Atos 7
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs NAA
1 Ka baina piris e kapunu ke ballage Stepan roma, “Ka kaomanna ka pangamologa kakai?”
1 Então o sumo sacerdote perguntou a Estêvão: — Isso de fato é assim?
2 Nae Stepan ke ale roma, “Kolingaume ba Tamau memena, ngaka longo te iau! Pala ta sisiukita ae Abaram momongana ngae Aran ba ka ine mommo ngae Mesopotemia tale, nae Nutu a kana ka olamana e toakala ke lele nge i.
2 Estêvão respondeu: — Irmãos e pais, escutem. O Deus da glória apareceu a Abraão, nosso pai, quando este estava na Mesopotâmia, antes de morar em Harã,
3 Na ke role kia roma, ‘Ngo kaꞌe magapuna ae one ba ragau rae one, na ngo loa ta mogalo a iau la pangapanaunga one kia.’
3 e lhe disse: “Saia da sua terra e do meio da sua parentela e vá para a terra que eu lhe mostrarei.”
4 “Minmina na i ke kaꞌe mogalo ae Kalriame na ke tara ngae Aran. Ba ngarume nga tamana matengana nae Nutu ke baꞌe ta i momong nga inaekia a miau ka tara ngia sonrau.
4 Então Abraão saiu da terra dos caldeus e foi morar em Harã. E dali, com a morte de seu pai, Deus o trouxe para esta terra em que vocês agora estão morando.
5 Ka kae nginngina nae Nutu ke sane tunge mogalo laekia inte te Abaram. Ke sa. Ke sane tunge isunte e sina mana te i. Avae Nutu ke patokala ta ngarume na i nge tunge mogalo laekia te i ba nga i a mogalo a Abaram sivuna memena re ngarume. Ka inae Abaram sana nena goe tale nae Nutu ke patokala minmina te i.
5 Nela, não lhe deu herança, nem sequer o espaço de um pé; mas prometeu dar-lhe a posse dela e, depois dele, à sua descendência, embora Abraão ainda não tivesse filhos.
6 Bae Nutu ke role kia roma, ‘Sisivungu memena ka la ri ra ragasila nga maga kunna a sana i a maga kunna ae ri. Na ka la ri ra barangaleleme ba ragau keke la baingasoali rea ka pesingmatana ka ri 400.
6 E Deus falou que a descendência dele seria peregrina em terra estrangeira, onde seriam escravizados e maltratados durante quatrocentos anos.
7 Ava iau ka la kalingnanange ra nginngina reke bai kerea minmina, ba ngarume na sisivungu memena keke la lelengmalaga nga maga kunna laeala. Na keke la kavanga te iau nga maga laekia ikia.’
7 — Deus disse ainda: “Castigarei a nação da qual forem escravos; e, depois disso, sairão daí e me servirão neste lugar.”
8 Nae Nutu ke tunge bainga e nga totongtaliu a i a piunga ba bonga kala nge Nutu te Abaram. Ka bainae Abaram ka tuna nge Aisak ba ke tototaliue mirana ka ina kana kaeme ka ri lima ba mologi ke rongo tapu. Na ngarume nae Aisak ka tuna nge Iekop, ba ngarume muni nae Iekop ka tuna memena nge sisiukita memena ka ri pana tangulelu ba lua.
8 Então lhe deu a aliança da circuncisão. Assim, Abraão gerou Isaque e o circuncidou no oitavo dia; e Isaque gerou Jacó, e Jacó gerou os doze patriarcas.
9 “Nae Iekop tuna pattoto keke kelalelea teiteikerea ae Iosep, ka baina keke ba kia ta i a barangalele ngae Isip. Avae Nutu ke momo kala nge i
9 — Os patriarcas, invejosos de José, venderam-no para ser levado para o Egito. Mas Deus estava com ele
10 ba ke ravulelea nga maenangme kinung reke lele nge i. Ba ka inae Iosep meisi ngamuga nga kelangpatali e ngae Isip eke patoe kae Pero raguna, nae Nutu ke tunge lomatana e pe raumana te Iosep. Na nga kelangpatali laeala kelangana kae Iosep ka i a agau ore pe. Minmina na i ke pulia Iosep ta i nge kelapatali tae Isip ba ta i nge kelapatali ta bale rae i.
10 e o livrou de todas as suas aflições, concedendo-lhe também graça e sabedoria diante de Faraó, rei do Egito, que o constituiu governador daquela nação e de toda a casa real.
11 “Ngarume na osangana ke lele nga ina re ngae Isip bae Kenan, ba ka i a maenang e bollau raumana. Na sisiukita memena ka sana karea kaning.
11 Depois houve fome e grande sofrimento em todo o Egito e em Canaã, e nossos pais não achavam o que comer.
12 Na ka inae Iekop longe kaning ine momo ngae Isip, na i ke baꞌe sisiukita memena ta inaeala ka taongarea e kapunu.
12 Mas, quando Jacó ouviu que no Egito havia trigo, mandou, pela primeira vez, os nossos pais até lá.
13 Ba ka taongarea a lua nae Iosep ke turupote i muni ta tataokia memena, nae Pero ka lonamatana kae Iosep balekaina ae i.
13 Na segunda vez, José se fez reconhecer pelos seus irmãos, e o Faraó veio a conhecer a família de José.
14 Ngarume nae Iosep ke ba te tamana ae Iekop kala nga balekaina ae i kinung ta ri atung te i tae Isip. Ra nginngina kinung ka ri pana 75.
14 Então José mandou chamar Jacó, seu pai, e toda a sua parentela, isto é, setenta e cinco pessoas.
15 Minmina nae Iekop ke loapisigi tae Isip, na ke momo nga inaeala ta ke lele nga kae ra mateng rave i kala nga sisiukita memena.
15 Jacó foi para o Egito, e ali morreu ele e também os nossos pais.
16 Ngarume na keke loa ka lavusakereame galiu tae Sekam. Na keke talu rea nga o a i a lollo masina a sisiukita ae Abaram kolia nga goe rae Amor ngae Sekam ka lollokanna palu.
16 Depois eles foram transportados para Siquém e postos no túmulo que Abraão tinha comprado dos filhos de Hamor, em Siquém, pagando um certo preço.
17 “Na ka ina kae rae Nutu puli rea ta i kumangng kurumea patongkala laeala ae i tunge te Abaram ke lele kokoro, na ragau rae ita keke umma ta ri leleng papatu raumana ngae Isip.
17 — E, quando já estava próximo o tempo em que Deus cumpriria a promessa feita a Abraão, o povo cresceu e se multiplicou no Egito,
18 Na ngarume, ka inae Iosep mate tapu na kelangpatali te a sana lonamatana kae Iosep ke paturu ta i a kelangpatali ngae Isip.
18 até que se levantou ali outro rei, que não conhecia José.
19 Kelangpatali laeala ke patutaoe ragau rae ita ka goangana. Ba ke pamiralalia sisiukita memena ka kaonaginapitangana kerea ta ri saunga ka goe rae ri ra lagalaga lagapotu nga bale nga ri, ta baina ri ngeke mate.
19 Este outro rei tratou com astúcia a nossa gente e torturou os nossos pais, a ponto de forçá-los a abandonar seus meninos recém-nascidos, para que não sobrevivessem.
20 “Na ka kae nginngina nae Moses naname ke toapisigia, ba ka i a goe tuna paenakena nge Nutu raguna. Ba keke pangngamasia nga bale ae tamana ka inname ka ri mologi.
20 Por esse tempo nasceu Moisés, que era formoso aos olhos de Deus. Durante três meses ele foi mantido na casa de seu pai.
21 Ka ineke pulia lagapotu nga bale ae i, nae Pero tunapiau ke rave ta pangnge ma i a tuna.
21 Quando tiveram de abandoná-lo, a filha de Faraó o recolheu e criou como seu próprio filho.
22 Ngarume na re ngae Isip keke palomatane Moses ka lomatana kinung nga ri. Ba i ke lele ma i a agau a kana ka gingginga raumana nga pangamologangana ba nga bainganame.
22 E Moisés foi educado em toda a ciência dos egípcios e era poderoso em palavras e obras.
23 “Ka inae Moses kana pesingmatana ka ri giaukaina lua na i ke bai ta loanga ta kelange ragau rae i re ngae Israel.
23 — Quando completou quarenta anos, Moisés teve a ideia de visitar os seus irmãos, os filhos de Israel.
24 Ba ka ine loa na i ke kele agau te e ngae Isip ine balvalia agau te nge ri. Ka bainae Moses ke loa ta kalaunge ba ke balia Isip laeala na ke mate.
24 Vendo um homem ser maltratado, saiu em defesa dele e vingou o oprimido, matando o egípcio.
25 Moses ka lonangana roma, ragau rae i nga loreamatana roma i ka i a agau a Nutu baꞌe ta ravungulele rea. Ava ri ke sane ke kelapatokone ollaeala.
25 Ora, Moisés pensava que seus irmãos entenderiam que Deus queria salvá-los por meio dele; eles, porém, não entenderam.
26 Me ngangaila, nae Moses ke lele nga Israelme ka ri lua ka ineke palivalvali rea, na i ke ava ta kangalele kerea ka pangamologangana roma, ‘Rapanung, ka onemea kinung ra koli ava kama ka palivalvali miau?’
26 No dia seguinte, Moisés aproximou-se de uns que brigavam e procurou reconduzi-los à paz, dizendo: “Homens, vocês são irmãos; por que estão maltratando um ao outro?”
27 “Ava te e nge ri pana lua a i a baling puna ke botalale Moses, na ke role kia roma, ‘Tai ke puli one ta one kelanga te mangng ba kalingnana nge mangng?
27 Mas o que agredia o seu próximo repeliu Moisés, dizendo: “Quem colocou você como chefe e juiz sobre nós?
28 Alo bai ta sapingpunu iau base ino sapune Isip laeala ngalla ae?’
28 Será que quer me matar, assim como ontem matou o egípcio?”
29 Na ka inae Moses longe pangamologa laeala na i ke kaꞌe Isip ba ke loa e lele ma i a agasila nga mogalo eke patoe kae Miria. Ngarume na i ka nena ka goe lua ra panung nga inaeala.
29 Ao ouvir isto, Moisés fugiu e se tornou peregrino na terra de Midiã, onde lhe nasceram dois filhos.
30 “Ngarume ka ina pesingmatana giaukaina lua ke rongo tapu, na anggelo te ke lele nge Moses ngallo nga bega a matana ora sia toto ngia nga ina a sana ragau ngia kokoro nga kapangnga eke patoe kae Sainai.
30 — Passados quarenta anos, apareceu-lhe, no deserto do monte Sinai, um anjo, por entre as chamas de uma sarça que estava queimando.
31 Ka inae Moses kele ollaeala na i ke kallo raumana nga kelangana. Ba ka ine loa kokoro ta inaeala ta baina i nge kelamasia, na i ke longe Nutu kalingngana ine role roma,
31 Moisés ficou maravilhado diante daquela visão e, aproximando-se para contemplá-la, ouviu-se a voz do Senhor, que disse:
32 ‘Ka iau ae Nutu orae sisiukone memena ae Abaram bae Aisak bae Iekop ke kavkave.’ Minmina nae Moses mirana ke mammalu ka mataungana ba i ke matau ta kelangatupu ta inaeala.
32 “Eu sou o Deus dos seus pais, o Deus de Abraão, de Isaque e de Jacó.” Moisés, tremendo de medo, não ousava contemplar a sarça.
33 “Nae Nutu ke role kia roma, ‘Ngo rusulage kesingsilagi rae one, ta malle laekolong a one maisi kia ka i a mogalo e tupu.
33 Então o Senhor disse: “Tire as sandálias dos pés, porque o lugar em que você está é terra santa.
34 Iau ka kele re ngae Isip ineke tunge miralali reke bollau ta ragau rae iau. Iau ka longokale taningarea, na ka atu lagape ta ravungmalaga rea. Iala na one ngo atu nasai ta iau ka la bangagaliu one tae Isip.’
34 Certamente vi o sofrimento do meu povo no Egito, ouvi o seu gemido e desci para libertá-lo. Venha, agora; vou mandar você para o Egito.”
35 “Moses laekia ka i a agau laeala mana orama Israelme ke tangulelea ka balinglagangarea kia roma, ‘Tai ke puli one ta one kelanga te mangng ba kalingnana nge mangng?’ Ka i a agau ae Nutu muni baꞌe ta i nge kelapatali te ri ba nge ravulele rea ka gingginga ae anggelo e lele nge i nga bega a sia toto ngia.
35 — A este Moisés, a quem tinham rejeitado, dizendo: “Quem colocou você como chefe e juiz?”, Deus enviou como chefe e libertador, com a assistência do anjo que lhe apareceu na sarça.
36 Moses laekia ke ngalu rea malaga ngae Isip, ba ke kuma ka kumangng reke gingging ba killa reke bollalau ngae Isip, ba nga Pelau E Tente, ba ngallo nga ina a sana ragau ngia ka pesingmatana ka ri giaukaina lua.
36 Foi Moisés quem os tirou de lá, fazendo prodígios e sinais na terra do Egito, no mar Vermelho e no deserto, durante quarenta anos.
37 “Moses laekia a iau rorole te ka i ae Moses laeala mana ame pala ne role ka Israelme roma, ‘Nutu ke la bange agau e toe kaona e base me iau ba ka la i e nge miau te.’
37 Foi ainda Moisés quem disse aos filhos de Israel: “Deus fará com que, do meio dos irmãos de vocês, se levante um profeta semelhante a mim.”
38 Ka i a agau e momo kala nga Israelme ka ineke katukala nga ina a sana ragau ngia. I ke momo nga inaeala kala nga sisiukita memena, ba ke momo kala nga anggelo e pamologa te i nga Kapangnga Ae Sainai. Ba ke rave pangamologa rae Nutu kanna reke momo passavele ta i kalangavasa rea te ita.
38 É este Moisés quem esteve na congregação no deserto, com o anjo que lhe falava no monte Sinai e com os nossos pais. Foi ele quem recebeu palavras vivas para nos transmitir.
39 “Avae sisiukita memena keke longosa te i. Keke tangulelea ba ngallo nga lorea keke bai ta kangagaliu tae Isip muni.
39 — Nossos pais não quiseram obedecer a Moisés, mas o rejeitaram e, no seu coração, voltaram para o Egito,
40 Ka inae Moses mome panna te tale nga kapangng na keke role kae teiteikia ae Aron roma, ‘Ngo kuma ka nutu palu ta ri taongamuga kamangng ta mangng ka sana lomangngmatana ka taru e lele nge Moses laeala e ravumalaga mangng ngae Isip.’
40 dizendo a Arão: “Faça para nós deuses que vão adiante de nós; porque, quanto a este Moisés, que nos tirou da terra do Egito, não sabemos o que lhe aconteceu.”
41 Kae laeala ka i a kae a ri ke kuma ka nutu te a goanga a sinna ma bulmakau. Na keke balia posime ba keke tungu rea ma tungame te nutu a goanga laeala. Ba keke baia kaning a alangpaga ore nga oraeala a ri muni ke kuma kia ka kamareame.
41 Naqueles dias, fizeram um bezerro e ofereceram sacrifício ao ídolo, alegrando-se com as obras das suas mãos.
42 Avae Nutu ke bali ka gina te ri, ba ke tungu rea ta baingarea reke sosoali ta ri kavang ta mata reke momo ngailu nga tava. Ke loa kurumea pangamologa ineke paꞌe nga lau ae ragau reke toe Nutu kaona roma,
42 Mas Deus se afastou e os entregou à adoração das estrelas do céu, como está escrito no Livro dos Profetas: “Ó casa de Israel, será que foi para mim que vocês ofereceram vítimas e sacrifícios no deserto, durante quarenta anos?
43 Miau kaka paue balvale orae nutu aka patoe kae Malak,
43 Não é verdade que vocês levantaram o tabernáculo de Moloque e a estrela de Renfã, o deus de vocês, imagens que vocês fizeram para as adorar? Por isso, vou mandar vocês ao exílio para além da Babilônia.”
44 “Ava balvale ore nga Turungpota ke momo kala nge sisiukita memena nga ina a sana ragau ngia. Ba ri keke kuma kia basema inae Nutu panana kia te Moses kurumea Nutu pakosiningngana kia te i.
44 — O tabernáculo do testemunho estava entre nossos pais no deserto, como havia ordenado aquele que disse a Moisés que o fizesse segundo o modelo que tinha visto.
45 Ngarume nae sisiukita memena reke rave balvale laeala nga tamarea memena keke paue kala nge ri ineke loakurumea Iosua. Ba keke paue kala nge ri ka ineke rave mogalo nga ragau ra Nutu taomalaga rea nga mallereame ine taoamugmuga kerea. Balvale laeala ke momo nga inaeala ta ke lele nga kae ae Revit
45 Também nossos pais, com Josué, tendo recebido o tabernáculo, o levaram, quando tomaram posse das nações que Deus expulsou da presença deles. Foi assim até os dias de Davi,
46 a i a agau ae Nutu materaumane. Ba ka i a agau e ballage Nutu ta i nge kuma ka bale te orae Nutu ae sisiukia ae Iekop kavkave.
46 que obteve o favor de Deus e pediu autorização para construir uma casa para o Deus de Jacó.
47 Ava tuna ae Solomon ka i a agau ore kuma ka bale orae Nutu.
47 Mas foi Salomão quem lhe edificou a casa.
48 “Avae Nutu E Ngailu Raumana ke sane momolu nga bale ra ragau ke kuma ki ka kamareame. Ba ollaeala ke loakurumea pangamologa a agau e toe Nutu kaona rolea pala e role roma,
48 Entretanto, o Altíssimo não habita em casas feitas por mãos humanas. Como diz o profeta:
49 “Nutu ke role roma, ‘Tarang ae iau nga kelangpatali ke momo nga tava,
49 “O céu é o meu trono, e a terra é o estrado dos meus pés. Que casa vocês edificarão para mim, diz o Senhor, ou qual é o lugar do meu repouso?
50 Ta iau muni ka kuma ka oru nginngina.’”
50 Não é fato que a minha mão fez todas estas coisas?”
51 Nae Stepan ke role ka ra nginngina reke tattara ngallo nga Ginunga Nga Reke Taoamugmuga Ka Iurame roma, “Ka miau ra longasakana! Lomiaume keke tangulelea Nutu palimule ba longamiaume keke rutukala ta pangamologa a kanna. Miau ka tongamiau kena mana ma sisiukamiau memena ra sana omorea ta ri loangakurumea Kannu E Tupu.
51 — Homens teimosos e incircuncisos de coração e de ouvidos, vocês sempre resistem ao Espírito Santo. Vocês fazem exatamente o mesmo que fizeram os seus pais.
52 Sisiukamiau memena keke pamiralalia ragau reke toe Nutu kaona kinung. Ba bole keke sapune reke tuture Barangalele ae Nutu kanna e Tupu atungngana e ngarume. Ba sonrau na miau kaka potulu kana ba kaka balia e mate.
52 Qual dos profetas os pais de vocês não perseguiram? Eles mataram os que anteriormente anunciavam a vinda do Justo, do qual vocês agora se tornaram traidores e assassinos,
53 Ka miau ra ragau raka rave bangapaga rae Nutu kanna ra anggelome ke atupisigi ki, ava miau ka sana ka longo tao.”
53 vocês que receberam a lei por ministério de anjos e não a guardaram.
54 Ka ina ravollalau nginngina ke longe pangamologa laeala, na ri ka iukerea kia raumana ba keke tampite ngingireame te i ka siarealalingana.
54 Ao ouvirem isto, ficaram com o coração cheio de raiva e rangiam os dentes contra ele.
55 Avae Stepan ke ponu kae Kannu E Tupu ba ke kelapatae ta tava. Na ke kele olamana ae Nutu e toakala bae Iesus ine maisi nga Nutu bavana e pe.
55 Mas Estêvão, cheio do Espírito Santo, fitou os olhos no céu e viu a glória de Deus e Jesus, que estava à direita de Deus.
56 Na i ke role roma, “Ngaka kela! Iau ka kele tava ke pulapatali bae Agau Tuna ke maisinsi nge Nutu bavana e pe.”
56 Então disse: — Eis que vejo os céus abertos e o Filho do Homem, em pé à direita de Deus.
57 Na ra nginngina kinung keke tangakale longareame ka kamarea, ba keke lavoalla kaligi ka kalingngareame. Na keke piraguru kinung te Stepan
57 Eles, porém, gritando bem alto, taparam os ouvidos e, unânimes, avançaram contra ele.
58 ba keke utulale lagapotu nga maga kunna laeala e bollau. Na keke tamalia ka lollome. Ba reke kuma ka ollaeala keke ule lungapaga ngae ri re ngapotu nga agau a taulai a giana nge Sol kaena puname.
58 E, expulsando-o da cidade, o apedrejaram. As testemunhas deixaram as capas deles aos pés de um jovem chamado Saulo.
59 Ka ineke tantamalia Stepan tale na i ke kiu te Avolau roma, “Iesus One A Bollau, ngo rave kannugu.”
59 E enquanto o apedrejavam, Estêvão orava, dizendo: — Senhor Jesus, recebe o meu espírito!
60 Na i ke pupu ka banungkiame ba ke kiu kaligi roma, “Avolau, ko sono ngo ale baingarea laekia e soali te ri.” Ka ine role minmina tapu na matana kanname keke balipunu ka matengana.
60 Então, ajoelhando-se, gritou bem alto: — Senhor, não os condenes por causa deste pecado! E, depois que ele disse isso, morreu.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.