Lucas 8

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Ngarume isura nga oru nginngina, nae Iesus ke tutapu ta taliunga nga maga kunna reke bollalau ba nga maga reke sisina bole. Na i ke pulimalaglage pangamologa e pe ore ta Nutu kelangpatalingana ba Pana Tangulelu Ba Lua keke tatao kala nge i.
1 Logo depois disso, andava Jesus de cidade em cidade, e de aldeia em aldeia, pregando e anunciando o evangelho do reino de Deus; e iam com ele os doze,
2 Ba ravale palu ra i taomalage kannu reke sosoali pala nge ri, ba ravale palu ra i papea soaling nga ri keke tataokurume rea bole. Ravale nginngina giareame nge: Maria eke patoe kae Magaralene e pala nae Iesus ke taomalage kannu reke sosoali ka ri lima ba lua nge i;
2 bem como algumas mulheres que haviam sido curadas de espíritos malignos e de enfermidades: Maria, chamada Madalena, da qual tinham saído sete demônios.
3 bae Ioana a natale nge Kusa a i a barangalele te nga bale ae kelangpatali ae Eroto; ba avale tetoto a giana nge Susana kala nga ravale pattoto bole. Na ravale nginngina keke kalaulaue Iesus kala nga barangalele ra kanna ka oru nga kanrea.
3 Joana, mulher de Cuza, procurador de Herodes, Susana, e muitas outras que os serviam com os seus bens.
4 Na ragau karolu nge nga maga kunna papatu keke atu te Iesus. Ba ka ina malua e bollau katukala kinung, nae Iesus ke role ka pangateningkalangana kerea roma:
4 Ora, ajuntando-se uma grande multidão, e vindo ter com ele gente de todas as cidades, disse Jesus por parábola:
5 “Ka kae te na agau te ke loa ta tapunge pailli matana te kanname nga ura ae i. Ba ka ine taptapu rea nga mogalo, na palu keke pupu nga pamau bavana. Na ragau keke paꞌta innta rea ba manu reke lolo nga tava keke kani rea.
5 Saiu o semeador a semear a sua semente. E quando semeava, uma parte da semente caiu à beira do caminho; e foi pisada, e as aves do céu a comeram.
6 Ba palu keke pupu nga mogalo ina i a lollo, ava ka ineke kalapa, na keke manani bolvole mana kurumea, mogalo inaeala ke galgalangngpa.
6 Outra caiu sobre pedra; e, nascida, secou-se porque não havia umidade.
7 Ba pailli kanna palu muni keke pupu ngaliua nga oalo ra matarea. Na oalome ba paillime keke lele kinung, ava oalome keke kalipalipita ka pailli nginngina, na keke mate.
7 E outra caiu no meio dos espinhos; e crescendo com ela os espinhos, sufocaram-na.
8 Ava pailli kanna palu keke pupai nga mogalo ine pe. Na keke lele bollau ba keke piau masi. Ba kenakena ka kanna papatu raumana.”
8 Mas outra caiu em boa terra; e, nascida, produziu fruto, cem por um. Dizendo ele estas coisas, clamava: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
9 Na barangalele ra kanna keke paturu ta balinglagange Iesus ka pangateningkala laeala puna.
9 Perguntaram-lhe então seus discípulos o que significava essa parábola.
10 Minmina na i ke role kerea roma, “Nutu ke tunge lomatana te miau ta baina nga lomiaumatana ka oru re ta Nutu kelangpatalingana nga tava onreke kolulu. Ava iau nga patenikale pangamologa ta ragau pattoto ta baina:
10 Respondeu ele: A vós é dado conhecer os mistérios do reino de Deus; mas aos outros se fala por parábolas; para que vendo, não vejam, e ouvindo, não entendam.
11 “Pangateningkala laeala ore ta agau e taptapue pailli kanname nga ura ka mirana minakai roma: Pailli kanname ka ri ra pangamologa rae Nutu kanna.
11 É, pois, esta a parábola: A semente é a palavra de Deus.
12 Ba pailli kanna reke pupu nga pamau ka i a pangateningkala e ta ragau reke longe pangamologa ae Nutu kanna, ava ngarume nae Satan nge atu na nge kapatali ka pangamologa laeala nga lorea. I nge bai minmina ta baina ri manereasa loreapatokona, nae Nutu ke sane nge ravulele rea.
12 Os que estão à beira do caminho são os que ouvem; mas logo vem o Diabo e tira-lhe do coração a palavra, para que não suceda que, crendo, sejam salvos.
13 Ba pailli kanna reke pupu nga mogalo ina i a lollo ka i a pangateningkala e ta ragau reke longe pangamologa ae Nutu kanna, na keke kampite ba keke sereng te. Ava ri ka tongarea kena ma pailli kanna a kulana sane sigilu lakallo ta mogalo. Ri ka loreapatokona ta pangamologa ae Nutu kanna ka kae palu, ava ka ina avangame ke lele na keke kaꞌe lopatokona laeala ae ri.
13 Os que estão sobre a pedra são os que, ouvindo a palavra, a recebem com alegria; mas estes não têm raiz, apenas crêem por algum tempo, mas na hora da provação se desviam.
14 Ba pailli kanna reke pupu ngaliua nga oalo ra matarea ka i a pangateningkala e ta ragau reke longe pangamologa ae Nutu kanna, ava oru re nga mogalo laekia e ngape ra ri ka loreavavai tao, ba oru re nga mogalo laekia e ngape reke pepe beke kelamasi ra ri ke mate rea keke kalipita rea, na ke sane ke matua.
14 A parte que caiu entre os espinhos são os que ouviram e, indo seu caminho, são sufocados pelos cuidados, riquezas, e deleites desta vida e não dão fruto com perfeição.
15 Ava pailli kanna reke pupu nga mogalo ine pe ka i a pangateningkala e ta ragau reke longe pangamologa ae Nutu kanna, na keke kampite nga lorea reke pepe. Ba ka loreasoalipite, minmina na ri ka tongarea kena ma bega e meisgingging be piau masi ba ka kanna papatu.”
15 Mas a que caiu em boa terra são os que, ouvindo a palavra com coração reto e bom, a retêm e dão fruto com perseverança.
16 Nae Iesus ke role ka pangateningkalangana bole roma, “Agau nge tonge lama na ke sane nge pakompite ka otte. O ke sane nge pasasalue ta nia siana. Ke sa. I nge patarapaia nga pangatara te ta baina reke lu ngeke kela nga olamana.
16 Ninguém, pois, acende uma candeia e a cobre com algum vaso, ou a põe debaixo da cama; mas põe-na no velador, para que os que entram vejam a luz.
17 Iau ka role minmina kurumea, ngarume nae Nutu ke la pangapotange orume kinung ra ragau ke pako rea sonrau. Ba orume kinung ra ragau ke talu rea sonrau keke la leleng nga olamana ngarume.
17 Porque não há coisa encoberta que não haja de manifestar-se, nem coisa secreta que não haja de saber-se e vir à luz.
18 Minmina na miau ngaka longo masi nasai. Nutu ke la tungnge lomatana papatu muni ta agau a kana lomatana nga baina i nga kana lomatana papatu raumana. Ava nga agau a sana kana lomatana, Nutu ke la ravungpatali ka lomatana ae i e sina nga baina i sana nga kana lomatana bavakena.”
18 Vede, pois, como ouvis; porque a qualquer que tiver lhe será dado, e a qualquer que não tiver, até o que parece ter lhe será tirado.
19 Nae Iesus naname ba teiteikia memena keke atu ta ri kelange, ava maluame ka ri papatu raumana. Minmina na ri keke baililli ta loanga kokoro te i.
19 Vieram, então, ter com ele sua mãe e seus irmãos, e não podiam aproximar-se dele por causa da multidão.
20 Na agau te ke role kae Iesus roma, “Name bae teiteikone memena keke maisinsi io ngapotu, ba keke matea ta ri kelanga one.”
20 Foi-lhe dito: Tua mãe e teus irmãos estão lá fora, e querem ver-te.
21 Avae Iesus ke ale agau laeala ka rolengana ka ragau reke momo roma, “Nau bae teiteikau memena ka ri ra ragau reke longe pangamologa ae Nutu kanna beke lolakurumea.”
21 Ele, porém, lhes respondeu: Minha mãe e meus irmãos são estes que ouvem a palavra de Deus e a observam.
22 Ka kae te nae Iesus ke role ka barangalele ra kanna roma, “Ita ngaka loa ta me a sivoli bavana tetoto.” Minmina na ri keke taepatae nga manang te na keke kalapatae.
22 Ora, aconteceu certo dia que entrou num barco com seus discípulos, e disse-lhes: Passemos à outra margem do lago. E partiram.
23 Ba ka ineke lola, nae Iesus ke kenrarau. Na sauu e bollau ke lelekala rea nga me a sivoli, ba maliliugame keke tugutatao ta manang lona. Minmina na manang ke bai ta i maraleng kerea.
23 Enquanto navegavam, ele adormeceu; e desceu uma tempestade de vento sobre o lago; e o barco se enchia de água, de sorte que perigavam.
24 Na keke loa eke pangoe ka rolengarea roma, “Avolau, Avolau. Ita kaka marannrale!”
24 Chegando-se a ele, o despertaram, dizendo: Mestre, Mestre, estamos perecendo. E ele, levantando-se, repreendeu o vento e a fúria da água; e cessaram, e fez-se bonança.
25 Na ke ballage barangalele ra kanna roma, “Ka ma sana lomiaupatokona?”
25 Então lhes perguntou: Onde está a vossa fé? Eles, atemorizados, admiraram-se, dizendo uns aos outros: Quem, pois, é este, que até aos ventos e à água manda, e lhe obedecem?
26 Na keke loa eke lele nga ine ngae Gerasenesme e momo nga sivoli bavana tetoto ngae Galili.
26 Apontaram à terra dos gerasenos, que está defronte da Galiléia.
27 Ba ka inae Iesus solele nga manang, na agau ora kannu reke sosoali ke momo nge i ba ka i a agau te e nga maga kunna laeala e bollau ke atu te i. Na agau laeala ke sane sisinsilia malo, ba i ke sane momo innta nganige nga bale. I ke mommo mana nga bavengeme reke tatalue ragau reke mate ngi.
27 Logo que saltou em terra, saiu-lhe ao encontro um homem da cidade, possesso de demônios, que havia muito tempo não vestia roupa, nem morava em casa, mas nos sepulcros.
28 Na ka ina agau laeala kele Iesus, na i ke reli kaligi ka toangaraungana nge Iesus kaena puna. Ba ke tanikale Iesus roma, “Iesus, Nutu E Ngailu Raumana Tuna, one ko bai ta maingamia kau? Ka tanikala one ta one sano ngo pamiralali iau!”
28 Quando ele viu a Jesus, gritou, prostrou-se diante dele, e com grande voz exclamou: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Rogo-te que não me atormentes.
29 I ke tanikala minmina kurumea, pala nae Iesus ke bapage kannu laeala e soali ta i lelengmalaga patali nga agau laeala. Ka kae papatu, na kannu laeala e soali ke luluia mirana ba ke pasigsigia. Ba ragau keke samapitpite kamaname ba kaename ka oalo ra sene, ba keke ellapatantali te i. Ava i ke burumotmotue oalo nginngina ba kannu laeala e soali ke kaka kia ta ina nga sana ragau ngi.
29 Porque Jesus ordenara ao espírito imundo que saísse do homem. Pois já havia muito tempo que se apoderara dele; e guardavam-no preso com grilhões e cadeias; mas ele, quebrando as prisões, era impelido pelo demônio para os desertos.
30 Ka bainae Iesus ke ballage roma, “Giang nge tai?”
30 Perguntou-lhe Jesus: Qual é o teu nome? Respondeu ele: Legião; porque tinham entrado nele muitos demônios.
31 Ba kannu nginngina reke sosoali keke tanikalkale Iesus ta i sane nge balu rea ta lulu a sana puna.
31 E rogavam-lhe que não os mandasse para o abismo.
32 Na ka gie barana te ke kaninni nga inaeala nga kapangng. Minmina na kannu nginngina reke sosoali keke tanikale Iesus ta i nge balu rea lakallo ta gie barana laeala. Nae Iesus ke ngatakala rea.
32 Ora, andava ali pastando no monte uma grande manada de porcos; rogaram-lhe, pois que lhes permitisse entrar neles, e lho permitiu.
33 Na ka ina kannu reke sosoali ke lelemalaga patali nga agau laeala, na keke luia gie nginngina. Ba gie barana laeala ke tumvalivu maling nga ina i a mantapu, na ke toarallu kerea nga me a sivoli. Na keke marale ba keke mate.
33 E tendo os demônios saído do homem, entraram nos porcos; e a manada precipitou-se pelo despenhadeiro no lago, e afogou-se.
34 Na ka ina ragau reke ellapatantali ta gie nginngina ke kele ollaeala e lele, na keke kaꞌe inaeala. Na keke ture ngallo nga maga kunna e bollau ba nga iname kalaoveka nga inaeala.
34 Quando os pastores viram o que acontecera, fugiram, e foram anunciá-lo na cidade e nos campos.
35 Na ragau reke longe keke atu ta kelange ollaeala e lele. Ba ka ineke lele nge Iesus, na keke kele agau laeala e pala na kannu reke sosoali ke momolu nge i. Ava sonrau na ramana ke pe ba ke tattara ka lungapaga kokoro nge Iesus kaena puna. Ba ka ina ragau nginngina reke atu ke kele, na keke matau raumana.
35 Saíram, pois, a ver o que tinha acontecido, e foram ter com Jesus, a cujos pés acharam sentado, vestido e em perfeito juízo, o homem de quem havia saído os demônios; e se atemorizaram.
36 Na ragau reke kele inae Iesus taomalage kannu reke sosoali keke ture oru reke lele ta ragau reke atu. Keke turu ta inae Iesus papea agau laeala ora kannu reke sosoali ke momolu ngia pala.
36 Os que tinham visto aquilo contaram-lhes como fora curado o endemoninhado.
37 Na ragau kinung re nga ine ngae Gerasenesme ka loreasoali, na keke ballage Iesus ta i nge ka rea. Nae Iesus ke taepatae nga manang ta i kangagaliu.
37 Então todo o povo da região dos gerasenos rogou-lhe que se retirasse deles; porque estavam possuídos de grande medo. Pelo que ele entrou no barco, e voltou.
38 Na agau laeala a kannu reke sosoali ke kapatalia ke botu ta i loangakurumea Iesus, avae Iesus ke bokale ka rolengana roma,
38 Pedia-lhe, porém, o homem de quem haviam saído os demônios que o deixasse estar com ele; mas Jesus o despediu, dizendo:
39 “Ngo galiu ta maga na ngo ture taru rae Nutu kuma ki nge one.” Minmina na agau laeala ke loa, na ke turu kalaoveka nga maga kunna e bollau ka taru rae Iesus kuma ki nge i.
39 Volta para tua casa, e conta tudo quanto Deus te fez. E ele se retirou, publicando por toda a cidade tudo quanto Jesus lhe fizera.
40 Na maluame keke momalle Iesus nga me a sivoli bavana a i momo ngia pala, minmina na ka ine galiu na keke tagukama kia.
40 Quando Jesus voltou, a multidão o recebeu; porque todos o estavam esperando.
41 — ausente —
41 E eis que veio um homem chamado Jairo, que era chefe da sinagoga; e prostrando-se aos pés de Jesus, rogava-lhe que fosse a sua casa;
42 — ausente —
42 porque tinha uma filha única, de cerca de doze anos, que estava à morte. Enquanto, pois, ele ia, apertavam-no as multidões.
43 Na avale te ke momo nga inaeala kala nge ri. Ka i a avale ore tattara ka luvo ka kaeme kinung ka pesingmataname ka ri tangulelu ba lua, ava ka sana agau te ora kana ka gingginga ta i pangapenge soaling laeala ae i.
43 E certa mulher, que tinha uma hemorragia havia doze anos {e gastara com os médicos todos os seus haveres} e por ninguém pudera ser curada,
44 Na avale laeala ke loa kokoro te Iesus nga gina, na ke kali ka lungapaga ae i sigina matana. Ba ka panna laeala mana, na totona taongana ke rongo.
44 chegando-se por detrás, tocou-lhe a orla do manto, e imediatamente cessou a sua hemorragia.
45 Nae Iesus ke ballaga roma, “Tai ke kali kau?”
45 Perguntou Jesus: Quem é que me tocou? Como todos negassem, disse-lhe Pedro: Mestre, as multidões te apertam e te oprimem.
46 Avae Iesus ke role roma, “Ke sa. Agau te ke kali kau ta gingginga palu keke lelemalaga nge iau ta pangapenge agau laeala.”
46 Mas disse Jesus: Alguém me tocou; pois percebi que de mim saiu poder.
47 Na avale laeala ka lonamatana roma, i ke sane la konga. Minmina na i ke atu ka mirana mammalungana, na ke pupisigi ngamuga nge Iesus. Na i ke turupota nga ragau kinung ragurea ka ine kali kae Iesus na mirana ke pe.
47 Então, vendo a mulher que não passara despercebida, aproximou-se tremendo e, prostrando-se diante dele, declarou-lhe perante todo o povo a causa por que lhe havia tocado, e como fora imediatamente curada.
48 Nae Iesus ke role kia roma, “Tugu piau, lopatokona ae one ke pape one. Ngo loa ka lomannmannangana.”
48 Disse-lhe ele: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz.
49 Ba ka inae Iesus pamolloga tale, na agau te e pa nga bale ae Iairus a i a kelangpatali nga sinagog ke lele. Na agau laeala ke role roma, “Sano ngo ballage apangalomatanakana ta i loanga muni, ta tungu piau ke mate tapu.”
49 Enquanto ainda falava, veio alguém da casa do chefe da sinagoga dizendo: A tua filha já está morta; não incomodes mais o Mestre.
50 Ava ka inae Iesus longe ollaeala, na ke role kae Iairus roma, “Sano ngo matau. Nga longopatokona mana te iau, na i ke la penga.”
50 Jesus, porém, ouvindo-o, respondeu-lhe: Não temas: crê somente, e será salva.
51 Ka ina ri ke lele nga bale ae Iairus, nae Iesus ka sana omona ta agau te nge lukurumea, kana kae Pita, bae Ion, bae Iems, ba goe tamana bae naname mana.
51 Tendo chegado à casa, a ninguém deixou entrar com ele, senão a Pedro, João, Tiago, e o pai e a mãe da menina.
52 Na ragau kinung keke tantani beke ollekannu ta goe laeala. Minmina nae Iesus ke role kerea roma, “Manemiausa taning ta i ke sane mate, ava ke kenrarau.”
52 E todos choravam e pranteavam; ele, porém, disse: Não choreis; ela não está morta, mas dorme.
53 Na ka inae Iesus role minmina, na ri keke malilia ta ka loreamatana roma, goe laeala ke mate tapu.
53 E riam-se dele, sabendo que ela estava morta.
54 Avae Iesus ke kampite goe laeala avale kamana, na ke role kia roma, “Tugu piau, ngo sigipaga!”
54 Então ele, tomando-lhe a mão, exclamou: Menina, levanta-te.
55 Minmina na goe laeala kannuna ke lupage muni, na ke sigipaga bolvole. Nae Iesus ke role kerea ta ri tunga kana kaning ta baina goe laeala nge kani.
55 E o seu espírito voltou, e ela se levantou imediatamente; e Jesus mandou que lhe desse de comer.
56 Na goe laeala tamana bae naname keke kallo, avae Iesus ke parototokala rea ta ri nga manereasa turung ta agau te ka taru e lele.
56 E seus pais ficaram maravilhados; e ele mandou-lhes que a ninguém contassem o que havia sucedido.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.