João 11

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Na ka apanung te a giana nge Lasarus ke soali. Ka i e nga maga ae Betani. Ba Betani ka i a maga ae Maria bae tataokia ae Marta.
1 Estava enfermo Lázaro, de Betânia, da aldeia de Maria e de sua irmã Marta.
2 Bae Maria laekia, a liuna ae Lasarus kana ka soaling, ka i a avale laeala ame pala ne kelingia saulang a koina masi nge Iesus kaename ba ke taupunu rea ka gilina bulvunna.
2 Esta Maria, cujo irmão Lázaro estava enfermo, era a mesma que ungiu com bálsamo o Senhor e lhe enxugou os pés com os seus cabelos.
3 Minmina nae liuna piau memename keke ba ka pangamologa te Iesus roma, “Avolau, agau ama one materaumane ke soali.”
3 Mandaram, pois, as irmãs de Lázaro dizer a Jesus: Senhor, está enfermo aquele a quem amas.
4 Ava ka inae Iesus longe pangamologa laeala, na i ke role roma, “Soaling laekia ke sane lele ta baina apanung laeala nge mate mana. Ke sa. Ke lele ta pangavolaunge Nutu giana, ta baina Nutu Tuna nge rave gia bolinglaungana kia.”
4 Ao receber a notícia, disse Jesus: Esta enfermidade não é para morte, e sim para a glória de Deus, a fim de que o Filho de Deus seja por ela glorificado.
5 Nae Iesus ke materaumane Marta bae teiteikia ae Maria bae Lasarus.
5 Ora, amava Jesus a Marta, e a sua irmã, e a Lázaro.
6 Ava ka ine longe pangamologa laeala e ta Lasarus soalingana, na i ke momo ka kae lua muni nga inaeala a i momo ngia.
6 Quando, pois, soube que Lázaro estava doente, ainda se demorou dois dias no lugar onde estava.
7 Ngarume na i ke role ka barangalele ra kanna roma, “Ita ngaka galiu tae Iurea.”
7 Depois, disse aos seus discípulos: Vamos outra vez para a Judeia.
8 Na ri keke ale roma, “Rabai, ngallao mana nae Iurame ameke bai ta tamaling one ka lollome. Ko meimia na ko bai ta galiunga ta inaeala muni?”
8 Disseram-lhe os discípulos: Mestre, ainda agora os judeus procuravam apedrejar-te, e voltas para lá?
9 Nae Iesus ke ala rea roma, “Kae ka lamana ka kae mataname ka ri tangulelu ba lua mana. Agau e tatao nga kae lamana sane nge pupu, ta i ke tatao nga mogalo laekia e ngape kana olamana.
9 Respondeu Jesus: Não são doze as horas do dia? Se alguém andar de dia, não tropeça, porque vê a luz deste mundo;
10 Ava agau e tatao ka rigo ke umma ta pupunga kurumea, sana olamana ngallo nge i.”
10 mas, se andar de noite, tropeça, porque nele não há luz.
11 Ka inae Iesus role minmina tapu, na i ke role kerea roma, “Kolingara ae Lasarus ke kenrau, ava iau ka la loanga ta pangonge.”
11 Isto dizia e depois lhes acrescentou: Nosso amigo Lázaro adormeceu, mas vou para despertá-lo.
12 Na barangalele ra kanna keke ale roma, “Avolau, ngaroma i nge kenrau, na i ke la penga.”
12 Disseram-lhe, pois, os discípulos: Senhor, se dorme, estará salvo.
13 Avae Iesus ke sane rorole ta Lasarus kenangaraungana. Ke sa. I ke rorole ta Lasarus matengana, ava barangalele ra kanna ka loreangana roma i e rorole ta agau e kenrau mana.
13 Jesus, porém, falara com respeito à morte de Lázaro; mas eles supunham que tivesse falado do repouso do sono.
14 Minmina nae Iesus ke papote pangamologangana mirana nga karakarangana roma, “Lasarus ke mate tapu.
14 Então, Jesus lhes disse claramente: Lázaro morreu;
15 Ba ka lausereng nga ina sana momo nga inaeala, ta ollaekia ke la pangagingginge lopatokona ae miau te iau. Ava ita ngaka loa te i.”
15 e por vossa causa me alegro de que lá não estivesse, para que possais crer; mas vamos ter com ele.
16 Nae Tomas (a ri ke patoe kae Ririmas) ke role ka kolingana memena ra ri kinung ra barangalele rae Iesus kanna roma, “Ita ngaka loa bole, nga baina ita ngaka mate kala nge i.”
16 Então, Tomé, chamado Dídimo, disse aos condiscípulos: Vamos também nós para morrermos com ele.
17 Ka inae Iesus lele, na i ke longe pangamologa e te Lasarus ine momo nga malle a reke mate ka kaeme ka ri tugulu tapu.
17 Chegando Jesus, encontrou Lázaro já sepultado, havia quatro dias.
18 Bae Betani ke momo lagapotu ngae Ierusalem basema pamau bename ka ri mologi mana.
18 Ora, Betânia estava cerca de quinze estádios perto de Jerusalém.
19 Minmina nae Iura papatu keke loa te Marta bae Maria ta ri pangalopenge loreame kurumea ri lua loreataningana kae liurea.
19 Muitos dentre os judeus tinham vindo ter com Marta e Maria, para as consolar a respeito de seu irmão.
20 Ka inae Marta longe inae Iesus tatu, na ke loa te i. Avae Maria ke momo nga bale.
20 Marta, quando soube que vinha Jesus, saiu ao seu encontro; Maria, porém, ficou sentada em casa.
21 Ba ka inae Marta lele nge Iesus, na i ke role kia roma, “Avolau, taroma one to momo nakai, nae ligu sane te mate.
21 Disse, pois, Marta a Jesus: Senhor, se estiveras aqui, não teria morrido meu irmão.
22 Ava ka laumatana roma, ngaroma one ngo ballage Nutu ta i kumangng ka otte gialgiala bole, na i nge tunge te one.”
22 Mas também sei que, mesmo agora, tudo quanto pedires a Deus, Deus to concederá.
23 Nae Iesus ke role kia roma, “Liung ke la sigingpaga muni.”
23 Declarou-lhe Jesus: Teu irmão há de ressurgir.
24 Nae Marta ke ale roma, “Iau ka laumatana roma, i ke la sigingpaga muni ina reke mate ke la sigingpaga nga mateng ka kae a ronga.”
24 Eu sei, replicou Marta, que ele há de ressurgir na ressurreição, no último dia.
25 Nae Iesus ke role kia roma, “Ka iau a sigingpaga nga mateng puna, ba ka iau a mauling puna. Agau a lonapatokona te iau ave mate ke la mauling.
25 Disse-lhe Jesus: Eu sou a ressurreição e a vida. Quem crê em mim, ainda que morra, viverá;
26 Ba agau e momomauli ba lonapatokona te iau ke sane la mateng. One ka longpatokona ta pangamologa laeala, o ke sa?”
26 e todo o que vive e crê em mim não morrerá, eternamente. Crês isto?
27 Nae Marta ke ale roma, “Iii Avolau, iau ka laupatokona roma, ka one ae Karais. Ba ka laupatokona roma, ka one ae Nutu Tuna ae Nutu baꞌe ta mogalo laekia e ngape.”
27 Sim, Senhor, respondeu ela, eu tenho crido que tu és o Cristo, o Filho de Deus que devia vir ao mundo.
28 Ka inae Marta role minmina tapu, na i ke kagaliu ba ke kiue teiteikia ae Maria balakala. Na ke role kia roma, “Apangalomatanakana iale tatu, ba i ke balaglaga te one.”
28 Tendo dito isto, retirou-se e chamou Maria, sua irmã, e lhe disse em particular: O Mestre chegou e te chama.
29 Ka inae Maria longe pangamologa laeala, na i ke sigipaga bolvole na ke lola te Iesus.
29 Ela, ouvindo isto, levantou-se depressa e foi ter com ele,
30 Avae Iesus ke sane lele nga maga tale. I ke momo tale nga inaeala ae Marta kalipa kia ngia.
30 pois Jesus ainda não tinha entrado na aldeia, mas permanecia onde Marta se avistara com ele.
31 Ba ka inae Iura reke momo nga bale kala nge Maria beke umma ta pangalopenge lona keke kele ine sigipaga bolvole be lelemalaga, na keke loakurumea. Ta ri ka loreangana roma, i e lola ta malle a reke mate ta taning nga inaeala.
31 Os judeus que estavam com Maria em casa e a consolavam, vendo-a levantar-se depressa e sair, seguiram-na, supondo que ela ia ao túmulo para chorar.
32 Na ka inae Maria lele nga inae Iesus momo ngia, na i ke loa te i ba ke pupu nga kaena puna. Na ke role kia roma, “Avolau, taroma one to momo nakai, nae ligu sane te mate.”
32 Quando Maria chegou ao lugar onde estava Jesus, ao vê-lo, lançou-se-lhe aos pés, dizendo: Senhor, se estiveras aqui, meu irmão não teria morrido.
33 Ka inae Iesus kele Maria ine tantani bae Iura reke atu kurumea Maria ineke tantani bole, na i ka lonatani ba ke kanimaia maenang ngallo nge i.
33 Jesus, vendo-a chorar, e bem assim os judeus que a acompanhavam, agitou-se no espírito e comoveu-se.
34 Na ke ballaga rea roma, “Kaka pakenoe nga ine ngaetai?”
34 E perguntou: Onde o sepultastes? Eles lhe responderam: Senhor, vem e vê!
35 Nae Iesus ke tani.
35 Jesus chorou.
36 Minmina nae Iurame keke role roma, “Ngaka kele. I ke matea Lasarus raumana!”
36 Então, disseram os judeus: Vede quanto o amava.
37 Ava palu nge ri keke role roma, “Aekia ame pala ne papea agau a matasu matana kanname, ava ke meimia na i ka sana likina ta bainga ka apanung laekia ta i nga manenasa mateng?”
37 Mas alguns objetaram: Não podia ele, que abriu os olhos ao cego, fazer que este não morresse?
38 Minmina nae Iesus ke kanimaia maenang muni ngallo nge i, na ke lele nga malle a agau e mate. Ka i a baveng eke biukale kaona ka lollo te.
38 Jesus, agitando-se novamente em si mesmo, encaminhou-se para o túmulo; era este uma gruta a cuja entrada tinham posto uma pedra.
39 Nae Iesus ke role kerea roma, “Ngaka patalele patali ka lollo laekolong.”
39 Então, ordenou Jesus: Tirai a pedra. Disse-lhe Marta, irmã do morto: Senhor, já cheira mal, porque já é de quatro dias.
40 Nae Iesus ke ale roma, “Iau ama role kone tapu roma, ngaroma nga longopatokona, na ko la kelange Nutu ginggingngana.”
40 Respondeu-lhe Jesus: Não te disse eu que, se creres, verás a glória de Deus?
41 Minmina nae keke patalele patali ka lollo. Nae Iesus ke kela lakailu ba ke role roma, “Tamau, iau ka kinpataetaea giang kurumea ino longe pangamologangau.
41 Tiraram, então, a pedra. E Jesus, levantando os olhos para o céu, disse: Pai, graças te dou porque me ouviste.
42 Iau ka laumatana tapu roma, ko longlonge pangamologangau ka kaeme kinung. Ava iau ka role minmina ta baina reke meisinsi ikia ngeke longo, na nga loreapatokona roma one ko ba iau.”
42 Aliás, eu sabia que sempre me ouves, mas assim falei por causa da multidão presente, para que creiam que tu me enviaste.
43 Ka ine rolea pangamologa nginngina tapu, na i ke kiu kaligi roma, “Lasarus, ngo lelemalaga.”
43 E, tendo dito isto, clamou em alta voz: Lázaro, vem para fora!
44 Na agau laeala e mate ke lelemalaga ka piungapita ngareangana ka kamaname ba kaename ka malo iname, ba ka rugungpita ngareangana ka raguna ka malo inte. Minmina nae Iesus ke role kerea roma, “Ngaka luvarure malo iname ta baina nge tao.”
44 Saiu aquele que estivera morto, tendo os pés e as mãos ligados com ataduras e o rosto envolto num lenço. Então, lhes ordenou Jesus: Desatai-o e deixai-o ir.
45 Minmina na ragau papatu nga Iura nginngina reke loa ta kelange Maria beke kele killa laeala e bollau ae Iesus kuma kia ka loreapatokona te i.
45 Muitos, pois, dentre os judeus que tinham vindo visitar Maria, vendo o que fizera Jesus, creram nele.
46 Ava palu nge ri keke loa te Parisiome, na keke ture oru rae Iesus kuma ki.
46 Outros, porém, foram ter com os fariseus e lhes contaram dos feitos que Jesus realizara.
47 Minmina na piris re kapunu bae Parisiome keke kiukinunge Iurame ravollalaukerea memena,
47 Então, os principais sacerdotes e os fariseus convocaram o Sinédrio; e disseram: Que estamos fazendo, uma vez que este homem opera muitos sinais?
48 Ngaroma ita ngaka kelapalikovauu kia mana ine umma minmina, na ragau kinung nga loreapatokona te i. Bae Romme ngeke atu, na ngeke ravupatali ka tempel ae ita kala nga ragau rae ita.”
48 Se o deixarmos assim, todos crerão nele; depois, virão os romanos e tomarão não só o nosso lugar, mas a própria nação.
49 Ava te e nge ri a giana nge Kaiapas a i a piris e kapunu ka pesingmatana laeala ke role kerea roma, “Miau ka sana lomiaumatana ka otte bavakena!
49 Caifás, porém, um dentre eles, sumo sacerdote naquele ano, advertiu-os, dizendo: Vós nada sabeis,
50 Ba ka sana ka kelapatokonkona roma, ke pe ta miau tunge agau kena ta i mateng ta kalaunge ragau rae ita nga baina ri kinung sane ngeke kauu.”
50 nem considerais que vos convém que morra um só homem pelo povo e que não venha a perecer toda a nação.
51 Ka ine role minmina na i ke sane rolea oru e lelemana nga i muni lonamatanangana. Ke sa. Ka i a piris e kapunu ka pesingmatana laeala. Minmina na nga pangamologa laeala i ke tokale Iesus matengana ngarume ta kalaunge ragau rae ri.
51 Ora, ele não disse isto de si mesmo; mas, sendo sumo sacerdote naquele ano, profetizou que Jesus estava para morrer pela nação
52 Ba matengana sane nge kalaue ragau rae ri mana. Ke sa. I ke la mateng ta baina i nge pulikinunge goe rae Nutu reke momo nga ina re kalaoka ta ri momong nga ginunga kena mana.
52 e não somente pela nação, mas também para reunir em um só corpo os filhos de Deus, que andam dispersos.
53 Minmina na, ngarume nga kae laeala, na reke taoamugmuga nge Iurame keke potolulu Iesus kana ta ri samungpununge.
53 Desde aquele dia, resolveram matá-lo.
54 Minmina nae Iesus ke sane tatao nga Iurame ragurea tale. Ava ke kaꞌe inaeala, na ke loa ta inte kokoro ta ina a sana ragau ngia, ta maga kunna te e bollau eke patoe kae Ipriam. Na i ke momo nga inaeala kala nga barangalele ra kanna.
54 De sorte que Jesus já não andava publicamente entre os judeus, mas retirou-se para uma região vizinha ao deserto, para uma cidade chamada Efraim; e ali permaneceu com os discípulos.
55 Na kaning e bollau ae Iurame a ri ke patoe kae Paska ke lele kokoro. Minmina na ragau papatu keke lelemalaga nga ina re ngapotu ngae Ierusalem, na keke loapatae tae Ierusalem ta ri leleng pala nga Paska. Keke loapataetae ta ri kumangng kurumea baingarea te nga pangalellepaꞌe ri muni.
55 Estava próxima a Páscoa dos judeus; e muitos daquela região subiram para Jerusalém antes da Páscoa, para se purificarem.
56 Ka ina ragau ke lele ngae Ierusalem tapu, na keke ella te Iesus. Ba ke meisinsi nga malle re nga tempel, na keke palibalaglaga rea roma, “Ka lomiauvavai mina ngaetai? I ke la atung ta Kaning E Bollau, o ke sa?”
56 Lá, procuravam Jesus e, estando eles no templo, diziam uns aos outros: Que vos parece? Não virá ele à festa?
57 Ba piris re kapunu bae Parisiome keke role gingging ka ragau roma, ngaroma agau te nga lonamatana ka malle a Iesus momo ngia, na nge ture nga baina ngeke laue.
57 Ora, os principais sacerdotes e os fariseus tinham dado ordem para, se alguém soubesse onde ele estava, denunciá-lo, a fim de o prenderem.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.