Lucas 19

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs BKJ

Sair da comparação
1 Ngarume, nae Iesus kala nga barangalele ra kanna keke tataopale maga kunna ae Ieriko.
1 E Jesus entrou e passou por Jericó.
2 Na agau te a giana nge Sakias ke momo. Ka i a avolau nga reke raravukinunge takisme ba ka i a akilipukana bole.
2 E eis que havia ali um homem, chamado Zaqueu, que era chefe entre os publicanos, e ele era rico.
3 Na agau laeala ke bai ta kelange Iesus, ava ka baingana lilli kurumea, kaina ke moro ba maluame ka ri papatu.
3 E ele procurava ver quem era Jesus, e não podia, por causa da multidão, porque ele era de pequena estatura.
4 Minmina na i ke pira lagamuga, na ke taepatae nga bega ta baina i nge kele Iesus nga ine nge tatu ta kavesinge nga inaeala.
4 E ele correndo adiante, subiu em uma árvore de sicômoro para vê-lo; porque ele estava por passar naquele caminho.
5 Ka inae Iesus lele nga bega laeala a Sakias taepatae ngia puna, na i ke kelapatae ba ke role kia roma, “Sakias, ngo sopisigi bolvole ta iau ka la momong isura nga bale ae one sonrau.”
5 E Jesus ao chegar naquele lugar, olhando para cima, viu-o e disse-lhe: Zaqueu, desce depressa, porque hoje eu devo pousar em tua casa.
6 Ka baina Sakias ke sopisigi bolvole ba ke ngalue Iesus ka lonaserengngana ta bale ae i.
6 E, apressando-se, ele desceu e recebeu-o com júbilo.
7 Na ragau keke kele Iesus ine lolakurumea Sakias, ba keke rorole ka rolengtunanangarea roma, “Ke meimia, na aekia ke loa ta i a agasila a agau a bainganame ke sosoali?”
7 E, vendo isto, todos murmuravam, dizendo: Ele foi ser hóspede de um homem que é pecador.
8 Ngarume, nae Sakias ke maisi na ke role kae Iesus roma, “Avolau, ngo long! Iau ka la kalingpalange oru nga iau kinung ngaliua, na ka la tungnge bavana te ta ra sillolo. Ba iau ka la alange oru nga ragau ra kaoguginapita rea pala pa tugulu te ri muni.”
8 E Zaqueu, ficando em pé, disse ao Senhor: Senhor, eis que a metade dos meus bens eu dou aos pobres, e se alguma coisa eu tenho tomado de algum homem por falsa acusação, o restituo quadruplicado.
9 Nae Iesus ke role kia roma, “Sonrau, nae Nutu ke ravulelea balekaina laekia ta agau laekia ka i ae Abaram sivuna bole.
9 E disse-lhe Jesus: Hoje veio a salvação a esta casa, porque este também é filho de Abraão.
10 Iau ka role minmina kurumea, Agau Tuna ke atu ta silinge reke sanrea ba ta ravunglele rea.”
10 Porque o Filho do homem veio para buscar e salvar o que estava perdido.
11 Na ragau reke momo keke longlongo ta Iesus pangamologangana, ba inaeala e i momo ngia ke kokoro isura tae Ierusalem. Minmina na ragau keke roma, Nutu kelangpatalingana ke la i leleng bolvole mana. Ka bainae Iesus ke role kerea ka pangateningkalangana roma,
11 E, ouvindo eles essas coisas, ele prosseguiu e falou uma parábola, porque ele estava perto de Jerusalém, e porque eles pensavam que o reino de Deus havia de aparecer imediatamente.
12 “Ka agau te avolau ke momo. Ba agau laeala ka lonavavai ta i loanga ta maga te e ngatauga ta baina ri ngeke pulia ta i a kelangpatali. Ngarume nga ine nge rave mallena tapu, na i ke la kangagaliu ta maga kunna ae i muni.
12 Portanto ele disse: Certo homem nobre partiu para uma terra distante, para receber um reino e retornar.
13 Ava pala ta i loanga, na i ke kiukinunge ra kumangngatulu ra kanna ka ri tangulelu, na ke pasisia kenakena ka lollokanna kena. Na ke role kerea roma, ‘Ngaka pakamo ka lollokanna kokorai nga ina iau nga momo nga inaeala tale.’
13 E ele chamando os seus dez servos, deu-lhes dez minas, e disse-lhes: Negociai até que eu venha.
14 “Na ragau re nga maga ae i ka siarealali kia. Minmina na keke baꞌe ragau ka pangamologa ta inaeala e i loa te ta baina ri ngeke role roma, ‘Mangng ka sana omomangng ka agau laekia ta i kelangpatali te mangng.’
14 Mas os seus cidadãos odiavam-no, e enviaram um mensageiro após ele, dizendo: Não queremos que este homem reine sobre nós.
15 “Ava avolau laeala ke rave mallena e nga kelangpatali na ke galiu ta maga ae i. Na i ke kiukinunge ra kumangngatulu ra kanna ra i pasisi rea ka lollokanname pala ta ri ngeke atu te i nga baina i nga lonamatana ka kenakena pangakamongana ka lollokanname.
15 E aconteceu que, ele retornando depois de ter recebido o reino, ordenou que fossem chamados os servos a quem ele entregara o dinheiro, para que ele pudesse saber quanto cada homem ganhara negociando.
16 “Minmina na ne kapunu ke atu, na ke role roma, ‘Avolau, lollokanna kena ama kaning ke pakamoe tangulelu muni.’
16 Então, veio o primeiro, dizendo: Senhor, a tua mina rendeu dez minas.
17 “Ka baina avolau laeala ke role kia roma, ‘Ko kuma masi, ba ka one a akumangngatulu e pe! One ka longkala ka ore sina, minmina na iau ka la puling one ta kelangpatali ta maga kunna tangulelu reke bollalau.’
17 E ele lhe disse: Muito bem, servo bom; porque tu foste fiel sobre o pouco, tu terás autoridade sobre dez cidades.
18 “Na akumangngatulu a lua ke atu, na ke role roma, ‘Avolau, lollokanna kena ama kaning ke pakamoe lima muni.’
18 E veio o segundo, dizendo: Senhor, a tua mina rendeu cinco minas.
19 “Na avolaukia ke ale roma, ‘One ko la kelangpatali ta maga kunna lima reke bollalau.’
19 E ele disse da mesma forma a este: Sê tu também sobre cinco cidades.
20 “Ngarume na akumangngatulu tetoto ke atu, na ke role roma, ‘Avolau, lollokanna a kaning ikia. Ka lulupite ka malo, na ke momo masi.
20 E veio outro, dizendo: Senhor, aqui está a tua mina, que guardei em um lenço;
21 Ka kuma minmina ta iau ka matau one kurumea, ka one a avolau te e isopa. One ko raravumane ora agau tetoto kanna, ba ko umma ta lagange kaning a agau tetoto toaꞌe.’
21 porque eu tive medo de ti, porque és homem severo; tiras o que não puseste, e colhes o que não semeaste.
22 “Na avolaukia ke ale roma, ‘Ka one a akumangngatulu ore sane pe! Pangamologangang muni ke la puling one nga kalingnana! Ka longmatana tapu roma, ka iau a agau e isopa. Iau ka raravumane ora agau tetoto kanna ba ka umma ta lagange kaning a agau tetoto toaꞌe.
22 E ele disse-lhe: Pela tua própria boca eu te julgarei, servo mau. Sabias que eu sou homem severo, que eu tomo o que não pus e colho o que não semeei;
23 Ke meimia na one ko sano pulia lollokanna a kanau nga malle e ta i pangakamo ngia nga baina iau nga galiu na nga rave lollokanna a kanau ba palu ngailu muni?’
23 por que então tu não pusestes o meu dinheiro no banco, pois na minha vinda, eu poderia ter exigido o meu com a usura?
24 “Ngarume na avolaukia ke role ka ragau reke maisinsi nga inaeala roma, ‘Miau ngaka ravugaliue lollokanna laekolong nge i, na ngaka tunge ta akumangngatulu laeala a kanna ka lollokanname ka ri tangulelu.’
24 E disse aos que estavam com ele: Tomai dele a mina e dai-a ao que tem dez minas.
25 Na ri keke role ka magiongangarea roma, ‘Ava aekolong ka kanna tangulelu tapu!’
25 (E eles disseram-lhe: Senhor, ele tem dez minas).
26 Na avolaukerea ke ala rea roma, ‘Iau nga role kamiau roma, iau ka la tungnge oru papatu muni ta agau a kana oru nga baina i nga kana oru papatu raumana. Ava nga agau a sana kana oru, iau ka la ravungpatali ka ottutunna rae i nga baina i sana nga kana oru bavakena.
26 Pois eu vos digo: Que todo aquele que tiver lhe será dado, mas ao que não tiver até o que ele tem lhe será tomado.
27 Ava nga ra nginngina reke baiꞌiu kau ba ka sana omorea ta iau kelangpatali te ri—ngaka atu kerea nasai na ngaka sapunu rea nga ragugu.’”
27 Mas estes meus inimigos que não quiseram que eu reinasse sobre eles, trazei-os aqui, e matai-os diante de mim.
28 Ba ka inae Iesus rolea pangamologa nginngina tapu, na i ke taoamuga kerea patae tae Ierusalem.
28 E, tendo dito isto, ele prosseguiu adiante, subindo para Jerusalém.
29 Ba ka ineke lele kokoro tae Betage bae Betani ngae Kapoponga Nga Bega Ra Oliv, nae Iesus ke baꞌe barangalele lua ra kanna ka potongana kerea roma,
29 E aconteceu que, chegando ele perto de Betfagé e de Betânia, ao monte chamado monte das Oliveiras, ele enviou dois dos seus discípulos,
30 “Onemea ngaka loa ta maga kunna laeala e ngamuga nge onemea. Ba nga ina miau nga lu ngia, na kaka la kalingpa ka ronki te a lumangngapau eke samapite. Ka la i a ronki ora agau te sane tarapai kia tale. Ngaka luve, na ngaka atu kia nasai.
30 dizendo: Ide à aldeia que está defronte de vós, e aí, ao entrardes, achareis amarrado um jumentinho em que nenhum homem jamais montou; soltai-o e trazei-o.
31 Ba ngaroma agau te nge ballaga miau roma, ‘Kaka meimia aka luvluve ronki laekolong?’ Na ngaka role kia roma, ‘Avolau ka kanna ka kumangng kia.’”
31 E, se algum homem vos perguntar: Por que o soltais? Assim lhe direis: Porque o Senhor precisa dele.
32 Ka baina barangalele lua nginngina ra i ba rea keke loa, na kelangareangana ka tongana kena mana ma Iesus pangamologangana te ri.
32 E, indo os que haviam sido enviados, acharam como ele lhes havia dito.
33 Ba ka ineke luvluve ronki laeala, na ra ronki ae ri keke ballage ri pana lua roma, “Ke meimia aka luvluve ronki laekolong?”
33 E, soltando o jumentinho, seus donos lhes disseram: Por que soltais o jumentinho?
34 Na keke ala rea roma, “Avolau ka kanna ka kumangng kia.”
34 E eles disseram: O Senhor precisa dele.
35 Na keke loa kia te Iesus. Ba ka ineke palale lungapaga nga ri re ngapotu tapu, na keke unapai rea nga ronki laeala a lumangngapau gina. Nae Iesus ke tarapai kia.
35 E trouxeram-no a Jesus; e lançando suas vestimentas no jumentinho, eles puseram Jesus em cima.
36 Ba ka inae Iesus tatao e lola ka ronki laeala, na ragau keke unasilaglagi ka lungapaga ngae ri re ngapotu nga pamau.
36 E, enquanto ele ia, eles estendiam no caminho as suas vestes.
37 Ba ka inae Iesus lele kokoro tae Ierusalem nga malle a pamau sopisigi ngia nga Kapoponga Nga Bega Ra Oliv, na barangalele ra kanna ba maluame kinung keke paturu ta kalangapagange Nutu ka kiungareangana kaligi kurumea killa reke bollalau ra ri ke kela rea ka matarea kanname roma:
37 E, quando ele já chegava perto da descida do monte das Oliveiras, toda a multidão dos discípulos, regozijando-se, começou a dar louvores a Deus em alta voz, por todas as poderosas obras que eles tinham visto,
38 “Nutu ke kavitulu raumane aekia a i a kelangpatali e atu nge Nutu a i ae Avolau giana!”
38 dizendo: Abençoado seja o Rei que vem em nome do ­Senhor; paz no céu, e glória nas alturas.
39 Nae Parisio palu reke momo ngallo nga maluame keke role kae Iesus roma, “Apangalomatanakana, ngo parule barangalele ra kaning.”
39 E alguns dos fariseus, do meio da multidão, disseram-lhe: Mestre, repreende os teus discípulos.
40 Avae Iesus ke ala rea roma, “Iau ka la roleng kamiau roma, ngaroma ragau kokorai ngeke rulu na lollome keke la ri reling.”
40 E, ele respondendo, disse-lhes: Digo-vos que, se estes se calarem, as pedras imediatamente clamarão.
41 Ba ka inae Iesus lele kokoro tae Ierusalem ba ke kele maga kunna laeala, na i ke tania maga kunna laeala ka rolengana roma,
41 E, quando ele ia chegando, vendo a cidade, chorou sobre ela,
42 “Te pe taroma ragau reke momo ngallo nge one sonrau teke kelapatokone pamau mannangana e nga momongmasi kala nge Nutu. Ava sonrau na pamau laeala ke ko nga matarea kanname.
42 dizendo: Se tu conhecesses, ao menos neste teu dia, as coisas que pertencem à tua paz! Mas agora isso está encoberto aos teus olhos.
43 Iau ka role minmina kurumea, ngarume na kaeme keke la leleng nge one nga ina ragau reke baiꞌiu kone keke la kavingtaliutotokala one; ba keke la maisingtotokala one ta baina ragau rae one nga manereasa lunga ba lelengmalaga; ba keke la ri sanangkalataliu one nga bavangame kinung.
43 Porque dias virão sobre ti, em que os teus inimigos lançarão uma trincheira sobre ti, e te sitiarão, e te manterão em cada lado,
44 Na keke la ri kauunga one ba samungpununge ragau reke momo ngallo nge one. Ba ke sene ke la kange lollo te ngallo nge one ta i maisingpai nga tetoto. Oru nginngina keke la leleng nge one kurumea, one ko sano kelapatokone kae ae Nutu atu te one.”
44 e te derrubarão no chão, a ti e a teus filhos que dentro de ti estiverem, e eles não deixarão em ti uma pedra sobre outra, pois tu não conheceste o tempo da tua visitação.
45 Nae Iesus ke loalu ta ine nga tempel, na ke paturu ta taongamalagange ragau reke bava ka orume ngallo nga inaeala.
45 E, ele entrando no templo, começou a expulsar todos os que ali vendiam e compravam,
46 Na i ke role kerea roma, “Keke paꞌe Nutu pangamologangana pala ore role roma, ‘Bale ae iau ka la i a bale ore nga kavang’; ava miau kaka bai kia ma i a ‘malle a ragolongkana ta ri katungkala.’”
46 dizendo-lhes: Está escrito: Minha casa é a casa de oração; mas vós a fizestes covil de ladrões.
47 Ka kae nginngina kinung, nae Iesus ke lola ta tempel ta pangalomatanange ragau. Ba re kapunu nga pirisme, ba ra pangalomatanakana nga bangapagame, ba reke taoamugmuga ka ragau keke amva ta ri balingpununge.
47 E ele ensinava diariamente no templo. Mas os principais sacerdotes, e os escribas, e os principais do povo procuravam destruí-lo,
48 Ava ke sane ke kalipa ka pamau te ta ri kumangng minmina kurumea, ragau kinung keke matea pangamologa ra kanna raumana.
48 e não encontravam como fazê-lo, porque todo o povo ficava muito atento ao ouvi-lo.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.