Hebreus 11
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NAA
1 Lopatokona ka i a taru? Ba agau a lopatokonakana te Nutu ka baingana maetai? Ka i a agau ora lonamatana tapu roma, i ke la ravunge oru ra i momalla ta Nutu kumangng ki. I ke sane kelkele oru nginngina ra i lonapatokona tao ka matana kanname, ava ngallo nge i i ka lonamatana gingging roma, oru nginngina ka kaomannmannangana ki.
1 Ora, a fé é a certeza de coisas que se esperam, a convicção de fatos que não se veem.
2 Ra lopatokonakana te Nutu onreke momo pala keke kuma minmina, nae Nutu ke pato rea ka ragau reke pepe.
2 Pois, pela fé, os antigos obtiveram bom testemunho.
3 Ita ka lorapatokona, minmina na ita ka loramatana roma, Nutu ke koipage orume kinung ka pangamologa ra kanna. Ita ka loramatana roma, Nutu ke koipage oru nginngina kinung ka oru ra matara kanname ke sane ke kelkela rea.
3 Pela fé, entendemos que o universo foi formado pela palavra de Deus, de maneira que o visível veio a existir das coisas que não são visíveis.
4 Ba pala nae Abel ka lonapatokona, minmina na i ke tunge tunga te ore pe raumana nga tunga a tataokia ae Kein tunge. Nae Nutu ke patoe Abel ka agau a baingana tupu kurumea lopatokona ae i ine role kia roma, “Tunga ra one tungu rea keke pepe nga ragugu.” Ka kaomanna, Abel ke mate nganige tapu, ava lopatokona ae i ke umma ta pangalomatana ita sonrau tale.
4 Pela fé, Abel ofereceu a Deus um sacrifício mais excelente do que Caim, pelo qual obteve testemunho de ser justo, tendo a aprovação de Deus quanto às suas ofertas. Por meio da fé, mesmo depois de morto, ainda fala.
5 Ba pala nae Enok ka lonapatokona, minmina nae Nutu ke ravupataea lakailu ka ine mauli ta baina i sane nge mate. Ke sane ke kalipa kia muni kurumea, Nutu ke ravupataea lakailu tapu. Ollaeala ka kaomannmannangana kia kurumea, pala, ka inae Nutu sane ravupataea tale, na i ke role kia roma, “Ka one a agau a iau laupe kia.”
5 Pela fé, Enoque foi levado a fim de não passar pela morte; não foi achado, porque Deus o havia levado. Pois, antes de ser levado, obteve testemunho de que havia agradado a Deus.
6 Ba ngaroma agau te sana nga lonapatokona, na ka sana la i a agau ae Nutu lonape kia. Iau ka role minmina kurumea, agau e bai ta loanga te Nutu nga lonapatokona roma, Nutu ke momo. Ba nga lonapatokona roma, Nutu ke la tungnge alang e pe ta agau e tangtange i ae Nutu raumana.
6 De fato, sem fé é impossível agradar a Deus, porque é necessário que aquele que se aproxima de Deus creia que ele existe e que recompensa os que o buscam.
7 Ba pala, ka inae Nutu turulomatana te Noa ka oru reke la leleng ngarume onrae Noa matana kanname ke sane ke kela rea tale, nae Noa ka lonapatokona te i. Minmina na i ke ulopisigia i muni nge Nutu raguna na ke kuma ka mono te ore nga ravunglelenge ragau reke momo nga balekaina ae i. Ba lopatokona laeala ae i kala nga kumangngana ine kuma ka mono laeala keke pakosining roma, ragau re nga mogalo laekia e ngape baingarea keke sosoali raumana nge Nutu raguna. Nae Nutu ke patoe Noa ka agau a baingana tupu kurumea lopatokona ae i.
7 Pela fé, Noé, divinamente instruído a respeito de acontecimentos que ainda não se viam e sendo temente a Deus, construiu uma arca para a salvação de sua família. Assim, ele condenou o mundo e se tornou herdeiro da justiça que vem da fé.
8 Ba pala, ka inae Nutu kiue Abaram, nae Abaram ka lonapatokona te i. Minmina na i ke longo te i, ba ke loa ta ina e ngatauga orae Nutu bai ta tunge te i. I ka sana lonamatana ka inaeala, ava ke longomana te Nutu na ke loa.
8 Pela fé, Abraão, quando chamado, obedeceu, a fim de ir para um lugar que devia receber como herança; e partiu sem saber para onde ia.
9 I ka lonapatokona te Nutu, minmina na i ke momo nga inaeala ae Nutu patokala ta i tunge te i ma i a agasila te ore momo nga maga a sana i a maga ae i. Ka ine mommo nga inaeala, na i ke momo nga bale onreke kuma ki ka malome. Ba ngarume nae Aisak bae Iekop keke momo minmina bole kurumea, ka i a ina ae Nutu patokala ta i tungnge te ri bole.
9 Pela fé, peregrinou na terra da promessa como em terra alheia, habitando em tendas com Isaque e Jacó, herdeiros com ele da mesma promessa.
10 Abaram ke momo minmina kurumea, i ke momalle maga kunna te e bollau ore la momong passavele orae Nutu muni potopita te be kuma kia.
10 Porque Abraão aguardava a cidade que tem fundamentos, da qual Deus é o arquiteto e construtor.
11 Ba ngarume bole, ka inae Abaram papisigi tapu ba napengana ae Sera ke sumpi, nae Abaram ka lonapatokona te Nutu. Minmina nae Nutu ke tunge gingginga te ri, na ka nerea ka goe. Nutu ke kuma minmina kurumea, Abaram ka lonapatokona roma Nutu ore patokala te i ke la kumangng kurumea oru a i patokala te.
11 Pela fé, também, a própria Sara, apesar de não poder ter filhos e já ser idosa, recebeu poder para ser mãe, pois considerou fiel aquele que lhe havia feito a promessa.
12 Minmina na agau kena laeala ora mirana kela basema i e mate tapu ka sivuna memena papatu. Ba sivuna memena nginngina ka ri papatu raumana basema mata reke momo nga tava. Ba ka sana agau te totorong ta sisingi rea kurumea, ka ri papatu raumana basema bai reke momo nga pelau kaona.
12 Por isso, também de um só homem, praticamente morto, saiu uma posteridade tão numerosa como as estrelas do céu e inumerável como a areia que está na praia do mar.
13 Ra nginngina kinung ka loreapatokona te Nutu ta ke lele nga ina ri ke mate. Ke sane ke rave oru rae Nutu patokala tao. Ke sa. Keke kela rea ba keke paserengkala rea ineke momo ngatauga tale. Ba keke turupota roma, ka ri ra ragasila mana, ba mogalo laekia e ngape ka sana i a maga ae ri mannangana.
13 Todos estes morreram na fé. Não obtiveram as promessas, mas viram-nas de longe e se alegraram com elas, confessando que eram estrangeiros e peregrinos na terra.
14 Ragau reke pamologa minmina keke pakosining roma, keke tangtange maga ae ri mannangana.
14 Porque os que falam desse modo manifestam estar procurando uma pátria.
15 Ka sana loreavavai ta maga laeala a ri ke kaꞌe pala. Taroma ri ta loreavavai minmina, na ri teke galiu ta maga laeala muni.
15 E, se, na verdade, se lembrassem daquela de onde saíram, teriam oportunidade de voltar.
16 Ava ke sa. Ri keke bai ta loanga ta maga te ore pe raumana nga maga laeala a ri ke kaꞌe pala. Keke matea maga e momo nga Nutu mallena nga tava. Minmina nae Nutu ka sana balengea ta ri patonge i ae Nutu ka Nutu ae ri kurumea, i ke kalitupe maga kunna te e bollau ta ri momong ngia.
16 Mas, agora, desejam uma pátria superior, isto é, celestial. Por isso, Deus não se envergonha deles, de ser chamado o seu Deus, porque lhes preparou uma cidade.
17 — ausente —
17 Pela fé, Abraão, quando posto à prova, ofereceu Isaque. Aquele que acolheu as promessas de Deus estava a ponto de sacrificar o seu único filho,
18 — ausente —
18 do qual havia sido dito: “A sua descendência virá por meio de Isaque.”
19 Abaram ka lonapatokona roma, Nutu ka kana ka gingginga ta pangasigingpagange agau e mate nga mateng. Minmina na, ke kela basema i ke ravugaliue Aisak muni nga mateng.
19 Abraão considerou que Deus era poderoso até para ressuscitar Isaque dentre os mortos, de onde também figuradamente o recebeu de volta.
20 Bae Aisak ka lonapatokona te Nutu bole. Minmina na i ke tunge pangamologa e nga kavingtulu te Iekop riluae Iso. Ka i a pangamologa ore ta oru reke la leleng nge ri ngarume.
20 Pela fé, igualmente Isaque abençoou Jacó e Esaú, a respeito de coisas que ainda estavam para vir.
21 Bae Iekop ka lonapatokona te Nutu bole, minmina na ka ine kokoro ta i mateng, na i ke tunge pangamologa e nga kavingtulu te Iosep tuna memena ka ri lua. Ba ke kalapagpage Nutu ine meistokalkale ka to ae i.
21 Pela fé, Jacó, quando estava para morrer, abençoou cada um dos filhos de José e, apoiado sobre a extremidade do seu bordão, adorou a Deus.
22 Bae Iosep ka lonapatokona te Nutu bole, minmina na ka ine kokoro ta i mateng, na i ke rolea pangamologa re ta ragau re ngae Israel kangareangana ngae Isip ngarume. Ba ke role kerea ta ri ngeke loa ka giname kala nge ri nga ina ri nge ka.
22 Pela fé, José, próximo do seu fim, fez menção do êxodo dos filhos de Israel, bem como deu ordens a respeito de seus próprios ossos.
23 Bae Moses naname bae tamana ka loreapatokona te Nutu bole. Minmina na keke pakoea Moses ka inname ka ri mologi ngarume nga naname toangapisigingana kia. Keke pakoea kurumea, keke kele roma, ka i a goe paenakena ora sana tongana kena ma goe pattoto. Ba ri ke sane ke matautaue kelangpatali e ngae Isip bangapaga a kanna.
23 Pela fé, Moisés, depois de nascer, foi escondido por seus pais durante três meses, porque viram que era um menino bonito e não temeram o decreto do rei.
24 Bae Moses ka lonapatokona te Nutu bole. Minmina na ka ine lele bollau tapu, na i ka sana omona ta ri patonge ka kelangpatali e ngae Isip tunapiau goe ae i. Ke sa.
24 Pela fé, Moisés, sendo homem feito, recusou ser chamado filho da filha de Faraó,
25 I ke bai ta kaningmainge miralali kala nga ragau rae Nutu. Ke sane matea ta loangakurumea re ngae Isip baingarea reke sosoali ta baina i nge paserengkale mirana ka panna inte mana.
25 preferindo ser maltratado junto com o povo de Deus a usufruir prazeres transitórios do pecado.
26 Nge Moses kelangana, ragau rolengsoali ngareangana kia ka tongarea kena ma na nga Karais ravu rea. Ba rolengsoali nginngina keke pepe raumana nga kilipu rae ragau re ngae Isip. I ka lonavavai minmina kurumea, i ke ella ta alanga e pe a i la ravunge ngarume.
26 Ele entendeu que ser desprezado por causa de Cristo era uma riqueza maior do que os tesouros do Egito, porque contemplava a recompensa.
27 I ka lonapatokona te Nutu, minmina na i ke kaꞌe Isip. Ba ke sane matautaue kelangpatali iukiangana. Ke sa. I ke maisgingging kurumea, ke kela basema i ke kele Nutu ora ragau matarea kanname ke sane ke totorong ta kelange.
27 Pela fé, Moisés abandonou o Egito, não ficando amedrontado com a ira do rei, pois permaneceu firme como quem vê aquele que é invisível.
28 I ka lonapatokona te Nutu, minmina na i ke loakurumea bainga e nga Paska ore role ka re ngae Israel ta ri ngeke magoelole bale rae ri karea biunga ka sipsip goekia totona. I ke kuma minmina ta baina anggelo orae Nutu baꞌe ta samungpununge ragau turea memena re kapunu sane nge sapune Israelme turea memena re kapunu.
28 Pela fé, celebrou a Páscoa e o derramamento do sangue, para que o exterminador não tocasse nos primogênitos dos israelitas.
29 Ba pala, na ragau re ngae Israel ka loreapatokona te Nutu bole. Minmina na ri keke taotote Pelau E Tente ore sagatoto ma i a mogalo e galgalangngpa mana. Ba ka ina re ngae Isip onreke lolakurume rea keke ava ta kumangng minmina, na me laeala ke galiu ta mallena ba ke gasipita rea na keke mate.
29 Pela fé, os israelitas atravessaram o mar Vermelho como por terra seca. Quando os egípcios tentaram fazer o mesmo, foram engolidos pelo mar.
30 Ba pala ka inae Iosua taoamugmuga ka ragau re ngae Israel, na ri ka loreapatokona te Nutu. Minmina na ka ineke taotaliue maga kunna e bollau ae Ieriko ka kaeme ka ri lima ba lua tapu, na maga kunna laeala e bollau kana savanaume keke pupupisigi.
30 Pela fé, ruíram as muralhas de Jericó, depois de rodeadas por sete dias.
31 Ba avale laeala apamauluanakana a giana nge Reap ka lonapatokona te Nutu bole. Minmina na re ngae Israel ke sane ke sapune avale laeala ka ineke sapunpune ragau re ngae Ieriko reke longosa te Nutu. Ke sane ke sapune avale laeala kurumea, pala na i ke ngata ta ra nginngina re ngae Israel onreke kelatonto nga maga ae i ta ri momong nga bale ae i.
31 Pela fé, Raabe, a prostituta, não foi destruída com os desobedientes, porque acolheu os espias com paz.
32 Ba ka ragau papatu muni re pala onra loreapatokona te Nutu bole baseme: Gireon, bae Barak, bae Samson, bae Iepta, bae Revit, bae Samuel, ba ragau reke toe Nutu kaona. Ava ka sana kau panangng ta panganana ta ri kinung nakai.
32 E que mais direi? Certamente me faltará o tempo necessário para falar de Gideão, de Baraque, de Sansão, de Jefté, de Davi, de Samuel e dos profetas,
33 Ra nginngina kinung ka loreapatokona te Nutu, minmina na keke ulopisigia ragau re nga ina pattoto, ba keke bai ka ragau ta ri kumangng ka bainga reke tupu, ba keke rave oru rae Nutu patokala ta i tunga rea te ri. Bae Nutu ke patampite laionme kaorea ta baina ri sane ngeke kore palu nge ri kurumea lopatokona ae ri te i.
33 os quais, por meio da fé, conquistaram reinos, praticaram a justiça, obtiveram promessas, fecharam a boca de leões,
34 Palu nge ri keke bai ka siame ginggingngarea ta ri nga manereasa tonga rea. Ba palu keke kaꞌe ragau reke bai ta telengpunu rea ka resalla ra matareame ka ri lua kamareame. Palu ka likireasa raumana, avae Nutu ke tunge gingginga te ri kurumea lopatokona ae ri te i. Ba palu keke lele ri ra ra balingkana ra karea ka gingginga e bollau, na keke ulopisigia ragau ra balingkana re nga ina pattoto.
34 extinguiram a violência do fogo, escaparam de ser mortos à espada, da fraqueza tiraram força, fizeram-se poderosos na guerra, puseram em fuga exércitos estrangeiros.
35 Ba palu ra ravale keke ravugaliue turea memena reke mate inae Nutu pasigipaga rea nga mateng. Ba palu keke rave miralali e bollau raumana kurumea lopatokona ae ri te Nutu. Ba ka ina reke pamiralali rea beke pulakala rea nga pulangkala ke bai ta ulongmalaga rea nga pulangkala, na ri keke malai na keke mate. Keke malai kurumea, keke matea Nutu ta i pangasigingpaga rea nga mateng ta baina ri ngeke rave mauling laeala ore pe raumana nga mauling nga mogalo laekia e ngape.
35 Mulheres receberam, pela ressurreição, os seus mortos. Alguns foram torturados, não aceitando seu resgate, para obterem superior ressurreição;
36 Ragau keke rolepagalising ka palu nge ri ba keke sapi rea. Ba keke samapite palu ka oalo reke gingging, na keke ulo rea nga pulangkala.
36 outros, por sua vez, passaram pela prova de zombarias e açoites, sim, até de algemas e prisões.
37 Ba keke tamalipune palu, ba keke teletote pattoto nga rina lua, ba keke sapune palu ka resalla ra matareame ka ri lua. Ba palu nge ri ka sana karea lungapaga, minmina na keke tatao ka lungapaga ngareangana ka sipsipme ba posi ra meme patureame mana. Ka sana karea oru bavakena. Ba ragau keke pamiralali rea ba keke baisolali rea.
37 Foram apedrejados, serrados ao meio, mortos ao fio da espada. Andaram como peregrinos, vestidos de peles de ovelhas e de cabras; passaram por necessidades, foram afligidos e maltratados.
38 Keke tatao kalaoveka nga malle reke galgalangngpa ba nga kapangngme, ba keke momo nga bavengeme ba nga lulu reke momo nga mogalo. Ka sana tongarea kena ma ragau pattoto re nga mogalo laekia e ngape. Ke sa. Ka ri ra ragau reke pepe raumana nga ragau pattoto reke momo nga mogalo laekia e ngape.
38 O mundo não era digno deles. Andaram errantes pelos desertos, pelos montes, pelas covas, pelos antros da terra.
39 Nutu ke patoe ra nginngina kinung ka ragau reke pepe nga raguna kurumea lopatokona ae ri te i. Ava ka sana te i nge ri rave kavingtulu rae Nutu patokala pala ta i tunga rea.
39 Todos estes, mesmo tendo obtido bom testemunho por meio da fé, não obtiveram a concretização da promessa,
40 Ka sana te e nge ri rave kavingtulu rae Nutu patokala pala ta i tunga rea kurumea, Nutu ke bai ta tungnge oru e pe raumana muni te ita, ta baina ita keke kinung nga ita ra ragau reke tupu nge Nutu raguna.
40 porque Deus tinha previsto algo melhor para nós, para que eles, sem nós, não fossem aperfeiçoados.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Hebreus 11, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.