Atos 7
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NVT
1 Ka baina piris e kapunu ke ballage Stepan roma, “Ka kaomanna ka pangamologa kakai?”
1 Então o sumo sacerdote lhe perguntou: “Estas acusações são verdadeiras?”.
2 Nae Stepan ke ale roma, “Kolingaume ba Tamau memena, ngaka longo te iau! Pala ta sisiukita ae Abaram momongana ngae Aran ba ka ine mommo ngae Mesopotemia tale, nae Nutu a kana ka olamana e toakala ke lele nge i.
2 Estêvão respondeu: “Irmãos e pais, ouçam-me! O Deus glorioso apareceu a nosso antepassado Abraão na Mesopotâmia, antes de ele se estabelecer em Harã,
3 Na ke role kia roma, ‘Ngo kaꞌe magapuna ae one ba ragau rae one, na ngo loa ta mogalo a iau la pangapanaunga one kia.’
3 e lhe disse: ‘Deixe sua terra natal e seus parentes e vá para a terra que eu lhe mostrarei’.
4 “Minmina na i ke kaꞌe mogalo ae Kalriame na ke tara ngae Aran. Ba ngarume nga tamana matengana nae Nutu ke baꞌe ta i momong nga inaekia a miau ka tara ngia sonrau.
4 Então Abraão saiu da terra dos caldeus e morou em Harã até seu pai morrer. Depois, Deus o trouxe aqui para a terra onde vocês agora vivem.
5 Ka kae nginngina nae Nutu ke sane tunge mogalo laekia inte te Abaram. Ke sa. Ke sane tunge isunte e sina mana te i. Avae Nutu ke patokala ta ngarume na i nge tunge mogalo laekia te i ba nga i a mogalo a Abaram sivuna memena re ngarume. Ka inae Abaram sana nena goe tale nae Nutu ke patokala minmina te i.
5 “Mas Deus não lhe deu herança alguma aqui, nem mesmo o espaço de um pé. Contudo, prometeu que a terra toda pertenceria a Abraão e a seus descendentes, embora ele ainda não tivesse filhos.
6 Bae Nutu ke role kia roma, ‘Sisivungu memena ka la ri ra ragasila nga maga kunna a sana i a maga kunna ae ri. Na ka la ri ra barangaleleme ba ragau keke la baingasoali rea ka pesingmatana ka ri 400.
6 Disse-lhe também que seus descendentes viveriam numa terra estrangeira, onde seriam escravizados e oprimidos por quatrocentos anos.
7 Ava iau ka la kalingnanange ra nginngina reke bai kerea minmina, ba ngarume na sisivungu memena keke la lelengmalaga nga maga kunna laeala. Na keke la kavanga te iau nga maga laekia ikia.’
7 Mas Deus disse: ‘Eu castigarei a nação que os escravizar, e, por fim, sairão dali e me adorarão neste lugar’.
8 Nae Nutu ke tunge bainga e nga totongtaliu a i a piunga ba bonga kala nge Nutu te Abaram. Ka bainae Abaram ka tuna nge Aisak ba ke tototaliue mirana ka ina kana kaeme ka ri lima ba mologi ke rongo tapu. Na ngarume nae Aisak ka tuna nge Iekop, ba ngarume muni nae Iekop ka tuna memena nge sisiukita memena ka ri pana tangulelu ba lua.
8 “Naquele tempo, Deus deu a Abraão a aliança da circuncisão. Assim, quando seu filho Isaque nasceu, ele o circuncidou no oitavo dia. Essa prática continuou quando nasceu Jacó, filho de Isaque, e quando nasceram os doze filhos de Jacó, os patriarcas de Israel.
9 “Nae Iekop tuna pattoto keke kelalelea teiteikerea ae Iosep, ka baina keke ba kia ta i a barangalele ngae Isip. Avae Nutu ke momo kala nge i
9 “Os patriarcas tiveram inveja de seu irmão José e o venderam como escravo para o Egito. Mas Deus estava com ele
10 ba ke ravulelea nga maenangme kinung reke lele nge i. Ba ka inae Iosep meisi ngamuga nga kelangpatali e ngae Isip eke patoe kae Pero raguna, nae Nutu ke tunge lomatana e pe raumana te Iosep. Na nga kelangpatali laeala kelangana kae Iosep ka i a agau ore pe. Minmina na i ke pulia Iosep ta i nge kelapatali tae Isip ba ta i nge kelapatali ta bale rae i.
10 e o livrou de todas as suas dificuldades. Deus concedeu a José favor e sabedoria diante do faraó, rei do Egito, e o faraó o nomeou governador de todo o Egito e administrador de seu palácio.
11 “Ngarume na osangana ke lele nga ina re ngae Isip bae Kenan, ba ka i a maenang e bollau raumana. Na sisiukita memena ka sana karea kaning.
11 “Então veio uma fome sobre o Egito e sobre Canaã. Houve grande aflição, e nossos antepassados ficaram sem comida.
12 Na ka inae Iekop longe kaning ine momo ngae Isip, na i ke baꞌe sisiukita memena ta inaeala ka taongarea e kapunu.
12 Jacó soube que ainda havia cereal no Egito e enviou seus filhos, nossos antepassados, para comprarem alimento.
13 Ba ka taongarea a lua nae Iosep ke turupote i muni ta tataokia memena, nae Pero ka lonamatana kae Iosep balekaina ae i.
13 Da segunda vez que foram, José revelou sua identidade a seus irmãos e os apresentou ao faraó.
14 Ngarume nae Iosep ke ba te tamana ae Iekop kala nga balekaina ae i kinung ta ri atung te i tae Isip. Ra nginngina kinung ka ri pana 75.
14 Depois, José mandou trazer para o Egito seu pai, Jacó, e todos os seus parentes, 75 pessoas ao todo.
15 Minmina nae Iekop ke loapisigi tae Isip, na ke momo nga inaeala ta ke lele nga kae ra mateng rave i kala nga sisiukita memena.
15 Assim, Jacó foi para o Egito e ali morreu, bem como nossos antepassados.
16 Ngarume na keke loa ka lavusakereame galiu tae Sekam. Na keke talu rea nga o a i a lollo masina a sisiukita ae Abaram kolia nga goe rae Amor ngae Sekam ka lollokanna palu.
16 Seus corpos foram levados para Siquém e sepultados no túmulo que Abraão havia comprado por um certo preço dos filhos de Hamor.
17 “Na ka ina kae rae Nutu puli rea ta i kumangng kurumea patongkala laeala ae i tunge te Abaram ke lele kokoro, na ragau rae ita keke umma ta ri leleng papatu raumana ngae Isip.
17 “Aproximando-se o tempo em que Deus cumpriria sua promessa a Abraão, nosso povo se multiplicou grandemente no Egito.
18 Na ngarume, ka inae Iosep mate tapu na kelangpatali te a sana lonamatana kae Iosep ke paturu ta i a kelangpatali ngae Isip.
18 Então subiu ao trono do Egito um novo rei, que nada sabia a respeito de José.
19 Kelangpatali laeala ke patutaoe ragau rae ita ka goangana. Ba ke pamiralalia sisiukita memena ka kaonaginapitangana kerea ta ri saunga ka goe rae ri ra lagalaga lagapotu nga bale nga ri, ta baina ri ngeke mate.
19 Esse rei explorou e oprimiu nosso povo, forçando os pais a abandonarem seus filhos recém-nascidos, para que morressem.
20 “Na ka kae nginngina nae Moses naname ke toapisigia, ba ka i a goe tuna paenakena nge Nutu raguna. Ba keke pangngamasia nga bale ae tamana ka inname ka ri mologi.
20 “Por essa época, nasceu Moisés, um bebê especial aos olhos de Deus. Seus pais cuidaram dele em casa por três meses.
21 Ka ineke pulia lagapotu nga bale ae i, nae Pero tunapiau ke rave ta pangnge ma i a tuna.
21 Quando tiveram de abandoná-lo, a filha do faraó o adotou e o criou como seu próprio filho.
22 Ngarume na re ngae Isip keke palomatane Moses ka lomatana kinung nga ri. Ba i ke lele ma i a agau a kana ka gingginga raumana nga pangamologangana ba nga bainganame.
22 Moisés foi educado em toda a sabedoria dos egípcios e era poderoso em palavras e ações.
23 “Ka inae Moses kana pesingmatana ka ri giaukaina lua na i ke bai ta loanga ta kelange ragau rae i re ngae Israel.
23 “Certo dia, estando Moisés com quarenta anos, resolveu visitar seus parentes, o povo de Israel.
24 Ba ka ine loa na i ke kele agau te e ngae Isip ine balvalia agau te nge ri. Ka bainae Moses ke loa ta kalaunge ba ke balia Isip laeala na ke mate.
24 Ao ver um egípcio maltratando um israelita, defendeu o israelita e o vingou, matando o egípcio.
25 Moses ka lonangana roma, ragau rae i nga loreamatana roma i ka i a agau a Nutu baꞌe ta ravungulele rea. Ava ri ke sane ke kelapatokone ollaeala.
25 Imaginou que seus irmãos israelitas entenderiam que ele havia sido enviado por Deus para resgatá-los, mas isso não aconteceu.
26 Me ngangaila, nae Moses ke lele nga Israelme ka ri lua ka ineke palivalvali rea, na i ke ava ta kangalele kerea ka pangamologangana roma, ‘Rapanung, ka onemea kinung ra koli ava kama ka palivalvali miau?’
26 “No dia seguinte, visitou-os novamente e viu dois homens de Israel brigando. Tentando agir como pacificador, disse a eles: ‘Homens, vocês são irmãos; por que brigam um com o outro?’.
27 “Ava te e nge ri pana lua a i a baling puna ke botalale Moses, na ke role kia roma, ‘Tai ke puli one ta one kelanga te mangng ba kalingnana nge mangng?
27 “Mas o homem que era culpado empurrou Moisés e disse: ‘Quem o nomeou líder e juiz sobre nós?
28 Alo bai ta sapingpunu iau base ino sapune Isip laeala ngalla ae?’
28 Vai me matar como matou o egípcio ontem?’.
29 Na ka inae Moses longe pangamologa laeala na i ke kaꞌe Isip ba ke loa e lele ma i a agasila nga mogalo eke patoe kae Miria. Ngarume na i ka nena ka goe lua ra panung nga inaeala.
29 Quando Moisés ouviu isso, fugiu e foi viver como estrangeiro na terra de Midiã. Ali nasceram seus dois filhos.
30 “Ngarume ka ina pesingmatana giaukaina lua ke rongo tapu, na anggelo te ke lele nge Moses ngallo nga bega a matana ora sia toto ngia nga ina a sana ragau ngia kokoro nga kapangnga eke patoe kae Sainai.
30 “Quarenta anos depois, no deserto próximo ao monte Sinai, um anjo apareceu a Moisés nas chamas de um arbusto que queimava.
31 Ka inae Moses kele ollaeala na i ke kallo raumana nga kelangana. Ba ka ine loa kokoro ta inaeala ta baina i nge kelamasia, na i ke longe Nutu kalingngana ine role roma,
31 Quando Moisés viu aquilo, ficou admirado. Aproximando-se para observar melhor, ouviu a voz do Senhor, que disse:
32 ‘Ka iau ae Nutu orae sisiukone memena ae Abaram bae Aisak bae Iekop ke kavkave.’ Minmina nae Moses mirana ke mammalu ka mataungana ba i ke matau ta kelangatupu ta inaeala.
32 ‘Eu sou o Deus de seus antepassados, o Deus de Abraão, de Isaque e de Jacó’. Moisés tremia de medo e não tinha coragem de olhar.
33 “Nae Nutu ke role kia roma, ‘Ngo rusulage kesingsilagi rae one, ta malle laekolong a one maisi kia ka i a mogalo e tupu.
33 “Então o Senhor lhe disse: ‘Tire as sandálias, pois você está pisando em terra santa.
34 Iau ka kele re ngae Isip ineke tunge miralali reke bollau ta ragau rae iau. Iau ka longokale taningarea, na ka atu lagape ta ravungmalaga rea. Iala na one ngo atu nasai ta iau ka la bangagaliu one tae Isip.’
34 Por certo, tenho visto a aflição do meu povo no Egito. Tenho ouvido seus gemidos e desci para libertá-los. Agora vá, pois eu o envio de volta ao Egito’.
35 “Moses laekia ka i a agau laeala mana orama Israelme ke tangulelea ka balinglagangarea kia roma, ‘Tai ke puli one ta one kelanga te mangng ba kalingnana nge mangng?’ Ka i a agau ae Nutu muni baꞌe ta i nge kelapatali te ri ba nge ravulele rea ka gingginga ae anggelo e lele nge i nga bega a sia toto ngia.
35 “Era esse o mesmo Moisés que o povo havia rejeitado quando lhe perguntaram: ‘Quem o nomeou líder e juiz?’. Por meio do anjo que apareceu a Moisés no arbusto em chamas, Deus o enviou para ser líder e libertador.
36 Moses laekia ke ngalu rea malaga ngae Isip, ba ke kuma ka kumangng reke gingging ba killa reke bollalau ngae Isip, ba nga Pelau E Tente, ba ngallo nga ina a sana ragau ngia ka pesingmatana ka ri giaukaina lua.
36 Assim, com muitas maravilhas e sinais, ele os conduziu para fora do Egito, pelo mar Vermelho e pelo deserto, durante quarenta anos.
37 “Moses laekia a iau rorole te ka i ae Moses laeala mana ame pala ne role ka Israelme roma, ‘Nutu ke la bange agau e toe kaona e base me iau ba ka la i e nge miau te.’
37 “Esse mesmo Moisés disse ao povo de Israel: ‘Deus levantará para vocês um profeta como eu do meio de seu povo’.
38 Ka i a agau e momo kala nga Israelme ka ineke katukala nga ina a sana ragau ngia. I ke momo nga inaeala kala nga sisiukita memena, ba ke momo kala nga anggelo e pamologa te i nga Kapangnga Ae Sainai. Ba ke rave pangamologa rae Nutu kanna reke momo passavele ta i kalangavasa rea te ita.
38 Moisés estava com nossos antepassados, a congregação do povo de Deus no deserto, quando o anjo lhe falou no monte Sinai, e ali Moisés recebeu palavras que dão vida, para transmiti-las a nós.
39 “Avae sisiukita memena keke longosa te i. Keke tangulelea ba ngallo nga lorea keke bai ta kangagaliu tae Isip muni.
39 “Mas nossos antepassados se recusaram a obedecer a Moisés. Eles o rejeitaram e, em seu íntimo, voltaram ao Egito.
40 Ka inae Moses mome panna te tale nga kapangng na keke role kae teiteikia ae Aron roma, ‘Ngo kuma ka nutu palu ta ri taongamuga kamangng ta mangng ka sana lomangngmatana ka taru e lele nge Moses laeala e ravumalaga mangng ngae Isip.’
40 Disseram a Arão: ‘Faça para nós deuses que nos guiem, pois não sabemos o que aconteceu com esse Moisés que nos tirou do Egito’.
41 Kae laeala ka i a kae a ri ke kuma ka nutu te a goanga a sinna ma bulmakau. Na keke balia posime ba keke tungu rea ma tungame te nutu a goanga laeala. Ba keke baia kaning a alangpaga ore nga oraeala a ri muni ke kuma kia ka kamareame.
41 Logo, fizeram um ídolo em forma de bezerro, ofereceram-lhe sacrifícios e começaram a celebrar o objeto que haviam criado.
42 Avae Nutu ke bali ka gina te ri, ba ke tungu rea ta baingarea reke sosoali ta ri kavang ta mata reke momo ngailu nga tava. Ke loa kurumea pangamologa ineke paꞌe nga lau ae ragau reke toe Nutu kaona roma,
42 Então Deus se afastou deles e os entregou para servirem as estrelas do céu como deuses, conforme está escrito no livro dos profetas: ‘Foi a mim que vocês trouxeram sacrifícios e ofertas durante aqueles quarenta anos no deserto, povo de Israel?
43 Miau kaka paue balvale orae nutu aka patoe kae Malak,
43 Não, vocês carregaram o santuário de Moloque, a estrela de seu deus Renfã, e as imagens que fizeram para adorá-los. Por isso eu os enviarei para o exílio, para além da Babilônia’.
44 “Ava balvale ore nga Turungpota ke momo kala nge sisiukita memena nga ina a sana ragau ngia. Ba ri keke kuma kia basema inae Nutu panana kia te Moses kurumea Nutu pakosiningngana kia te i.
44 “Nossos antepassados levaram com eles pelo deserto o tabernáculo, construído de acordo com o modelo que Deus havia mostrado a Moisés.
45 Ngarume nae sisiukita memena reke rave balvale laeala nga tamarea memena keke paue kala nge ri ineke loakurumea Iosua. Ba keke paue kala nge ri ka ineke rave mogalo nga ragau ra Nutu taomalaga rea nga mallereame ine taoamugmuga kerea. Balvale laeala ke momo nga inaeala ta ke lele nga kae ae Revit
45 Anos depois, quando Josué comandou nossos antepassados nas batalhas contra as nações que Deus expulsou desta terra, foi levado com eles para seu novo território e ali ficou até o tempo do rei Davi.
46 a i a agau ae Nutu materaumane. Ba ka i a agau e ballage Nutu ta i nge kuma ka bale te orae Nutu ae sisiukia ae Iekop kavkave.
46 “Davi encontrou favor diante de Deus e pediu para construir um templo permanente para o Deus de Jacó,
47 Ava tuna ae Solomon ka i a agau ore kuma ka bale orae Nutu.
47 mas foi Salomão quem o construiu.
48 “Avae Nutu E Ngailu Raumana ke sane momolu nga bale ra ragau ke kuma ki ka kamareame. Ba ollaeala ke loakurumea pangamologa a agau e toe Nutu kaona rolea pala e role roma,
48 O Altíssimo, porém, não habita em templos feitos por mãos humanas. Como diz o profeta:
49 “Nutu ke role roma, ‘Tarang ae iau nga kelangpatali ke momo nga tava,
49 ‘O céu é meu trono, e a terra é o suporte de meus pés. Acaso construiriam para mim um templo assim tão bom?’, diz o Senhor. ‘Que lugar de descanso me poderiam fazer?
50 Ta iau muni ka kuma ka oru nginngina.’”
50 Acaso não foram minhas mãos que criaram o céu e a terra?’.
51 Nae Stepan ke role ka ra nginngina reke tattara ngallo nga Ginunga Nga Reke Taoamugmuga Ka Iurame roma, “Ka miau ra longasakana! Lomiaume keke tangulelea Nutu palimule ba longamiaume keke rutukala ta pangamologa a kanna. Miau ka tongamiau kena mana ma sisiukamiau memena ra sana omorea ta ri loangakurumea Kannu E Tupu.
51 “Povo teimoso! Vocês têm o coração incircuncidado e são surdos para a verdade. Resistirão para sempre ao Espírito Santo? Foi o que seus antepassados fizeram, e vocês também o fazem!
52 Sisiukamiau memena keke pamiralalia ragau reke toe Nutu kaona kinung. Ba bole keke sapune reke tuture Barangalele ae Nutu kanna e Tupu atungngana e ngarume. Ba sonrau na miau kaka potulu kana ba kaka balia e mate.
52 Que profeta seus antepassados não perseguiram? Mataram até aqueles que predisseram a vinda do Justo, a quem vocês traíram e assassinaram!
53 Ka miau ra ragau raka rave bangapaga rae Nutu kanna ra anggelome ke atupisigi ki, ava miau ka sana ka longo tao.”
53 Vocês desobedeceram à lei de Deus, embora a tenham recebido das mãos de anjos”.
54 Ka ina ravollalau nginngina ke longe pangamologa laeala, na ri ka iukerea kia raumana ba keke tampite ngingireame te i ka siarealalingana.
54 Os líderes judeus se enfureceram com a acusação de Estêvão e rangiam os dentes contra ele.
55 Avae Stepan ke ponu kae Kannu E Tupu ba ke kelapatae ta tava. Na ke kele olamana ae Nutu e toakala bae Iesus ine maisi nga Nutu bavana e pe.
55 Mas Estêvão, cheio do Espírito Santo, olhou firmemente para o céu e viu a glória de Deus, e viu Jesus em pé no lugar de honra, à direita de Deus.
56 Na i ke role roma, “Ngaka kela! Iau ka kele tava ke pulapatali bae Agau Tuna ke maisinsi nge Nutu bavana e pe.”
56 “Olhem!”, disse ele. “Vejo os céus abertos e o Filho do Homem em pé no lugar de honra, à direita de Deus!”
57 Na ra nginngina kinung keke tangakale longareame ka kamarea, ba keke lavoalla kaligi ka kalingngareame. Na keke piraguru kinung te Stepan
57 Eles taparam os ouvidos e, aos gritos, lançaram-se contra ele.
58 ba keke utulale lagapotu nga maga kunna laeala e bollau. Na keke tamalia ka lollome. Ba reke kuma ka ollaeala keke ule lungapaga ngae ri re ngapotu nga agau a taulai a giana nge Sol kaena puname.
58 Arrastaram-no para fora da cidade e começaram a apedrejá-lo. Seus acusadores tiraram os mantos e os deixaram aos pés de um jovem chamado Saulo.
59 Ka ineke tantamalia Stepan tale na i ke kiu te Avolau roma, “Iesus One A Bollau, ngo rave kannugu.”
59 Enquanto atiravam as pedras, Estêvão orou: “Senhor Jesus, recebe o meu espírito”.
60 Na i ke pupu ka banungkiame ba ke kiu kaligi roma, “Avolau, ko sono ngo ale baingarea laekia e soali te ri.” Ka ine role minmina tapu na matana kanname keke balipunu ka matengana.
60 Então caiu de joelhos e gritou: “Senhor, não os culpes por este pecado!”. E, com isso, adormeceu.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.