Atos 27
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs VC
1 Ka ineke pulia pangamologa tapu ta mangng taenga nga mono ta baina loanga tae Itali, na keke ule Pol kala nga ra pulangkala pattoto ta abalingkana te a giana nge Iulius kamana. Ka i a agau te e kapunu nga ra balingkana nga galiau inte e ngae Rom eke patoe ka “Galiau Nga Baling Ae Sisa”.
1 Logo que foi determinado que embarcássemos para a Itália, Paulo foi entregue com outros presos a um centurião da coorte Augusta, chamado Júlio.
2 Minmina na mangng ka tae nga mono te e ngae Aramitium e bai ta loanga ta maga reke momo nga pelau kaona nga porovins e ngae Esia. Na mangng ka kutapu ka mono. Bae Aristarakus a i ae Masaronia te e ngae Tesalonaika ke momo kala nge mangng.
2 Embarcamos num navio de Adramito que devia costear as terras da Ásia, e levantamos âncora. Em nossa companhia estava Aristarco, macedônio de Tessalônica.
3 Me ngangaila na mangng ka lele ngae Sairon, bae Iulius ke bai ta kalaunge Pol. Ka baina i ke ngata ta Pol loanga ta kelange kolingana memena ta baina ri tunga kana orume.
3 No dia seguinte, fazendo escala em Sidônia, Júlio, usando de bondade com Paulo, permitiu-lhe ir ver os seus amigos e prover-se do que havia de necessário.
4 Na mangng ka kutapu nga inaeala ba ka tao ka mono nga nuta e ngae Saipras siana nga ina bovoleme keke sanangalla mangng.
4 Dali, fazendo-nos ao mar, fomos navegando perto das costas de Chipre, por nos serem contrários os ventos.
5 Ba ka ina mangng ulutote pelau kokoro tae Silisia bae Pampilia tapu, na mangng ka lele ngae Maira ngallo ngae Laisia.
5 Tendo atravessado o mar da Cilícia e da Panfília, chegamos a Mira, cidade da Lícia.
6 Nga inaeala na balingkana ke kalipa ka mono e ngae Aleksanria e bai ta loanga tae Itali, na i ke patae mangng ngia.
6 O centurião encontrou ali um navio de Alexandria, que rumava para a Itália, e fez-nos passar para ele.
7 Na mono ke kutapu ava ke tao gomgome ka kae papatu, ba mangng ka baililli raumana ta taonga kokoro nga maga kunna e bollau a giana nge Niras. Ba ka ina sauu sanangkala mangng na mangng ka kampiliu, ba ka ka nga nuta ae Kiriti siana nga bava e tae Salamone.
7 Por muitos dias navegamos lentamente e com dificuldade até diante de Cnido, onde o vento não nos permitiu aportar.
8 Minmina na mangng ka tatao kurumea pelau kaona ka kalinglili ngamangng, ba ka lele nga inte eke patoe ka Olenglu E Pe ore momo kokoro ta maga kunna e bollau a giana kae Lasea.
8 Fomos então costeando ao sul da ilha de Creta, junto ao cabo Salmona. Navegando com dificuldade ao longo da costa, chegamos afinal a um lugar, a que chamam Bons Portos, perto do qual está a cidade de Lasaia.
9 Na taongamangng ke rave kae papatu tapu, ba pelau soalingana ke lele bollau nga ina kae eke patoe ka Kae E Ta Nutu Osungrurunge Bainga Re Soali ke rongo tapu. Minmina nae Pol ke tunge pangamologa e gingging te ri roma,
9 Passara o tempo - já havia passado a época do jejum - e a navegação se tornava perigosa. Paulo advertiu-os:
10 “Ra kokorong, nga kelangaungana ka taongara laekia ke la soaling raumana, ba mono kala nga oru nge ngallo ba ragau bole keke la saningrea.”
10 Amigos, vejo que a navegação não se fará sem perigo e sem graves danos, não somente ao navio e à sua carga, mas ainda às nossas vidas.
11 Ava balingkana laeala e kelapatantali te mangng ke sane longo ta pangamologa ae Pol kanna. Ke sa. I ke longo ta kaunga e nga mono ba mono tamana pangamologangarea.
11 O centurião, porém, dava mais crédito ao piloto e ao mestre do que ao que Paulo dizia.
12 Na olenglu laeala ka sana i a malle e pe ta mono momonglu ngia ka pelau soalingana bavakena. Minmina na ragau papatu reke tao kala nge mangng nga mono ka kanrea pangamologa kena ta mangng kulungtapu ba loanga ta momongkalange pelau soalingana rongana ngae Piniks. Ka i a olengelu ngallo ngae Kiriti ora taongalungana lua. Te ke momo ta bava e ta kama a laeva nga ina kae barelulu ngia, ba te ke momo ta bava e ta kama e pe ora kae barelulu ngia.
12 O porto era impróprio para passar o inverno, pelo que a maior parte deles foi de parecer que se retornasse ao mar, na esperança de chegar a Fenice, para passar ali o inverno, por ser esse um porto de Creta, abrigado dos ventos do sudeste e do nordeste.
13 Na ka ina bovole e pe ore pa nga bava e ta kama a laeva ora kae barelulu ngia ke paturu ta isonga, na ri ka loreangana roma, ri ngeke la pirangamasi nga taonga kurumea pangamologa nga kanrea. Minmina na keke utupataea konanga e nga mono ba bovole ke isoe mono kana malo, na mono ke tao kurumea pelau kaona e ngae Kiriti.
13 Soprava então brandamente o vento sul. Julgavam poder executar os seus planos. Levantaram a âncora e foram costeando de perto a ilha de Creta.
14 Ava ka panna sa na kaopupu tane bollau ore pa nga bava e ta kama e pe nga ina kae barelulu ngia ke so ngae Kiriti.
14 Mas, não muito depois, veio do lado da ilha um tufão chamado Euroaquilão.
15 Na kaopupu laeala ke baipalivai ka mono ba ke kalilli ta mono taongatupu. Minmina na mangng ka ule mono ta kaopupu ta i nge isoe ka kaungana kia ka lonangana.
15 Sem poder resistir à ventania, o navio foi arrebatado e deixamo-nos arrastar.
16 Ba mangng ka kuma raumana ta samange manang e sina ta mono ka ina mono pirpira kurumea nuta e sina a giana nge Kalaura siana.
16 Impelidos rapidamente para uma pequena ilha chamada Cauda, conseguimos, com muito esforço, recolher o batel.
17 Ka ina ragau ke utupataea manang laeala ta mono tapu, na keke taosi ka oalome ngape nga mono siana ta mono bavana tetoto, na keke ligopite mono ki. Na keke matau roma ri ngeke pira, na ngeke taepatae nga golo kokoro ta pelau kaona ngae Libia. Minmina na keke toaraue mono kana malo, na pelau ke kalalalle mono ka lonangana.
17 Içaram-no e, depois, como meio de segurança, cingiram o navio com cabos. Então, temendo encalhar em Sirte, arriaram as velas e entregaram-se à mercê dos ventos.
18 Ava oru soalingana laeala ke tavalapalele ka mono kalaoveka, ka baina me ngangaila, na keke paturu ta tamalingtutaonga ka oru reke momo nga mono.
18 No dia seguinte, sendo a tempestade ainda mais violenta, atiraram fora a carga.
19 Ba me ngangaila na ri keke rave oru palu re nga kumangng nga mono, na keke tamalitugutao ki ka ri muni kamareame.
19 No terceiro dia, atiramos para fora com as nossas próprias mãos os acessórios do navio.
20 Na ka kae papatu mangng ka sana kele kae ba matame, ba sauu laeala ke loa kaligligi raumana. Minmina na mangng ka lomangngana roma mangng ka la saningrea mana.
20 Ora, não aparecendo por muitos dias nem sol nem estrelas e sendo batidos por forte tempestade, tínhamos por fim perdido toda a esperança de sermos salvos.
21 Ngarume ka ina ragau ka sana karea kaning ka kae papatu, nae Pol ke maisi nga ragureame ba ke role kerea roma, “Ra kokorong, taroma miau taka longo te iau ta ita nga marerasa kange Kiriti, na miau taka kavesilelea oru soalingana laekia ba orume sane teke sanrea.
21 Desde muito tempo ninguém havia comido nada. Paulo levantou-se no meio deles e disse: Amigos, deveras devíeis ter-me atendido e não ter saído de Creta, e assim evitar esse perigo e essas perdas.
22 Ava sonrau na iau ka pamologa gingging pakamiau ta miau sana nga lomiausoali ta iau ka laumatana roma, ka sana te e nge miau nge sanrea; mono mana ke la soaling.
22 Agora, porém, vos admoesto a que tenhais coragem, pois não perecerá nenhum de vós, mas somente o navio.
23 Ka rigo na anggelo ae Nutu a iau a agau ae i, ba ka i ae Nutu a iau kavkave, ke maisi ngamuga nge iau
23 Esta noite apareceu-me um anjo de Deus, a quem pertenço e a quem sirvo, o qual me disse:
24 na i ke role kau roma, ‘Pol, sano ngo matau. Ko la maising ngamuga nga Sisa raguna. Bae Nutu ka i a lonanakana, minmina na i nge tunge ra kokorong reke tao kala nge one maulingareame te one. Na ka sana te e nge ri nge mate.’
24 Não temas, Paulo. É necessário que compareças diante de César. Deus deu-te todos os que navegam contigo.
25 Minmina na iau ae Pol ka role kamiau kokorong ra panung roma, sana ngaka matau ta iau ka laupatokona te Nutu. Orume keke la leleng base ine role te iau.
25 Por isso, amigos, coragem! Eu confio em Deus que há de acontecer como me foi dito.
26 Ava sauu laekia ke la tamalingpatae kita nga nuta te.”
26 Vamos dar a uma ilha.
27 Na ka rigo luana ka kae a tangulelu ba tugulu ka ina sauu kalalalla mangng kalaoveka nga Pelau Ae Meriterenian, na barangalele re nga mono ka loreangana roma, mangng ra soso kokoro ta mogalo inte.
27 Já estávamos na décima quarta noite, pelo mar Adriático, quando, pela meia-noite, os marinheiros pressentiram que estavam perto de alguma terra.
28 Minmina na keke toatape oalo ka otte e maena lakallo ta pelau lona, na kelangareangana ka pelau ina i a mali ka i a mali bena ina a i a 37. Ngarume isura na keke toatape oalo laeala muni na kelangareangana ka pelau ina i a mali ka i a mali bena ina a i a 27.
28 Então, atirando a sonda, perceberam que a profundidade era de vinte braças. Depois, um pouco mais adiante, viram que era de quinze braças.
29 Na keke matau roma, mono nge taepatae nga lollome. Minmina na keke toatape konangame ka ri tugulu nga mono manna, ba keke kavkava ta kae leleng.
29 Temendo que déssemos em algum recife, lançaram quatro âncoras da popa, esperando ansiosos que amanhecesse o dia.
30 Ba barangalele re nga mono keke bai ta kange mono, na keke ulopisigia manang e sina ta pelau ka goangarea roma, ri ke lola ta toangatape konangame nga mono raguna.
30 Imediatamente, os marinheiros procuraram fugir e, sob o pretexto de largar as âncoras da proa, lançaram o bote ao mar.
31 Avae Pol ke role ka e kapunu nga ra balingkana ba re nga baling roma, “Ngaroma ra nginngina sane ngeke momo nga mono, na miau ka sana la penga.”
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: Se estes homens não permanecerem no navio, não podereis salvar-vos.
32 Ka baina ra balingkana keke litote oalo reke samapite manang e sina ta mono, na pelau ke ka ka manang.
32 Os soldados cortaram, então, os cabos do bote e deixaram-no cair.
33 Na kokoro ta kae barengelu nae Pol ke role ta ri ngeke kani karea ka rolengana kerea roma, “Kaka momalla ta ka kaeme ka ri tangulelu ba tugulu ba ka kae nginngina kinung na miau ka sana ka kania otte.
33 Enquanto ia amanhecendo, Paulo encorajou a todos que comessem alguma coisa, e disse: Já faz hoje catorze dias que estais em jejum, sem comer nada.
34 Minmina na iau nga role gingging ta miau ngaka kani kamiau ta baina miramiaume ngeke gingging. Iau nga role kamiau roma, ka sana nga gilimiau bulvunna te mana nge sanrea.”
34 Rogo-vos que comais alguma coisa, no interesse de vossa vida, porque nem um cabelo da cabeça de alguém de vós perecerá.
35 Ka ine role minmina tapu, na i ke rave berete ba ke kalapage Nutu giana nga ri kinung ragureame. Na ke regia berete laeala, ba i ke paturu ta kaninge.
35 Tendo dito isso, tomou do pão, pronunciou uma bênção na presença de todos e, depois de parti-lo, começou a comer.
36 Ba ka ine bai minmina na i ke paginggingia ri kinung lorea, minmina na kenakena ke ravu kana kaning ba ke kania.
36 Com isso, todos cobraram ânimo e puseram-se igualmente a comer.
37 Ba mangng ra momo nga mono ka mangng ra ragau ka ri 276.
37 No navio éramos ao todo duzentas e setenta e seis pessoas.
38 Ngarume, ka ina ri ke kani beke ponu tapu, na keke bai ta mono nge alaleng. Minmina na keke tamalitugutao ka oru reke momo tale nga mono ta pelau lona.
38 Depois de terem comido à vontade, aliviaram o navio, atirando o trigo ao mar.
39 Ka ina kae kala rea na ri ke sane kelapatokone mogalo inaeala, ava keke kele pelau kaona inte a i a baipuna. Na ri ka loreangana roma, ngaroma mono nge pira masi, na ri keke la pirangapatae kia nga baipuna laeala.
39 Afinal, clareou o dia. Os marinheiros não reconheceram a terra, mas viram uma enseada com uma praia, na qual tencionavam encalhar o navio, caso o pudessem.
40 Minmina na keke saꞌvatote konangame karea oalo, na konangame keke marale ta pelau lona. Ba ka panna laeala a ri ke bai minmina ka konangame, na keke pole oalo reke samapite bega reke kaukaue mono ki. Ngarume na keke utupataea mono kana malo e ngamuga, na bovole ke isoe mono lagamuga ta baipuna.
40 Levantaram as âncoras e largaram ao mesmo tempo as amarras dos lemes. Desfraldaram ao vento a vela mestra e rumaram para a praia.
41 Ava mono siana ke lalapatae nga bai inte e momo ngape nga pelau, na ke bile. Minmina na mono raguna ke bile na ke sane tao, ba manna ke magolu bavakena ka ina pelau tavalapalgolu kia.
41 Mas deram numa língua de terra, e o navio encalhou aí. A proa, encalhada, permanecia imóvel, ao mesmo tempo que a popa se abria com a força do mar.
42 Na ra balingkana ka loreangana roma, ra pulangkala ngeke goelele na ngeke ka. Minmina na ri keke bai ta balingi rea na ngeke mate.
42 Os soldados tencionavam matar os presos, por temerem que algum deles fugisse a nado.
43 Ava agau e kapunu nga ra balingkana ka sana omona ta Pol mateng, minmina na i ke bototokale ra balingkana ta ri manereasa balinge ra pulangkala. Ba ke bapage ragau ra loreamatana ta goenga ta ri tugungtao na goengalele pala ta pelau kaona.
43 O centurião, porém, querendo salvar Paulo, impediu que o fizessem e ordenou que aqueles que pudessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 Ba ke role ka ragau ra sana loreamatana ta goenga ta ri ngeke rapitakala rea ka goengalelengarea ka oru reke magolu nga mono. Minmina na mangng kinung ka solele masi nga pelau kaona.
44 Os demais, uns atingiram a terra em tábuas, outros em cima dos destroços do navio. Desse modo, todos conseguiram chegar à terra, sãos e salvos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.