallo nga maga kunna e bollau ba nga iname kalaoveka nga inaeala. Na ragau reke longe keke atu ta kelange ollaeala e lele.
14 Nisso fugiram aqueles que os apascentavam, e o anunciaram na cidade e nos campos; e muitos foram ver o que era aquilo que tinha acontecido.
15 Ba ka ineke lele nge Iesus, na keke kele agau laeala e pala na kannu reke sosoali ke momolu nge i. Ava sonrau na ramana ke pe ba i ke tattara ka lungapaga. Ka i a agau laeala mana ore pala ne kannu barana reke sosoali ke momolu nge i. Ba ka ina ragau nginngina reke atu ke kele, na keke matau raumana.
15 Chegando-se a Jesus, viram o endemoninhado, o que tivera a legião, sentado, vestido, e em perfeito juízo; e temeram.
16 Na ragau reke kele inae Iesus taomalage kannu nginngina reke sosoali keke ture oru reke lele ta ragau reke atu. Ke ture oru reke lele nga agau laeala a kannu reke sosoali ke momolu ngia pala, ba keke ture oru reke lele nga gieme bole.
16 E os que tinham visto aquilo contaram-lhes como havia acontecido ao endemoninhado, e acerca dos porcos.
17 Na keke paturu ta taningkalange Iesus ta i kange inaeala ae ri.
17 Então começaram a rogar-lhe que se retirasse dos seus termos.
18 Na ka inae Iesus taepataetae lakallo ta manang, na agau laeala a kannu reke sosoali ke momolu ngia pala ke tanikale Iesus ta i loanga kurumea.
18 E, entrando ele no barco, rogava-lhe o que fora endemoninhado que o deixasse estar com ele.
19 Avae Iesus ke malai ka rolengana kia roma, “Ngo galiu ta maga ae one ba ta rakone memena, na ngo ture oru reke bollalau raumana rae Nutu kuma ki te one te ri. Ba ngo turu ta ina lonanana one.”
19 Jesus, porém, não lho permitiu, mas disse-lhe: Vai para tua casa, para os teus, e anuncia-lhes o quanto o Senhor te fez, e como teve misericórdia de ti.
20 Ka baina agau laeala ke loa, na ke paturu ta turung nga ina re kalaoveka ngae Rekapolis ka oru rae Iesus kuma ki te i. Ba ragau karolu keke kallo raumana.
20 Ele se retirou, pois, e começou a publicar em Decápolis tudo quanto lhe fizera Jesus; e todos se admiravam.
21 Nae Iesus ke ulutote me a sivoli muni ka manang, na ke lele nga bavana tetoto. Ba ragau papatu keke taliutotokale ka ine meisinsi nga me a sivoli kaona.
21 Tendo Jesus passado de novo no barco para o outro lado, ajuntou-se a ele uma grande multidão; e ele estava à beira do mar.
22 Na agau te a giana nge Iairus a i a kelangpatali te nga bale a sinagog ke atu ta inaeala. Ba ka ine kele Iesus, na ke pupisigi kokoro ta Iesus kaena puna,
22 Chegou um dos chefes da sinagoga, chamado Jairo e, logo que viu a Jesus, lançou-se-lhe aos pés.
23 ba ke tanikale kaligi roma, “Tugu piau e sina ke kokoro ta i mateng. One ngo atu ba ngo pulipaia kamangme nge i ta baina i nge pe ba nge mauli.”
23 e lhe rogava com instância, dizendo: Minha filhinha está nas últimas; rogo-te que venhas e lhe imponhas as mãos para que sare e viva.
24 Minmina nae Iesus ke loa kala nge i.
24 Jesus foi com ele, e seguia-o uma grande multidão, que o apertava.
25 Na avale te ke momo nga inaeala kala nge ri. Ka i a avale ore tattara ka luvo ka kaeme kinung ka pesingmataname ka ri tangulelu ba lua tapu.
25 Ora, certa mulher, que havia doze anos padecia de uma hemorragia,
26 Ba ke kanimaia miralali papatu nga ra pangapemirakana papatu kamareame, ba ke rongo ka lollokanna ra kanna kinung, ava ke sane ke kalaue. Ke sa. Soaling ae i ke bollau muni.
26 e que tinha sofrido bastante às mãos de muitos médicos, e despendido tudo quanto possuía sem nada aproveitar, antes indo a pior,
27 Ka ina avale laeala longe turung e te Iesus, na i ke loa kokoro te i nga gina ina ragau ke taliutotokale, na ke kali ka lungapaga ae i.
27 tendo ouvido falar a respeito de Jesus, veio por detrás, entre a multidão, e tocou-lhe o manto;
28 I ke kuma minmina kurumea, i ka lonavavai roma, “Ngaroma nga kali ka lungapaga rae i mana, na iau ka la penga.”
28 porque dizia: Se tão-somente tocar-lhe as vestes, ficaria curada.
29 Ba ka pannasa mana, na totona taongana ke rongo. Ba i ke kanimaia soaling ine rongo nga mirana.
29 E imediatamente cessou a sua hemorragia; e sentiu no corpo estar já curada do seu mal.
30 Na ka pannasa mana nae Iesus ka lonamatana roma, gingginga palu keke lelemalaga nge i. Minmina na i ke kampiliugaliu nga maluame na ke ballaga roma, “Tai ke kali ka lungapaga rae iau?”
30 E logo Jesus, percebendo em si mesmo que saíra dele poder, virou-se no meio da multidão e perguntou: Quem me tocou as vestes?
31 Na barangalele ra kanna keke ale roma, “Ragau papatu keke pavimvi rea nge one. Ko meimia na ko ballaga roma, tai ke kali kone?”
31 Responderam-lhe os seus discípulos: Vês que a multidão te aperta, e perguntas: Quem me tocou?
32 Avae Iesus ke kelkela kalaoka ta kelange avale laeala e kuma ka ollaeala.
32 Mas ele olhava em redor para ver a que isto fizera.
33 Ava avale laeala ka lonamatana ka taru e lele nge i. Minmina na i ke loa te Iesus ka mirana mammalungana ba mataungana, na ke pupisigi ngamuga nge i ba ke turupote orume kinung te i.
33 Então a mulher, atemorizada e trêmula, cônscia do que nela se havia operado, veio e prostrou-se diante dele, e declarou-lhe toda a verdade.
34 Nae Iesus ke role kia roma, “Tugu piau, lopatokona ae one ke pape one. Ngo loa ka lomannmannangana. Mirang lalingana sane la pulangkala one muni.”
34 Disse-lhe ele: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz, e fica livre desse teu mal.
35 Ka ine pamolloga tale, na ragau palu keke pa nga bale ae agau laeala a i a kelangpatali te nga bale a sinagog, na keke role roma, “Sano ngo ballage apangalomatanakana ta i loanga muni, ta tungu piau ke mate tapu.”
35 Enquanto ele ainda falava, chegaram pessoas da casa do chefe da sinagoga, a quem disseram: A tua filha já morreu; por que ainda incomodas o Mestre?
36 Ava ka inae Iesus longe pangamologangarea, na i ke role ka agau laeala a i a kelangpatali nga sinagog roma, “Sano ngo matau. Nga longopatokona mana te iau.”
36 O que percebendo Jesus, disse ao chefe da sinagoga: Não temas, crê somente.
37 Nae Iesus ka sana lonangatakale agau te ta i loangakurumea, kana kae Pita bae Iems bae Ion a i a Iems teiteikia mana.
37 E não permitiu que ninguém o acompanhasse, senão Pedro, Tiago, e João, irmão de Tiago.
38 Ba ka ineke lele nga bale ae agau laeala a i a kelangpatali nga sinagog, nae Iesus ke kele ragau ineke lavoalla beke ollekannu ta goe laeala.
38 Quando chegaram a casa do chefe da sinagoga, viu Jesus um alvoroço, e os que choravam e faziam grande pranto.
39 Na i ke lu lakallo ta bale ba ke role kerea roma, “Kaka meimia aka bavaia lavongkala baka tantani? Goe laekia ke sane mate, ava ke kenrarau.”
39 E, entrando, disse-lhes: Por que fazeis alvoroço e chorais? a menina não morreu, mas dorme.
40 Na keke malilia.
40 E riam-se dele; porém ele, tendo feito sair a todos, tomou consigo o pai e a mãe da menina, e os que com ele vieram, e entrou onde a menina estava.
41 Na ke kampite goe laeala avale kamana ba ke role kia roma, “Talita kum!” a mirana roma, “Goe avale, nga role kone, ngo sigipaga!”
41 E, tomando a mão da menina, disse-lhe: Talita cumi, que, traduzido, é: Menina, a ti te digo, levanta-te.
42 Ba ka pannasa mana na goe laeala avale ke sigipaga ba ke paturu ta taonga, ta i ka nena pesingmataname ka ri tangulelu ba lua tapu. Ba ka ina ragau reke momo kala nge i ke kele ollaeala, na keke kallo bavakena.
42 Imediatamente a menina se levantou, e pôs-se a andar, pois tinha doze anos. E logo foram tomados de grande espanto.
43 Nae Iesus ke tunge pangamologa e gingging te ri ta ri nga manereasa turunge ollaeala ta agau te. Ba ke role kerea ta ri tunga goe laeala avale kana kaning.
43 Então ordenou-lhes expressamente que ninguém o soubesse; e mandou que lhe dessem de comer.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.