Atos 9

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Ava ka kae nginngina tale nae Sol ke tointa barangalele rae Iesus karea ta i balingi rea. Ba bole i ke loa ta piris e kapunu
1 Enquanto isso, Saulo, motivado pela ânsia de matar os discípulos do Senhor, procurou o sumo sacerdote.
2 na ke ballage ta lau re ta loanga ki ta re kapunu nga sinagogme ngallo ngae Ramaskus, ta baina ngaroma i nge kalipa ka rapanung ba ravale bole ra loreapatokona ta Pamau E Loa Te Nutu nangina, na nge lau rea ba nge ravugaliu rea tae Ierusalem.
2 Pediu cartas para as sinagogas em Damasco, solicitando que cooperassem com a prisão de todos os seguidores do Caminho, homens e mulheres, que ali encontrasse, para levá-los como prisioneiros a Jerusalém.
3 Na ka inae Sol lola tae Ramaskus ave lele kokoro, na ka pannasa mana na olamana te ke killama nga tava ka taliungatotokalangana kia.
3 Quando se aproximava de Damasco, de repente uma luz do céu brilhou ao seu redor.
4 Minmina na i ke pupupisigi ta mogalo ba ke longe kaling ine rorole kia roma, “Sol! Sol! Ke meimia o umma ta pangamiralali iau?”
4 Ele caiu no chão e ouviu uma voz lhe dizer: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”.
5 Nae Sol ke ballage roma, “Avolau, on aetai ikolong?” Na i ke ale roma, “Ka iau ae Iesus a one umma ta pangamiralali iau.
5 “Quem és tu, Senhor?”, perguntou Saulo. E a voz respondeu: “Sou Jesus, a quem você persegue!
6 Ava one ngo sigipaga ba ngo loalu ta maga kunna e bollau, na ko la longnge ora iau matea ta one kumangng kia.”
6 Agora levante-se e entre na cidade, onde lhe dirão o que fazer”.
7 Na ragau reke tatao kala nge Sol keke meisinsi nga inaeala ka kaorea maena logongongana kerea. Keke longe kaling maina, ava ri ke sane ke kele agau te.
7 Os homens que estavam com Saulo ficaram calados de espanto, pois ouviam uma voz, mas não viam ninguém.
8 Nae Sol ke sigipaga nga mogalo, ava ka ine kinpole matana kanname na ke sane kele otte. Ka baina keke kampite kamana na keke taoamuga kia tae Ramaskus.
8 Saulo levantou-se do chão, mas, ao abrir os olhos, estava cego. Então o conduziram pela mão até Damasco.
9 Na ka kaeme ka ri mologi na matana kanname ke su ba ke sane inu be kani kana.
9 Lá ele permaneceu, cego, por três dias, e não comeu nem bebeu coisa alguma.
10 Na barangalele ae Iesus kanna te a giana nge Ananaias ke momo ngae Ramaskus. Bae Iesus Avolau ke kiu te i ngallo nga kelanga roma, “Ananaias!”
10 Havia em Damasco um discípulo chamado Ananias. O Senhor o chamou numa visão: “Ananias!”. “Sim, Senhor!”, respondeu ele.
11 Minmina nae Iesus Avolau ke role kia roma, “Ngo loa ta bale ae Iuras e momo nga pamau eke patoe kae Pamau E Tupu, na ngo ballaga ta agau te e ngae Tarasus a giana nge Sol iala. I ke kavkava,
11 O Senhor disse: “Vá à rua Direita, à casa de Judas. Ao chegar, pergunte por um homem de Tarso chamado Saulo. Ele está orando neste momento.
12 ba ngallo nga kelanga i ke kele agau a giana nge Ananaias ke atulu na ke pulipaia kamaname nge i ta baina i nge kela muni.”
12 Mostrei-lhe numa visão um homem chamado Ananias chegando e impondo as mãos sobre ele para que voltasse a enxergar”.
13 Avae Ananaias ke ale roma, “Avolau, iau ka longe turung papatu reke ture agau laeala kumangngana ine bavaia oru papatu reke sosoali ta ragau rae one reke tupu ngae Ierusalem.
13 Ananias, porém, respondeu: “Senhor, ouvi muita gente falar das coisas horríveis que esse homem vem fazendo ao teu povo santo em Jerusalém.
14 Ba i ke atu nasai tae Ramaskus nga gingginga a i rave nga piris re kapunu ta i launge reke kavkave giang.”
14 E ele tem autorização dos principais sacerdotes para prender todos que invocam o teu nome!”.
15 Avae Iesus Avolau ke role kae Ananaias roma, “Ngo loa, ta iau ka pulia apanung laeala tapu ta i a barangalele ae iau ta i turungu iau ta ra sana ri ra Iura kala nga kelangpatali nga ri, ba ta i turungu iau ta Iurame bole.
15 O Senhor, no entanto, disse: “Vá, pois Saulo é o instrumento que escolhi para levar minha mensagem aos gentios e aos reis, bem como ao povo de Israel.
16 Ba iau ka la pangapanaunge ka miralali ra i la ravungu rea nga ine nge turu iau ta ragau.”
16 E eu mostrarei a ele quanto deve sofrer por meu nome”.
17 Minmina nae Ananaias ke loa na ke lu lakallo ta bale laeala a Sol momo ngia. Na i ke pulipaia kamaname nge Sol ba ke role kia roma, “Kolingau ae Sol, Iesus Avolau ore lele nge one nga pamau ka ino tatu nasai ke ba iau ta baina one ngo kela muni bae Kannu E Tupu nge ponu nge one.”
17 Ananias foi e encontrou Saulo. Ao impor as mãos sobre ele, disse: “Irmão Saulo, o Senhor Jesus, que lhe apareceu no caminho para cá, me enviou para que você volte a enxergar e fique cheio do Espírito Santo”.
18 Na ka pannasa mana na ore basema lea konname keke pupu nga Sol matana kanname, na i ke kela muni. Minmina na i ke sigipaga na keke pamagoea.
18 No mesmo instante, algo semelhante a escamas caiu dos olhos de Saulo, e sua visão foi restaurada. Então ele se levantou, foi batizado
19 Na ngarume ka ine kani tapu, na mirana ke lele gingging muni.
19 e, depois de comer, recuperou as forças. Saulo permaneceu alguns dias em Damasco, com os discípulos.
20 Ba ka kae nginngina na i ke paturu ta pulingmalagange pangamologa e te Iesus ngallo nga sinagogme roma, “Iesus ka i ae Nutu tuna.”
20 Logo, começou a falar de Jesus nas sinagogas, dizendo: “Ele é o Filho de Deus!”.
21 Na ragau kinung reke longe pangamologangana keke magio ba keke paliballaga rea roma, “Aekia ka i a agau ame baisolalia re ngae Ierusalem reke kavkave gia laekia ae Iesus, o ke sa? Ita kaka roma i e atu nasai ta launga rea ba loangagaliu kerea ta piris re kapunu.”
21 Todos que o ouviam ficavam admirados. “Não é esse o homem que causou tanta destruição entre os que invocavam o nome de Jesus em Jerusalém?”, perguntavam. “E não veio aqui para levá-los como prisioneiros aos principais sacerdotes?”
22 Avae Sol pulingmalagangana ka pangamologa ke umma ta leleng gingging raumana. Ba turungpotanganame kae Iesus roma, ka i ae Karais, keke baikaovalala kae Iura reke momo ngae Ramaskus.
22 A pregação de Saulo tornou-se cada vez mais poderosa, pois ele deixava os judeus de Damasco perplexos, provando que Jesus é o Cristo.
23 Ngarume, ka ina kae papatu ke rongo tapu, nae Iurame keke katukala ba keke potointa ta ri ngeke sapune Sol.
23 Depois de certo tempo, alguns judeus conspiraram para matá-lo.
24 Ava ragau keke ture potongolu laeala te Sol. Nae Iurame keke ella ta maga kunna e bollau kana savanau kaoname ka kaeme ba rigome ta baina ri samungpununge Sol.
24 Dia e noite, vigiavam a porta da cidade com a intenção de assassiná-lo, mas ele foi informado desse plano.
25 Ava ka rigo te na reke lolakurumea Sol keke rave, na keke toatatape ka kasangng lagape nga savanau masina te.
25 Então, durante a noite, alguns de seus discípulos o baixaram pela muralha da cidade num grande cesto.
26 Ka ine lele ngae Ierusalem, na i ke ava ta pulingsivala kala nga aposelme. Ava keke mataue kurumea, ri ka sana loreapatokona roma, ka i a barangalele ae Iesus kanna te.
26 Quando Saulo chegou a Jerusalém, tentou se encontrar com os discípulos, mas todos estavam com medo dele, pois não acreditavam que ele tivesse de fato se tornado discípulo.
27 Avae Barnavas ke rave ba ke loa kia ta aposelme. Na ke turu pakerea kae Sol ine kele Iesus Avolau nga pamau ba ka inae Iesus Avolau pamologa te i. Ba bole i ke turu pakerea kae Sol ine sane matau ta pulingmalagange pangamologa e te Iesus ngae Ramaskus.
27 Então Barnabé o levou aos apóstolos e lhes contou como Saulo tinha visto o Senhor no caminho para Damasco e como ele lhe havia falado. Contou também que, em Damasco, Saulo havia pregado corajosamente em nome de Jesus.
28 Minmina nae Sol ke momo kala nge ri ba ke tao ka lonangana ngallo ngae Ierusalem. Ba i ke sane matautau ine pulimalaglage pangamologa e te Iesus.
28 Saulo permaneceu com os apóstolos e andava com eles por Jerusalém, pregando corajosamente em nome do Senhor.
29 I ke pamolloga ba ke paualle pangamologa kala nga Iura reke pamologa ka kaling ae Girikme, ava ri keke sissilia pamau ta samungpununge.
29 Também conversava e discutia com alguns judeus de fala grega, mas estes procuravam matá-lo.
30 Ava ka ina ra lopatokonakana te Karais ke longe ina ra nginngina ke bai ta samungpununge Sol, na keke ravupisigia tae Sisaria. Ba ngarume, na keke baꞌe tae Tarasus.
30 Quando os irmãos souberam disso, levaram Saulo a Cesareia e de lá o enviaram a Tarso.
31 Na nga iname kinung ngallo ngae Iurea, ba Galili, ba Sameria ragau ke sane ke umma ta pangamiralalinge ra lopatokonakana te Karais. Minmina na nga Kannu E Tupu pangaginggingngana kerea ri keke umma ta leleng papatu ka ineke tatao ka mataungareangana kae Nutu.
31 A igreja tinha paz em toda a Judeia, Galileia e Samaria e ia se fortalecendo à medida que andava no temor do Senhor. E, encorajada pelo Espírito Santo, crescia em número.
32 Ka inae Pita taliliu ta maga kunname, na i ke loa ta kelange ragau rae Nutu reke tupu onreke momo ngae Lira bole.
32 Pedro viajava por toda parte, e foi visitar o povo santo que vivia na cidade de Lida.
33 Na nga maga kunna laeala i ke kalipa ka agau te a giana nge Aineas ora mirana mate ba ka sana likina ta i sigingpaga nga nia ka pesingmataname ka ri lima ba mologi.
33 Ali encontrou um paralítico chamado Eneias, que permanecia de cama havia oito anos.
34 Ka bainae Pita ke role kia roma, “Aineas, Iesus Karais ke pape one. Ngo sigipaga ba ngo lule nia ae one.” Ka panna laeala mana nae Aineas ke sigipaga.
34 Pedro lhe disse: “Eneias, Jesus Cristo cura você! Levante-se e arrume sua maca!”. E, no mesmo instante, ele se levantou.
35 Na ragau karolu re ngae Lira bae Seron keke kele agau laeala, na keke lele ra lopatokonakana te Karais Avolau.
35 Todos os moradores de Lida e de Sarona viram Eneias e se converteram ao Senhor.
36 Ba ngallo nga maga kunna te a giana kae Iopa ka avale te ora i a barangalele ae Iesus kanna ba ka giana nge Tavita (ba ka ineke kampiliue Tavita ta kaling ae Girikme na keke patoe kae Rokas). Ba avale laeala ke kumkuma ka bainga reke pepe ba ke kalaulaue ragau ra sillolo ka kaeme kinung.
36 Havia em Jope uma discípula chamada Tabita (que em grego é Dorcas). Sempre fazia o bem às pessoas e ajudava os pobres.
37 Ka kae nginngina na soaling ke rave avale laeala ba ke mate. Na ragau keke magoea mirana ba keke pakenoe ngallo nga bale bilingana te e ngailu.
37 Por esse tempo, ficou doente e morreu. Seu corpo foi lavado para o sepultamento e colocado numa sala no andar superior.
38 Nae Iopa ke sane ngatauga ngae Lira. Minmina na ka inae ra lopatokonakana ke longe Pita ine momo ngae Lira, na keke baꞌe pana lua ra panung te i ka pangamologa te roma, “One ngo bolvole ta atung te mangng!”
38 Quando os discípulos souberam que Pedro estava perto de Lida, enviaram dois homens para lhe suplicar: “Por favor, venha o mais rápido possível!”.
39 Ka bainae Pita ke sigipaga na ke loakurume rea. Ba ka ine lele, na keke ravupataea ta bale bilingana e ngailu. Na ra nareatale memena kinung ke matepatali rea keke maistaliue Pita, na keke tantani ba keke pakosininge Pita ka lungapaga re ngallo ba lungapaga re ngapotu onrae Rokas kuma ki ine momo mauli tale.
39 Então Pedro voltou com eles e, assim que chegou, foi levado para a sala do andar superior. O cômodo estava cheio de viúvas que choravam e lhe mostravam os vestidos e outras roupas que Dorcas havia feito para elas.
40 Avae Pita ke bamalage ri kinung lagapotu na ke parovanu ka banungkiame, ba ke kave Nutu. Minmina na i ke kampiliu ta lavusa na ke role roma, “Tavita, ngo sigipaga.” Na avale laeala matana kanname keke kinpola, ba ka ine kele Pita na i ke sigipaga ka tarangana.
40 Pedro pediu que todos saíssem do quarto. Então, ajoelhou-se e orou. Voltando-se para o corpo da mulher, disse: “Tabita, levante-se”, e ela abriu os olhos. Quando ela viu Pedro, sentou-se.
41 Bae Pita ke kalaꞌe kamana ta kalaunge ta i meising nga kaename. Na ke kiu kinunge ragau rae Nutu reke tupu kala nga ravale ra nereatale memena ke matepatali rea, ba ke ulotape avale laeala te ri ka maulingngana.
41 Ele lhe deu a mão e a ajudou a levantar-se. Em seguida, chamou os discípulos e as viúvas e a apresentou viva.
42 Na pangamologa e role ta ollaeala e lele ke loa kalaoka ta iname kinung ngallo ngae Iopa. Minmina na ragau papatu ka loreapatokona te Iesus Avolau.
42 A notícia se espalhou por toda a cidade, e muitos creram no Senhor.
43 Bae Pita ke mommo ngae Iopa ka kae palu kala nga agau te a giana nge Saimon ora i a agau e kumkuma ka oru palu ka bulmakau patuname.
43 Pedro ficou em Jope algum tempo, hospedado na casa de Simão, um homem que trabalhava com couro.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.