Hebreus 11
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NVT
1 Lopatokona ka i a taru? Ba agau a lopatokonakana te Nutu ka baingana maetai? Ka i a agau ora lonamatana tapu roma, i ke la ravunge oru ra i momalla ta Nutu kumangng ki. I ke sane kelkele oru nginngina ra i lonapatokona tao ka matana kanname, ava ngallo nge i i ka lonamatana gingging roma, oru nginngina ka kaomannmannangana ki.
1 A fé mostra a realidade daquilo que esperamos; ela nos dá convicção de coisas que não vemos.
2 Ra lopatokonakana te Nutu onreke momo pala keke kuma minmina, nae Nutu ke pato rea ka ragau reke pepe.
2 Pela fé, pessoas em tempos passados obtiveram aprovação.
3 Ita ka lorapatokona, minmina na ita ka loramatana roma, Nutu ke koipage orume kinung ka pangamologa ra kanna. Ita ka loramatana roma, Nutu ke koipage oru nginngina kinung ka oru ra matara kanname ke sane ke kelkela rea.
3 Pela fé, entendemos que todo o universo foi formado pela palavra de Deus; assim, o que se vê originou-se daquilo que não se vê.
4 Ba pala nae Abel ka lonapatokona, minmina na i ke tunge tunga te ore pe raumana nga tunga a tataokia ae Kein tunge. Nae Nutu ke patoe Abel ka agau a baingana tupu kurumea lopatokona ae i ine role kia roma, “Tunga ra one tungu rea keke pepe nga ragugu.” Ka kaomanna, Abel ke mate nganige tapu, ava lopatokona ae i ke umma ta pangalomatana ita sonrau tale.
4 Pela fé, Abel apresentou a Deus um sacrifício superior ao de Caim. Com isso, mostrou que era um homem justo, e Deus aprovou suas ofertas. Embora há muito esteja morto, ainda fala por meio de seu exemplo.
5 Ba pala nae Enok ka lonapatokona, minmina nae Nutu ke ravupataea lakailu ka ine mauli ta baina i sane nge mate. Ke sane ke kalipa kia muni kurumea, Nutu ke ravupataea lakailu tapu. Ollaeala ka kaomannmannangana kia kurumea, pala, ka inae Nutu sane ravupataea tale, na i ke role kia roma, “Ka one a agau a iau laupe kia.”
5 Pela fé, Enoque foi levado para o céu sem ver a morte; “ele desapareceu porque Deus o levou para junto de si”. Porque, antes de ser levado, ele era conhecido por agradar a Deus.
6 Ba ngaroma agau te sana nga lonapatokona, na ka sana la i a agau ae Nutu lonape kia. Iau ka role minmina kurumea, agau e bai ta loanga te Nutu nga lonapatokona roma, Nutu ke momo. Ba nga lonapatokona roma, Nutu ke la tungnge alang e pe ta agau e tangtange i ae Nutu raumana.
6 Sem fé é impossível agradar a Deus. Quem deseja se aproximar de Deus deve crer que ele existe e que recompensa aqueles que o buscam.
7 Ba pala, ka inae Nutu turulomatana te Noa ka oru reke la leleng ngarume onrae Noa matana kanname ke sane ke kela rea tale, nae Noa ka lonapatokona te i. Minmina na i ke ulopisigia i muni nge Nutu raguna na ke kuma ka mono te ore nga ravunglelenge ragau reke momo nga balekaina ae i. Ba lopatokona laeala ae i kala nga kumangngana ine kuma ka mono laeala keke pakosining roma, ragau re nga mogalo laekia e ngape baingarea keke sosoali raumana nge Nutu raguna. Nae Nutu ke patoe Noa ka agau a baingana tupu kurumea lopatokona ae i.
7 Pela fé, Noé construiu uma grande embarcação para salvar sua família do dilúvio. Ele obedeceu a Deus, que o advertiu a respeito de coisas que nunca haviam acontecido. Pela fé, condenou o resto do mundo e recebeu a justiça que vem por meio da fé.
8 Ba pala, ka inae Nutu kiue Abaram, nae Abaram ka lonapatokona te i. Minmina na i ke longo te i, ba ke loa ta ina e ngatauga orae Nutu bai ta tunge te i. I ka sana lonamatana ka inaeala, ava ke longomana te Nutu na ke loa.
8 Pela fé, Abraão obedeceu quando foi chamado para ir à outra terra que ele receberia como herança. Ele partiu sem saber para onde ia.
9 I ka lonapatokona te Nutu, minmina na i ke momo nga inaeala ae Nutu patokala ta i tunge te i ma i a agasila te ore momo nga maga a sana i a maga ae i. Ka ine mommo nga inaeala, na i ke momo nga bale onreke kuma ki ka malome. Ba ngarume nae Aisak bae Iekop keke momo minmina bole kurumea, ka i a ina ae Nutu patokala ta i tungnge te ri bole.
9 E, mesmo quando chegou à terra que lhe havia sido prometida, viveu ali pela fé, pois era como estrangeiro, morando em tendas. Assim também fizeram Isaque e Jacó, que herdaram a mesma promessa.
10 Abaram ke momo minmina kurumea, i ke momalle maga kunna te e bollau ore la momong passavele orae Nutu muni potopita te be kuma kia.
10 Abraão esperava confiantemente pela cidade de alicerces eternos, planejada e construída por Deus.
11 Ba ngarume bole, ka inae Abaram papisigi tapu ba napengana ae Sera ke sumpi, nae Abaram ka lonapatokona te Nutu. Minmina nae Nutu ke tunge gingginga te ri, na ka nerea ka goe. Nutu ke kuma minmina kurumea, Abaram ka lonapatokona roma Nutu ore patokala te i ke la kumangng kurumea oru a i patokala te.
11 Pela fé, até mesmo Sara, embora estéril e idosa, pôde ter um filho. Ela creu que Deus era fiel para cumprir sua promessa.
12 Minmina na agau kena laeala ora mirana kela basema i e mate tapu ka sivuna memena papatu. Ba sivuna memena nginngina ka ri papatu raumana basema mata reke momo nga tava. Ba ka sana agau te totorong ta sisingi rea kurumea, ka ri papatu raumana basema bai reke momo nga pelau kaona.
12 E, assim, uma nação inteira veio desse homem velho e sem vigor, uma nação numerosa como as estrelas do céu e incontável como a areia da praia.
13 Ra nginngina kinung ka loreapatokona te Nutu ta ke lele nga ina ri ke mate. Ke sane ke rave oru rae Nutu patokala tao. Ke sa. Keke kela rea ba keke paserengkala rea ineke momo ngatauga tale. Ba keke turupota roma, ka ri ra ragasila mana, ba mogalo laekia e ngape ka sana i a maga ae ri mannangana.
13 Todos eles morreram na fé e, embora não tenham recebido todas as coisas que lhes foram prometidas, as avistaram de longe e de bom grado as aceitaram. Reconheceram que eram estrangeiros e peregrinos neste mundo.
14 Ragau reke pamologa minmina keke pakosining roma, keke tangtange maga ae ri mannangana.
14 Evidentemente, quem fala desse modo espera ter sua própria pátria.
15 Ka sana loreavavai ta maga laeala a ri ke kaꞌe pala. Taroma ri ta loreavavai minmina, na ri teke galiu ta maga laeala muni.
15 Se quisessem, poderiam ter voltado à terra de onde saíram,
16 Ava ke sa. Ri keke bai ta loanga ta maga te ore pe raumana nga maga laeala a ri ke kaꞌe pala. Keke matea maga e momo nga Nutu mallena nga tava. Minmina nae Nutu ka sana balengea ta ri patonge i ae Nutu ka Nutu ae ri kurumea, i ke kalitupe maga kunna te e bollau ta ri momong ngia.
16 mas buscavam uma pátria superior, um lar celestial. Por isso Deus não se envergonha de ser chamado o Deus deles, pois lhes preparou uma cidade.
17 — ausente —
17 Pela fé, Abraão, ao ser posto à prova, ofereceu Isaque como sacrifício. Abraão, que havia recebido as promessas, estava disposto a sacrificar seu único filho,
18 — ausente —
18 embora Deus lhe tivesse dito: “Isaque é o filho de quem depende sua descendência”.
19 Abaram ka lonapatokona roma, Nutu ka kana ka gingginga ta pangasigingpagange agau e mate nga mateng. Minmina na, ke kela basema i ke ravugaliue Aisak muni nga mateng.
19 Concluiu que, se Isaque morresse, Deus tinha poder para trazê-lo de volta à vida. E, em certo sentido, recebeu seu filho de volta dos mortos.
20 Bae Aisak ka lonapatokona te Nutu bole. Minmina na i ke tunge pangamologa e nga kavingtulu te Iekop riluae Iso. Ka i a pangamologa ore ta oru reke la leleng nge ri ngarume.
20 Pela fé, Isaque prometeu bênçãos para o futuro de seus filhos, Jacó e Esaú.
21 Bae Iekop ka lonapatokona te Nutu bole, minmina na ka ine kokoro ta i mateng, na i ke tunge pangamologa e nga kavingtulu te Iosep tuna memena ka ri lua. Ba ke kalapagpage Nutu ine meistokalkale ka to ae i.
21 Pela fé, Jacó, prestes a morrer, abençoou cada um dos filhos de José e se curvou para adorar, apoiado em seu cajado.
22 Bae Iosep ka lonapatokona te Nutu bole, minmina na ka ine kokoro ta i mateng, na i ke rolea pangamologa re ta ragau re ngae Israel kangareangana ngae Isip ngarume. Ba ke role kerea ta ri ngeke loa ka giname kala nge ri nga ina ri nge ka.
22 Pela fé, José, no fim da vida, declarou com toda a confiança que os israelitas deixariam o Egito e deu ordens para que cuidassem de seus ossos.
23 Bae Moses naname bae tamana ka loreapatokona te Nutu bole. Minmina na keke pakoea Moses ka inname ka ri mologi ngarume nga naname toangapisigingana kia. Keke pakoea kurumea, keke kele roma, ka i a goe paenakena ora sana tongana kena ma goe pattoto. Ba ri ke sane ke matautaue kelangpatali e ngae Isip bangapaga a kanna.
23 Pela fé, os pais de Moisés o esconderam por três meses tão logo ele nasceu, pois viram que a criança era linda e não tiveram medo de desobedecer ao decreto do rei.
24 Bae Moses ka lonapatokona te Nutu bole. Minmina na ka ine lele bollau tapu, na i ka sana omona ta ri patonge ka kelangpatali e ngae Isip tunapiau goe ae i. Ke sa.
24 Pela fé, Moisés, já adulto, recusou ser chamado filho da filha do faraó,
25 I ke bai ta kaningmainge miralali kala nga ragau rae Nutu. Ke sane matea ta loangakurumea re ngae Isip baingarea reke sosoali ta baina i nge paserengkale mirana ka panna inte mana.
25 preferindo ser maltratado junto com o povo de Deus a aproveitar os prazeres transitórios do pecado.
26 Nge Moses kelangana, ragau rolengsoali ngareangana kia ka tongarea kena ma na nga Karais ravu rea. Ba rolengsoali nginngina keke pepe raumana nga kilipu rae ragau re ngae Isip. I ka lonavavai minmina kurumea, i ke ella ta alanga e pe a i la ravunge ngarume.
26 Considerou melhor sofrer por causa do Cristo do que possuir os tesouros do Egito, pois tinha em vista sua grande recompensa.
27 I ka lonapatokona te Nutu, minmina na i ke kaꞌe Isip. Ba ke sane matautaue kelangpatali iukiangana. Ke sa. I ke maisgingging kurumea, ke kela basema i ke kele Nutu ora ragau matarea kanname ke sane ke totorong ta kelange.
27 Pela fé, saiu do Egito sem medo da ira do rei e prosseguiu sem vacilar, como quem vê aquele que é invisível.
28 I ka lonapatokona te Nutu, minmina na i ke loakurumea bainga e nga Paska ore role ka re ngae Israel ta ri ngeke magoelole bale rae ri karea biunga ka sipsip goekia totona. I ke kuma minmina ta baina anggelo orae Nutu baꞌe ta samungpununge ragau turea memena re kapunu sane nge sapune Israelme turea memena re kapunu.
28 Pela fé, ordenou que o povo de Israel celebrasse a Páscoa e aspergisse com sangue os batentes das portas, para que o anjo da morte não matasse seus filhos mais velhos.
29 Ba pala, na ragau re ngae Israel ka loreapatokona te Nutu bole. Minmina na ri keke taotote Pelau E Tente ore sagatoto ma i a mogalo e galgalangngpa mana. Ba ka ina re ngae Isip onreke lolakurume rea keke ava ta kumangng minmina, na me laeala ke galiu ta mallena ba ke gasipita rea na keke mate.
29 Pela fé, o povo de Israel atravessou o mar Vermelho, como se estivesse em terra seca. Quando os egípcios tentaram segui-los, morreram todos afogados.
30 Ba pala ka inae Iosua taoamugmuga ka ragau re ngae Israel, na ri ka loreapatokona te Nutu. Minmina na ka ineke taotaliue maga kunna e bollau ae Ieriko ka kaeme ka ri lima ba lua tapu, na maga kunna laeala e bollau kana savanaume keke pupupisigi.
30 Pela fé, o povo marchou ao redor de Jericó durante sete dias, e suas muralhas caíram.
31 Ba avale laeala apamauluanakana a giana nge Reap ka lonapatokona te Nutu bole. Minmina na re ngae Israel ke sane ke sapune avale laeala ka ineke sapunpune ragau re ngae Ieriko reke longosa te Nutu. Ke sane ke sapune avale laeala kurumea, pala na i ke ngata ta ra nginngina re ngae Israel onreke kelatonto nga maga ae i ta ri momong nga bale ae i.
31 Pela fé, a prostituta Raabe não foi morta com os habitantes de sua cidade que se recusaram a obedecer, pois ela acolheu em paz os espiões.
32 Ba ka ragau papatu muni re pala onra loreapatokona te Nutu bole baseme: Gireon, bae Barak, bae Samson, bae Iepta, bae Revit, bae Samuel, ba ragau reke toe Nutu kaona. Ava ka sana kau panangng ta panganana ta ri kinung nakai.
32 Quanto mais preciso dizer? Levaria muito tempo para falar sobre a fé que Gideão, Baraque, Sansão, Jefté, Davi, Samuel e os profetas tiveram.
33 Ra nginngina kinung ka loreapatokona te Nutu, minmina na keke ulopisigia ragau re nga ina pattoto, ba keke bai ka ragau ta ri kumangng ka bainga reke tupu, ba keke rave oru rae Nutu patokala ta i tunga rea te ri. Bae Nutu ke patampite laionme kaorea ta baina ri sane ngeke kore palu nge ri kurumea lopatokona ae ri te i.
33 Pela fé, eles conquistaram reinos, governaram com justiça e receberam promessas. Fecharam a boca de leões,
34 Palu nge ri keke bai ka siame ginggingngarea ta ri nga manereasa tonga rea. Ba palu keke kaꞌe ragau reke bai ta telengpunu rea ka resalla ra matareame ka ri lua kamareame. Palu ka likireasa raumana, avae Nutu ke tunge gingginga te ri kurumea lopatokona ae ri te i. Ba palu keke lele ri ra ra balingkana ra karea ka gingginga e bollau, na keke ulopisigia ragau ra balingkana re nga ina pattoto.
34 apagaram chamas de fogo e escaparam de morrer pela espada. Sua fraqueza foi transformada em força. Tornaram-se poderosos na batalha e fizeram fugir exércitos inteiros.
35 Ba palu ra ravale keke ravugaliue turea memena reke mate inae Nutu pasigipaga rea nga mateng. Ba palu keke rave miralali e bollau raumana kurumea lopatokona ae ri te Nutu. Ba ka ina reke pamiralali rea beke pulakala rea nga pulangkala ke bai ta ulongmalaga rea nga pulangkala, na ri keke malai na keke mate. Keke malai kurumea, keke matea Nutu ta i pangasigingpaga rea nga mateng ta baina ri ngeke rave mauling laeala ore pe raumana nga mauling nga mogalo laekia e ngape.
35 Mulheres receberam de volta seus queridos que haviam morrido. Outros, porém, foram torturados, recusando-se a ser libertos, e depositaram sua esperança na ressurreição para uma vida melhor.
36 Ragau keke rolepagalising ka palu nge ri ba keke sapi rea. Ba keke samapite palu ka oalo reke gingging, na keke ulo rea nga pulangkala.
36 Alguns foram alvo de zombaria e açoites, e outros, acorrentados em prisões.
37 Ba keke tamalipune palu, ba keke teletote pattoto nga rina lua, ba keke sapune palu ka resalla ra matareame ka ri lua. Ba palu nge ri ka sana karea lungapaga, minmina na keke tatao ka lungapaga ngareangana ka sipsipme ba posi ra meme patureame mana. Ka sana karea oru bavakena. Ba ragau keke pamiralali rea ba keke baisolali rea.
37 Alguns morreram apedrejados, outros foram serrados ao meio, e outros ainda, mortos à espada. Alguns andavam vestidos com peles de ovelhas e cabras, necessitados, afligidos e maltratados.
38 Keke tatao kalaoveka nga malle reke galgalangngpa ba nga kapangngme, ba keke momo nga bavengeme ba nga lulu reke momo nga mogalo. Ka sana tongarea kena ma ragau pattoto re nga mogalo laekia e ngape. Ke sa. Ka ri ra ragau reke pepe raumana nga ragau pattoto reke momo nga mogalo laekia e ngape.
38 Este mundo não era digno deles. Vagaram por desertos e montes, escondendo-se em cavernas e buracos na terra.
39 Nutu ke patoe ra nginngina kinung ka ragau reke pepe nga raguna kurumea lopatokona ae ri te i. Ava ka sana te i nge ri rave kavingtulu rae Nutu patokala pala ta i tunga rea.
39 Todos eles obtiveram aprovação por causa de sua fé; no entanto, nenhum deles recebeu tudo que havia sido prometido.
40 Ka sana te e nge ri rave kavingtulu rae Nutu patokala pala ta i tunga rea kurumea, Nutu ke bai ta tungnge oru e pe raumana muni te ita, ta baina ita keke kinung nga ita ra ragau reke tupu nge Nutu raguna.
40 Pois Deus tinha algo melhor preparado para nós, de modo que, sem nós, eles não chegassem à perfeição.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.